Draga Sandra NIJE TAKO MORALO BITI,imas pravo.I ja poludim na to MORA se.Promatram majke,slusam ih s istom nevjericom i isto se pitam.Kaakooo?Pobogu kako?Osjecam krivnju zbog svakog novog dana,zbog svake zrake sunca...zbog svega sto znaci zivot....nedostaje mi toliko da osjecam fizicku bol...Kako da zivim kad mi njega nema,kad je on bio moje MORA se???
17.07.2008. (03:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Draga Sandra, koliko prekrasnih uspomena nosite u svom srcu, uspomena i ponosa na tu malenu djevojčicu, koja je zaista bila po svemu posebna. I ne, nije morali biti!! - ali se mora živjeti i kada to uopšte ne želimo. Svaki vas post je prepun emocija i te tuge od koje se osijeća fizička bol.... Zelim Vam puno, puno snage da se izborite sa svakim novim danom ... Topal i veliki zagrljaj od srca, Nina i njena mama
17.07.2008. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karmen
Draga i tužna majčice,
pretužno je to što Stelice više nema među Vama, vesele i krasne djevojčice. I nitko Vam ne može i ne smije reći da je tako moralo biti jer nije! Djetetu je mjesto uz roditelje, da ga maze, paze i ljube cijeli život. Ne usudim se niti pomišljati kako je Vama jer kad ja čitam Vaše postove dođe mi teško, suze poteku, u grlu i oko srca steže. Znam da nema riječi utjehe, da nema načina kako Vam ublažiti bol, ali evo ljudi posjećuju blog, ostavljaju komentare u nadi da će Vam na neki način olakšati, a sve majke znaju da olakšanja i povratka nema..nažalost. Ta majka koja je prije 25 g. izgubila svoju kćer......ne vjerujem da je ne boli i da je "zaboravila" svoju kćer, ali pretpostavljam (možda se varam) da joj je dodatnu snagu pružilo to dijete koje je rodila i da se na neki način uz pomoć dvoje djece uzdigla iznad te boli.
Ja Vam šaljem topli zagrljaj i želju da iz sjećanja na Stelicu crpite snagu koja Vam je itekako potrebna.
Karmen
17.07.2008. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Da,poznavala sam gospodu koja je izgubila dvi kceri u istu nesrecu, mislim da su bile oko 5,6 godina stare. I uvik sam se pitala pa kako je prezivila jos ovih 40 godina od njihove smrti. Dobili su nakon par godina sina za kojeg su se brinuli do zadnjeg dana. Nazalost ona i muz su nedavno umrli ali bila je i sretna da joj je zivot pri kraju jer mi je u jednom trenutku rekla ,jedva cekm da ponovo vidim moje dvi kceri..Vjerujem da postoji zivot izad ovog, nasi najmiliji koji su otisli nas cekaju..Ne idem cesto u crkvu, mozda dva puta godisnje ali sam veliki vjernik. Nisam od onih ekstremnista ali duboko vjerujem u ponovni susret,jer moju mamu pok.sam nekoliko puta srela u snu..Sandra, znaj da ces Stelu ponovo sresti,drzi se a onaj gad neka crkne. Pa nije valda na slobodu, nista nisam jos procitala u novine o tome posli zadnjeg sudenja?! Voli vas vasa bracanka
17.07.2008. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja, strašno,strašno... Ali znaj-razumijem svaku riječ, i uz tebe sam... potpuno... poslala sam ti mail... sada idem ponovno popit lijek i leči, pokrit se, i ugnjezdit u ovoj izolaciji od cijelog svijeta... izmoždena sam do kraja...
17.07.2008. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Draga Sandra, uz vas sam. Volim vas... Poznat mi je taj osjećaj samoće, ali znam da se moj ne može mjeriti s vašim... Ja sam izgubila sebe jer sam sama to dopustila, a ni vi ni nitko nije želio da ode naš anđelić, naša Stela. Nadam se da mi ne zamjerate što sam rekla naša Stela... Toliko često posjećujem vaš blog i čitam vaše riječi da ste jednostavno postali sastavni dio mog života. Pokušat ću nać malo vremena pa da se nađemo negdje u gradu, odemo na piće i pošteno ispričamo... Puno pozdrava šalje vam Ivana
17.07.2008. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija
Tako nije moralo biti!!!!Izgleda da će uvijek stradavati mala i nevina djeca!! To je užas!!!Uz vas sam uvijek!!Držite se!!
17.07.2008. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko za krivce vrijedi prepuklo srce majke? Kaže J. Mlakić u izvrsnoj knjizi "Tragom zmijske košuljice: "A ljudi brzo zaboravljaju tuđu nesreću, pogotovo ako su joj (bar na neki način) pridonijeli. Ne samo da zaborave, ne vole ni da ih se podsjeća na nju...." Toliko o savijesti i teretu na duši krivca. A gospođa iz priče? Nisam joj vidjela oči, no one su odraz stanja mnogih od nas, prazan pogled govori sve. Od trenutka tragedije mog života, sve su životne emocije ugasnule i korota je vječna.
17.07.2008. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vedrana
Draga gospođo Sandra.. Prvi put sam na vašem blogu i dirnuo me do suza..Strašno je što se događa, ali ne, nije tako moralo biti. Jednostavno nije. Mislim da bi vozači trebali razmišljati da i oni imaju seku, brata, dijete ili jednostavno neko malo nezaštićeno biće koje im je drago i koje sudjeluje u prometu svaki dan..Možda bi tada bili malo oprezniji. Šaljem Vam topli zagrljaj..
