Rekla si da se ne vraćaš, al opet iznova nas razveseliš... :) Drago mi je da si fax upisala, novi početak je uvijek dobar. A ljubav... Da, doći će druga. Vjeruj mi. Bilo bi super kad bi dijelila s nama taj svoj novi početak :)
20.07.2008. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi imamo u životu uspone i padove…valjda nas oni i određuju kao osobu… netko će pasti, ali će mu to biti dodatna motivacija da se ustane i pokuša ponovno…a nekome će taj pad slomiti svu snagu i odustat će…. A ljubav? Razumjem što si ovime htjela reći..jer sam i ja isto tako imala svoje faze… volim ga i kida mi se srce jer se on više neće vratiti…ali ova ljubav prema njemu, ispunjava me… čini me boljom osobom… i jača me, sama činjenica da on negdje postoji… iako u njezinom zagrljaju… hug veliki ostavljam...
sada kad si se vratila...nemoj više otići... ;)
20.07.2008. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. preslabi smo da krenemo dalje, da u oči poglemdao problemu.. i onda za sve okrivimo vrijeme, da će nam ono pomoći, da će ono odnijeti sve problem ejer mi nemamo snage da se borimo i da budemo bolje.. jer već nam je dobro poznata ova tamnica boli i bojimo se izaći na svjetlo.. bojimo se da će biti bolje, bojimo se da se ponovno ne razočaramo i opet padnemo.. i onda se tješimo vremenom.. ono prolazi i prolazi i mi nismo svjesni da smo još uvijek na mjestu, sve se mijenja, prilike se kraj nas množe a mi ih ne vidimo, žmirimo i one prolaze.. jednom povrijednjeni u sebi nosimo vječni strah.. a potreban je smao mali korak, mrvica hrabrosti da si učinimo an bolje.. .. i nikada nisam vjerovala u to da ja upravljam svojom sudbinom, da sam ja zapovjednikom svoje dušpe i sada polako shvaćam.. boli nas ako si sami dopustimo da nas povrijede, iako ponekad ipak niej sve u našoj moći.. ali mi smo ti koji konce svog života držimo u rukama.. i zbog sebe moramo ostati hrabri i pomaknuti se s tog mjesta.. živjeti život a ne gledatiu ga kako prolazi... .. uhvati tu priliku i ne predaj se =) ... .. ostavljam veliki zagrljaj i pusu
20.07.2008. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bok, evo, baš sam se vratila... Rekla mi je Antonija za faks, pa da ti čestitam! Jako mi je drago i želim ti svu sreću. Svi mi zaslužujemo novi početak, a na sreću, imamo dovoljno malo godina da možemo pogriješiti i krenuti iznova koliko god nam puta treba...
20.07.2008. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je da si tužna i da ti ne ide u životu onako kako bi željela. No stvari se mijenjaju i stvarno iza oblaka dolazi sunce. Što se tiče ljubavi, nema drugoga nego ići dalje i čvrsto vjerovati da negdje postoji PRAVA osoba za tebe. A faks, mislim da je bolje promijeniti i 5 fakulteta i pronaći ono što voliš, nego završiti onaj s kojim nikad ne bi bila sretna.
12.08.2008. (11:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ej mala...moran ti reć da ono šta si mi napisala kao komentar u prošlom postu je nešto predivno...baš si me dirnila onako duboko...fala ti na svakoj napisanoj riči...cjeni svaki savjet i sve apsolutno sve šta si napisala...fala stvarno na svemu....a šta se tiče tvog posta....neznam vrijeme je tako jednostavna riječ,a tako ogroman pojam...vrijeme prolazi pored nas,a mi nismo ni svjesni kojm brzinom se stvari mjenjaju..jedan tren smo tu,a drugi nas već nema....nema smisla žaliti za nečim što se dogodilo..lijepo je imati uspomene i sjetit se ponekad...ali nije dobro živjeti od uspomena...jer time nećemo ništa postići,samo ćemo se zakopati još dublje u provaliju iz koje ćemo teško izići....sami mi smo oni koji drže sve konce u svojim rukama ma koliko krivili druge za sve loše što nam se dogodi,ali trebamo prihvatiti to i suočiti se s činjenicama..ne smijemo se predati,gledati život kako nam bježi iz ruku..znaš kako se kaže UŽIVAJ U ŽIVOTU(ovome sada kojem živiš bez osvrtanja unatrag)jer imaš puno vremena biti mrtav :) :) ...
...ako nekoga voliš, pusti ga da ode, ako se jednom vrati, zauvijek je tvoj, a ako se više nikada ne vrati nije ti ni pripadao...
sjedim tu... u čekaonici svoga života... toliko je ljudi u ovoj prostoriji... sada shvaćam,svi smo mi putnici... sjedmo i čekamo svoj vlak... i koji put dođemo prekasno pa nam vlak pobjegne ali svaki put imamo vjeru da će doći drugi... i tako sjedimo u toj čekaonici i život nam se svodi na sastanke i rastanke... i ponekad se ukrcamo na vlak koji krene krivom tračnicom i siđemo s njega s vjerom da smo ipak nekamo stigli... s nekim razlogom... i oni koji ga još nisu dočekali sjede u čekaonici,neki su već odavno nestali iz naših života,iz te čekaonice... ali nakon svega ostaje vjera ... i dovoljno inata u nama da vjerujemo da naš vlak još nije otišao...
pozz ostavljam....jubin te..čitamo se :) :) :)
22.08.2008. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daisy
Rekla si da se ne vraćaš, al opet iznova nas razveseliš... :)
Drago mi je da si fax upisala, novi početak je uvijek dobar. A ljubav... Da, doći će druga. Vjeruj mi.
