Komentari

kucanicaujapanu.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    Ovo je strašno za pročitati, iako, samoubojstava ima posvuda i svuda su jednako teška, bio to Japan, Uzbekistan ili RH. Čini mi se da su uvijek i razlozi slični, ali po mom, nisu opravdani. Svojedobno sam se čak pitala je li samoubojstvo kukavičluk ili hrabrost, hm...
    Dobro si napravila što si saslušala prijatelja, ženska intuicija najčešće ne pogriješi kada nam nalaže da druga strana želi samo da ju slušaš i razumiješ. Sigurna sam da bi i on to učinio za tebe.
    Inače, znači li gaijin stranac?

    avatar

    06.07.2008. (20:19)    -   -   -   -  

  • happywedding

    ne znam koja je granica do koje čovjek može trpjeti...a ne bih volio ni saznati...tek, nekako mi se život čini isuviše vrijednim da bih ga se svjesno odrekao...jer ipak samo je jedan, kakav takav...ali žao mi je tih ljudi jer mora da im je patnja ipak bila prevelika...

    avatar

    06.07.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • Ofcan

    Mislim da samoubojstvo nije ni hrabrost ni kukavičluk. Osoba upadne u takvo stanje gdje jednostavno ne vidi ništa drugo kao izlaz. To je teško razumjeti ako nismo sami doživjeli takve stvari. Depresija je takva, ne skužiš da ti se prišulja, a kad upadneš onda je jako jako teško sam se izvući. Izgubiš se, ne znaš što bi sa sobom, ništa više nema smisla, i onda samoubojstvo djeluje kao jedini izlaz iz tog polupostojanja...

    Tako da takve ljude ne treba ni osuđivati da su kukavice i slabići, ni hvaliti ih u smislu kako ima hrabrost za samoubojstvo i kako je to super i slično, nego im probati pomoći. Kako? Suosjećajno rame za plakanje je čudesan lijek za većinu takvih situacija. I naravno, maknuti se iz okoline koja uzrokuje depresiju - stres je jedan od puteva k depresiji. E da, i preporučio bih bavljenje bilo kakvim intenzivnijim fizičkim aktivnostima, čovjek se puno bolje psihički osjeća kad se istrese i izdivlja na nekakvom sportu. No klinički slučajevi depresije su priča za sebe, i tu uglavnom pomažu samo lijekovi.

    To su te neke "radosti" modernog urbanog jurcanja kroz život...

    @Kinky Kolumnistica - ako pogledaš s lijeve strane pa odskrolaš malo dolje, vidjet ćeš da je Kućanica stavila riječnik nekih Japanskih riječi. ;)

    avatar

    06.07.2008. (22:02)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Teška tema...Život danas jest toliko hektičan, da se jednostavno čovjek ne može okrenuti sam sebi i razmišljati - imati vreena za sebe...Pretpostavljam da akva samoubojsktva poizlaze i iz činjenice, da kultura i radicija kod Japanaca ne potiče prveliko otkrivanje emocija, pa izgleda a nemaju s kime podijeliti svoje brige i probleme...Opet jedan tekst za razmišljanje....
    Ugodan novi radni tjedan; vole Te Luki+Goldie :))))

    avatar

    06.07.2008. (22:05)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    znam da je u Japanu strašan pritisak na svakog pojedinca... no da, držim fige da tvoj prijatelj dođe brzo k sebi!!

    avatar

    06.07.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • Pisma mladoga gimnazijalca...

    Doista zanimljiv blog, i uživam ga čitati, redovno.
    Ali se ne usuđujem komentirati. Inače, sve što pišete
    o događajima i prilikama u Japanu je Hrvatima najčešće
    potpuno nepoznato, ali ovo je problem i s kojim smo mi
    upoznati, Redovito mogu u novinama pročitat o tim harakirijima,
    samoubojstvima plinovima i sl, a stvarno ne mogu zamisliti one
    stare dedeke u zagrljaju svojih damica u trenirkama i čudnim kapama
    bez stražnjeg dijela koji šetaju po gradu i upijaju svaki kutak svojim veselim očima,
    da bi mogli dignuti ruku na sebe. Ali, veliku krivicu ima i društvo, 4 zida, iz kojih je
    nekad i meni samom teško izaći. Veliki pozdrav teti u Japanu. Hm, što poželjeti...
    Možda dobre seizmološke prilike?

    avatar

    06.07.2008. (23:30)    -   -   -   -  

  • Chantal Wilson

    moram priznati da mi je Antonio sasvim jasan. ovo djeluje jako depresivno. posebno ovo istraživanje o mišljenju ljudi o samoubojstvu.

    avatar

    06.07.2008. (23:50)    -   -   -   -  

  • jja

    Nacin zivota, otudjenje, predanost bozanstvu zvanom tehnologija? Radim za jedno psihoanaliticara i bas smo zadnje radne sate diskutirali na tu temu.

    " 30-im i 60-im godinama života."

    Sa trideset je pritisak najveci za dokazati se, odjednom moras u par godina i za stan i auto zaraditi i napraviti djecu sve u par godina??? Sa 60 skuzis da je vecina zivota prosla i ide kriza identiteta. A i drustvo trimano da je rad sve ocito ne zna sto sa sobom kad radni vijek prodje.