17.07.2008. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Sandra naravno da nije tako moralo biti nije to niti nepažnja niti slučajnost to je divljaštvo i izživljavanje na cesti i nikad nisam niti ne želim razumijeti takve ljude koji se šutnjom brane i glume sa takvim teretom na duši ali izgleda da je takvi nemaju imali smo priliku vidjeti onog Žužića ml. i to je vjerujem svakom normalnom čovjeku dosta.Ostavljamo vam jedan topao veliki zagrljaj i pozdrav..J.
17.07.2008. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Draga Sandra, bol nikada nece nestati. Mozda cete kao i gospođa s vremenom prestati svima pokazivati kako boli, praviti se da ste dobro, ali bol nikada ne prestaje. Moja mama je nakon tatine smrti bila polumrtva. Nije nista jela, nije izlazila iz stana osim na groblje. Nosila je crninu vise od godine. Zbog toga sam se i ja osjecala uzasno. Bol za tatom nikada nece nestati, niti cu ga ja ikada zaboraviti, ali morala sam nastaviti zivjeti. Kada vise nisam mogla gledati mamu takvu sjela sam kraj nje i rekla sve sto mi je bilo na dusi. Rekla sam joj da se mora trgnuti zbog nas, svoje djece. Rekla sam joj da skine crninu jer svaki put kada me netko vidi s njom pita me zasto je u crnom, ako nezna.. A ja se onda svega prisjetim.. A i bilo je tesko svaki dan ju gledati takvu. Ni na trenutak nisam mogla prestati misliti na to. Nakon toga otisle smo i kod psihologa. On joj je rekao isto sto i ja. Da se trgne, da skine crninu, da nastavi zivjeti.... Poslusala nas je. Smije se.. Nije to onaj smjeh kakav je bio dok je tata bio sa nama, ali daje nam do znanja da nas i dalje voli i da se bori. Za nas. U srcu cete uvjek nositi svoju Stelicu, ali jednom cete i vi prestati pokazivati kako se osjecate. Mozda necete nositi sarene boje.. Ni moja mama ih ne nosi, a rekla je ni da nece, jer za nju je gotovo sa srecom. Jedina sreca za nju smo jos mi. Ja i braco. Vasa sreca je Kristina.. Nasmjesite se koji put, iako ja ne kazem da se vi ne nasmjesite. Dajte joj do znanja da Vas ima. Znam kako joj je. Znam da nije lako.
Saljem Vam zagrljaj i nadam se da Vas nisam necime povrjedila... Ako jesam, oprostite, znate da nije to bila namjera.
Željka
17.07.2008. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisi Željkice..... Znaš ja ti tu na blogu, na mom spomenarčiću izrigam svu svoju muku, ono što me tišti onako u tišini, ono što osjećam u tom trenutku dok pišem.......ono što želim podijeliti s vama.
Ali Tina je moja ljubav velika. I nikada ja nju neću zanemariti ni na trenutak. Nikada. Ona je još prošli tjedan otišla u Zadar kod dide, ali on nema auto pa ju nije mogao voziti na kupanje. I nitko se nije ponudio da ju odveze (a imamo i rodbine tamo....) u četvrtak sam ja sjela navečer na autobus i u skoro ponoć stigla k njima. Cijeli petak i subotu s mojom Tinicom odlazila na kupanje, pokazala joj s kojim busom može iduće dane i s bakom otići..... Bila je sretna što sam došla, bila je sretna što se konačno kupala u moru, a ja sam bila sretna što sam to za nju učinila. Tina i ja kada se gledamo u oči znamo sve. Znamo da se puno volimo i znamo da smo obje beskrajno tužne. Tako je to kod nas sada.... I nemoj se ljutiti što ću ti reći, znaš, teško je izgubiti roditelja, teško je izgubiti voljenu osobu, muža, ženu, ali izgubiti dijete je neusporedivo.... To je izgubljena budućnost jednog mladog bića, moja Stelica nikada neće završiti osmi razred, ići na ljetovanje, upisati gimnaziju i sve drugo čemu se veselila kada naraste...... To je još uvijek toliko nestvarno i ne moguće je prihvatiti.......ali trudimo se... a to što živi u našim sjećanjima i jest ono što nas slama..... šta će mo s tim sjećanjima.... ne možemo ih zagrliti, poljubiti, dodirnuti.....samo se sjećati kako nam je nekad bilo lijepo, a sada više nije..... Sve je to puno teže nego što se uopće riječima može opisati....
18.07.2008. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Znam da je teze izgubiti djete. Nisam se naljutila. Nikada nisam mislila to uspoređivati. Samo sam ja s Vama sada podjelila kako se osjecam. Toliko puta bih s nekim pricala, ali cim spomenem svi skrecu na drugu temu. Ne mislim na obitelj,oni se pred nama ponasaju ko da nista nije bilo, nego na prijatelje. Mozda je zato sto ne shvacaju.. Mozda sam dosadna.. Neki misle cak i da zelim postati popularnija u drustvu, ista situacija kao sa Kristinom, ali ja se vise ni ne obazirem na takve. Nema smisla. To sam i Kristini rekla. Takvih ljudi ima mnogo i bit ce ih uvjek. Tako bar znamo koji su pravi a koji se pretvaraju... Ja i dalje trazim i trazim. Mozda jednom nađem nekoga tko ce me poslusati. A Vama hvala sto mi odgovarate i sto razumijete. Mislim da Vi stvarno jeste najbolja mama na svijetu. I ja znam sta Vi sve radite za svoju Kristinu. I moja mama se jako trudi.
18.07.2008. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš kako često razmišljam kako će joj biti sada u novoj školi, novoj sredini, upoznavanje s novim mladim ljudima, koji uvijek i o svemu pričaju.....što će biti kada ju pitaju ima li brata ili sestru.....mila moja Tina, točno znam kako će joj sjena proći preko lica..... njezine velike zelene oči postati će tamnije......od tuge........što će reći.....imam mlađu seku.....nosim ju u srcu..... Teško je jako....
