Imate nešto prelijepo što nažalost nije veoma često - volite se i znate da se volite. I što god bilo, znate da se to neće promijeniti. Ne dođe da se zaplače od tuge nego od iskrenosti i veličine osjećaja. Prekrasno.
26.07.2008. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nigdje nije kao kod kuce, kazu stariji. Ima istine u tome.
Nasi bliznji nam nedostaju, pogotovo roditelji ako smo negdje vani...ali sta je tu je. Hvala Bogu pa imas finansijske mogucnosti da ih posjetis bar 1.godisnje.
I to je nesto.
26.07.2008. (17:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
več sam o tome pričala sa nekim blogerima... ti stvarno imaš nevjerojatnu karizmu,kad se kengur smije svi se smiju,,, kad kengur plače svi plaču... tvoj post podsjetio me na priču koju mi je davno ispričala baka, zvala se ""tamo te brate čeka svjetlo..."",o ženi koja je pola stolječa stavljala fenjer u prozor nebi li njen sin kad se jednom vrati lakše našao put kući... majke i djeca posebna su prića...povezanost je neobjašnjiva i neraskidiva... sinoć sam poslala poruku svojoj kčeri koja je na moru:""fališ,laka ti noćica, ljubi te majka"",a ona mi je uzvratila :""slušam olivera(a,kad mi dođeš ti), mislim na tebe,volim te,,,fališ jako...""a u pitanju je samo nekoliko dana... osječam tvoju i tugu tvojih roditelja....ali znam da oni razumiju...i znaju da si tu samo da tvojoj djeci bude bolje...i oni bi sigurno učinili isto... šaljem ti zagrljaj...nemoj biti tužnica,jer sam onda i ja:(
26.07.2008. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerojatno će ti, kako godine idu, faliti sve više. I mislit ćeš na njih sve češće. A o njima neću ni pričati, sigurna sam da im je izuzetno teško što su ostali praktički bez sve troje svoje djece. I ima istine u tome da ne vjeruješ dok ne probaš. Ili da jednostavno ne možeš shvatiti dok sam ne doživiš. Na primjeru svog sina si osjetio. Ja osobno se sjećam riječi svoje majke kad mi je govorila "vidjet ćeš kad budeš svoju djecu imala." I vidjela sam, osjetila. One su mi najvažnije, one su važnije od mene same. I ne bih nikada voljela ostati bez njih. Normalno je da imaju svoje živote, ne moram ih gledati svaki dan, ali da ih viđam jednom u osam godina... Vjerojatno bih se i sama razbolila. O unucima neću ni pričati, to ćeš tek probati za koju godinu. A kako dalje? Ne znam odgovor Kengi moj, ali znam samo da ju ne smiješ nikada zaboraviti, da joj je sigurno jako drago kad ju nazoveš i pokušaj ju čim više obilaziti, sa cijelom familijom. Ne samo nju, i oca, naravno. Ma ovi kišni dani nas malo drkaju, sigurna sam.
