Biti sretan to je odluka, uistinu. Mislim da postoje situacije koje treba izdržati, kao npr smrt drage osobe, a onda s vremenom dođe prihvaćanje i čovjek je sretan unatoč osjećaju nedostajanja. a sve ove druge situacije ne trebaju biti niti trenutna zapreka za sreću. Tekst je odličan, i zbilja je tako. Ljubiti nije lako, to traži cijelog čovjeka i mnogo, mnogo praštanja...Ali bez praštanja nema mira u srcu, a nemir je također zapreka sreći. Zato ljubimo, praštajmo, i svirajmo gitaru..(onaj tko zna, ja na žalost ne, ali ni to nije zapreka sreći:):):)
26.07.2008. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako je dobro vidjet ti te opet. Barem preko bloga i doznat sve o tvojim putevima u dalekom Ekvadoru. Ovih dana cesto nazovem donatorski broj patera Luke. Znam da ga svaka kuna sa tog telefona raduje. Uvijek nazovem sa mobitela i tako dam maksimalno sto mogu. Želim ti napisat da ne uzimaj srcu ono sto se dogadja oko njega. Ti si pokrenula nesto sto mu puno znaci i to je tvoj mali poklon za njega koji i dalje traje. Svi znamo pravu isinu. A istina je jaka. Blog zivi i zivjet ce. Ti si zasluzna za njega. Ja sam bio samo onaj koji je bio tu kada je zapelo. To i dalje radim, mada jako rijetko jer je vec savladao sve tehnike bloga. Cak je bolji od mene. Uvijek su ucenici bolji od profesora :-) . Ovih dana cu zajedno sa Merkatom (Kresom) opet kod njega. Naravo, da cu ti poslat izvjestaj i napravit koju fotku koju cu ti poslat. Ja i fotic smo nerazdvojni. Vidim da smo sto se tice slikanja isti. Kada si bila medju nama radila si cuda i tvojim odlaskom izgubili smo osobu koja nas pokrece da nesto radimo za njega i okupljamo se. Prisutna si upravo na ovom blogu koji ima dobru posjecenost. Sto na kraju napisat. Mnogi moji prijatelji znaju doci na tvoj blog jer je na mom blogu posebno oznacen i naglasen ovaj blog. Budi sretna. Radila si cuda i cuda i dalje radis. Sada daleko od nas. Radujem se svakom novom clanku, svakoj novoj fotki. Misija u Ekvadoru je tek na pola puta. Bit ce tu mnogo dogadjanja koja cete nosit i u kojima ces sudjelovat. Nadam se da ces i dalje svoju srecu djelit i s nama.
29.07.2008. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh1
Uzvraćam ti svu sreću ovog svijeta...prekrasna priča...
26.07.2008. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Biti sretan to je odluka, uistinu. Mislim da postoje situacije koje treba izdržati, kao npr smrt drage osobe, a onda s vremenom dođe prihvaćanje i čovjek je sretan unatoč osjećaju nedostajanja. a sve ove druge situacije ne trebaju biti niti trenutna zapreka za sreću. Tekst je odličan, i zbilja je tako. Ljubiti nije lako, to traži cijelog čovjeka i mnogo, mnogo praštanja...Ali bez praštanja nema mira u srcu, a nemir je također zapreka sreći. Zato ljubimo, praštajmo, i svirajmo gitaru..(onaj tko zna, ja na žalost ne, ali ni to nije zapreka sreći:):):)
26.07.2008. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davorove novosti
Kako je dobro vidjet ti te opet. Barem preko bloga i doznat sve o tvojim putevima u dalekom Ekvadoru.
Ovih dana cesto nazovem donatorski broj patera Luke. Znam da ga svaka kuna sa tog telefona raduje. Uvijek nazovem sa mobitela i tako dam maksimalno sto mogu.
Želim ti napisat da ne uzimaj srcu ono sto se dogadja oko njega. Ti si pokrenula nesto sto mu puno znaci i to je tvoj mali poklon za njega koji i dalje traje. Svi znamo pravu isinu. A istina je jaka. Blog zivi i zivjet ce. Ti si zasluzna za njega. Ja sam bio samo onaj koji je bio tu kada je zapelo. To i dalje radim, mada jako rijetko jer je vec savladao sve tehnike bloga. Cak je bolji od mene. Uvijek su ucenici bolji od profesora :-) .
Ovih dana cu zajedno sa Merkatom (Kresom) opet kod njega. Naravo, da cu ti poslat izvjestaj i napravit koju fotku koju cu ti poslat. Ja i fotic smo nerazdvojni. Vidim da smo sto se tice slikanja isti.
Kada si bila medju nama radila si cuda i tvojim odlaskom izgubili smo osobu koja nas pokrece da nesto radimo za njega i okupljamo se. Prisutna si upravo na ovom blogu koji ima dobru posjecenost.
Sto na kraju napisat.
Mnogi moji prijatelji znaju doci na tvoj blog jer je na mom blogu posebno oznacen i naglasen ovaj blog.
Budi sretna.
Radila si cuda i cuda i dalje radis.
Sada daleko od nas. Radujem se svakom novom clanku, svakoj novoj fotki. Misija u Ekvadoru je tek na pola puta. Bit ce tu mnogo dogadjanja koja cete nosit i u kojima ces sudjelovat.
Nadam se da ces i dalje svoju srecu djelit i s nama.
29.07.2008. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...