18.07.2008. (01:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni ti je teško zaplakati, ni kad smo pokapali Petricu nisam plakala, samo sam njenu slikicu čvrsto zagrlila... ali kad čitam tvoje napisano, oči mi zasuze..jer toliko boli izvire iz svega..a ne mogu ti reći ništa da ti ublaži tugu..jer ne postoje riječi koje u sebi nose lijek za izgubljeno dijete..i moj Jope kad ga pitaju ima li koga ili je sam, kaže "imamo Petricu" ali je ona na groblju...
18.07.2008. (08:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Kako ste? Vidim da vam je teško, da se osjećate jako usamljeno. Znam da se nije lako vratiti u prazan stan koji odiše hladnoćom, tugom, patnjom... Sjetite se nas koji vas volimo i kojima je stalo do vas. Znam da ni ja, ni moje riječi, nitko ne može vratit vašu Stelicu, ali možemo vam pružiti potporu, utjehu... Znam da osjećate golemu prazninu u srcu, osobito sad kad nema ni Tine... Ne želim vam govoriti o Bogu, vjeri jer znam da ne vjerujete u Boga, da ste izgubili vjeru. Potpuno vas shvaćam. I ja se često pitam kako je moguće da se toliko zla i nepravde događa u ovom svijetu ako postoji Bog. Gdje je? Zar on to ne vidi? Onda se nađu oni koji kažu da On ima razlog za sve, da je to moralo biti tako. Često to zvuči neprihvatljivo, čak i grubo. Zašto bi netko uzeo tako malen život? Stelica je trebala tek krenuti u život... Kako netko može reći da je to tako moralo biti? Kako se netko može s tim pomirit? Jednostavno to ne mogu shvatiti. Bog bi nas trebao štititi, zar ne? Teško mi je vjerovati da je odabrao Stelici takvu sudbinu, takav put, zadatak ili šta već... Teško je... No možda stvarno On ima razlog za sve, iako mi je teško to prihvatiti i shvatiti... Čim više razmišljam sve sam zbunjenija, ne mogu pronaći odgovore na pitanja koja si stalno postavljam... Osoba sam koja pokušava na sve gledati racionalno, s aspekta znanosti, onog što nam ona govori o postanku svijeta, čovjeka, o svemu što se događa, ali ni tu ne mogu pronaći sve odgovore... Čudno je to... U školi nas na vjerunauku uče da su znanost i vjera povezani, da se međusobno dopunjuju, da na ona pitanja na koja ne može odgovoriti znanost može vjera i obrnuto... Možda je stvarno tako. Ne znam... Znanost tvrdi da je svijet nastao velikim praskom, ali odkud je on došao, kako je nastao, da li je Bog imao "prste u tome"? Teško mi je to shvatiti... Ipak još nemam ni punih 16 godina... Možda nisu ispravna moja stajališta, moje mišljenje, ali neke stvari jednostavno ne mogu shvatiti... Sve mi zvuči tako zbrčkano, često neprihvatljivo. Steličina sudbina je definitivno neprihvatljiva... Ima osoba koje vam kažu da trebate pokušat oprostiti krivcu za smrt vaše Stele. Zar se oni ne pitaju kako je vama? Kako je teško prihvatiti da je nema, da je otišla, da nas je napustila, ali ne svojom voljom, već zbog nečije pogreške, nepažnje,...? Ponekad imam osjećaj da vas neki čak krive zbog toga što se ovako osjećate, što ne možete oprostiti. Pa zar su oni normalni? Kako oprostiti tako nešto, kako to zaboraviti i prijeći preko toga? Izgubili ste kćer, a ne neku stvar... Zar im je to tako teško shvatiti? Za ime Božje, vi ne tražite ničije sažaljenje... Ovo je spomenar koji ste posvetili svojoj Stelici, svojoj kćeri... Zar je to tako teško shvatiti??????
18.07.2008. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Tini ce biti tesko, ali ona je jaka. Svi ce ju puno zavoljeti zbog toga sto je. Ona je jedina kraj koje se iz srca nasmijem. Ona razumije mene, ja razumijem nju. Ta nova upoznavanja svima tesko padnu, ali ona ide s nekim prijateljima iz osnovne i u srednju.. Mozda joj zbog toga bude lakse. Nadam se.
Puno pozdrava od Željke.
18.07.2008. (21:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve ste rekli sa naslovom,svaka moja riječ je suvišna,nemam što dodati,osim Vam ostaviti topli pozdrav prije odlaska na more,nakon 5 godina ponovno nas ide troje,preteško je,ali pokušati ću se odmoriti.
18.07.2008. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
joj stvarno se naživciram kad vidim da tako netko pogine...netko tako mlad i pun života.trebali bi tim vozačima ubojicama davat doživotne kazne pa bi valjda svi pazili kako voze.i naravno da TAKO NIJE TREBALO BITI. Ljudi valjda kad nemaju šta drugo reć pa kažu da je to tako trebalo bit, a svi znaju da nije. Druga je stvar kad se netko razboli ili slično, ali ovo...ovo je prestrašno. Ali najgore je što se takve nesreće događaju i događat će se svaki dan i nitko neće uvest ništa što bi ih barem smanjilo....ah...šta je život?!
18.07.2008. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po tisućiti put nije tako moralo biti, jer to su učinili ljudi. Ljudi imaju mozak, a isto tako imaju izbor. Ako su to učinili to je bio njihov izbor, ako nisu namjerno ali izabrali su da sjednu za volan svjesno, ako nisu namjerno izabrali su da ne paze, ako nisu gledali cestu kojom voze izabrali su krivu stranu.... znači to nije moralo biti.... to je učinio čovjek koji ima mozak koji nas razlikuje od životinja... čak i one ponekad biraju...
