..lijepo Doktore, meni je gust citati tako dobra slova na nasem jeziku...a i Nesi hvala na ovoj objavi, sve cesce mi bude zao da nisam u vishe u Hrvatskoj, ja sam sentimentalna koza !
23.07.2008. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odmjeren i pametan tekst. Pravo mjesto da nastavimo još malo s promocijom Karlovčana. Dakle, evo što piše Josip Vaništa na 231. stranici svoje Knjige zapisa (Zagreb, 2003., nakadnici Moderna Galerija i Kratis):
NA GVOZDU
Sjećam se velike sobe na Gvozdu, biblioteke, slika na zidu, stakla u ormarima, koje je iskrilo u polutmini. Kroz prozorska okna vidjeli su se krovovi kuća u Visokoj ulici. Nebo je bilo tamno, pred kišu. Hladna uljudnost držala me na nekoj udaljenosti. Krleža je šutio. Gledali smo se preko stola, nijemi i napeti. - Nikome nisam sjedio od vremena Ljube Babića i Petra Dobrovića, upamtite to! - povikao je. Ruka u zraku kao da se grozila. U Gegenlichtu umorno lice bilo je loše osvijetljeno stropnom svjetiljkom. Početak nije bio sretan. Našao sam se između naturalističkih grubosti koje su bile preda mnom, i praznine klasicističkog pristupa kojemu me vodila moja idealizirana slika i koja se sada lomila. Jedva sam držao na okupu sve elemente koji su mi se u danom času nudili. Situacija me silila da ga promatram, a to je pojačavalo njegovu zlovolju. Pogled mu je, na trenutke, bio pun bijesa. Ali je ljutnje s vremenom nestalo. Neobično izražajne oči sada su me mirno i pomalo sažalno gledale. Onda je duhom "otputovao". Više kao da nisam pred njim sjedio. Nije čuo šum olovke na papiru. Moja je ruka bivala sve slobodnija, opterećenja je nestalo. Dan-dva poslije, nakon drugog poziranja, zamolio me da pogleda crtež i rekao: - Nemojte to više dirati.
23.07.2008. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..lijepo Doktore, meni je gust citati tako dobra slova na nasem jeziku...a i Nesi hvala na ovoj objavi, sve cesce mi bude zao da nisam u vishe u Hrvatskoj, ja sam sentimentalna koza !
23.07.2008. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Odmjeren i pametan tekst. Pravo mjesto da nastavimo još malo s promocijom Karlovčana. Dakle, evo što piše Josip Vaništa na 231. stranici svoje Knjige zapisa (Zagreb, 2003., nakadnici Moderna Galerija i Kratis):
NA GVOZDU
Sjećam se velike sobe na Gvozdu, biblioteke, slika na zidu, stakla u ormarima, koje je iskrilo u polutmini. Kroz prozorska okna vidjeli su se krovovi kuća u Visokoj ulici. Nebo je bilo tamno, pred kišu. Hladna uljudnost držala me na nekoj udaljenosti. Krleža je šutio. Gledali smo se preko stola, nijemi i napeti.
- Nikome nisam sjedio od vremena Ljube Babića i Petra Dobrovića, upamtite to! - povikao je. Ruka u zraku kao da se grozila. U Gegenlichtu umorno lice bilo je loše osvijetljeno stropnom svjetiljkom. Početak nije bio sretan.
Našao sam se između naturalističkih grubosti koje su bile preda mnom, i praznine klasicističkog pristupa kojemu me vodila moja idealizirana slika i koja se sada lomila. Jedva sam držao na okupu sve elemente koji su mi se u danom času nudili. Situacija me silila da ga promatram, a to je pojačavalo njegovu zlovolju.
Pogled mu je, na trenutke, bio pun bijesa. Ali je ljutnje s vremenom nestalo. Neobično izražajne oči sada su me mirno i pomalo sažalno gledale. Onda je duhom "otputovao". Više kao da nisam pred njim sjedio. Nije čuo šum olovke na papiru. Moja je ruka bivala sve slobodnija, opterećenja je nestalo.
Dan-dva poslije, nakon drugog poziranja, zamolio me da pogleda crtež i rekao:
- Nemojte to više dirati.
23.07.2008. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...