Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Tartlet

    tihi odlazak koji je odjeknuo u duši poput bombe...

    avatar

    26.07.2008. (20:43)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Danas ti je neki vrlo plodan dan što se pisanja tiče. Navala inspiracije?
    Znaš šta!? Neću komentirati ovu priču jer sam nekakvog čudnog raspoloženja. Ne želim ubijati nadu onom mladom svijetu što navraća k tebi i čita tvoje redke.
    Samo ću ti pozdrav ostaviti.

    avatar

    26.07.2008. (20:57)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, misko.
    sve su ptičice ćudljive kad im dođe vrijeme za gniježdenje. dok sjedi na gnijezdu i ptiće priželjkuje, ptici ne godi vetar koji gnijezdo trese.

    obično ne volim kad se kaže kako su sve ptice iste, ima nas s raznim perjem ...
    no, sad ipak moram reći, svi su pjetlići ipak slični. najradije bi poslije protresli perca ... i odlepršali ...

    rekoh ti, misko, da će neće čučati dugo, te dvije priče.
    jedna se već lijepo izlegla ...

    baš me zanima ona druga ... :-))

    avatar

    26.07.2008. (21:09)    -   -   -   -  

  • rU

    eto me opet, misko.
    priča pogađa u srž stvari i provocira na komentiranje ... a to je, dakako, samo kompliment priči i piscu ... :-))

    čemu to odmjeravanje snaga? kad je dvoje ljudi zajedno, onda bi valjda trebalo i snage i slabosti i jedne i druge 'strane' upregnuti u zajednička kola.

    ništa gore od tišine i šutnje.
    priznajem 'tiha misa' je češće ženska specijalnost, no, u tvojoj priči se, misko, ipak čini mi se, nađoše dvoje sličnih.

    avatar

    26.07.2008. (21:55)    -   -   -   -  

  • necutako

    sve ima svoje vrijeme trajanja......

    avatar

    27.07.2008. (02:16)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Tek se sada dokopah kompa hihihi brbljam , ali ne kao tvoj lik s prijateljima , nego s najdražom
    rođakinjom...

    priča je tvoja intrigantna ... mislim da je sve u glavi ...možda se mogućnost sretna suživota zasniva na tome da ne pokušavaš mijenjati ... ja doista to nikada nisma činila ... niti dozvoljavala da me se ukalupljuje i mijenja ...nasmijem se jedino kad shvatim da sam samu sebe promijenila ... neprimijetno ...prilagodila se , ali to nije bilo na silu ... prigovorima ..i zato funkcionira i zato nema otpora ...

    Dobro ti jutro ... za koji sat ćeš ustati ... ja ću utonuti :))

    avatar

    27.07.2008. (03:06)    -   -   -   -  

  • Sefica

    Stvarno zanimljiva prica, sto je najjace od sveg, vrlo je cesta.A sto ces....tako je to. Pozdrav od mene;)

    avatar

    27.07.2008. (03:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    in medias res...........pogodio si u srž stvari u najosjetljiviji dio zajedničkog života.........ono što su nekada bile vrline........ono u što si se zaljubila to su sada moje mane i ja se doista pitam zašto uvijek netko pokušava nekoga promijeniti..odvesti na pravi put......zašto žene od šarmantnog, duhovitog, društvenog muškarca u kojeg su se zaljibile pokušaju učiniti nešto što on nije, pretvoriti u nešto u što se sigurno ne bi zaljubile..........a događa se, mada rijeđe i obratno...........

    tihi odlazak......je najbolje riješenje, razgovori, diskusije, ugađanje samo pogoršavaju stvar......
    ljubav je doista nježna biljka koju treba znati obostrano njegovati........

    avatar

    27.07.2008. (06:04)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Kad poriv za mijenjanjem drugog prekrije ljubav tihi odlazak je najbolje što se može.

    avatar

    27.07.2008. (07:36)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Jednom sam pročitala da se ljudi rastaju baš zbog onih osobina koje su ih u početku privukle, i složila bih se s time, ako ti je netko bio drag jer je duhovit vremenom ti neprestano zbijanje šala počinje smetati, ako je neko miran njegova mirnoća ti vremenom teško pada jer ga doživljavaš kao ne-borca...ne znam, moguće da tu ima istine...
    A ova situacija mi je poznata, moja prijateljica živi tako već skoro dvadeset godina, svega joj je dosta ali je mazohistički ne prekida, jer je valjda navika jača...

    avatar

    27.07.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Tartlet
    Pucanj bez zvuka? :)
    @ *Kora*
    Koji ti se vrag događa? Posvađala si se?
    @ rU
    Rat spolova, Rusalko?
    Meni se čini kako taj rat nikad ne prestaje, samo mijenja faze ...
    @ necutako
    A smrt???
    @ Vitae...
    Kad si ti prilagodljiva mimoza...:):):)
    Uživaj sa rođakinjom...hoću li je upoznati? :)
    @ Šefica
    I prečesta, draga Šefice!
    @ odmor za umorna srca
    Zašto žene premještaju namještaj u stanu? Čini se da vole "činiti red" ...he he... je li to, možda?
    @ Koraljka
    Slažem se! .)
    @ Majstorica s mora
    Čitaš dobre knjige!
    A tvoja prijateljica je mazohistkinja prvog reda! Voli izigravati mučenicu...