19.07.2008. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
veče draga sandra, nisam bila jedno vrijeme jer sam bila na moru, a danas dok sam stigla odmah sam ovdje dojurila...i opet plačem, tiho da me ne vide... svaki put se rasplačem, nije stelica zaslužila umrijeti, ne na takav način.... Vi ste toliko hrabra žena. iskreno divim Vam se...toliko ljubavi, vaša kristina je vidim jako sretno dijete... stela je zauvijek tu, u našim srcima...malena ljepotica....tu sam uvijek, nema dana kad ne navratim...kada dođem u zagreb i dok idem u city center uvijek na križanju vidim tablu za malešnicu...često pustim suzu, sve mi se vrti kroz glavu... dok ću opet doć u 10.mjesecu u zagreb...otići ću posjetit stelicu, to mi je velika želja...nadam se da će mi se ostvariti...uz vas sam uvijek, dok god mogu i znam bit ću vama podrška...dršte mi se....puno vas volim, znam da je tako, držim vas u srcu, i vas stelicu, kristinu...pozdravite supruga i kristinu...šaljem pozdrav...voli vas ivana
20.07.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Mila moja Sandrice,
Iako poznata priča izaziva opet, ponovno isti osjećaj, suze u očima, knedla u grlu, teže se diše, a neminovno pitanje ZAŠTO?... KAKO? … ne može se zaobići. Ne, mila moja, nije tako moralo biti! Naravno da nije i nemoguće je pomiriti se s tim. I baš zato je bol još veća. Baš zato razdire srce i um. Bol je jača od nas. Ona ne prestaje. Dolazi i odlazi kolika i kad hoće, a sjećanja čine sve da ne zaboravimo kako je bilo i da patimo jer više nikad neće biti. Strašno je s grčem na licu i jaucima u srcu svako jutro suočiti se s istinom …ne možeš više dalje… …ne želiš više tako… …a ipak ideš… Tini pričaš o Mozartu dok se kupate, a sjećanja na posljednje ljeto sa Stelicom guše, razdiru… Mila moja, nezamislivo je da je tako moralo biti. Nevjerojatno da se s takvom strašnom boli uopće može živjeti, a svakog divljenja vrijedno što unatoč tome s ljubavlju i pažnjom toliko činiš i brineš za ljude oko sebe. Beskrajno sam ponosna na tebe i divim ti se kao majci, ženi, prijateljici, kao čovjeku.
Stela je u našim srcima, a ja sam s tobom u mislima
21.07.2008. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ima jedna tuzna prica o tome kako je jednom djecaku umrla majka..djecak se danima nije dizao iz kreveta sve dok jednog dana nije rekao: "GLE MAJKA ME ZOVE K SEBI"....djecak je tada zauvijek sklopio oci ....ja sam sigurna da vas vasa voljena stelica gleda odozgo...i zeli da nastavite zivjeti zivot...vjerujem da bi sada i dali zivot za stelu ali BOG sebi uzima svoje andele..., ... vasa stela je sada s BOGOM!! iako imam sam 11 godina...netko ce reci sto ja znam o smrti...da sam ja jos samo jedna mala klinka koja nije zinula na svijet...! da neznam kako je to...ali po vasim rijecima zakljucujem SVE....puno toplih pozdrava od kristine!
21.07.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovana gospođo, Ovaj blog ne čitam prvi puta i mogu reći da sam SVE postove pročitala i zbog svih se naplakala. Ja sam evo uskoro pa 13-ogodišnja mala djevojčica. No sve me dirnulo na moga brata. On je sada star 9 i pol mjeseci. Ima i blog koji mu ja uređujem i tamo pišem o njemu! Njegov blog! Ja mislim da Stelica..to malo umiljato sada misli na vas..da vas s neba gleda i divi vam se! A taj tzv. "gad" se smije! Da sam ja sudac, osudila bih ga na smrtnu kaznu..djeca su predragocijeno blago da bi se samo tako izgubilo..ali zašto je to bilo dijete? Zašto nije netko drugi? Zašto dijete? Zašto uopće živo biće? Zašto?
Moj brat se zove Borna. Svi ga jako volimo..živimo pokraj željezničke pruge. Toga se najviše bojimo! Da ne izleti na cestu (glavna cesta Varaždin-Zagreb), na prugu...sve je smrtno..za nas i za njega. Ja sam nekoliko puta s mamom ovaj blog čitala, na kraju smo obadvije -plakale! Zamišljale smo tako nešto s Bornom. I zaključila sam kako ću ja sebe baciti ispod vlaka, jer ja bez tog stvorenja ne mogu! Ja bi čekala da me auto pogazi ili da mi netko srce s nožem probode. Čekala bi smrt. Ali zaista..ja bez Borne ne mogu! Od dana 04.10.2007. moj se život okrenuo 360° na bolje.
23.07.2008. (01:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Otišla sam po maramice. I sada se vraćam. I opet plačem. Uvijek. I kadgod s roditeljima i bratom odem do City Centar-a vidim tablu za Malešnicu..spustim suzu..i moja mama spusti suzu! Ali uvijek..nadam se da ćemo jednom i otići na groblje. Naći Stelin spomenik i tamo proliti još puno, puno, puno suza!
