Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • slaven178

    meni je jergović kurac od pisca. dosadan mi je za čitati

    avatar

    19.07.2008. (19:27)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Slavene, kad ti to tako kažeš, nikad ne znam je li to kompliment ili osporavanje.

    Lečeni, zanimljiv je taj Krleža.
    Dođe dakle Vaništi u kuću - jedan od ona dva zelenkasta nebodera u Čazmanskoj - i što radi Krleža?
    "1972. u Čazmanskoj, na balkonu stana obitelji Vaništa, na devetom katu, Krleža gleda preko Save Novi Zagreb, Turopolje u daljini i kaže: - Zašto se grade ovi kredenci u kojima ljudi poput majmuna jedni drugima sjede na glavi? To nema nikakkvog smisla! To su kopije evropskog urbanizma koji je uništio svijet i sada tamani zaostale sredine, Aziju, Južnu Ameriku, ove naše prostore. Kako to da nema nikoga od naših ljudi, arhitekata da se tome suprotstavi, da kaže riječ ako već ništa ne može učiniti."
    I onda, Krleža objeduje, popije kavu, konjak, i popuši pljugicu, dvije, pa ode iz kredenca doma, na Gvozd, u ambijent Glembajevih.
    A Vaništa ostane misliti kako stanuje poput majmuna koji ne samo da sjedi jednom takvom majmunu na glavi, već i sam na glavi ima drugog majmuna, onog s desetoga kata!
    Pametan je bio taj Krleža, mater mu jebem taktičnu.
    A dimnjak mu se toplane, jugoistočno, činio kao klip pečenog kukuruza, što je pak, za šetnje, ispričao Cesariću.
    Maštovit je bio taj Krleža, mater mu jebem kreativnu.

    avatar

    19.07.2008. (21:35)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    Kakva besramna ljiga - u državi kojoj prijeti gospodarski kolaps premijer koji ne govori fraze izjavljuje "bit će bolje". Prejeben je ovaj razgovor likova koji su izgubili osjećaj za stvarnost.

    Iz ove splačine izdvajam sljedeće:
    Majmunko: Za koga da navija Hrvat iz Bosne i Hercegovine kada igraju BiH i Hrvatska?"
    Jovan: Prije je riječ o jednoj duboko književnoj temi, koja se samo preko književnosti i da apsolvirati. Stoga očekujem da vi meni, i kao književnik i kao Hrvat iz Bosne i Hercegovine, odgovorite na ovo pitanje.

    Trebali bi pitati Hrvate iz BiH što misle o "Hrvatu" Jergoviću i europejcu Sanaderu koji se dobrano ogrebao za njihove glasove u predizbornoj kampanji. Sanader ih danas svrstava u književnost, dakle Hrvati iz BiH su fiktivni likovi.
    Sva je sreća da Jergović ima frizuru kao četku za klozet da Sanader ima s čim očistiti govna iz šolje.

    avatar

    19.07.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • lolina

    Milanovića mi je ogadio za sva vremena , al kaj mu to ljigavo podaništvo vrijedi kad je ljubomoran na Jelenu Veljaču . :)

    avatar

    19.07.2008. (23:43)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Odličan ti je ovaj opažaj, Kizo: Sanader ih danas svrstava u književnost, dakle Hrvati iz BiH su fiktivni likovi.
    Ako oni mogu biti likovi fikcije, onda je vasceli Jergosov opus zakurac, budući da i Ruta i Srda, na neki volšeban način, žive.
    Ako pak Ruta i Srda žive, premise su tih romana pogrješne, a sami su romani suvišni.
    Q.E.D.
    (Hvala što si mi pomogao u ovoj Jorgeovskoj etidi.)

    Lo, što je više kleveta i laži, Zoran nam je miliji i draži!

    avatar

    20.07.2008. (01:10)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Repetitio est mater ti jebem:

    KNJIŽEVNOST, PROSEDE

    - Care Nemanja, hrvatskosrpska je suvremena književnost često psovačka. Zašto se i vi, iako gospodin, povodite za tom ružnom navikom, zašto, zašto?