26.07.2008. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, kengure....svašta tu ima. brigu za roditelje, djecu - to razumijem. tu ljubav razumijem. iako je prirodno da djeca napuste roditelje i grade svoj život, te razdaljine koje ih dijele nisu uvijek i ne moraju biti tako velike. s jedne strane te sasvim razumijem. s druge ne. uopće. imaš meni čudnu, iako priznajem i među ostalim iseljenicima rasprostranjenu sklonost da za svoj odlazak kriviš neku sudbinu. nešto izvan tebe što te eto prisililo na to. a, ja to ne vidim tako. otišao si, jer si ti sam tako odlučio, nema u tome sudbine, već tvoje želje za više materijalnog. i ta želja je bila jača od ljubavi prema domovini, roditeljima...bilo čemu što je ostalo ovdje. primjećuješ da ima ljudi kojima je bilo jednako teško kao i tebi. pa, su ipak ostali. mnogima je i dandanas puno teže nego tebi. i ipak ostaju. i u vukovaru i drugdje u hrvatskoj. a, svatko može spakovati kofere i otići. kao ti. no, oni ostaju. slažem se jjajom -ne bi ti se sviđalo da se vratiš. otrijezni se i sagledaj situaciju realno. ne sviđa se ni nama koji smo ovdje. ma, nevjerojatno kako si sklon idealiziranju i samozavaravanju! smjesta se korigiraj i reci bobu bob i popu pop! .......kod nas kiša. hladno. mislim da se sjeverni pol spustio ovamo. pozdrav ...:)))))))))
26.07.2008. (22:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh, kengure.... malo si me iznenadio sa temom posta... ali je emotivan do bola...doslovno ;) sve pohvale za malo promjena, ali se vrati na veselije teme, što ne znači da ne bi trebao pisati ovakve postove. i ja ga komliciram brate dragi!! odoh... pozzz
26.07.2008. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja te razumijem. I znam da ti nije lako. Vjerujem da je u trenutku kad si donio odluku da odeš iz razloga ovih ili onih ta odluka izgledala ispravna, i što godine dalje idu povratak je sve teži da ne kažem nemoguć, jer djeca bi se teško navikla na život ovdje...... I što godine više prolaze, tvoja tuga i čežnja su veće.......sve je to u glavi, moraš raščistiti sam sa sobom jer, puno je lakše podnijeti nešto ako je to tako jer smo to željeli a ne morali. Pozdrav i osmijeh ti ostavlam, danas je novi dan i nadam se da je tuga prošla! :)
27.07.2008. (06:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve razumijem...ja sam isto početkom rata imala ideju negdje otići, i dok sam bila na specijalizaciji u Italiji dobila sam neke ponude za Južnu Afriku, Novi Zeland i Siciliju...u prvi mah mi se činilo da bih najrađe pobjegla od tog svog ludila kod nas, ali onda sam razmišljala što će biti s mojom majkom, jedinica sam, i tko će se o njoj brinuti, a prodati sve i povesti i nju na kraj svijeta i nije bilo moguće, tako da sam ipak ostala i jako mi je drago, jer uskoro je završila na operaciji srca i ja bih vjerojatno umrla od tuge da je bila sama, jer tvoji su makar zajedno pa jedan drugog pomažu...znam da je vama bila drugačija situacija jer ste morali otići s vrećicom u ruci što je strašno, niste imali izbora i morali ste djeci pružiti život...vaši roditelji sve to razumiju i vjerujem da su sretniji što ste se lijepo sredili negoli da vas gledaju nezadovoljne u blizini...zato trebaš iskoristiti svaki trenutak i biti više s njima... Meni je otac umro u Subotici i zbog tih prokletih odnosa nisam ni vizu dobila da mu odem na sahranu, a kad samo pomislim kako smo se viđali svo vrijeme rata po Sloveniji, Italiji, muka me uhvati... Krasan ti je post, ti si stvarno jedna nježna duša...
27.07.2008. (09:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a, znala sam ja da će tebe nedjeljom mučiti specijalna fizikalna bol, nije lako kliknuti na blog na kojem te tako okrutno ostavio i izdao dosad vjerni prijatelj u tipkanju i druženju. i ja sam iznenađena -moj slavonac, a tako hirovit i nemilosrdan. uopće ga nije briga što nas ima koji sada patimo. tebi je sigurno najteže, jer ipak ste zajedno kuhali svake nedjelje i bili si inspiracija za jogurtice i crne i ostale torte. a, tek kuleni, sise, guzice i ostale slastice! ne znam, ne znam...kako je mogao sve to napustiti! da mi je znati koja mu nije uzvratila njegovu žarku, don kišotsku ljubav koja seže i preko groba ako treba? da mi je znati koja je ...al bi joj nakrcala blog spamom! prisjelo bi joj! (sumnjam na minićku, vidim da je iz predostrožnosti blokirala