23.07.2008. (01:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
´titanik2
Draga Sandra
NIJE TAKO MORALO BITI,imas pravo.I ja poludim na to MORA se.Promatram majke,slusam ih s istom nevjericom i isto se pitam.Kaakooo?Pobogu kako?Osjecam krivnju zbog svakog novog dana,zbog svake zrake sunca...zbog svega sto znaci zivot....nedostaje mi toliko da osjecam fizicku bol...Kako da zivim kad mi njega nema,kad je on bio moje MORA se???
17.07.2008. (03:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljiljana
Draga Sandra,
koliko prekrasnih uspomena nosite u svom srcu, uspomena i ponosa na tu malenu djevojčicu, koja je zaista bila po svemu posebna. I ne, nije morali biti!! - ali se mora živjeti i kada to uopšte ne želimo. Svaki vas post je prepun emocija i te tuge od koje se osijeća fizička bol....
Zelim Vam puno, puno snage da se izborite sa svakim novim danom ...
Topal i veliki zagrljaj od srca,
Nina i njena mama
17.07.2008. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karmen
Draga i tužna majčice,
pretužno je to što Stelice više nema među Vama, vesele i krasne djevojčice. I nitko Vam ne može i ne smije reći da je tako moralo biti jer nije! Djetetu je mjesto uz roditelje, da ga maze, paze i ljube cijeli život.
Ne usudim se niti pomišljati kako je Vama jer kad ja čitam Vaše postove dođe mi teško, suze poteku, u grlu i oko srca steže. Znam da nema riječi utjehe, da nema načina kako Vam ublažiti bol, ali evo ljudi posjećuju blog, ostavljaju komentare u nadi da će Vam na neki način olakšati, a sve majke znaju da olakšanja i povratka nema..nažalost.
Ta majka koja je prije 25 g. izgubila svoju kćer......ne vjerujem da je ne boli i da je "zaboravila" svoju kćer, ali pretpostavljam (možda se varam) da joj je dodatnu snagu pružilo to dijete koje je rodila i da se na neki način uz pomoć dvoje djece uzdigla iznad te boli.
Ja Vam šaljem topli zagrljaj i želju da iz sjećanja na Stelicu crpite snagu koja Vam je itekako potrebna.
Karmen
17.07.2008. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Da,poznavala sam gospodu koja je izgubila dvi kceri u istu nesrecu, mislim da su bile oko 5,6 godina stare. I uvik sam se pitala pa kako je prezivila jos ovih 40 godina od njihove smrti. Dobili su nakon par godina sina za kojeg su se brinuli do zadnjeg dana. Nazalost ona i muz su nedavno umrli ali bila je i sretna da joj je zivot pri kraju jer mi je u jednom trenutku rekla ,jedva cekm da ponovo vidim moje dvi kceri..Vjerujem da postoji zivot izad ovog, nasi najmiliji koji su otisli nas cekaju..Ne idem cesto u crkvu, mozda dva puta godisnje ali sam veliki vjernik. Nisam od onih ekstremnista ali duboko vjerujem u ponovni susret,jer moju mamu pok.sam nekoliko puta srela u snu..Sandra, znaj da ces Stelu ponovo sresti,drzi se a onaj gad neka crkne. Pa nije valda na slobodu, nista nisam jos procitala u novine o tome posli zadnjeg sudenja?! Voli vas vasa bracanka
17.07.2008. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Mila moja, strašno,strašno...
Ali znaj-razumijem svaku riječ, i uz tebe sam... potpuno... poslala sam ti mail... sada idem ponovno popit lijek i leči, pokrit se, i ugnjezdit u ovoj izolaciji od cijelog svijeta...
izmoždena sam do kraja...
17.07.2008. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Draga Sandra, uz vas sam. Volim vas... Poznat mi je taj osjećaj samoće, ali znam da se moj ne može mjeriti s vašim... Ja sam izgubila sebe jer sam sama to dopustila, a ni vi ni nitko nije želio da ode naš anđelić, naša Stela. Nadam se da mi ne zamjerate što sam rekla naša Stela... Toliko često posjećujem vaš blog i čitam vaše riječi da ste jednostavno postali sastavni dio mog života. Pokušat ću nać malo vremena pa da se nađemo negdje u gradu, odemo na piće i pošteno ispričamo... Puno pozdrava šalje vam Ivana
17.07.2008. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija
Tako nije moralo biti!!!!Izgleda da će uvijek stradavati mala i nevina djeca!!
To je užas!!!Uz vas sam uvijek!!Držite se!!
17.07.2008. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Koliko za krivce vrijedi prepuklo srce majke? Kaže J. Mlakić u izvrsnoj knjizi "Tragom zmijske košuljice: "A ljudi brzo zaboravljaju tuđu nesreću, pogotovo ako su joj (bar na neki način) pridonijeli. Ne samo da zaborave, ne vole ni da ih se podsjeća na nju...." Toliko o savijesti i teretu na duši krivca.
A gospođa iz priče? Nisam joj vidjela oči, no one su odraz stanja mnogih od nas, prazan pogled govori sve. Od trenutka tragedije mog života, sve su životne emocije ugasnule i korota je vječna.
17.07.2008. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vedrana
Draga gospođo Sandra..
Prvi put sam na vašem blogu i dirnuo me do suza..Strašno je što se događa, ali ne, nije tako moralo biti. Jednostavno nije. Mislim da bi vozači trebali razmišljati da i oni imaju seku, brata, dijete ili jednostavno neko malo nezaštićeno biće koje im je drago i koje sudjeluje u prometu svaki dan..Možda bi tada bili malo oprezniji.
Šaljem Vam topli zagrljaj..
17.07.2008. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Draga Sandra naravno da nije tako moralo biti nije to niti nepažnja niti slučajnost to je divljaštvo i izživljavanje na cesti i nikad nisam niti ne želim razumijeti takve ljude koji se šutnjom brane i glume sa takvim teretom na duši ali izgleda da je takvi nemaju imali smo priliku vidjeti onog Žužića ml. i to je vjerujem svakom normalnom čovjeku dosta.Ostavljamo vam jedan topao veliki zagrljaj i pozdrav..J.