    - Vidite, moj je stil izveden iz najdubljih uvida u narav književnosti. Celokupnu književnost ja doživljavam kao Knjigu, impersonalan Zapis brojnih – ne nebrojenih! – pisara Duha. (Nije prvi put Duh diktirao ovu misao). Njihovo nadahnuće može biti dvojako: svesno ili nesvesno. Neretko se dešava da je pisar nistar, pravednik skriven i samome sebi. Svesni su dakle klasicisti; nesvesni - romantici. Klasičnom i romantičnom formom ovde ponajprije nazivam formu mentis, pa tek onda povesne književne formacije. Riječ je o dva temeljna duhovna oblika, znate. Duh koji se izražava klasično, duh je intelekta. Medij romantičnog duha, iracionalna je slika. Klasično je apstraktno, romantično konkretno, u nehegelijanskom smislu tih pojmova. Bitna odlika moga stila stoga je crossover te dve forme: kao u sintagmama vizionarska lula ili žovijalni dikobraz. To je nukleus stila: fuzija apstraktnog i konkretnog, prideva i imenice, priloga i glagola, u jednom višem smislu: onostranog i ovostranog, da ne preteram. Odatle nadalje, sve je u znaku tog jedinstava: u konačnici, jedinstva visokog i niskog stila: elaboriranog jezika Salona i formulaične kletve Ulice.
    Stoga je psovka kod mene, Nemanje, doduše nasilje nad mojom izistisnkom prirodom, ali i neumitnost Reči: ako želim da svaki deo mog Opusa čuva dah celine, i da vodeći od jednog do drugog provodeći sve kroz Sve konačno stignemo na Početak Kraja, moram, sad razumete, s vremena na vreme i da opsujem. Jebiga!

    avatar

    20.07.2008. (01:11)    -   -   -   -  

  • babl

    "Važno je ostvariti cilj a ne časno poginuti na putu do njega" - veli Sanader.

    Definitivno je bolje ostvariti cilj, nego poginuti na putu do njega - ali između te dvije slične tvrdnje nalazi se provalija u sadržaju i značenju.

    Naime, prvi i drugi dio tvrdnje nisu ni približno jedine moguće alternative. Možda se nađe koja konkretna prilika u bogatstvu života da se netko nađe u dilemi da mu jedino preostaje ili jedno ili drugo, ali u najvećem broju slučajeva dilema nije ni jedno ni drugo, niti je čovjek u dilemi koja nudi samo dva izlaza, već je najčešće u situaciji kojoj se nudi lepeza mogućih ishoda. "Ostvariti cilj"? U cijelosti ili samo djelomično? Je li ostvariti cilj važno, bitno, imperativno, pitanje o kojem ovisi biti ili ne biti, ili je važno jer je zabavno, baš zgodno, takav nam je ćef…? A cilj? Koji cilj? Kakav cilj? Jesu li svi ciljevi jednako važni? Treba li se ama baš svaki cilj ostvariti odmah ili je neke moguće dosegnuti i kasnije? Postoji li za svaki cilj samo jedna bogomdana prilika ili će se prilike ukazivati i kasnije? Zar je zaista jedina moguća alternativa nedostizanju cilja (što god to značilo) umrijeti časno (kao uzvišenija varijanta naspram "umrijeti nečasno")? Nije li moguće onima koji ne ostvare cilja malo odahnuti, odmoriti, posvetiti se pripremama da drugi puta bolje uspiju? Ili naprosto odustati od tog cilja i okrenuti se drugim ciljevima? Zašto bi svako neostvarivanje cilja značilo da onaj koji ga nije dosegnuo mora umrijeti? Kako umrijeti? Neko će ga priklati ili je neizbježno da počini harakiri? Da li "Važno je ostvariti cilj a ne časno poginuti na putu do njega" zapravo podrazumijeva da je mišljeno "Važnije je, makar i nečasno, ostvariti cilj a ne časno poginuti na putu do njega"?

    Takvo razmišljanje, da skratim, dovodi do toga da je tvrdnja "Važno je ostvariti cilj a ne časno poginuti na putu do njega" ili naizgled efektna frazetina, nizanje riječi bez značenja, ali kako te riječi ipak nešto govore, o frazetini ne može biti riječ ili je riječ zaista o ničemu drugome do praznoj frazi.

    Pokušajmo primijeniti tu frazetinu na neke tipične, svima znane situacije. U privredama čije je obilježje bila oskudica resursa, a rezultat siromaštvo, bilo je jako važno imati zemlju, obraditi je, dobiti što bolji urod. Ako je urod izostao, umiralo se od gladi. Ako se nije sakupilo dovoljno ogrijeva za zimu, umiralo se od zime. Ako je nastupila suša, umiralo se od žeđi. Ako se nije umaklo Turcima, ostajalo se bez glave. U takvim prilikama je dostizanje cilja bilo dosita važno, a da li je dosegnut časno ili nečasno bilo je drugorazredno. Pa čak i u takvim u takvim prilikama bilo je ljudi koji bi radije sami časno umrli nego oteli nakupljeno gorivo od usamljene starice, koji bi radije sami gladovali nego oteli jedinu ovcu samohranoj udovici s nekoliko djece. Ah, na što bi se u takvoj situaciji odlučio Sanader?

