Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing


  • Marole

    Slažem se sa Fukom, američki policajac je nesposoban i zaposlio se preko veze, pa mu se vratilo. Takav scenarij je u Hrvatskoj nemoguć. Naime, hrvatski policajac se zaposlio preko veze, i još k tome, ne radi.

    avatar

    27.07.2008. (10:13)    -   -   -   -  

  • Talija

    Ovaj tekst o Bušiću ću pročitati kasnije
    .A propos Viktora Ivančića i njegovih tekstova u "Feralu",
    mogu samo reći da ne mislim točno ni na jedan posebno.
    Svi su napisani tako suptilno ironično da to može samo on i nitko drugi.
    Sad bih trebala prekopati sve Ferale da se prisjetim točno
    koji tekst i kad me prvi put taknuo u dušu(bilo je to sigurno prije oko 2 g.).Inače,ono osobno
    samo moje i samo ono što je Jergović pisao o pokojnom članu moje obitelji,
    ako te zanima mogu ti posalti link,ako mi se javiš na mail.
    Tekst je totalna nebuloza i napamet napisan.Javno se ne želim producirati
    ,jer smo mu se pokušali vrlo fino,ljudski i uljudno,obratiti kao obitelj,
    ali se gospodin nije udostojio niti slova odgovora.
    Ne znam za ovaj tekst o Jergoviću i BIH hrvatima,pa ja tebe molim da mi ukažeš točno koji.
    Ne uspijem ni ja sve pratiti,ali me osobito jako zanima sve što se piše i gdje! o tom malom Jergi.

    avatar

    27.07.2008. (10:37)    -   -   -   -  

  • Talija

    Odlično si ti napisao sve o liku Batmana i Jockera i srećom ja govorim i pišem engleski pa sam razumijela i to.
    No meni je film nešto posebno,možda sam ti ja ko dijete,pa jednostavno il me opčini ili ne.
    Ovaj još nisam pogledala,ali zadnji koji me ostavio bez daha je bio upravo Brokeback Mountain ili recimo Sjećanja jedne Gejše...ali ja sam ipak samo žena(možda pravi muškarci ne plaču;))...a da mogu reći i za Pasiju.....ridala sam u kinu,prijateljicu mi je bilo sram jer se drugi nitko nije čuo osim mene....samo su potiho šuškale papirnate maramice.....
    Zato sam i otišla taj dan u kino,jer sam se željela jako isplakati,to mi je bilo potrebno,
    i eto "Pasija" je pokrenula tu emociju....kao i B.Mountain.....i kao i Sjećanja.....
    No volim se ja i jako smijati-pa tako da ne ispalo da samo plačem i želim plakati....
    smijem se ja smijem.....raznim serijama ili filmovima i koječemu drugome što se dešava u zemlji....(tu mogu slobodno plakati,ali ne vrijedi plakati ni suze liti.....treba nešto pokrenuti,učiniti...)
    Tarntinove filmove ne volim-ne vidim ništa u njima-pregurbi su mi i dosadni,jer si ga spomenuo.
    Puno draži i i genijalni mi je Almodovar i da ne zaboravim film..."Sve o mojoj majci"!!
    Filmove gledam po osjetu i kad gledam ne mislim toliko na dubioze o nekome liku ili bilo čemu u filmu,samo pustim osjećaje da rade.
    Možda koji put i pogriješe,ali nije važno.

    avatar

    27.07.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • Talija

    Naoko ću samo reći o ovome tvome novome tekstu,da neki ljudi imaju sreću što su "poznati" pa im se može ili ne može pomoći.Danas u zemlji su mi puno važniji oni anonimni ljudi koji imaju svakojake probleme da ti pamet stane a nema im tko pomoći....
    Recimo ....nedavno je na ulicu izbačena žena s dvoje predivne djece i bila je u dnevniku Nove tv,no taj drugi dan Zadru je bio važniji milenijski skok.

    avatar

    27.07.2008. (10:56)    -   -   -   -  

  • cveba

    potpisujem Kapetanu Kuki..

    quote..
    Jan Palach was born August 11, 1948. His parents, Josef and Libuse Palach, worked in their own sweets shop and business; later, when their business was seized as a result of the Communist takeover in 1948, his father made his living as an ordinary factory worker while his mother worked in a shop.