17.07.2008. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Draga Sandra,
bol nikada nece nestati. Mozda cete kao i gospođa s vremenom prestati svima pokazivati kako boli, praviti se da ste dobro, ali bol nikada ne prestaje.
Moja mama je nakon tatine smrti bila polumrtva. Nije nista jela, nije izlazila iz stana
osim na groblje. Nosila je crninu vise od godine. Zbog toga sam se i ja osjecala uzasno.
Bol za tatom nikada nece nestati, niti cu ga ja ikada zaboraviti, ali morala sam nastaviti zivjeti.
Kada vise nisam mogla gledati mamu takvu sjela sam kraj nje i rekla sve sto mi je bilo na dusi.
Rekla sam joj da se mora trgnuti zbog nas, svoje djece. Rekla sam joj da skine crninu jer
svaki put kada me netko vidi s njom pita me zasto je u crnom, ako nezna.. A ja se onda svega prisjetim.. A i bilo je tesko svaki dan ju gledati takvu. Ni na trenutak nisam mogla
prestati misliti na to. Nakon toga otisle smo i kod psihologa. On joj je rekao isto sto i ja.
Da se trgne, da skine crninu, da nastavi zivjeti.... Poslusala nas je. Smije se.. Nije to onaj
smjeh kakav je bio dok je tata bio sa nama, ali daje nam do znanja da nas
i dalje voli i da se bori. Za nas.
U srcu cete uvjek nositi svoju Stelicu, ali jednom cete i vi prestati pokazivati kako se osjecate.
Mozda necete nositi sarene boje.. Ni moja mama ih ne nosi, a rekla je ni da nece, jer za nju
je gotovo sa srecom. Jedina sreca za nju smo jos mi. Ja i braco. Vasa sreca je Kristina.. Nasmjesite se koji put, iako ja ne kazem da se vi ne nasmjesite. Dajte joj do znanja da
Vas ima. Znam kako joj je. Znam da nije lako.
Saljem Vam zagrljaj i nadam se da Vas nisam necime povrjedila...
Ako jesam, oprostite, znate da nije to bila namjera.
Željka
17.07.2008. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Nisi Željkice.....
Znaš ja ti tu na blogu, na mom spomenarčiću izrigam svu svoju muku, ono što me tišti onako u tišini, ono što osjećam u tom trenutku dok pišem.......ono što želim podijeliti s vama.
Ali Tina je moja ljubav velika. I nikada ja nju neću zanemariti ni na trenutak. Nikada. Ona je još prošli tjedan otišla u Zadar kod dide, ali on nema auto pa ju nije mogao voziti na kupanje. I nitko se nije ponudio da ju odveze (a imamo i rodbine tamo....) u četvrtak sam ja sjela navečer na autobus i u skoro ponoć stigla k njima. Cijeli petak i subotu s mojom Tinicom odlazila na kupanje, pokazala joj s kojim busom može iduće dane i s bakom otići..... Bila je sretna što sam došla, bila je sretna što se konačno kupala u moru, a ja sam bila sretna što sam to za nju učinila. Tina i ja kada se gledamo u oči znamo sve. Znamo da se puno volimo i znamo da smo obje beskrajno tužne. Tako je to kod nas sada....
I nemoj se ljutiti što ću ti reći, znaš, teško je izgubiti roditelja, teško je izgubiti voljenu osobu, muža, ženu, ali izgubiti dijete je neusporedivo.... To je izgubljena budućnost jednog mladog bića, moja Stelica nikada neće završiti osmi razred, ići na ljetovanje, upisati gimnaziju i sve drugo čemu se veselila kada naraste...... To je još uvijek toliko nestvarno i ne moguće je prihvatiti.......ali trudimo se... a to što živi u našim sjećanjima i jest ono što nas slama..... šta će mo s tim sjećanjima.... ne možemo ih zagrliti, poljubiti, dodirnuti.....samo se sjećati kako nam je nekad bilo lijepo, a sada više nije.....
Sve je to puno teže nego što se uopće riječima može opisati....
18.07.2008. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Znam da je teze izgubiti djete. Nisam se naljutila. Nikada nisam mislila to uspoređivati.
Samo sam ja s Vama sada podjelila kako se osjecam. Toliko puta bih s nekim pricala, ali
cim spomenem svi skrecu na drugu temu. Ne mislim na obitelj,oni se pred nama ponasaju ko da nista nije bilo, nego na prijatelje. Mozda je zato sto ne shvacaju.. Mozda sam dosadna.. Neki misle cak i da zelim postati popularnija u drustvu, ista situacija kao sa Kristinom, ali ja
se vise ni ne obazirem na takve. Nema smisla. To sam i Kristini rekla. Takvih ljudi ima mnogo i bit ce ih uvjek. Tako bar znamo koji su pravi a koji se pretvaraju...
Ja i dalje trazim i trazim. Mozda jednom nađem nekoga tko ce me poslusati. A Vama hvala sto mi odgovarate i sto razumijete. Mislim da Vi stvarno jeste najbolja mama na svijetu. I ja znam
sta Vi sve radite za svoju Kristinu. I moja mama se jako trudi.
18.07.2008. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Znaš kako često razmišljam kako će joj biti sada u novoj školi, novoj sredini, upoznavanje s novim mladim ljudima, koji uvijek i o svemu pričaju.....što će biti kada ju pitaju ima li brata ili sestru.....mila moja Tina, točno znam kako će joj sjena proći preko lica..... njezine velike zelene oči postati će tamnije......od tuge........što će reći.....imam mlađu seku.....nosim ju u srcu.....
