Neki pokušavaju psihičku bol suzbiti fizičkom... Znam koliko gubitak boli... Moj dečko je nedavno izgubio najboljeg frenda... Poginuo je u automobilskoj nesreći... Ali i ja sam to osjetila na svojoj koži... Zbog te boli sam se počela odmicati od njega,vračati se prošlosti... Željela sam se maknuti od boli jer sam previše patila u životu,a povlačenjem u svijet koji sam sama izgradila je bio vjerojatno jedini način za to... Samo,nije dobro vječno ostati u njemu... Život je kula od suza...Tako je rekao Ville Valo...Slažem se s time... Ali rekao je i "You are drownin' in...But just hold your breath on you way down"... Moja sućut zbog gubitka...
Bittersweet kisses...
08.07.2008. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Vesna, ja mislim da nema veće boli od duševne boli... nema joj ravnoteže ni protuteže... svaka fizička bol prestane...ili barem ima neke pauze.....kad miruje, kad možeš odahnuti, uhvatiti zraka za izdržati novu količinu boli.......ali ova duševna...ova emotivna.....ova nestvarna, nevidljiva, neizreciva.......je najteža....nema prekida, nema pauza...konstantna bol bez predaha. Još uvijek je vrlo strmo na uspinjućoj putanji, vrlo intenzivno......hoći li ikada doći na ravninu ili se čak početi spuštati........ikada??? A gdje će nam proći život u tom čekanju, i kako???
08.07.2008. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se Sandra, barem mi znamo.... no sjećaš li se scena iz knjiga ili filmova koji su smjestili radnju u neka davna vremena, i kako su "grešnici", tj. oni koji su patili od psihičkih bolnih muka satirali svoja tijela, bičevali ih, trgali meso i sl. a sve da smanje ( ili speru?) tu nesnosnu bol? Ne osjećam se "grešnom" iako osjećam dio krivnje i uvijek ću, i danas su druga vremena, ali možda je lakše reagirati na taj način. Preusmjeriš bol za neko vrijeme samo da ne boli ovoliko i da ne boli konstantno. Teško je živjeti s tim, preteško se nositi s nedostatkom cilja, emocija, životnosti. Prazan pogled objašnjava sve.
08.07.2008. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Vesna, navratila sam da vidim gdje si i gle tu si. Pogodila si, ja isto ne bih da živim život bez boli. Ova bol je preteška, a preteška je zato što je ono prije bilo predobro, voljeno i moj smisao života. Da nije bilo toga, ja nebih imala za čim patiti. To je razlika između nas i onih koji nepate. Nijedan dan svog života, čak ni ovu skoro godinu nebih promjenila za trenutak njihovog. Pozdravljam te i opet se čujemo....
08.07.2008. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"The sorrow for the dead is the only sorrow from which we refuse to be divorced. Every other wound we seek to heal, every other affliction to forget; but this wound we consider it a duty to keep open; this affliction we cherish and brood over in solitude."
Zagrljaj....... Sandra
09.07.2008. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^Mrtva Spisateljica^
Neki pokušavaju psihičku bol suzbiti fizičkom...
Znam koliko gubitak boli...
Moj dečko je nedavno izgubio najboljeg frenda...
Poginuo je u automobilskoj nesreći...
Ali i ja sam to osjetila na svojoj koži...
Zbog te boli sam se počela odmicati od njega,vračati se prošlosti...
Željela sam se maknuti od boli jer sam previše patila u životu,a povlačenjem u svijet koji sam sama izgradila je bio vjerojatno jedini način za to...
Samo,nije dobro vječno ostati u njemu...
Život je kula od suza...Tako je rekao Ville Valo...Slažem se s time...
Ali rekao je i "You are drownin' in...But just hold your breath on you way down"...
Moja sućut zbog gubitka...
Bittersweet kisses...
08.07.2008. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Vesna, ja mislim da nema veće boli od duševne boli...
nema joj ravnoteže ni protuteže...
svaka fizička bol prestane...ili barem ima neke pauze.....kad miruje, kad možeš odahnuti, uhvatiti zraka za izdržati novu količinu boli.......ali ova duševna...ova emotivna.....ova nestvarna, nevidljiva, neizreciva.......je najteža....nema prekida, nema pauza...konstantna bol bez predaha.
Još uvijek je vrlo strmo na uspinjućoj putanji, vrlo intenzivno......hoći li ikada doći na ravninu ili se čak početi spuštati........ikada??? A gdje će nam proći život u tom čekanju, i kako???
08.07.2008. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Slažem se Sandra, barem mi znamo.... no sjećaš li se scena iz knjiga ili filmova koji su smjestili radnju u neka davna vremena, i kako su "grešnici", tj. oni koji su patili od psihičkih bolnih muka satirali svoja tijela, bičevali ih, trgali meso i sl. a sve da smanje ( ili speru?) tu nesnosnu bol? Ne osjećam se "grešnom" iako osjećam dio krivnje i uvijek ću, i danas su druga vremena, ali možda je lakše reagirati na taj način. Preusmjeriš bol za neko vrijeme samo da ne boli ovoliko i da ne boli konstantno. Teško je živjeti s tim, preteško se nositi s nedostatkom cilja, emocija, životnosti. Prazan pogled objašnjava sve.
08.07.2008. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Draga Vesna, navratila sam da vidim gdje si i gle tu si. Pogodila si, ja isto ne bih da živim život bez boli. Ova bol je preteška, a preteška je zato što je ono prije bilo predobro, voljeno i moj smisao života. Da nije bilo toga, ja nebih imala za čim patiti. To je razlika između nas i onih koji nepate. Nijedan dan svog života, čak ni ovu skoro godinu nebih promjenila za trenutak njihovog. Pozdravljam te i opet se čujemo....
08.07.2008. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
"The sorrow for the dead is the only sorrow from which we refuse to be divorced. Every other wound we seek to heal, every other affliction to forget; but this wound we consider it a duty to keep open; this affliction we cherish and brood over in solitude."
Zagrljaj.......
Sandra
09.07.2008. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...