FATALNI UČINCI OPAKIH PROJEKATA Autor: Rade Vukosav Nakladnik: Općina Konjic Tisak: Sabah print Sarajevo Tiskano 2005. na 435 stranica
Tekstove inspirirane događajima iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata i poraća objavljene u raznim tiskovinama bivše SFRJ kao i neobjavljene, Rade Vukosav sabrao je u ovu knjigu. Njegovo hvalisavo i subjektivno viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata na području općine Konjic ogleda se u prikrivanju počinitelja zločina nad zarobljenim hrvatskim civilima iz Spiljana (Grozota i prokletstvo ubijanja, str, 412.–417.) i drugih sela konjičke općine te ratnim zločinom nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima u Bradini (Priča druga, Priča treća, str. 269.–272.) počinjenim u svibnju 1992. godine. Kome se predratni predsjednik minorne podružnice Stranke Jugoslavena u Konjicu htio dodvoriti, vidljivo je iz cjelokupnog sadržaja knjige u kojoj stidljivo spominje okrutne ratne zločine nad Srbima počinjene od pripadnika muslimanske Armije RBiH tijekom Domovinskog rata i poraća, dok ratne zločine nad Hrvatima uopće ne spominje. Iako je zahvaljujući Hrvatima i Hrvatskoj izašao iz Spiljana (gdje je 8. travnja 1992. došao iz Novog Sada) 12. svibnja 1992. preko Hrvatske u Madžarsku (Agresor prelazi sa riječi na djela, str. 137.–148.) to mu ne smeta da Hrvatsku svrsta u agresore na BiH (Agresori dijele plijen, str. 178.). Za razliku od drugih mjesta (Tragedija sela Here, str. 193.) Vukosav se ni jednim tekstom objavljenim za vrijeme Domovinskog rata nije osvrnuo na ratne zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima u općini Konjic a kamoli u drugim općinama. Rečenica „Naša pravoslavna još stoji nepogođena i nerazrušena“ (Konjičani dogorijevaju na Drini, str. 265.–266.) velika je neistina napisana u svibnju 1997. o opljačkanoj i devastiranoj pravoslavnoj crkvi sv. Vasilija i zapaljenom parohijskom domu u Konjicu od pripadnika muslimanske Armije RBiH u pismu Đuri Kuljaninu. Za razliku od opljačkanih i porušenih muslimanskih kuća u Podrinju, koje s razlogom sažalijeva u tekstu posvećenom svom prvom poslijeratnom posjetu Konjicu sredinom srpnja 1998. (Priča prva, Priča druga i Priča treća, str. 267.–272.) Vukosav ni jednim slovom ne spominje tragediju srpskog naroda u Bradini kroz koju je tada prošao. Pametnom, istinoljubivom i pravdoljubivom dovoljno. Zato Vukosav ne zaboravlja istaknuti ponos Konjicom, konjičkim selima i Konjičanima (Muslimanima vjerojatno) koji su izvršili „samo“ nekoliko gnjusnih zločina nad civilima srpske nacionalnosti. „I vjerojatno ni jedan zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti“ pošto ih, da se ne zamjeri svojim „Konjičanima“ (Muslimanima) Vukosav u knjizi ne navodi. Namjerno prešutjeti brojne stravične zločine nad Hrvatima i Srbima počinjene na području općine Konjic od pripadnika muslimanske Armije RBiH kojima je zapovijedao i hodža Muderiss, umije samo „vrli istinoljubac i pravdoljubac“ Rade Vukosav. Koliko je Vukosavu stalo do partizanskih tekovina (Jugoslavije i bratstva, jedinstva i ravnopravnosti) govori njegovo presvlačenje iz Jugoslavena u Bosanca (Najprije Bosanci–pa sve ostalo, str. 283.–284.; Srbijančenje i hrvaćenje Bosanaca, str. 291.–292., Rade Vukosav, Bosanac u Srbiji, str. 383.–401.). „Moralni“ lik Rade Vukosava ocrtava i hvalisanje osobe čijom isključivom zaslugom su nedužni Hrvati trunuli u sarajevskom zatvoru osuđeni za atentat na doministra policije Jozu Leutara (Žak Klajn je čovjek od riječi, str. 360.–361.). U svakom slučaju neka Vukosavove knjige kao dokaza pristranosti i prešućivanja i sakrivanja istine o događanjima tijekom Domovinskog kao i Drugog svjetskog rata u općini Konjic. Objavio Zvonko Dragić u knjizi ''Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića,
09.07.2010. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bradina
FATALNI UČINCI OPAKIH PROJEKATA
Autor: Rade Vukosav
Nakladnik: Općina Konjic
Tisak: Sabah print Sarajevo
Tiskano 2005. na 435 stranica
Tekstove inspirirane događajima iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata i poraća objavljene u raznim tiskovinama bivše SFRJ kao i neobjavljene, Rade Vukosav sabrao je u ovu knjigu. Njegovo hvalisavo i subjektivno viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata na području općine Konjic ogleda se u prikrivanju počinitelja zločina nad zarobljenim hrvatskim civilima iz Spiljana (Grozota i prokletstvo ubijanja, str, 412.–417.) i drugih sela konjičke općine te ratnim zločinom nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima u Bradini (Priča druga, Priča treća, str. 269.–272.) počinjenim u svibnju 1992. godine. Kome se predratni predsjednik minorne podružnice Stranke Jugoslavena u Konjicu htio dodvoriti, vidljivo je iz cjelokupnog sadržaja knjige u kojoj stidljivo spominje okrutne ratne zločine nad Srbima počinjene od pripadnika muslimanske Armije RBiH tijekom Domovinskog rata i poraća, dok ratne zločine nad Hrvatima uopće ne spominje.
