Na vratih i do vas ne da bih utjecala na vašu sliku o meni, nego negdje smo se srele slučajno ili ne pa eto dođoh i vama reći da se opraštam.
U ovaj blog prostor zalutala sam sasvim slučajno ili mi se tada samo činilo a ostala, kada malo bolje promislim, ne svojom voljom. Puno sam toga ne naučila nego saznala: da moji dragi katolici, jer katolkinja sam po rođenju i po majci i po ocu, bježe od svega što je Božje: Božjeg jezika (molitve)... izvrću ju na mali milion načina, bježe od stege - poniznosti i poslušnosti stvarajuči vlastiti prostor u kojem će štovati Boga na svoj način, post kao da je đavolje sredstvo, ... o tome govoriti bilo bi ravno ...tražim pravu riječ... ne nalazim ju jer i kao dijete bilo mi je draže promatrati moju baku kako bez puno riječi ali s puno vjere korbačom odnosno štapom pravi znak križa ispred zaprežnih kola prije nego ova krenu i prvo što se dijete, u mom kraju u to vrijeme (kažem u to vrijeme, jer ovo je vrijeme mode a ne vjere...i možete me pobijati koliko god hoćete, ja ću reći slijepi ste jer nemate vjere imate samo svoju vjeru...tu ne mislim na vas osobno ili samo na vas), naučilo bilo je: napravi čast Bogiću, to bi značilo sklopi rukice u čast Bogu, to je bilo prvo što sam ja naučila. Naučila sam puno toga u svojoj obitelji, danas još više znam, razumijem posljedice nazirem uzroke i to ne umovanjem nego molitvom, postom, poštovanjem Božjeg dostojanstva... unutarnjim prosvijetljenjem. Što bih, Bože moj, mogla napisati a da ti to već nije poznato, što bih to trebala otkriti a da Ti za to ne znaš, Tebi kome je poznato i ono prije i ovo sada i ono što će biti,... što bih trebala reći kako bih opravdala tvoje povjerenje podareno mi, kojim sredstvima poslužiti se a da bih postigla učinak koji Ti želiš, jer i ovih riječi ne bi bilo da nije bilo onoga prije, a ovo bi mogli biti samo obrisi onoga sutra...ove misli su posljedica osjećaja koji nije ni tuga ni radost ali i jedno i drugo...možemo li mi svojim riječima vjerodostojno govoriti o prošlosti, dostojanstveno o sadašnjosti, sa strahopoštovanjem o budućnosti, što mi to možemo, možemo samo smiješno govoriti o stvarima o kojima malo znamo, o okolnostima koje površno dotičemo, o onostranosti u koju smo zagazili kao da smo snjom na ti, o svetim stvarima... pa svetost se živi a ne govori... I ova bujic riječi je izazvana...doprinos je to Istini, to je jedini put koji poznajem jer je moj, put Isusa Krista, put mojih predaka i sve činim da to bude i put mojih potomaka očišćen od grijeha, utjecaja Zloga. Molim za ustrajnost u molitvi: Neka vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu mom i neka očiste moje obiteljsko stablo od svakoga grijeha i utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima, koji nije častio Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju, u Sveto Ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona uzeo i vraćam ga pod Gospodstvo Isusa Krista. To je samo jedna od molitvi u nizu molitvi koje molim da bismo po milosti Božjoj ja i svi članovi moje obitelji bili postavljeni iznad svakoga Zla, oslobođeni. Nismo li svi mi radi toga u ovoj suznoj dolini, koju smo pretvorili u kazalište raznovrsnih predstava, ali predstava i ničeg više od toga. Dragi moji blogeri ovom bujicom riječi opraštam se od svih vas koje sam na bilo koji način dotaknula. Tuga, radost, sreća... prvo prelazi u drugo, drugo oblikuje treće... da sretna sam, sreću želim svakom čovjeku... vrata tog Puta bila svakom otvorena.
11.07.2008. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pokušavam vaše pismo pročitati. Ali ne ide. A da ga i pročitam, ja Vam ga ne bih razumijela. Ne, zato što vi pišete nerazumljivo, vec, zato što ja ne razumijem mnogo jednostavniji jezik, a kamoli vaš.
Pa ipak, drago mi je što ste tu. Da imam priliku, ispricati se.
Uvrstili ste me u One sa kojima ste bili u doticaju. Vi i ja, nikad. Osim, one male šale, "noga u guzicu" kojoj sam se ja od srca nasmijala, pa mi vi zamjerili. Kasnije me, mnogi branili...
Draga Valentina, umjesto da me to nauci pameti, ja sam opet pogriješila. U ovoj zadnjoj diskusiji sa Leticijom, ja sam napisala u komentaru"Valentina, stvarno zasluzuje nogu u guzicu...". Kako je Leticia, brisala i vaše uvredljive komentare...draga, dobra, poštena Leticia je izbrisala i moj, jer je smatrala da to vrijeđa Vas. Nisam se ljutila na Leticu, jer moja namjera i nije bila da vas uvrijedim, vec da razbijem atmosferu, da priča krene u drugom smjeru, pa makar krenula i prema meni...