    Jan was their second son, their first son, Jiri, was born seven years earlier. The family were declared evangelicals.
    Jan Palach spent his childhood and youth in Vsetaty, where he also attended elementary school.

    When Jan was thirteen his father died.
    It was hard on the boy, as Josef Palach was very much the devoted father to his sons.

    In 1963, Palach took the school entrance examinations and was accepted at the gymnazium (preparatory high school for university) in Melnik. There his interests began to take shape. His favorite subject became history.
    He also tended toward other departments in the humanities - from childhood he'd been an avid reader.
    For this reason, when he graduated secondary school in 1966, he tried to enroll at the Faculty of Philosophy at Prague's Charles University. Though he met the demands of the interviews, he wasn't accepted due to the large number of applicants.

    So instead he began his studies at the Prague School of Economics, where he completed four semesters.
    While there he also experienced the social movement of 1968.
    The process was enthusiastically supported by a majority of the school's students, and Palach was doubtless among them.

    Over his two summer breaks he traveled abroad both times.
    With his student work brigade he visited the Soviet Union, and he went to France to work on his own.

    In the dramatic fall of 1968, Jan Palach had a personal reason for happiness: he managed to transfer into the history-political economics department of Charles University. There he took part actively in the November strikes against the occupation.

    During his studies in Prague, Palach visited his mother regularly in Vsetaty.
    He also went home for the emotional time of Christmas and the New Year. H

    e returned to Prague during the first days of January 1969 and returned to his normal daily routine, filled with university responsibilities and consulting on his seminar work.

    On January 15 he attended his uncle's funeral in Libis, not far from Vsetaty.

    On January 16 he took the morning train to Prague. At the dormitory he wrote his last letter, intended for publication. One copy he put in a briefcase, and three others he addressed to the Writers' Union, Lubos Holecek - an activist in the student movement, and Ladislav Zizka, a friend from the economics school, to whom he also included his personal greetings.

    At around four o'clock that same day he stood at the ramp of the National Museum, at the top of Wenceslas Square, poured gasoline over himself and lit himself on fire.

    He ran burning across the intersection toward a grocery store, and fell by the road.
    A transport worker threw his coat over him and according to witnesses, Palach was still conscious.
    He was taken by ambulance to the department for burn victims on Legerova Street.

    Eighty-five percent of his body was covered with serious burns, the majority of them third-degree.
    He lived another three days and died on January 19, 1969.

    His funeral took place on January 25 1969 in Prague.

    It was a grave and silently expressed universal dissent with the occupation of the country.

    Jan Palach is buried in Prague at the Olsany cemetaries.
    unquote

    ...toliko o patriotima koji su se civilno borili za slobodu, a ne da s'igramo plastelinom !

    avatar

    27.07.2008. (11:25)    -   -   -   -  

  • Talija

    sjetih se samo da mu je on-Viktor I. tada prvi nadjenuo nick "Jergulja",koji govori više od ikakvih riječi.

    avatar

    27.07.2008. (12:00)    -   -   -   -  

  • Talija

    U svakom slučaju što se tiće Bušića,možda je dobio previsoku kaznu,možda nije,
    ali samo znam da se ja ne bih htjela zateći u tom avionu pa bilo mi prijećeno
    plastelinom ili kolačima,jer znam točno što samprošla za vrijeme domovnskog
    rata sa dvoje djece u rukama,u pelanama još,u jednom autobusu.
    Tada sam prvi put doživjela istinski,iskonski strah a morala sam se
    svladati zbog djece i držati prisebnom dok mi se u glavi vrzmalo tisuću prestrašnih misli.
    Ostali smo živi!
    Romeo i Julija...da?
    Moj Romeo tada nije ni znao što se dešava sa nama,jer je bio u dr gradu
    ,našem rodnom,dok sam ja s djecom pokušavala doći do Dubrovnika
    iz kojeg sam se izvukla u posljednji sekund i vratila doma u Zd
    i rekla nikad više nigdje.Tu smo proveli ostatak rata i nije mi
    žao ni sekunde svega što smo prošli,jer ostali smo živi i s krovom nad glavom.
    A moj Romeo 5 godina na ratištu....

