joj koj losi dizajn napravi si bolji kada se logiras logaj se tu na link:http://bloger2.freehostia.com/index.HTM i imat ces vise dizajna blogova vjeruj mi ludilo
21.07.2008. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
noni
E imas odlican blog bas mi se svidja!!! Odi pogledati moj http://s2.ba.gladiatus.org/game/c.php?uid=51806
22.07.2008. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
http://gallery.photo.net/photo/4223711-lg.jpg
22.07.2008. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
What is wrong with the modern literary novel? Why is it so worthy and dull? Why is it so anxious? Why is it so bloody boring?
Well, let's go back a bit first. Two and a half thousand years ago, at the time of Aristophanes, the Greeks believed that comedy was superior to tragedy: tragedy was the merely human view of life (we sicken, we die). But comedy was the gods' view, from on high: our endless and repetitive cycle of suffering, our horror of it, our inability to escape it. The big, drunk, flawed, horny Greek gods watched us for entertainment, like a dirty, funny, violent, repetitive cartoon. And the best of the old Greek comedy tried to give us that relaxed, amused perspective on our flawed selves. We became as gods, laughing at our own follies.
Many of the finest novels—and certainly the novels I love most—are in the Greek comic tradition, rather than the tragic: Rabelais, Cervantes, Swift, Voltaire, and on through to Joseph Heller's Catch-22 and the late Kurt Vonnegut's Slaughterhouse 5. .........
22.07.2008. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
The financial crisis has shown that markets are bubble-prone and that laissez-faire regulation doesn’t work. The authorities need to get a grip if we are to avoid a mega-bubble. But we may need an even deeper crisis for that to happen
22.07.2008. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
KALETSKY: Well, the shareholders of Citibank and Bear Stearns have been punished, but they were not the ones who were taking the decisions. The people who made decisions were the directors.
SOROS: Why not shoot them?
22.07.2008. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'Zar ne shvačate da sve što ulazi na usta ide u trbuh i izbacuje se na određenom mjestu. Ali što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka.' Mt. 15, 17... meni je to malo smiješno... sveo im je postne rituale na govno... možda je malo i gestikulirao pa podigao stražnji dio habitusa da pokaže koje je to točno mjesto. Ali, istina... prizor čovjeka koji se od srca i neobuzdano glasno smije u crkvi jest bogohulan. Onaj niz Heller, Vonnegut, O'Brian me baš susreo na pravi način. U Hamletu se prikazuje taj sukob popularne tragedije i brutalno nesusretljive komedije u dijalogu mladog Hamleta i grobara... prvi inzistira na tragično-ozbiljnom 'Quite chop-fallen' humoru, drugi ga lagano ismijava bacajući mu pred noge argumente da je ono 'abhor' jedino u njegovoj 'imagination' i nigdje drugo. Ljudi vole sigurnost, a tragična ozbiljnost je siguran medij za sigurnost... to što realnost 'slides in all directions' nije važno... naknadno će biti apsolvirana tragično kritičkim retroargumentacijskim suicidom samog tog trenutka kao neponovljivo propuštene prilike da bude drugačije. Kad bih sreo boga u kladionici i sjeo pokraj njega znajući o kome je riječ pitao bih ga mora li sve stvarno biti ovako sjebano kako i jest. Ako bi odgovorio da mora, zaklao bih ga svojim tupim zubima. Znam da bi se on u trenutku pretvorio u jednog od uvijek prisutnih ovisnika o kockanjem induciranom dopaminu i da bih ja završio sa zaklanim Grunfom među zubima, jer je on stvarno stalno tamo. Znam da bi mi bog došao i na psihijatriju i rekao mi, obućen u bijeli mantil, iz pozadine brzopotezne vizite... 'Nego, je li još uvijek misliš da je sve, ne samo sjebano, nego da takvo, navodno, još i mora biti?' Ako je neki sustav pojmova i njihovih svakojakih odnosa izražen znakovljem, kako bi se prikazivao znak za 'something completely different'... A sad moram na Kvaku 22 i onu Catminu gusku u boci... i neće biti smiješno... iako bih mogao pokušati. Inače, odličan članak. 