komentare, mudra je i lukava....) -eto, da te malo izvjestim o situaciji. kod nas je danas granulo sunce. pa sam ko što vidiš malo ranije ustala. stigla bi i ručak skuhati na vrijeme, ali ne znam isplati li se ovaj sunčan dan provesti kraj špahreta....bolje mi je da malo pedalam okolo i kao slučajno oko 12 stignem kod ljudi za koje znam pouzdano da fino kuhaju. baš sam lukava. no, kod nas je običaj u ovo doba godine peći raznorazne pite i savijače. pa sam sinoć napavla jednu slanu savijaču s tikvicama i jednu slatku s višnjama i čokoladom. nema smisla da ti pišem o sadržaju mojega frižidera, kad unutra nema ništa za roštiljanje. osim patlidžana. i desetak paprika koje ću danas ispeći i napraviti sa češnjakom...to mi je poslastica. ljeto bez pečene paprike nije pravo ljeto. jest da si mogo vidjet kod mene da mi ona ljubazna i draga žena katja šalje danas dhg-om paprike s juga, ali ne moš se pouzdati u dhg! lako to sruše fakini zračnim puškama, pa često ne stignu na cilj. viš kako sam se uspješno bezveze raspisala, a da trebam obajvit novi post pojma ne bi imala o čemu da pišem. nadam se da se danas osjećaš malo bolje. sad bi ti ja do sutra tu tipkala, kad bi se od toga osjećao bolje - al moguće je i da ti pozli kad vidiš ovoliki komentar, pa ću se sad svjesno, namjerno, planirano i teško zaustavti.....pozdrav iz tvojeg sunčanog i sparnog ravnog i zelenog zavičaja. znam da te pozdravlja i on. .....samo je malo mutav ovih dana...valjda će s vremenom doći sebi. :)))))))))
27.07.2008. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi ostali ovdje mada obitelj ima dvojno državljanstvo dobro stojeće eu zemlje, ne bi tamo bili izbjeglice, i mada su granate dimile po gradu i kraj grada još i na sam dan oluje. To zbog iskustva, dalmatinci su oduvijek odlazili trbuhom za kruhom, ostavljali svoje roditelje, braću i sestre, trudne mlade žene, svoju djecu prečesto nikad nisu vidjeli. Mi znamo koliko je nepodnošljive tuge u odlasku, to nam je u genima, zato nismo otišli.
27.07.2008. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čuj, kengi, ako koji od onih katjinih 5 komada iz grupe dhg preživi prelet preko vrpolja (sjećaš se one puške? joj!joj!) odmah ga šaljem sa komadom pokajmačene savijače s tikvicama ravno k tebi! ak prežive dva - stiže i ona s višnjama! sad sve ovisi o situaciji u vrpolju....ja sam sasvim nemoćna. nego šta je s onim poslovnim putem u osijek?
27.07.2008. (11:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo me zagrcnulo, nisam ovo očekivala...uglavnom mi kroz misli prođe moj prijatelj koji je inzistirao otići u australiju s obtelji, jer su mu tamo brat i roditelji. Odvukao ih je sve, ali dvije starije kćeri su se vratile; jedna u Zg da završi fakultet, i tu ima dečka, a druga je otišla za srcem u Švicarsku. Najmlađa kći kojoj je 7 godina se dobro uklopila, ali je tužna što ne raste sa svojim sestrama. I tako je i prijatelj, bio otrgnut od svojih, a sada to isto radi svojim kćerima. To je čudan vrtlog sudbine, jer nikad neće biti zajedno, uvijek će nekog srce negdje vuči. Pa, isko sam i ja jedno vrijeme živjela u Firenzi i bilo mi krasno, mislim da je najljepše živjeti u svojoj zemlji, blizu svojih, na svojoj grudi.
27.07.2008. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Svaka rič više od ovoga što si napisao je suvišna...
26.07.2008. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvrk
Kenguur , placem citajuci !
26.07.2008. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
macka_u_martama
lipo si stavija one stihove za uvod...lipo si sve to napisao...lipo da se najezis
26.07.2008. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko tuge u ovome svijetu
Danas nam je svima tematika roditeljstvo! Vrlo si lijepo to napisao, svaka čast!
26.07.2008. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
rasplakao si me ovim :'(, samo mi suze idu....sve tocno.
26.07.2008. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
razumijem ja tebe, lipi. volim ja i ovakve tvoje postove. mislim da nas ima puno roditelja koji slicno osjecamo i tek danas razumijemo.
26.07.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Imate nešto prelijepo što nažalost nije veoma često - volite se i znate da se volite. I što god bilo, znate da se to neće promijeniti. Ne dođe da se zaplače od tuge nego od iskrenosti i veličine osjećaja. Prekrasno.
