Komentari

sewen.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • lobotomya

    Tužno ,Sewen moj tužno....imaš pravo sve nas to čeka...pusa !

    avatar

    07.08.2008. (06:21)    -   -   -   -  

  • Sudbino nepoznata

    žuto lišće i mrak...kombinacija od koje me unatoč prihvaćanju neminovnog hvata strah.
    i kada tugujem, ipak volim, tako volim živjeti. a svi oni koji već su tamo, oni su kojima se
    u teškoćama utječem kao nečem proživljenom, zemaljskom, opipljivom.
    ali evo sunca. svjetlosti. i takvog jednog svjetlosnog pozdrava za tebe

    avatar

    07.08.2008. (07:23)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, sewen .... zato uživajmo, u svakom trenutku .... :-))))

    avatar

    07.08.2008. (08:12)    -   -   -   -  

  • eclipse27

    to je samo još jedan svršetak.....ali kao što si ti meni kazao nije gotovo dok ne umre u nama.....svijetlo...žuto lišće......
    stvarno si dotaknuo dubinu svojim riječim......iako tužno......jako mi se sviđa... doduše to je ono što ja želim......riječi koje mogu čovjeka natjerati da stane barem na sekundu i zamisli se nad njima i ostane postiđen koliko je zapravo on malen u usporedbi sa njima....

    zahvaljujem na lijepom komentaru.....ali što ako je svijetlo zaista izgubilo svoj sjaj? što ako je izgubilo smisao?

    pozdrav od moje malenkosti......

    avatar

    07.08.2008. (10:49)    -   -   -   -  

  • slaven178

    ovo je text za zabavnjački hit.

    avatar

    07.08.2008. (12:17)    -   -   -   -  

  • Pokojnici i pijanci

    Žuto lišće sasvim dostatno ukazuje na našu prostor-vremensku ograničenost. Kao i sve nama spoznatljivo, bića smo s početkom i krajem. Jednom počinjeno i jednom završavamo. Što slijedi potom, teško je reći... ali baš zato čovjek se ražalosti zbog uvreda koje ljudi među sobom izmjenjuju. Kao da je itko u stanju odoljeti stoljećima, kao da je vrijeme za kajanje u aproksiomatskom približavanju beskraju. Nije. Vrlo brzo će sve biti gotovo. Bit ćemo stari ljudi i prisjećati se dobrih i loših stvari naše prijašnjice. A ja bih volio da taj završni čin našeg postojanja (makar ovozemaljskog) bude nešto što će u meni isprovocirati radost. Da ću biti opušten i reći... sretan sam i ponosan što sam imao priliku živjeti.
    Čovjeka rastroje ljudi koji su toliko egoistični (ili nesretni) da oko sebe siju minska polja mržnje. Razmišljao sam o tome. Dosta sam razmišljao. I moram priznati da me je to učinilo vrlo žalosnim. Barem sam mislio kako će blog biti mjesto koje će zbližavati ljude i kako će na tom prostoru mržnja biti nepoželjan gost. Čini se da sam bio naivan. Čini se da jesam. I to je u meni probudilo i žalost i bijes.
    Međutim, tješi me što postoje ovako divna mjesta poput tvog bloga. Mjesta na kojima se mogu utješiti i odmoriti. A treba nam od svega dobrog pomalo. Pogotovo nakon što smo prisiljeni obrisati tuđu pljuvačku s lica kako bismo krenuli dalje. Svjestan sam da ti je jasno čemu ovaj komentar i kako sam osjetio potrebu ispovjedno se postaviti blogeru kojeg već dugo vremena čitam, radujući se neposrednosti ovdje napisanih poetskih tekstova jakih i za život nužnih ritmova.
    Pozdrav i svako dobro!

    avatar

    07.08.2008. (12:32)    -   -   -   -  

  • La Boîte noire

    Ključevi od mraka.Bravo sewen!

    avatar

    07.08.2008. (16:18)    -   -   -   -  

  • slaven178

    ko ona presvučena boca od šampanjca...tako sam je htio u sebi

    avatar

    07.08.2008. (20:19)    -   -   -   -  

  • insomniaX

    Uvelo..uvelo.. srce mi je uvelo.. al još kuca za tebe.. uvelo, kao lišće jesenje..
    tako nekako ide ona pjesma..
    Moj naklon ovako lijepim stihovima!

    avatar

    07.08.2008. (21:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...