Neznam, da li ste to vidjeli, i možda sam mogla proci bez isprike, ali nisam zeljela. Jer me, jedna blogerica pouci i održi kratku lekciju o ljubavi. A kako ja želim uciti, a čovjeka volim iznad svega...pa i onog kojeg ne razumijem, a vjerojatno i vi mene ne razumijete...JEDNO JE SIGURNO...da ćete razumjeti: VALENTINA, OPROSTITE ŠTO SAM VAS UVRIJEDILA, i onda kad sam se smijala, i sad kad sam osobno napisala, iako nisam željela, i uopce nisam takva da vrijeđam ljude.
To što smo razlicite,to je dobro. Vjerojatno je i Bog tako htio. Možemo učiniti više. Vi u svom svijetu, otkrivajući svoje istine onima koji to žele, ja u svom jednostavnom svijetu, osmjehujuci se. Svatko ima svoje poslanje. Najviše Božje prisutnost vidim u našim razlicitostima. To što odlazite, dobro je. Nađite prostor u kojem će vas razumijeti. I gdje će te moći najviše dati. Ovdje, ocito ne!
Ovaj prostor je virtualan, ali ipak, kod nekih ljudi sam osjetila snažnu vibru. I kad sam ih upoznala, osjećaj me nije prevario. Nažalost, kod vas osim nerazumijevanja vasih tekstova, nisam osjetila nikakav osjecaj, dapače, vrlo hladnu hladnocu...nešto kao ravnu crtu, jednolicnu i upornu...
Ali Bože moj...nismo svi isti...svatko ima nekog tko ga voli...i vi, i ja...
Stoga Vam želim iz srca da nađete drustvo po vašoj mjeri, ljubav do neba i svaki dan bar nekoliko osmijeha koji bi bili podsjetnik na mene...
PS. Daj Bože, da me razumijete, što sam htjela reci...
13.07.2008. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa...neka zvuči patetično...neka zvuči podilaženje... ...ali to je jezik koji prihvaćam i razumijem... ...osmijeh...razgalila si večeras moje srce... ...a moja ljubljena...ti si uvijek tu gdje grije Ljubav....blaga i draga....posebna....
25.07.2008. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
valentina 19
Na vratih i do vas ne da bih utjecala na vašu sliku o meni, nego negdje smo se srele slučajno ili ne pa eto dođoh i vama reći da se opraštam.
U ovaj blog prostor zalutala sam sasvim slučajno ili mi se tada samo činilo a ostala, kada malo bolje promislim, ne svojom voljom. Puno sam toga ne naučila nego saznala: da moji dragi katolici, jer katolkinja sam po rođenju i po majci i po ocu, bježe od svega što je Božje: Božjeg jezika (molitve)... izvrću ju na mali milion načina, bježe od stege - poniznosti i poslušnosti stvarajuči vlastiti prostor u kojem će štovati Boga na svoj način, post kao da je đavolje sredstvo, ... o tome govoriti bilo bi ravno ...tražim pravu riječ... ne nalazim ju jer i kao dijete bilo mi je draže promatrati moju baku kako bez puno riječi ali s puno vjere korbačom odnosno štapom pravi znak križa ispred zaprežnih kola prije nego ova krenu i prvo što se dijete, u mom kraju u to vrijeme (kažem u to vrijeme, jer ovo je vrijeme mode a ne vjere...i možete me pobijati koliko god hoćete, ja ću reći slijepi ste jer nemate vjere imate samo svoju vjeru...tu ne mislim na vas osobno ili samo na vas), naučilo bilo je: napravi čast Bogiću, to bi značilo sklopi rukice u čast Bogu, to je bilo prvo što sam ja naučila. Naučila sam puno toga u svojoj obitelji, danas još više znam, razumijem posljedice nazirem uzroke i to ne umovanjem nego molitvom, postom, poštovanjem Božjeg dostojanstva... unutarnjim prosvijetljenjem. Što bih, Bože moj, mogla napisati a da ti to već nije poznato, što bih to trebala otkriti a da Ti za to ne znaš, Tebi kome je poznato i ono prije i ovo sada i ono što će biti,... što bih trebala reći kako bih opravdala tvoje povjerenje podareno mi, kojim sredstvima poslužiti se a da bih postigla učinak koji Ti želiš, jer i ovih riječi ne bi bilo da nije bilo onoga prije, a ovo bi mogli biti samo obrisi onoga sutra...ove misli su posljedica osjećaja koji nije ni tuga ni radost ali i jedno i drugo...možemo li mi svojim riječima vjerodostojno govoriti o prošlosti, dostojanstveno o sadašnjosti, sa strahopoštovanjem o budućnosti, što mi to možemo, možemo samo smiješno govoriti o stvarima o kojima malo znamo, o okolnostima koje površno dotičemo, o onostranosti u koju smo zagazili kao da smo snjom na ti, o svetim stvarima... pa svetost se živi a ne govori... I ova bujic riječi je izazvana...doprinos je to Istini, to je jedini put koji poznajem jer je moj, put Isusa Krista, put mojih predaka i sve činim da to bude i put mojih potomaka očišćen od grijeha, utjecaja Zloga. Molim za ustrajnost u molitvi:
Neka vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu mom i neka očiste moje obiteljsko stablo od svakoga grijeha i utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i precima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima, koji nije častio Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju, u Sveto Ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona uzeo i vraćam ga pod Gospodstvo Isusa Krista. To je samo jedna od molitvi u nizu molitvi koje molim da bismo po milosti Božjoj ja i svi članovi moje obitelji bili postavljeni iznad svakoga Zla, oslobođeni. Nismo li svi mi radi toga u ovoj suznoj dolini, koju smo pretvorili u kazalište raznovrsnih predstava, ali predstava i ničeg više od toga.