Teško je jako....
18.07.2008. (01:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što nam nosi sutra
Draga moja Sandra,
meni ti je teško zaplakati, ni kad smo pokapali Petricu nisam plakala, samo sam njenu slikicu čvrsto zagrlila... ali kad čitam tvoje napisano, oči mi zasuze..jer toliko boli izvire iz svega..a ne mogu ti reći ništa da ti ublaži tugu..jer ne postoje riječi koje u sebi nose lijek za izgubljeno dijete..i moj Jope kad ga pitaju ima li koga ili je sam, kaže "imamo Petricu" ali je ona na groblju...
18.07.2008. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Kako ste? Vidim da vam je teško, da se osjećate jako usamljeno. Znam da se nije lako vratiti u prazan stan koji odiše hladnoćom, tugom, patnjom... Sjetite se nas koji vas volimo i kojima je stalo do vas. Znam da ni ja, ni moje riječi, nitko ne može vratit vašu Stelicu, ali možemo vam pružiti potporu, utjehu... Znam da osjećate golemu prazninu u srcu, osobito sad kad nema ni Tine... Ne želim vam govoriti o Bogu, vjeri jer znam da ne vjerujete u Boga, da ste izgubili vjeru. Potpuno vas shvaćam. I ja se često pitam kako je moguće da se toliko zla i nepravde događa u ovom svijetu ako postoji Bog. Gdje je? Zar on to ne vidi? Onda se nađu oni koji kažu da On ima razlog za sve, da je to moralo biti tako. Često to zvuči neprihvatljivo, čak i grubo. Zašto bi netko uzeo tako malen život? Stelica je trebala tek krenuti u život... Kako netko može reći da je to tako moralo biti? Kako se netko može s tim pomirit? Jednostavno to ne mogu shvatiti. Bog bi nas trebao štititi, zar ne? Teško mi je vjerovati da je odabrao Stelici takvu sudbinu, takav put, zadatak ili šta već... Teško je... No možda stvarno On ima razlog za sve, iako mi je teško to prihvatiti i shvatiti... Čim više razmišljam sve sam zbunjenija, ne mogu pronaći odgovore na pitanja koja si stalno postavljam... Osoba sam koja pokušava na sve gledati racionalno, s aspekta znanosti, onog što nam ona govori o postanku svijeta, čovjeka, o svemu što se događa, ali ni tu ne mogu pronaći sve odgovore... Čudno je to... U školi nas na vjerunauku uče da su znanost i vjera povezani, da se međusobno dopunjuju, da na ona pitanja na koja ne može odgovoriti znanost može vjera i obrnuto... Možda je stvarno tako. Ne znam... Znanost tvrdi da je svijet nastao velikim praskom, ali odkud je on došao, kako je nastao, da li je Bog imao "prste u tome"? Teško mi je to shvatiti... Ipak još nemam ni punih 16 godina... Možda nisu ispravna moja stajališta, moje mišljenje, ali neke stvari jednostavno ne mogu shvatiti... Sve mi zvuči tako zbrčkano, često neprihvatljivo. Steličina sudbina je definitivno neprihvatljiva... Ima osoba koje vam kažu da trebate pokušat oprostiti krivcu za smrt vaše Stele. Zar se oni ne pitaju kako je vama? Kako je teško prihvatiti da je nema, da je otišla, da nas je napustila, ali ne svojom voljom, već zbog nečije pogreške, nepažnje,...? Ponekad imam osjećaj da vas neki čak krive zbog toga što se ovako osjećate, što ne možete oprostiti. Pa zar su oni normalni? Kako oprostiti tako nešto, kako to zaboraviti i prijeći preko toga? Izgubili ste kćer, a ne neku stvar... Zar im je to tako teško shvatiti? Za ime Božje, vi ne tražite ničije sažaljenje... Ovo je spomenar koji ste posvetili svojoj Stelici, svojoj kćeri... Zar je to tako teško shvatiti??????
18.07.2008. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žeže
Tini ce biti tesko, ali ona je jaka. Svi ce ju puno zavoljeti zbog toga sto je.
Ona je jedina kraj koje se iz srca nasmijem. Ona razumije mene, ja razumijem nju.
Ta nova upoznavanja svima tesko padnu, ali ona ide s nekim prijateljima iz
osnovne i u srednju.. Mozda joj zbog toga bude lakse. Nadam se.
Puno pozdrava od Željke.
18.07.2008. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Sve ste rekli sa naslovom,svaka moja riječ je suvišna,nemam što dodati,osim Vam ostaviti topli pozdrav prije odlaska na more,nakon 5 godina ponovno nas ide troje,preteško je,ali pokušati ću se odmoriti.
18.07.2008. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
joj stvarno se naživciram kad vidim da tako netko pogine...netko tako mlad i pun života.trebali bi tim vozačima ubojicama davat doživotne kazne pa bi valjda svi pazili kako voze.i naravno da TAKO NIJE TREBALO BITI. Ljudi valjda kad nemaju šta drugo reć pa kažu da je to tako trebalo bit, a svi znaju da nije. Druga je stvar kad se netko razboli ili slično, ali ovo...ovo je prestrašno. Ali najgore je što se takve nesreće događaju i događat će se svaki dan i nitko neće uvest ništa što bi ih barem smanjilo....ah...šta je život?!
18.07.2008. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Po tisućiti put nije tako moralo biti, jer to su učinili ljudi. Ljudi imaju mozak, a isto tako imaju izbor. Ako su to učinili to je bio njihov izbor, ako nisu namjerno ali izabrali su da sjednu za volan svjesno, ako nisu namjerno izabrali su da ne paze, ako nisu gledali cestu kojom voze izabrali su krivu stranu.... znači to nije moralo biti.... to je učinio čovjek koji ima mozak koji nas razlikuje od životinja... čak i one ponekad biraju...