    avatar

    27.07.2008. (12:19)    -   -   -   -  

  • Talija

    moram dodati još i ovo,možda bi nam sad trebao netko poput Bušića da ,kao što se u jednom od tekstova navodi,očajničkim metodama pokrene ovo stanje u zemlji,pa ga u tom smislu i mogu razumijeti tada.
    Branitelji na ulice?Jer za što su se borili?Što će im odličja i medalje?
    etc,etc..........

    avatar

    27.07.2008. (12:57)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Potpisujem Kapetana Kuku. Bušić je teroris i sad ga slaviti je sramota , jer time slavimo i odobravamo terorizam! A da je G. Pofuk bio u tom avionu, možda sa svojom djecom ? Da li bi i onda pisao takve nebuloze ? Ili da je bio na mjestu " nestručnog " američkog policajca ? Što bi njegova obitelj mislila o terorizmu i Bušiću ?

    avatar

    27.07.2008. (14:29)    -   -   -   -  

  • nema me

    jooooj, vi Hrvati, vi ste ruglo ovog dijela Svijeta, kao što rekoh ne jednom: s čim se budala ponosi, pametan čovjek se -stidi. još će budući povjesničari doći do zaključka do kojeg sam ja nedavno došao: da su se Srbi borili za Hrvatsku, a Hrvati protiv. šteta kaj se Đizus nije rodio 2000 godina kasnije, Hrvati bi dobili nadeblje poglavlje Starog Zavjeta, a Kurva Bailonska bi prema onome što Hrvati rade, kako djeluju i promišljaju bila obična bebica koja povremeno zapiša pelene. mislim kaj će nama spalionica smeća na Jakuševcu, kad - imamo Hrvatsku?!!!!

    avatar

    27.07.2008. (16:21)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ja ne razumijem kako obitelji Bušić nije pala na pamet puno jednostavnija ideja od otmice aviona! Mogli su primjerice upisati biokemiju, predano i samoprijegorno učiti, raditi, istraživati, postići status jednog Radmana, recimo, i onda ukazati na probleme i patnje SR Hrvatske u SFRJ. Zanimljivo kako nikome nije palo na pamet Hrvatsku afirmirati pameću i radom, naime.

    avatar

    27.07.2008. (17:32)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    Hja, ne znam.
    Sjećam se kad je Kuka fukao Pofuka, ali danas sam ipak bliži Pofuku zato što reciprocitet presuda režimskih i proturežimskih zločina nikada neće biti postignut. Osjećam određenu mučninu kad razmišljam o neograničenim pravima državljana demokratske velesile kakva je SAD. Živio Obama bin Laden!

    avatar

    27.07.2008. (20:13)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    P.S.
    Ali kao što vidiš Nemanja, sve se dobro svršilo. Jutarnji je opet imao razlog da stavi Thompsona na naslovnicu.
    A ovo o Radmanu možeš okačiti mačku o rep.

    avatar

    27.07.2008. (20:20)    -   -   -   -  

  • Hudoba Hudobic

    Sjana karijera, bogme, podsjeca me na Ramba - U prvom djelu prolupali ptspovac koji razara jedan sasvim mirni americki gradic, u trecem heroj nacije i osloboditelj Afganistana!

    avatar

    28.07.2008. (04:07)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    GLAVNI JUNAK JEDNE KNJIGE

    Zašto se Miljenko Jergović toliko založio za kapetana Kristu Laptala?
    Na kraju krajeva, ne može znati je li čovjek kriv ili nevin!
    Mislim da slutim odgovor:
    On konačno ima svoj angažman za čovjeka.
    Doduše, ne zna je li čovjek nevin, ali baš zato! On načelno vjeruje u ljudsku nevinost i dobrotu, on principijelno daje carte blanche ljudskom rodu koji ga nikada ne može dovoljno razočarati a da bi posustao u svome antropološkom optimizmu, da ne kažemo filantropiji!