    Druga situacija. Sport. Ima romantika koji i dalje cijene maksimu "važno je učestvovati, ne pobijediti", no u što se šport izrodio pod pritiskom fanatika koji misle da treba pobijediti po svaku cijenu, pa i nečasno, ne treba obrazlagati. No zanemarimo realnost i prihvatimo se idealnog obrasca. U sportu je važnije učestvovati nego pobijediti. Da ne idemo daleko, a po ostatku intervjua vidimo da je to Sanaderu blisko, ne može se ni pobijediti ukoliko se ne učestvuje. Učestvovanje na Olimpijadi je preduvjet da bi se moglo pobijediti. Da bi netko bio pobjednik, netko mora biti gubitnik. Dapače, često je pobjednik samo jedan, a gubitnika mnogo. I malo kome od gubitnika na pamet ne pada da bi zato jer nisu izborili zlatnu medalju trebali da se objese, a ako netko zaista ne može sportski podnijeti poraz i pomisli dići ruku na sebe, to definitno spada u patološke pojave.

    Ljudima koji se probijaju kroz život na temelju filozofije oskudice zaista se može činiti da o svakom potezu ovisi biti ili ne biti, da je svaki promašaj ili propust fatalan, da je važna svaka prilika da se nešto zgrne i pribave zalihe, čak i zalihe potpuno nejestivih stvari poput luksuznih satova, ali zalihe pružaju sigurnost jer se mogu rasprodati i po desetine cijene, što bi ipak bilo dovoljno da se kupi korica kruha, a korica kruha ipak jamči preživljavanje, makar i za jedan dan, a jedan dan je u situacijama životne ugroženosti jako mnogo, daje izglede da se preživi i dalje… Oni koji su odrasli i formirani u relativnom blagostanju da su si mogli priuštiti i da se bave sportom, gledaju stvari drugačije. Egzistencija ni na koji način nije u pitanju, ničim nije suštinski ugrožena, važno je - ne kako preživjeti, nego - kako proživjeti što zabavnije. Da bi se zabavili, bavit ćemo se i sportom, a da bi kadikad mogli pobijediti, kadikad se mora i izgubiti. Pri tome je važno znati dostojanstveno podnijeti i pobjedu i poraz. U pobjedi se ne uzoholiti, u porazu ne očajavati. Pobjede i porazi se izmjenjuju, ali čast se gradi polako, a može se izgubiti u trenu.

    avatar

    20.07.2008. (02:33)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..znala sam, docim sam procitala glosu Jutarnjeg , da ce ovdje biti zanimljivo ! Narocito volem ovu lektorsko - filolosku akrobatiku : ''akobogda'', strahota, toga ima samo kod Kizze : nabijemtenakurac !

    ..a i ovo je sjajno :

    '' Dobro, ne baš tako. Ipak ćemo se morati europski ponašati, ali unutar toga lobiranje i dogovaranje su posve legitimni. To čine i zemlje Beneluxa, pa skandinavske zemlje. To je interesantno: zasebno se sastaju Skandinavci i oni s Baltika, a kada se dogovore o svojim ciljevima i interesima, još jednom se zajedno sastanu, u usuglašavanju skupnih interesa ''

    Cisti banket u Blitvi.

    P.S. pardon, ja ovo samo citiram, da se ne bi mislilo.

    avatar

    20.07.2008. (03:50)    -   -   -   -  

  • Marole

    Jergos je nakupina belosvetskog znanja, jedini istinski nadčovjek. Spoznaja, prorok. Ako vas što muči, pitajte, on jedini sve razumije. Naprosto, superman.
    Ovaj intervju je nešto najbolesnije, što je objavila hrvatska žurnalistika. Bolesnije i od izjave Rona Browna, dubrovačkim novinarima, nakon pogibije.

    avatar

    20.07.2008. (08:52)    -   -   -   -  

  • cveba

    ..Maro, ja bih tu nakupinu malo poetizirala : mocna gomilica, gotovo ljupka piramidica, prosim.