19.07.2008. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivana
veče draga sandra, nisam bila jedno vrijeme jer sam bila na moru, a danas
dok sam stigla odmah sam ovdje dojurila...i opet plačem, tiho da me ne vide...
svaki put se rasplačem, nije stelica zaslužila umrijeti, ne na takav način....
Vi ste toliko hrabra žena.
iskreno divim Vam se...toliko ljubavi, vaša kristina je vidim jako sretno dijete...
stela je zauvijek tu, u našim srcima...malena ljepotica....tu sam uvijek, nema
dana kad ne navratim...kada dođem u zagreb i dok idem u city center uvijek na križanju
vidim tablu za malešnicu...često pustim suzu, sve mi se vrti kroz glavu...
dok ću opet doć u 10.mjesecu u zagreb...otići ću posjetit stelicu, to mi je velika
želja...nadam se da će mi se ostvariti...uz vas sam uvijek, dok god mogu i znam bit ću
vama podrška...dršte mi se....puno vas volim, znam da je tako, držim vas u srcu, i vas
stelicu, kristinu...pozdravite supruga i kristinu...šaljem pozdrav...voli vas ivana
20.07.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Mila moja Sandrice,
Iako poznata priča izaziva opet, ponovno isti osjećaj, suze u očima, knedla u grlu, teže se diše, a neminovno pitanje ZAŠTO?... KAKO? … ne može se zaobići.
Ne, mila moja, nije tako moralo biti! Naravno da nije i nemoguće je pomiriti se s tim.
I baš zato je bol još veća. Baš zato razdire srce i um. Bol je jača od nas. Ona ne prestaje. Dolazi i odlazi kolika i kad hoće, a sjećanja čine sve da ne zaboravimo kako je bilo i da patimo jer više nikad neće biti.
Strašno je s grčem na licu i jaucima u srcu svako jutro suočiti se s istinom …ne možeš više dalje… …ne želiš više tako… …a ipak ideš…
Tini pričaš o Mozartu dok se kupate, a sjećanja na posljednje ljeto sa Stelicom guše, razdiru…
Mila moja, nezamislivo je da je tako moralo biti.
Nevjerojatno da se s takvom strašnom boli uopće može živjeti, a svakog divljenja vrijedno što unatoč tome s ljubavlju i pažnjom toliko činiš i brineš za ljude oko sebe.
Beskrajno sam ponosna na tebe i divim ti se kao majci, ženi, prijateljici, kao čovjeku.
Stela je u našim srcima, a ja sam s tobom u mislima
21.07.2008. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanci curke
DRAGA DOSPOĐO...
...ima jedna tuzna prica o tome kako je jednom djecaku umrla majka..djecak se danima nije dizao iz kreveta sve dok jednog dana nije rekao: "GLE MAJKA ME ZOVE K SEBI"....djecak je tada zauvijek sklopio oci ....ja sam sigurna da vas vasa voljena stelica gleda odozgo...i zeli da nastavite zivjeti zivot...vjerujem da bi sada i dali zivot za stelu ali BOG sebi uzima svoje andele..., ... vasa stela je sada s BOGOM!! iako imam sam 11 godina...netko ce reci sto ja znam o smrti...da sam ja jos samo jedna mala klinka koja nije zinula na svijet...! da neznam kako je to...ali po vasim rijecima zakljucujem SVE....puno toplih pozdrava od kristine!
21.07.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^^ mawwa.bubamara!!
Poštovana gospođo,
Ovaj blog ne čitam prvi puta i mogu reći da sam SVE postove pročitala i zbog svih se naplakala.
Ja sam evo uskoro pa 13-ogodišnja mala djevojčica. No sve me dirnulo na moga brata. On je sada star 9 i pol mjeseci. Ima i blog koji mu ja uređujem i tamo pišem o njemu! Njegov blog!
Ja mislim da Stelica..to malo umiljato sada misli na vas..da vas s neba gleda i divi vam se!
A taj tzv. "gad" se smije!
Da sam ja sudac, osudila bih ga na smrtnu kaznu..djeca su predragocijeno blago da bi se samo tako izgubilo..ali zašto je to bilo dijete?
Zašto nije netko drugi? Zašto dijete?
Zašto uopće živo biće?
Zašto?
Moj brat se zove Borna. Svi ga jako volimo..živimo pokraj željezničke pruge. Toga se najviše bojimo! Da ne izleti na cestu (glavna cesta Varaždin-Zagreb), na prugu...sve je smrtno..za nas i za njega. Ja sam nekoliko puta s mamom ovaj blog čitala, na kraju smo obadvije -plakale!
Zamišljale smo tako nešto s Bornom. I zaključila sam kako ću ja sebe baciti ispod vlaka, jer ja bez tog stvorenja ne mogu!
Ja bi čekala da me auto pogazi ili da mi netko srce s nožem probode. Čekala bi smrt.
Ali zaista..ja bez Borne ne mogu!
Od dana 04.10.2007. moj se život okrenuo 360° na bolje.
23.07.2008. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^^ mawwa.bubamara!!
*Otišla sam po maramice. I sada se vraćam. I opet plačem. Uvijek. I kadgod s roditeljima i bratom odem do City Centar-a vidim tablu za Malešnicu..spustim suzu..i moja mama spusti suzu!
Ali uvijek..nadam se da ćemo jednom i otići na groblje. Naći Stelin spomenik i tamo proliti još puno, puno, puno suza!
23.07.2008. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...