Iako je zahvaljujući Hrvatima i Hrvatskoj izašao iz Spiljana (gdje je 8. travnja 1992. došao iz Novog Sada) 12. svibnja 1992. preko Hrvatske u Madžarsku (Agresor prelazi sa riječi na djela, str. 137.–148.) to mu ne smeta da Hrvatsku svrsta u agresore na BiH (Agresori dijele plijen, str. 178.). Za razliku od drugih mjesta (Tragedija sela Here, str. 193.) Vukosav se ni jednim tekstom objavljenim za vrijeme Domovinskog rata nije osvrnuo na ratne zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima u općini Konjic a kamoli u drugim općinama. Rečenica „Naša pravoslavna još stoji nepogođena i nerazrušena“ (Konjičani dogorijevaju na Drini, str. 265.–266.) velika je neistina napisana u svibnju 1997. o opljačkanoj i devastiranoj pravoslavnoj crkvi sv. Vasilija i zapaljenom parohijskom domu u Konjicu od pripadnika muslimanske Armije RBiH u pismu Đuri Kuljaninu. Za razliku od opljačkanih i porušenih muslimanskih kuća u Podrinju, koje s razlogom sažalijeva u tekstu posvećenom svom prvom poslijeratnom posjetu Konjicu sredinom srpnja 1998. (Priča prva, Priča druga i Priča treća, str. 267.–272.) Vukosav ni jednim slovom ne spominje tragediju srpskog naroda u Bradini kroz koju je tada prošao. Pametnom, istinoljubivom i pravdoljubivom dovoljno.
Zato Vukosav ne zaboravlja istaknuti ponos Konjicom, konjičkim selima i Konjičanima (Muslimanima vjerojatno) koji su izvršili „samo“ nekoliko gnjusnih zločina nad civilima srpske nacionalnosti. „I vjerojatno ni jedan zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti“ pošto ih, da se ne zamjeri svojim „Konjičanima“ (Muslimanima) Vukosav u knjizi ne navodi. Namjerno prešutjeti brojne stravične zločine nad Hrvatima i Srbima počinjene na području općine Konjic od pripadnika muslimanske Armije RBiH kojima je zapovijedao i hodža Muderiss, umije samo „vrli istinoljubac i pravdoljubac“ Rade Vukosav. Koliko je Vukosavu stalo do partizanskih tekovina (Jugoslavije i bratstva, jedinstva i ravnopravnosti) govori njegovo presvlačenje iz Jugoslavena u Bosanca (Najprije Bosanci–pa sve ostalo, str. 283.–284.; Srbijančenje i hrvaćenje Bosanaca, str. 291.–292., Rade Vukosav, Bosanac u Srbiji, str. 383.–401.). „Moralni“ lik Rade Vukosava ocrtava i hvalisanje osobe čijom isključivom zaslugom su nedužni Hrvati trunuli u sarajevskom zatvoru osuđeni za atentat na doministra policije Jozu Leutara (Žak Klajn je čovjek od riječi, str. 360.–361.). U svakom slučaju neka Vukosavove knjige kao dokaza pristranosti i prešućivanja i sakrivanja istine o događanjima tijekom Domovinskog kao i Drugog svjetskog rata u općini Konjic.
Objavio Zvonko Dragić u knjizi ''Gorka vremena hrvatskoga naroda Konjica, Klisa, Župe i Bjelimića,
09.07.2010. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...