Dragi moji blogeri ovom bujicom riječi opraštam se od svih vas koje sam na bilo koji način dotaknula. Tuga, radost, sreća... prvo prelazi u drugo, drugo oblikuje treće... da sretna sam, sreću želim svakom čovjeku... vrata tog Puta bila svakom otvorena.
11.07.2008. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh1
Draga Valentina!
Pokušavam vaše pismo pročitati. Ali ne ide. A da ga i pročitam, ja Vam ga ne bih razumijela. Ne, zato što vi pišete nerazumljivo, vec, zato što ja ne razumijem mnogo jednostavniji jezik, a kamoli vaš.
Pa ipak, drago mi je što ste tu. Da imam priliku, ispricati se.
Uvrstili ste me u One sa kojima ste bili u doticaju. Vi i ja, nikad. Osim, one male šale, "noga u guzicu" kojoj sam se ja od srca nasmijala, pa mi vi zamjerili. Kasnije me, mnogi branili...
Draga Valentina, umjesto da me to nauci pameti, ja sam opet pogriješila. U ovoj zadnjoj diskusiji sa Leticijom, ja sam napisala u komentaru"Valentina, stvarno zasluzuje nogu u guzicu...". Kako je Leticia, brisala i vaše uvredljive komentare...draga, dobra, poštena Leticia je izbrisala i moj, jer je smatrala da to vrijeđa Vas. Nisam se ljutila na Leticu, jer moja namjera i nije bila da vas uvrijedim, vec da razbijem atmosferu, da priča krene u drugom smjeru, pa makar krenula i prema meni...
Neznam, da li ste to vidjeli, i možda sam mogla proci bez isprike, ali nisam zeljela. Jer me, jedna blogerica pouci i održi kratku lekciju o ljubavi.
A kako ja želim uciti, a čovjeka volim iznad svega...pa i onog kojeg ne razumijem, a vjerojatno i vi mene ne razumijete...JEDNO JE SIGURNO...da ćete razumjeti:
VALENTINA, OPROSTITE ŠTO SAM VAS UVRIJEDILA, i onda kad sam se smijala, i sad kad sam osobno napisala, iako nisam željela, i uopce nisam takva da vrijeđam ljude.
To što smo razlicite,to je dobro. Vjerojatno je i Bog tako htio. Možemo učiniti više. Vi u svom svijetu, otkrivajući svoje istine onima koji to žele, ja u svom jednostavnom svijetu, osmjehujuci se. Svatko ima svoje poslanje. Najviše Božje prisutnost vidim u našim razlicitostima.
To što odlazite, dobro je. Nađite prostor u kojem će vas razumijeti. I gdje će te moći najviše dati. Ovdje, ocito ne!
Ovaj prostor je virtualan, ali ipak, kod nekih ljudi sam osjetila snažnu vibru. I kad sam ih upoznala, osjećaj me nije prevario. Nažalost, kod vas osim nerazumijevanja vasih tekstova, nisam osjetila nikakav osjecaj, dapače, vrlo hladnu hladnocu...nešto kao ravnu crtu, jednolicnu i upornu...
Ali Bože moj...nismo svi isti...svatko ima nekog tko ga voli...i vi, i ja...
Stoga Vam želim iz srca da nađete drustvo po vašoj mjeri, ljubav do neba i svaki dan bar nekoliko osmijeha koji bi bili podsjetnik na mene...
PS.
Daj Bože, da me razumijete, što sam htjela reci...
13.07.2008. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubljena
Fair enough.... Meni ovo djeluje iskreno i posteno. Osmijeh i zagrljaj saljem objema. Neka vas obje Gospodin blagoslovi i cuva!
16.07.2008. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cruce
Pošteno... A ni ja se više neću nepromišljeno smijati. Pozdrav!
25.07.2008. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
pa...neka zvuči patetično...neka zvuči podilaženje...
...ali to je jezik koji prihvaćam i razumijem...
...osmijeh...razgalila si večeras moje srce...
...a moja ljubljena...ti si uvijek tu gdje grije Ljubav....blaga i draga....posebna....
25.07.2008. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Ovo je kršćanstvo!
25.07.2008. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh1
cruce: cruce moj lipi, čovik uči dok je živ...
magdalena: drago mi je da sam razgalila baš tvoje srce...jer ti moje "gališ" vec dugo, a prijatelji mojih prijatelja...su i moji prijatelji :)
letica: uvijek si tu, kad trebaš...za snagu...za poticaj...neumorna...
26.07.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...