    avatar

    20.07.2008. (13:07)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    "Vidjet ćete da se krivnja gotovo nikada ne mjeri veličinom uvrede, nego slabošću počinitelja; i eto zašto je pravda uvijek radije uz bogatstvo i ugled, nego uz sirotinju", veli Sadeov papa u svom obraćanju Julietti.
    Par stoljeća kasnije, Sanader nam govori ovo:
    "Učinit ćemo, svi zajedno, sve što je u našoj moći da pokušamo izvući tog čovjeka. Da smo u Europskoj Uniji i NATO-u, sigurno bi naš položaj i u ovom problemu bio puno jači. Ja ne znam bismo li i tada mogli brzo rješavati stvari. Ali bilo bi nam lakše. I bit će nam lakše i bolje."

    avatar

    20.07.2008. (13:15)    -   -   -   -  

  • etoimene

    Nemanja, važno je upozoriti na loše, ali i lošima priznati ono što su dobro. Da li bi bez Jutarnjeg u ovoj zemlji bilo bolje ili lošije, recimo da smo ostali samo na Večernjem i Vjesniku? Novinarstvo je kako je, ali ipak 'veliki' Pavić ima širinu da okuplja neke relevantne novinare. Usporedi s Večernjim, na razini vlasništva, novinara, uređivanja i poslovanja. Na ovoj zadnjoj razini (iako profit nije bit svega. A Večernji pak nije uspio ni uz pomoć PDV (koji im je junački svojeinteresno izborio Pavić) napraviti profit, nego gubitak u prvom kvartalu.
    Znači kritizirajmo ih ali im dajmo i šansu da postanu bolji.

    avatar

    20.07.2008. (14:03)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Dajmo im šansu?! Oh, jadni oni, ne damo im šansu! Gospodine, vas su ili dotaknuli anđeli, pa ništa ne razumijete, ili se tek loše zajebavate.

    avatar

    20.07.2008. (14:25)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Tako je, dottore, to je riječ! Hvala što bdijete: kao što vidite, nisam ni jaz sjedio skrštenih ruku.
    BTW, Nino ima jednu veliku vrlinu, ljudsku vrlinu, i toj vrlini, kao i nekim inim dobrim osobinama toga čovjeka, napisao sam cijeli post: Nino ne zaboravlja prijatelje!
    Jedini je problem kod Ninoslava Pavića taj što mnogi povjeruju u njegovo prijateljstvo, kao što svjedoče slučajevi nebrojenih, nomina sunt idiosa.
    Oni pak koje zaista drži prijateljima, prema takvima je popustljiv pa i na vlatstitu štetu.
    Toliko o čovjeku i moralu - u toj mjeri Ninoslava Pavića ja zaista neizmjerno poštujem.

    Točno je i to da je okupio neke relevantne novinare.
    Imali su svoju šansu.
    I?

    avatar

    20.07.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • cveba

    ...gospodo, Ninosava Pavica treba postivati, sigurno mu ne bi metnula prst u usta, a ne bi mu ni Panikovski !

    avatar

    20.07.2008. (17:29)    -   -   -   -  

  • Lucy Fair

    o, kako Jergovnić suvereno sudi i prosuđuje, njegovi me intelektualni dometi podsjećaju na Tita Dorčića. inače, mislim da nešto ne štima u tom romanu, ali da je sve na mjestu, glavni lik ne bi bio podesan za ovu usporedbu.

    avatar

    21.07.2008. (17:57)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Pa nije problem u Sanaderu. On odgovara na pitanja. Istrošio se intelektualno i financijski gosp. Jergović. Dobro bi mu došao otok Jabuka i samoća na dvije - tri godine.

    avatar

    21.07.2008. (18:04)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Miljenka Jergovića primjetio sam prvi put kao pametnog novinara u raskošnom izdavačkom promašaju Krste Cviića poznatom kao "Tjednik" onomad devedesetsedme. Zainteresirao me kako svojim britkim novinskim tekstom tako i svojom iseljeničkom sarajlijskom životnom sudbinom. Bio je stvarno odličan u početku sa "Sarajevskim Marlborom" i "Karivanima".
    Nekako mi se čini da su "Dvori od oraha" bili nešto poput prekretnice u njegovu pisanju, barem koliko sam ga ja pratio. Kao da je počeo patiti od nekog orsonwellesovskog kompleksa, stvaranja velikih djela, nekakvog veličanstvenog "romana nad romanima". Bilo mi je to isforsirano i teško za čitanje. Možda ga je s vremenom previše obuzeo EPH, možda je rasuo talent tezgarenjem, ako je tako što moguće. Imam doma "Gloriu in excelsis", i nekako mi je se ne čita...