26.07.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Ja ne vjerujem da te sudbina igdje dovela. I inace ne drzim puno do sudbine. Tamo smo gdje su nas nase vlastite odluke donijele.
"i sanjamo o tome da se jednoga dana vratimo i zivimo ostatak zivota u svome gradu a u njemu i umremo."
No obo nije dio mojih zelja. Dapace u Hrvatskoj kakva je sad ja uopce ne zelim zivjeti.
"U drugim zemljama mi smo samo stranci "
Stranac si onoliko koliko zelis biti. Ja da se sad vratim za Zagreb tamo bih bila garant veci stranac.
26.07.2008. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dj.koka
Nigdje nije kao kod kuce, kazu stariji.
Ima istine u tome.
Nasi bliznji nam nedostaju, pogotovo roditelji ako smo negdje vani...ali sta je tu je.
Hvala Bogu pa imas finansijske mogucnosti da ih posjetis bar 1.godisnje.
I to je nesto.
26.07.2008. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marsi
več sam o tome pričala sa nekim blogerima...
ti stvarno imaš nevjerojatnu karizmu,kad se kengur smije svi se smiju,,,
kad kengur plače svi plaču...
tvoj post podsjetio me na priču koju mi je davno ispričala baka,
zvala se ""tamo te brate čeka svjetlo..."",o ženi koja je pola stolječa stavljala
fenjer u prozor nebi li njen sin kad se jednom vrati lakše našao put kući...
majke i djeca posebna su prića...povezanost je neobjašnjiva i neraskidiva...
sinoć sam poslala poruku svojoj kčeri koja je na moru:""fališ,laka ti noćica,
ljubi te majka"",a ona mi je uzvratila :""slušam olivera(a,kad mi dođeš ti),
mislim na tebe,volim te,,,fališ jako...""a u pitanju je samo nekoliko dana...
osječam tvoju i tugu tvojih roditelja....ali znam da oni razumiju...i znaju
da si tu samo da tvojoj djeci bude bolje...i oni bi sigurno učinili isto...
šaljem ti zagrljaj...nemoj biti tužnica,jer sam onda i ja:(
26.07.2008. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Vjerojatno će ti, kako godine idu, faliti sve više. I mislit ćeš na njih sve češće. A o njima neću ni pričati, sigurna sam da im je izuzetno teško što su ostali praktički bez sve troje svoje djece. I ima istine u tome da ne vjeruješ dok ne probaš. Ili da jednostavno ne možeš shvatiti dok sam ne doživiš. Na primjeru svog sina si osjetio. Ja osobno se sjećam riječi svoje majke kad mi je govorila "vidjet ćeš kad budeš svoju djecu imala." I vidjela sam, osjetila. One su mi najvažnije, one su važnije od mene same. I ne bih nikada voljela ostati bez njih. Normalno je da imaju svoje živote, ne moram ih gledati svaki dan, ali da ih viđam jednom u osam godina... Vjerojatno bih se i sama razbolila. O unucima neću ni pričati, to ćeš tek probati za koju godinu.
A kako dalje? Ne znam odgovor Kengi moj, ali znam samo da ju ne smiješ nikada zaboraviti, da joj je sigurno jako drago kad ju nazoveš i pokušaj ju čim više obilaziti, sa cijelom familijom. Ne samo nju, i oca, naravno.
Ma ovi kišni dani nas malo drkaju, sigurna sam.
26.07.2008. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
eh, kengure....svašta tu ima. brigu za roditelje, djecu - to razumijem. tu ljubav razumijem. iako je prirodno da djeca napuste roditelje i grade svoj život, te razdaljine koje ih dijele nisu uvijek i ne moraju biti tako velike.
s jedne strane te sasvim razumijem.