'Think outside the bubble'... gdje se krije inflacija, prošlo je vrijeme suludog investiranja u tuđu suludu spremnost da investira još više kupujući još luđu spremnost nekog trećeg da se pridruži tom bubble blowing frenzy kreiranju trilijuna dolara. gdje se krije inflacija? i kakva je ovaj put... jer nikad nije bila ista... tko je prekinuo vezu između ponude i potražnje za realnim dobrima debelom tampon zonom evaporirajuće vrijednosti lažne sigurnosti nekad pametno investiranog kapitala u danas bezvrijedne papire... tko zna koliko posjeduje ako ne zna što uopće posjeduje... ne više kada rast nije jedna od 'ceteris paribus' stavki koje su tako dugo bile samorazumljive... bez rasta cijeli model nestaje i nosi sa sobom i one, stare, stvarno stare i nadparadigmatski važeće pojmove i odnose, rast više nije važan kao realni output, on je conditio sine qua non 15 trilijuna dolara teške 'shaddow banking' nemani za koju nitko točno ne zna ni gdje je ni što je, ali svi znaju da su najebali kad im 'colateralised after being securitisied off sheet' oslonci naprave 'poooook'
23.07.2008. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uzor neomaltuzijanskog, imperijalnog svjetonazora je Nacionalni strateški studijski memorandum 200 (NSSM 200), kojeg je Henry Kissinger formulirao 1974.g., kojim proglašava sirovine širom svijeta kao američki strateški sigurnosni interes.
A istina je da je oligarhijski uzor kojeg su Richard Nixon, Henry Kissinger i George Shultz pokrenuli 15. kolvoza 1971., označivši time kraj Rooseveltovog Bretton Woodskog sustava čvrstih valutnih tečajeva, sustavno odvodeći gospodarstvo u smjeru neregulirane slobodne trgovine, sada doživio potpuni neuspjeh. Ta promjena paradigme iz 1971. g. od proizvodnje u špekulacije—stvaranje nereguliranog kredita u takozvanim ''offshore'' tržštima kao Kajmansko otočje, gdje 80% svih 'hedge' fondova imaju svoj stožer—uvela je nastanak današnjeg 'kasino' gospodarstva.
Od tog vremena, korak po korak, svaki novi slučaj išao je u smjeru neoliberalnog uzora: stvaranje eurodolarskog tržišta; prevarantso povećanje cijena nafte 1974.g.; sve strože ''MMFove uvjetovanosti''; napad vlade, početkom 1976. na ''merkantilističke sklonosti u zemljama u razvoju; politika visokih kamatnih stopa Paul Volckera, predsjednika Savezne pričuve 1979.g.; mjere nazvane ''Reaganomics ['Reaganova_ekonomija']'' i ''Thatcheričina ekonomija'' u 1980.-im uključujući spajanja tvrtki i neprijateljskih preuzimanja kao tipičan primjer procesa sve veće kartelizacije; Alan Greenspanov pronalazak čudotvornih „kreativnih kreditnih instrumenata“ nakon Sloma 1987.; te nesputana globalizacija nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., i prenos industrijske proizvodnje u „zemlje s jeftinom proizvodnjom“—sve ovo su bili daljnji putokazi u istom smjeru.
03.08.2008. (01:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a di su te govnene zvijezde? jebote bio sam ovo ljeto na selu di sam cijeli život mogao računati da ću u noći bez mjesečine vidjeti milion zvijezda. a sad su nasrali toliko ulične rasvjete (lungo-maraste rasvjete, ne znam kako da kažem) da ih nema više ni koliko u zagrebu. gdje je to usrano zvjezdano nebo?
01.09.2008. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je kant simpatičniji od krista. ... a šta može postati općim zakonom... šta god oćeš.. to je najrelativističkija izjava o moralu ikad.. doduše nisam sigurna da je kant bio toga svjestan
03.09.2008. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bagy
joj koj losi dizajn napravi si bolji kada se logiras logaj se tu na link:http://bloger2.freehostia.com/index.HTM
i imat ces vise dizajna blogova vjeruj mi ludilo
21.07.2008. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
noni
E imas odlican blog bas mi se svidja!!!