    avatar

    21.07.2008. (18:52)    -   -   -   -  

  • Sova

    Nemanja
    Jebo te Pavić, šta mu se guraš u guzicu?

    avatar

    21.07.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • asjaba

    taj je jergovićev intervju najbolja ilustracija poltronstva ikad: loš novinar želi doći na poziciju moći, pa makar preko premijerovog šupka, ako već ne može kao pisac. a nije ni taj šupak loš, jer je, koliko sam čula, dobro razrađen. taman da jedna oveća teleća glava stane u njeg, s čupavom kosom.

    avatar

    22.07.2008. (21:04)    -   -   -   -  

  • O svemu by DARGAN

    Kakve baljezgarije, vid' im samo pogleda, kao dva gay-a...

    avatar

    22.07.2008. (23:25)    -   -   -   -  

  • pulicer

    "Rođen u Zagrebu u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, te neposredno uoči 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske integralističke ideologije bježi u Srbiju."

    Da bi kasnije kao kakav Glembay rekao onako snobovski:

    "- Zašto se grade ovi kredenci u kojima ljudi poput majmuna jedni drugima sjede na glavi? To nema nikakkvog smisla! To su kopije evropskog urbanizma koji je uništio svijet i sada tamani zaostale sredine, Aziju, Južnu Ameriku, ove naše prostore. Kako to da nema nikoga od naših ljudi, arhitekata da se tome suprotstavi, da kaže riječ ako već ništa ne može učiniti."
    I onda, Krleža objeduje, popije kavu, konjak, i popuši pljugicu, dvije, pa ode iz kredenca doma, na Gvozd, u ambijent Glembajevih."

    Bar su Krlezolozi i na kraju patolozi imali neku korist od njega.Na sjeveru Europe se obicno ponose ljdima koji su radili u korist napretka vecine, a ovdje se ljudi dive onima koji puse kube, piju Martel ili se prezderavaju i istresaju na sve oko sebe.A pogotovo na vlastite glasace, zaludjene lumpenproletere ili citatelje.Sve to dok istodobno zive na njihov racun.
    Nije cudo da su takvi humanisti pod stare dane, najveci bakanal-majstori. i ishlapjeli snobovi grotesknih zahtjevaNajcesce zrtve teskih djetinjstva, premasnih svinjskih glava i razorenih obitelji.
    Pod stare su dane krajnje neumjereni.Kako u Africi ( Bokasa, Idi Amin i sl. brijunski turisti) ili njihova balkanska braca. Bravar, Ceausescu, Honecker i njihovi dvorski kuhari, pripaljivci kuba, tocioci gemista, rezaci prsuta, kusaci vina, drzaci pepeljara, knjizevnici, astronomi, komicari za Nove Godine, nosaci stafeta i sl. menazerija.
    Krleza je pri tome narocito drzak jer otvoreno prezire one za koje se navodno mada nikad konkretno zauzima.

    avatar

    25.07.2008. (00:29)    -   -   -   -  

  • Talija

    Nikad nisan volila Jergovića,dapače gadi mi se baš....onako "ka čovik ,drug i vojskovođa".
    Gadi mi se što je uša0 u sve pore
    hrvatske književnosti i što bez njegovog
    blagoslova neki ljudi teško mogu pobijediti
    na nekom natječaju ili ne daj Bože izdati knjigu.
    Al što se može,on je čovjek za sva vremena i vrlo svestrana osoba.
    Nema teme o kojoj on ne zna bar slovo!
    Čak i o manikuringu.A osobno točno znam da piše naručeno,površno,
    samo nek se plati,
    (a propos novinarskog ..hm...rada)....
    pa tako je mojoj obitelji odavno stao na žulj.
    Sretno ti Miljenko,ako vidiš ovo.....uživaj.
    I zato zahvaljujem Bogu na Viktoru Ivančiću jer je maestralno!! opisao Jergulju i njegov
    rad i image.

    avatar

    27.07.2008. (00:49)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Slaven je po meni vrhunski opisao Jergovića. Poznato je da nesposobni i netalentirani napreduju do najviše pozicije da bi se osjećali bolje. Narod je naš jadan kad to sve dozvoljava. Nije nikakvo čudo što govna u našoj državi uvik isplivaju na površinu. A štaš kad nam hdz kontrolira sve, čak postavlja ne samo direktore škola, intedante u kazalištima i novinare, već predsjenike kulturnih udruga. Kakav napredak očekujemo? Korupcija je pojela i umjetnost!

    avatar

    29.07.2008. (14:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...