s druge ne. uopće. imaš meni čudnu, iako priznajem i među ostalim iseljenicima rasprostranjenu sklonost da za svoj odlazak kriviš neku sudbinu. nešto izvan tebe što te eto prisililo na to. a, ja to ne vidim tako. otišao si, jer si ti sam tako odlučio, nema u tome sudbine, već tvoje želje za više materijalnog. i ta želja je bila jača od ljubavi prema domovini, roditeljima...bilo čemu što je ostalo ovdje. primjećuješ da ima ljudi kojima je bilo jednako teško kao i tebi. pa, su ipak ostali. mnogima je i dandanas puno teže nego tebi. i ipak ostaju. i u vukovaru i drugdje u hrvatskoj. a, svatko može spakovati kofere i otići. kao ti. no, oni ostaju. slažem se jjajom -ne bi ti se sviđalo da se vratiš. otrijezni se i sagledaj situaciju realno. ne sviđa se ni nama koji smo ovdje. ma, nevjerojatno kako si sklon idealiziranju i samozavaravanju! smjesta se korigiraj i reci bobu bob i popu pop! .......kod nas kiša. hladno. mislim da se sjeverni pol spustio ovamo. pozdrav ...:)))))))))
26.07.2008. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo ću reći samo vama
uh, kengure.... malo si me iznenadio sa temom posta... ali je emotivan do bola...doslovno ;)
sve pohvale za malo promjena, ali se vrati na veselije teme, što ne znači da ne bi trebao pisati ovakve postove. i ja ga komliciram brate dragi!!
odoh...
pozzz
26.07.2008. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Ja te razumijem. I znam da ti nije lako. Vjerujem da je u trenutku kad si donio odluku da odeš iz razloga ovih ili onih ta odluka izgledala ispravna, i što godine dalje idu povratak je sve teži da ne kažem nemoguć, jer djeca bi se teško navikla na život ovdje...... I što godine više prolaze, tvoja tuga i čežnja su veće.......sve je to u glavi, moraš raščistiti sam sa sobom jer, puno je lakše podnijeti nešto ako je to tako jer smo to željeli a ne morali.
Pozdrav i osmijeh ti ostavlam, danas je novi dan i nadam se da je tuga prošla! :)
27.07.2008. (06:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Sve razumijem...ja sam isto početkom rata imala ideju negdje otići, i dok sam bila na specijalizaciji u Italiji dobila sam neke ponude za Južnu Afriku, Novi Zeland i Siciliju...u prvi mah mi se činilo da bih najrađe pobjegla od tog svog ludila kod nas, ali onda sam razmišljala što će biti s mojom majkom, jedinica sam, i tko će se o njoj brinuti, a prodati sve i povesti i nju na kraj svijeta i nije bilo moguće, tako da sam ipak ostala i jako mi je drago, jer uskoro je završila na operaciji srca i ja bih vjerojatno umrla od tuge da je bila sama, jer tvoji su makar zajedno pa jedan drugog pomažu...znam da je vama bila drugačija situacija jer ste morali otići s vrećicom u ruci što je strašno, niste imali izbora i morali ste djeci pružiti život...vaši roditelji sve to razumiju i vjerujem da su sretniji što ste se lijepo sredili negoli da vas gledaju nezadovoljne u blizini...zato trebaš iskoristiti svaki trenutak i biti više s njima...
Meni je otac umro u Subotici i zbog tih prokletih odnosa nisam ni vizu dobila da mu odem na sahranu, a kad samo pomislim kako smo se viđali svo vrijeme rata po Sloveniji, Italiji, muka me uhvati...
Krasan ti je post, ti si stvarno jedna nježna duša...
27.07.2008. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Ah, što nešto miriši jutros...
27.07.2008. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Pa ja sam tu pileću juhu i namirisala, a što si ti mislio?
Dobar tek cijeloj familiji.
27.07.2008. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
a, znala sam ja da će tebe nedjeljom mučiti specijalna fizikalna bol, nije lako kliknuti na blog na kojem te tako okrutno ostavio i izdao dosad vjerni prijatelj u tipkanju i druženju. i ja sam iznenađena -moj slavonac, a tako hirovit i nemilosrdan. uopće ga nije briga što nas ima koji sada patimo. tebi je sigurno najteže, jer ipak ste zajedno kuhali svake nedjelje i bili si inspiracija za jogurtice i crne i ostale torte. a, tek kuleni, sise, guzice i ostale slastice! ne znam, ne znam...kako je mogao sve to napustiti! da mi je znati koja mu nije uzvratila njegovu žarku, don kišotsku ljubav koja seže i preko groba ako treba? da mi je znati koja je ...al bi joj nakrcala blog spamom! prisjelo bi joj! (sumnjam na minićku, vidim da je iz predostrožnosti blokirala komentare, mudra je i lukava....)