Odi pogledati moj
http://s2.ba.gladiatus.org/game/c.php?uid=51806
22.07.2008. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
http://gallery.photo.net/photo/4223711-lg.jpg
22.07.2008. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
What is wrong with the modern literary novel? Why is it so worthy and dull? Why is it so anxious? Why is it so bloody boring?
Well, let's go back a bit first. Two and a half thousand years ago, at the time of Aristophanes, the Greeks believed that comedy was superior to tragedy: tragedy was the merely human view of life (we sicken, we die). But comedy was the gods' view, from on high: our endless and repetitive cycle of suffering, our horror of it, our inability to escape it. The big, drunk, flawed, horny Greek gods watched us for entertainment, like a dirty, funny, violent, repetitive cartoon. And the best of the old Greek comedy tried to give us that relaxed, amused perspective on our flawed selves. We became as gods, laughing at our own follies.
Many of the finest novels—and certainly the novels I love most—are in the Greek comic tradition, rather than the tragic: Rabelais, Cervantes, Swift, Voltaire, and on through to Joseph Heller's Catch-22 and the late Kurt Vonnegut's Slaughterhouse 5. .........
22.07.2008. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
The financial crisis has shown that markets are bubble-prone and that laissez-faire regulation doesn’t work. The authorities need to get a grip if we are to avoid a mega-bubble. But we may need an even deeper crisis for that to happen
22.07.2008. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
torchbearer
KALETSKY: Well, the shareholders of Citibank and Bear Stearns have been punished, but they were not the ones who were taking the decisions. The people who made decisions were the directors.
SOROS: Why not shoot them?
22.07.2008. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bagy777
pogledajte moj klikni ovdje
23.07.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
'Zar ne shvačate da sve što ulazi na usta ide u trbuh i izbacuje se na određenom mjestu. Ali što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka.' Mt. 15, 17... meni je to malo smiješno... sveo im je postne rituale na govno... možda je malo i gestikulirao pa podigao stražnji dio habitusa da pokaže koje je to točno mjesto. Ali, istina... prizor čovjeka koji se od srca i neobuzdano glasno smije u crkvi jest bogohulan. Onaj niz Heller, Vonnegut, O'Brian me baš susreo na pravi način. U Hamletu se prikazuje taj sukob popularne tragedije i brutalno nesusretljive komedije u dijalogu mladog Hamleta i grobara... prvi inzistira na tragično-ozbiljnom 'Quite chop-fallen' humoru, drugi ga lagano ismijava bacajući mu pred noge argumente da je ono 'abhor' jedino u njegovoj 'imagination' i nigdje drugo.
Ljudi vole sigurnost, a tragična ozbiljnost je siguran medij za sigurnost... to što realnost 'slides in all directions' nije važno... naknadno će biti apsolvirana tragično kritičkim retroargumentacijskim suicidom samog tog trenutka kao neponovljivo propuštene prilike da bude drugačije.
Kad bih sreo boga u kladionici i sjeo pokraj njega znajući o kome je riječ pitao bih ga mora li sve stvarno biti ovako sjebano kako i jest. Ako bi odgovorio da mora, zaklao bih ga svojim tupim zubima. Znam da bi se on u trenutku pretvorio u jednog od uvijek prisutnih ovisnika o kockanjem induciranom dopaminu i da bih ja završio sa zaklanim Grunfom među zubima, jer je on stvarno stalno tamo. Znam da bi mi bog došao i na psihijatriju i rekao mi, obućen u bijeli mantil, iz pozadine brzopotezne vizite... 'Nego, je li još uvijek misliš da je sve, ne samo sjebano, nego da takvo, navodno, još i mora biti?'
Ako je neki sustav pojmova i njihovih svakojakih odnosa izražen znakovljem, kako bi se prikazivao znak za 'something completely different'...
A sad moram na Kvaku 22 i onu Catminu gusku u boci... i neće biti smiješno... iako bih mogao pokušati. Inače, odličan članak.