    Literatura, to je teorijski humanizam.
    Borba za Laptala, to je praktični humanizam.
    To je Jergovićeva životna šansa: tu se Jergović načelno, vjerujući u čovjeka (kao čovjeka), borio za konkretnog čovjeka, dobrog kapetana Laptala!
    Tu su napokon univerzalni principi na djelu!
    Kao da Kant, jednoga dana šećući Königsbergom, ugleda odjelovljeni kategorički imperativ!
    To je ono što Jergovića privlači, to je ono što Miljenka pokreće: napokon je dobio priliku ostvariti ideale svoje književnosti!
    Konačno će i sam postati glavni junak svoje knjige: borac za ljudska prava, htjeli mi to ili ne!
    Divno bješe glavni biti dok me nisu pročitali…

    avatar

    28.07.2008. (06:08)    -   -   -   -  

  • Herzog

    Mislim da je kod angazmana za Laptala u pitanju nesto privatno, mozda ga Miljenko poznaje ili ga poznaje njegova zena koja je navodno Dubrovcanka, pa mu i vjeruju. Ali, ovo sto ti govoris se jednom stvarno dogodilo. Miljenko se zauzeo za Damira Milosa kad je ono nestao tri dana. Pa je Miljenko napao sve one koji su tvrdili da je Milos (opt morski vuk, pazi, pazi, izgleda da je slab na njih ajos i knjizevnik) sve sam slozio. Pa ih je nazvao gadovima a onda je ispalo da je Milos stvarno sve ucinio radi samopromocije.

    avatar

    29.07.2008. (04:46)    -   -   -   -  

  • Dante

    obar tekst i usporedba mišljenja. Kao i uvijek u RH ako pitaš dvoje ljudi o nečemu obično dobiješ 2-3 različita mišljenja :-))
    Mene samo ljuti jedna stvar zašto je njemu ili ljudima oko njega palo na pamet da nakon samo 32 godine robijanja zasluži penziju od 6-7 tisuća kuna, dok većina nas u RH mora odrobijati 35( ili navršiti barem 65 godina) za recimo dvostruko manju (ako imaju sreće) !?

    avatar

    29.07.2008. (09:39)    -   -   -   -  

  • umorno_oko

    Nikad se jedno sra**e ne može pravdati sa drugim.
    Ili je možda društveno opravdano nekome zapaliti kuću glede drugačije boje krvnih zrnaca ...
    Ja sam još mlad i naivan, pa mislim da se mi u RH, kao dobri katolici, vladamo po Novom Zavjetu, a ne po starom, koji propagira ono "... oko za oko, zub za zub ..."

    avatar

    29.07.2008. (10:08)    -   -   -   -  

  • cveba

    Zivio Obama, Kizzo, zivio nam jos dugo !

    Pitaju mene jutros ovi moji afrikanci : pa dobro, jel' mislite da ce Obama zbilja dobiti izbore ? Ja velim njet, ni zena ni crnac danas tam nemreju proci, samo kakav cowboy, vise se ne radi cak ni o nafti, hrani se radi o glavi. Nisu SAD Liberia, ti bokca !

    avatar

    29.07.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • šarli

    "Zanimljivo kako nikome nije palo na pamet Hrvatsku afirmirati pameću i radom, naime."
    Znam da ne treba shvaćati doslovno, više kao figuru u kontekstu rasprave. Ali ipak strši (opet meni nešto strši, što mogu). Problem je u tome što takve akcije nisu popraćene jednakim publicitetom. Osobito kad se korigiraju za faktor apsolutnog značaja pojedine osobe/rezultata u nekoj disciplini. A puno je sjajnih ljudi istupalo i uložilo svoj ugled i utjecaj. Pa je zato potrebno i u tom svjetlu govoriti o slučaju Bušić. Kapetan Kuka, bravo.

    avatar

    29.07.2008. (12:25)    -   -   -   -  

  • cveba

    jest Sharli, mnogo ljudi, i drago mi je da se ovaj post revitalizirao.

    avatar

    29.07.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • Jezikomjerka

    Mislim da je čovjek odslužio svoje i sve rasprave na tu temu su bespredmetne!