Bilo bi super kad bi dijelila s nama taj svoj novi početak :)
20.07.2008. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wholeagain
Svi mi imamo u životu uspone i padove…valjda nas oni i određuju kao osobu… netko će pasti, ali će mu to biti dodatna motivacija da se ustane i pokuša ponovno…a nekome će taj pad slomiti svu snagu i odustat će….
A ljubav?
Razumjem što si ovime htjela reći..jer sam i ja isto tako imala svoje faze… volim ga i kida mi se srce jer se on više neće vratiti…ali ova ljubav prema njemu, ispunjava me… čini me boljom osobom… i jača me, sama činjenica da on negdje postoji… iako u njezinom zagrljaju… hug veliki ostavljam...
sada kad si se vratila...nemoj više otići... ;)
20.07.2008. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m@l@ uspomena
.. preslabi smo da krenemo dalje, da u oči poglemdao problemu.. i onda za sve okrivimo vrijeme, da će nam ono pomoći, da će ono odnijeti sve problem ejer mi nemamo snage da se borimo i da budemo bolje.. jer već nam je dobro poznata ova tamnica boli i bojimo se izaći na svjetlo.. bojimo se da će biti bolje, bojimo se da se ponovno ne razočaramo i opet padnemo.. i onda se tješimo vremenom.. ono prolazi i prolazi i mi nismo svjesni da smo još uvijek na mjestu, sve se mijenja, prilike se kraj nas množe a mi ih ne vidimo, žmirimo i one prolaze.. jednom povrijednjeni u sebi nosimo vječni strah.. a potreban je smao mali korak, mrvica hrabrosti da si učinimo an bolje..
.. i nikada nisam vjerovala u to da ja upravljam svojom sudbinom, da sam ja zapovjednikom svoje dušpe i sada polako shvaćam.. boli nas ako si sami dopustimo da nas povrijede, iako ponekad ipak niej sve u našoj moći.. ali mi smo ti koji konce svog života držimo u rukama.. i zbog sebe moramo ostati hrabri i pomaknuti se s tog mjesta.. živjeti život a ne gledatiu ga kako prolazi...
.. uhvati tu priliku i ne predaj se =) ...
.. ostavljam veliki zagrljaj i pusu
20.07.2008. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tonka
Bok, evo, baš sam se vratila... Rekla mi je Antonija za faks, pa da ti čestitam! Jako mi je drago i želim ti svu sreću. Svi mi zaslužujemo novi početak, a na sreću, imamo dovoljno malo godina da možemo pogriješiti i krenuti iznova koliko god nam puta treba...
20.07.2008. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Žao mi je da si tužna i da ti ne ide u životu onako kako bi željela. No stvari se mijenjaju i stvarno iza oblaka dolazi sunce. Što se tiče ljubavi, nema drugoga nego ići dalje i čvrsto vjerovati da negdje postoji PRAVA osoba za tebe. A faks, mislim da je bolje promijeniti i 5 fakulteta i pronaći ono što voliš, nego završiti onaj s kojim nikad ne bi bila sretna.
12.08.2008. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo moj kutak svemira
ej mala...moran ti reć da ono šta si mi napisala kao komentar u prošlom postu je nešto predivno...baš si me dirnila onako duboko...fala ti na svakoj napisanoj riči...cjeni svaki savjet i sve apsolutno sve šta si napisala...fala stvarno na svemu....a šta se tiče tvog posta....neznam vrijeme je tako jednostavna riječ,a tako ogroman pojam...vrijeme prolazi pored nas,a mi nismo ni svjesni kojm brzinom se stvari mjenjaju..jedan tren smo tu,a drugi nas već nema....nema smisla žaliti za nečim što se dogodilo..lijepo je imati uspomene i sjetit se ponekad...ali nije dobro živjeti od uspomena...jer time nećemo ništa postići,samo ćemo se zakopati još dublje u provaliju iz koje ćemo teško izići....sami mi smo oni koji drže sve konce u svojim rukama ma koliko krivili druge za sve loše što nam se dogodi,ali trebamo prihvatiti to i suočiti se s činjenicama..ne smijemo se predati,gledati život kako nam bježi iz ruku..znaš kako se kaže UŽIVAJ U ŽIVOTU(ovome sada kojem živiš bez osvrtanja unatrag)jer imaš puno vremena biti mrtav :) :) ...
...ako nekoga voliš, pusti ga da ode, ako se jednom vrati, zauvijek je tvoj, a ako se više nikada ne vrati nije ti ni pripadao...
sjedim tu...
u čekaonici svoga života...
toliko je ljudi u ovoj prostoriji...
sada shvaćam,svi smo mi putnici...
sjedmo i čekamo svoj vlak...
i koji put dođemo
prekasno pa nam vlak pobjegne
ali svaki put imamo vjeru da će
doći drugi...
i tako sjedimo u toj čekaonici
i život nam se svodi na sastanke i
rastanke...
i ponekad se ukrcamo na vlak
koji krene krivom tračnicom
i siđemo s njega s vjerom
da smo ipak nekamo stigli...
s nekim razlogom...
i oni koji ga još nisu dočekali
sjede u čekaonici,neki
su već odavno nestali iz naših
života,iz te čekaonice...
ali nakon svega ostaje vjera
...
i dovoljno inata u nama
da vjerujemo da naš vlak
još nije otišao...
pozz ostavljam....jubin te..čitamo se :) :) :)
22.08.2008. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riječi tišine
Muzika je super...
Ah ti susreti...
27.08.2008. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...