'Think outside the bubble'... gdje se krije inflacija, prošlo je vrijeme suludog investiranja u tuđu suludu spremnost da investira još više kupujući još luđu spremnost nekog trećeg da se pridruži tom bubble blowing frenzy kreiranju trilijuna dolara. gdje se krije inflacija? i kakva je ovaj put... jer nikad nije bila ista... tko je prekinuo vezu između ponude i potražnje za realnim dobrima debelom tampon zonom evaporirajuće vrijednosti lažne sigurnosti nekad pametno investiranog kapitala u danas bezvrijedne papire... tko zna koliko posjeduje ako ne zna što uopće posjeduje... ne više kada rast nije jedna od 'ceteris paribus' stavki koje su tako dugo bile samorazumljive... bez rasta cijeli model nestaje i nosi sa sobom i one, stare, stvarno stare i nadparadigmatski važeće pojmove i odnose, rast više nije važan kao realni output, on je conditio sine qua non 15 trilijuna dolara teške 'shaddow banking' nemani za koju nitko točno ne zna ni gdje je ni što je, ali svi znaju da su najebali kad im 'colateralised after being securitisied off sheet' oslonci naprave 'poooook'
23.07.2008. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
x
Peter Singer Should We Trust Our Moral Intuitions?
25.07.2008. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Uzor neomaltuzijanskog, imperijalnog svjetonazora je Nacionalni strateški studijski memorandum 200 (NSSM 200), kojeg je Henry Kissinger formulirao 1974.g., kojim proglašava sirovine širom svijeta kao američki strateški sigurnosni interes.
A istina je da je oligarhijski uzor kojeg su Richard Nixon, Henry Kissinger i George Shultz pokrenuli 15. kolvoza 1971., označivši time kraj Rooseveltovog Bretton Woodskog sustava čvrstih valutnih tečajeva, sustavno odvodeći gospodarstvo u smjeru neregulirane slobodne trgovine, sada doživio potpuni neuspjeh. Ta promjena paradigme iz 1971. g. od proizvodnje u špekulacije—stvaranje nereguliranog kredita u takozvanim ''offshore'' tržštima kao Kajmansko otočje, gdje 80% svih 'hedge' fondova imaju svoj stožer—uvela je nastanak današnjeg 'kasino' gospodarstva.
Od tog vremena, korak po korak, svaki novi slučaj išao je u smjeru neoliberalnog uzora: stvaranje eurodolarskog tržišta; prevarantso povećanje cijena nafte 1974.g.; sve strože ''MMFove uvjetovanosti''; napad vlade, početkom 1976. na ''merkantilističke sklonosti u zemljama u razvoju; politika visokih kamatnih stopa Paul Volckera, predsjednika Savezne pričuve 1979.g.; mjere nazvane ''Reaganomics ['Reaganova_ekonomija']'' i ''Thatcheričina ekonomija'' u 1980.-im uključujući spajanja tvrtki i neprijateljskih preuzimanja kao tipičan primjer procesa sve veće kartelizacije; Alan Greenspanov pronalazak čudotvornih „kreativnih kreditnih instrumenata“ nakon Sloma 1987.; te nesputana globalizacija nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., i prenos industrijske proizvodnje u „zemlje s jeftinom proizvodnjom“—sve ovo su bili daljnji putokazi u istom smjeru.
03.08.2008. (01:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eviltwin
a di su te govnene zvijezde? jebote bio sam ovo ljeto na selu di sam cijeli život mogao računati da ću u noći bez mjesečine vidjeti milion zvijezda. a sad su nasrali toliko ulične rasvjete (lungo-maraste rasvjete, ne znam kako da kažem) da ih nema više ni koliko u zagrebu. gdje je to usrano zvjezdano nebo?
01.09.2008. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alethea
meni je kant simpatičniji od krista. ... a šta može postati općim zakonom... šta god oćeš.. to je najrelativističkija izjava o moralu ikad.. doduše nisam sigurna da je kant bio toga svjestan
03.09.2008. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...