    avatar

    29.07.2008. (13:29)    -   -   -   -  

  • FoTKO

    Svatko tko u ime ideje ili ideologije pokuša oduzeti drugome život je terorista i nasilnik. Teroristima ne treba pridavati pozornost posebno ne medijsku. On nije domoljub nego nasilinik koji je bio spreman oduzeti drugome život zbog svoje ideologije, a to je protiv svih zasada humanizma i kršćanstva. Kada bi sljedili njegovu logiku mogli bi zaključiti da su srpski teroristi devedesetih bili u pravu kada su radili ono što su radili po Hrvatskoj, a istom logikom bi se mogao opravdati i njihov genocid u Bosni.
    Pravi domoljubi, za mene, su oni koji svojim radom i djelovanje u društvenoj zajednici pokušavaju donjeti: mir, materijalni progres, vladavinau reda i zakona, poštivanje ljudski prava, poticanje radne etike.

    avatar

    29.07.2008. (14:40)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Evo dobrog komenara, Herzog, s reci.hr:

    I ja sam za kapetana Laptala, u posebnom smislu: ja sam za to da mu se ponajprije organizira pošteno i procedurano korektno suđenje! Dakle, ja sam formalist: bez obzira na to o koje je riječ - zato Pravda nosi povez oko očiju - svatko ima pravo na pravičan postupak pred sudom. To je smisao toga poveze oko očiju Justitie: ne, kako je kazao inače pametni Srećko Horvat, da po načelu oko za oko "slijepa pravda" vrši svoju volju starozavjetnom osvetom, vraćajući milo za drago, nego da demokratično, izjednačavajući sve ljude kao rimske građane pred pravom, svakome, ne diskriminirajući ga u tom pravu, pruži šansu da pred sudom bude odvagnut - otuda pak vaga - kao kriv ili nevin. Budimo dakle formalisti ponajprije i založimo se za pravičnu sudbenu proceduru. To Laptalo nije imao. Sve ostalo, sadržajno gledano, što vi činite, uplitanje je u sudski potupak, i naprosto je nedopustivo! Odjednom su sada svi instražitelji, osim Dubrovčana koji znaju da je Laptalo nevin jer kao znaju oni čovjeka, a u biti prepotentno tvrde da je nevin jer je - Dubrovčanin! Kaj bi oni bili šverceri, drugim riječima. Na stranu što je ovaj dokaz malouman, jer to je isto kao kad bi tvrdili da je naručitelj napada na Miljuša nevin jer nije prisustvovao prebijanju našeg i vašeg Duška! Dakle, ovaj vam dokaz već logički pada u vodu. No, načelno, velim, sadržajno je nemoguće dokazivati ili osporavati Laptalovu krivicu ili nevinost izvan sudskog procesa. Okanite se toga. Ionako se ovdje svatko, navodno se zalažući za Laptala, jebe za vlastiti orgazam: recimo, Jergović, kojemu je to prigoda da postane protagonost vlastite literature, da teorijski humanizam konačno odmijeni praktičnim. Već je jednom to pokušao, apriorno braneći književnika moreplovca - gle slučajnosti! - Miloša, no onda je ostao nasukan. Ovdje su svi namirisali nekakvu dobit od zalaganja za univerzalna ljudska prava povrijeđena u konkretnom slučaju, pa se digla neviđena histerija. Recimo, bilo bi krajnje nezgodno da se Laptala ne izvadi iz zatvora, a da Dubrovnik nastavi s happeninzima, što bi značilo gorko razočaranje u HDZ! Jer, vlast, HDZ-ova vlast, nije pomogla Laptalu = Dubrovniku! Eto, kako su motivi prozirni, jednostavni, niski i egoistični. Jebe se većni za kapetana Laptala - grebu se oni za vlastite probitke. Bilo kako bilo, budite dosljedni u inzistiranju na formalnoproceduranoj korektnosti postupka. Sadržajno gledano, ionako ništa ne možete učiniti osim - manipulirati! Stvarati privid nevinosti ili krivice. Ni jedno ni drugo nemojte činiti. Nije to vaš posao. Vi ste novinari, ne demagozi ni perception manageri.

    avatar

    29.07.2008. (22:25)    -   -   -   -  

  • Talija

    Htjela sam odmah podsjetiti na slučaj kapetana Lapatala,ali sam mislila da nije mjesto jer je tema druga.
    To što se netko zalaže za nekoga,ne mora govoriti ništa o njemu kao čovjeku.
    A opet taj Jergović...tom je zbilja dosadno.

    avatar

    30.07.2008. (11:31)    -   -   -   -  

učitavam...