-eto, da te malo izvjestim o situaciji. kod nas je danas granulo sunce. pa sam ko što vidiš malo ranije ustala. stigla bi i ručak skuhati na vrijeme, ali ne znam isplati li se ovaj sunčan dan provesti kraj špahreta....bolje mi je da malo pedalam okolo i kao slučajno oko 12 stignem kod ljudi za koje znam pouzdano da fino kuhaju. baš sam lukava. no, kod nas je običaj u ovo doba godine peći raznorazne pite i savijače. pa sam sinoć napavla jednu slanu savijaču s tikvicama i jednu slatku s višnjama i čokoladom. nema smisla da ti pišem o sadržaju mojega frižidera, kad unutra nema ništa za roštiljanje. osim patlidžana. i desetak paprika koje ću danas ispeći i napraviti sa češnjakom...to mi je poslastica. ljeto bez pečene paprike nije pravo ljeto. jest da si mogo vidjet kod mene da mi ona ljubazna i draga žena katja šalje danas dhg-om paprike s juga, ali ne moš se pouzdati u dhg! lako to sruše fakini zračnim puškama, pa često ne stignu na cilj. viš kako sam se uspješno bezveze raspisala, a da trebam obajvit novi post pojma ne bi imala o čemu da pišem.
nadam se da se danas osjećaš malo bolje. sad bi ti ja do sutra tu tipkala, kad bi se od toga osjećao bolje - al moguće je i da ti pozli kad vidiš ovoliki komentar, pa ću se sad svjesno, namjerno, planirano i teško zaustavti.....pozdrav iz tvojeg sunčanog i sparnog ravnog i zelenog zavičaja. znam da te pozdravlja i on. .....samo je malo mutav ovih dana...valjda će s vremenom doći sebi. :)))))))))
27.07.2008. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Mi ostali ovdje mada obitelj ima dvojno državljanstvo dobro stojeće eu zemlje, ne bi tamo bili izbjeglice, i mada su granate dimile po gradu i kraj grada još i na sam dan oluje.
To zbog iskustva, dalmatinci su oduvijek odlazili trbuhom za kruhom, ostavljali svoje roditelje, braću i sestre, trudne mlade žene, svoju djecu prečesto nikad nisu vidjeli.
Mi znamo koliko je nepodnošljive tuge u odlasku, to nam je u genima, zato nismo otišli.
27.07.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
But my mom says .... I´m cool
Jesam puno mlađa od tebe, ali razumijem kako je to.. lijepo je naići na ovakav blog i pročitati tak šta.
27.07.2008. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
čuj, kengi, ako koji od onih katjinih 5 komada iz grupe dhg preživi prelet preko vrpolja (sjećaš se one puške? joj!joj!) odmah ga šaljem sa komadom pokajmačene savijače s tikvicama ravno k tebi! ak prežive dva - stiže i ona s višnjama! sad sve ovisi o situaciji u vrpolju....ja sam sasvim nemoćna.
nego šta je s onim poslovnim putem u osijek?
27.07.2008. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BlueBear
Superiška!!!
27.07.2008. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BlueBear
Hoćeš li mene malo komati???
27.07.2008. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
I moji su ostarili ali ja sam sada često kod njih...
Pozdrav Kengo!
27.07.2008. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fulvus
malo me zagrcnulo, nisam ovo očekivala...uglavnom mi kroz misli prođe moj prijatelj koji je inzistirao otići u australiju s obtelji, jer su mu tamo brat i roditelji. Odvukao ih je sve, ali dvije starije kćeri su se vratile; jedna u Zg da završi fakultet, i tu ima dečka, a druga je otišla za srcem u Švicarsku. Najmlađa kći kojoj je 7 godina se dobro uklopila, ali je tužna što ne raste sa svojim sestrama. I tako je i prijatelj, bio otrgnut od svojih, a sada to isto radi svojim kćerima. To je čudan vrtlog sudbine, jer nikad neće biti zajedno, uvijek će nekog srce negdje vuči. Pa, isko sam i ja jedno vrijeme živjela u Firenzi i bilo mi krasno, mislim da je najljepše živjeti u svojoj zemlji, blizu svojih, na svojoj grudi.
27.07.2008. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...