    avatar

    27.07.2008. (10:28)    -   -   -   -  

  • Kontesa Nera

    Na žalost uvijek dođe taj trenutak kad nas žele promijeniti, netko ode, a netko glumi da se promijenio. No tako je to u životu...................

    avatar

    27.07.2008. (12:00)    -   -   -   -  

  • misko

    @ freya
    To samo znači da ljudi nisu stvoreni za suživot u paru ... sve raduimo naopako ...he he ...
    @ necutako
    Ne, nije tako!
    Smrt, kad jednom nastupi, neprekidno traje!

    avatar

    27.07.2008. (13:02)    -   -   -   -  

  • rU

    gledam fotku kojom si ilustrirao priču,misko.

    otrovno je hladna ta žuta (iako je žuta inače topla boja), a kosa linija 'perona' asocira na definitivni odlazak ... uvijek izabereš savršenu ilustraciju teksta. zamjećujem to jer je i meni važno što bolje povezati sliku i tekst, a da ta poveznica ne bude suviše bukvalna ...

    smrt? mislim da bi je trebalo smatrati dijelom života, a ne suprotnošću ...
    da se tijelo vraća u vječno kruženje materije, to nam je svima jasno, no ponekad se pitam što biva sa svom tom energijom misli i osjećanja ... kruži li i ona u nekom vječnom krugu ...

    ne privlači me klasična predodžba raja, s harfama i anđelima, prihvatljivija mi je pomisao na tišinu ...

    ipak, vjerujem kako ništa što je jednom postojalo ne može nestati bez traga ...

    ocu mi je sutra 10 godina od smrti, valjda se stoga 'zakačih' za tu temu ...

    avatar

    27.07.2008. (18:05)    -   -   -   -  

  • misko

    @ rU
    Fotka je iste osjećaje budila i u meni...

    Kažu, da je energija jedina neuništiva ... ne znam... kako ja gledam na to: živeći, djelujući, stvarali smo nešto, u to stvaranje utrošena je energija u koju se u konačnosti i mi sami pretvaramo i postajemo elektronski val ...koji se širi Univerzumom, a koji se i sam širi u nedogled dok i sam jednog dana ne prestane postajati i pretvori se u ogromnu crnu rupu iz koji isijava silna energija svega onog što je živjelo i djelovalo ... he he...odoh ja ...

    17-og ovog mjeseca bilo je 40g. da je moj stari poginuo. Bio sam klinac od 20 kad se to dogodilo i mislio sam da sam iskusan morski vuk koji poznaje život. Sad mislim suprotno: tek sam počeo otklrivati život, a moje me misli često iznenađuju.
    Npr. napisala si :"ocu mi je sutra 10 godina od smrti" ...
    ja tako nikad nešto ne bih napisao, jer mom ocu, kako ja gledam na to, 17-og ovog mjeseca nije bilo ništa, njega odavno nema, samo je meni (i još ponekome) nešto značio taj datum. I nikad ne idem na njegov grob, a nema dana da ne mislim na njega i sjećam se svake njegove riječi ...
    Mislim da shvaćaš što osjećam: u stvari, ne mislim, nego znam! :)

    Lijep pozdrav!
    Odoh sad prošetati Lori.

    avatar

    27.07.2008. (19:10)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    nekako je tiha od početka...ne samo na kraju

    avatar

    27.07.2008. (19:50)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, misko, čitam ponovo tu svoju rečenicu ...
    doista, meni je 10 godina od očeve smrti ...

    tvoj je poginuo mlad, sad si ti stariji od njega ... a moj je umro u 90-oj. bio je bistar do dva mjeseca pred smrt, a onda ga je pogodila demencija tako naglo da je u jednom danu pao u krevet, u inkontinenciju, u neprepoznavanje žene, svojih kćeri i unuka... najgore je bilo to što bi na trenutak 'izronio', bio svestan svega, pa opet upola rečenice potonuo u besmisao ...

    sestra i ja prale smo ga k'o dijete, ja naučih kako ga obrijati ...
    godinama nakon toga, tv reklame za pjenu za brijanje izazvale bi mi grč jednjaka

    trebalo mi je nekoliko godina da mi se vrate slike oca kakav je bio, prije ta dva zadnja mjeseca ...

    na groblje i ja idem rijetko. moji su mrtvi više sa mnom na različitim drugim mjestima nego tamo ...

    avatar

    27.07.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Elyca

    ufff koji tihi prasak!
    teško je to!...iako je možda ipak trebalo još malo ostat :-((

    avatar

    27.07.2008. (23:16)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Tražeći sebe
    Čekala i vrebala? :):):)
    @ rU
    Uh...nije poželjno iskustvo...uh ...
    moj je stari u jednom trenutku bio sa mnom, a već u slijedećem ga nije bilo...i da, sad sam poprilično stariji nego što je on bio u trenutku svoje smrti...
    @ Ely
    Pozdrav lijepi! :)

    avatar

    28.07.2008. (07:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...