    Tvom frendu bih do kraja doktorata jer sad mu tek slijedi "krvava" faza istog - preporucila psihologa, nekog life coach-a ili slicno jer i bez ovih vanjskih demona susresti ce mnoge svoje.

    avatar

    07.07.2008. (10:38)    -   -   -   -  

  • Sanja Lydia

    to je prestrašno.. pitanje je što se događa takvim mladim ljudima da se odluče na takvo nešto... ali vjerovatno bi to napravili i prije da žive ovdje... hihi.. šalim se...

    to je samo nešto ponukano od strane drugih ljudi.. pokušavajući naći bolji i novi svijet kad ne mogu u ovom opstati..

    avatar

    07.07.2008. (13:45)    -   -   -   -  

  • Shin-chan

    Umoran od života?? Pa onda staneš malo, odmoriš i nastaviš dalje. A ne odmah deterdžent za doručak.
    Ne razumijem te koji se odluče za smrt. I to je definitivno kukavičluk. Nema tu hrabrosti. Hrabri su oni koji idu dalje iz dana u dana, bez obzira što ih očekuje na poslu ili školi. Što onda ako je gadno. Većina nas istrpi. Kako bi to bilo kada bi svatko od nas
    joj danas ću imati problema na poslu..bolje da se krknem
    joj past ću ispit,,,kaj mi budu mama i tata rekli...bolje da se zamažem
    joj a šta će sutra biti....
    joj a šta..
    Rijetki su ti koji stvarno imaju pravo da si oduzmu život a da im poslije toga nitko ne može prigovoriti zašto su to učinili.
    A stres i prevelike obveze na poslu ili u školi nisu razlog za dozvolu za samoubojstvo. Nisam nikada Japance smatrao previše žilavima i sposobnima kakve ih se predstavlja u svijetu. Zapravo su pravi slabići. Stalno nešto cmizdre i uvijek se na nešto žale. Te im ne valja ono te im ne valja ovo. Te kako je Japan sranje od zemlje te kako su im političari glupi i nesposobni. Te kako je pritisak na poslu velik. E moji Japanci dođite malo vamo i probajte živit i radit kao mi. Zavolit će te tu se svoju divnu krasnu prekrasnu zemljicu više nego ikada. Neka pitaju malo naše ljude koji rade i šute mjesecima od straha da ih neki talijan ne baci na ulicu zato što su pitali "a kad će plaća od prošle godine".
    Japanac ne bi izdržao ni jedan dan u životu Hrvata.
    A to što oni "kao puno rade" to je foliranje,,,, pa možemo i mi sjediti na poslu do mraka i reći kako imamo dugačko radno vrijeme zar ne? A tek za novce koje dobiju, ne bi mi ni išli doma.
    Zato svi oni koji čitaju ovaj blog a uporno idealiziraju Japance kao ljude koji su svi do jednog filozofi života, stručnjaci za bonsaije, umjetnike življenja u skladu sa prirodom i blabla čime sve ne, promijenite svoje mišljenje dok je vrijeme da se ne bi kasnije grdo razočarali.
    Japanci mogu biti divni i krasni i svaka im čast jako ih volim, ali da su bolji od nas...NISU!! Svaka čast Hrvatima koji uspjevaju preživjeti i dalje žive usprkos svim onim sranjima kojima nas svijet oduvijek dariva. A da smo i mi otok i da nam ne može svaki strani gad ući u državu kada hoće i prodavati svoje smeće od ideologije i zakona, pa bili bi i mi onakvi kao i država Japan danas. Mislim na brze vlakove, dobre autiće i uopće tehnologiju. Jer smo i mi za to maheri. A ne čim mi malo stanemo na noge evo ti dođe mađar, pa ti dođe austrijanac, pa švabo, pa fašist, pa cigan i ajde ti Hrvatino svaki puta čisti smeće i kreći ispočetka. Pa dokle tako????

    Nisam odlutao s teme. Ako se kod nas čovjek ubije, onda se ubije iz razloga upravo navedenih. A kako i ne bi.
    Razlog za samoubojstvo je širok pojam. Netko ga tumači strože. Neki pak blaže.

    avatar

    07.07.2008. (17:02)    -   -   -   -  

  • Čudni novi svijet

    grozno.

    avatar

    07.07.2008. (21:13)    -   -   -   -  

  • smiling cricket

    Zanimljivo. Da budem iskren, poznavajući uvrnutost Japanaca (iz naše površne perspektive) ne čudi me sve to. Pozdrav!

    avatar

    07.07.2008. (23:15)    -   -   -   -  

  • sun-chii

    Potrebno je isto razumjeti, da ljudi tamo prvenstveno i zbog budizma i njegovih kako bi rekla derivativa imaju potpuno drukciji pogled na zivot i njegovu vrijednost. A usporedjivanje Hrvata i Japanaca u kontekstu samoubojstva mi se cini besmislenim; kad je covjek ugrozen na tako primaran (primitivan) nacin kao sto je to slucaj u Hrvatskoj onda je nekako i normalno da ce upravo tako primitivnim nagonima (iliti iz cistog dispeta) htijet i obstat. Al Japan, to je druga prica - tamo ljudi budni sanjaju. I nekako mi je uistinu razumljiva ta isfrustriranost, da zivis negdje gdje ima svega toliko u izobilju, gdje se vrti veliko bogastvo a ti ipak nisi udio toga- mozes samo gledat kao dijete kroz prozor u slasticarnicu. I najvise od svega mozda boli to, da su to povecini muskarci, koji se zbog prevelikih iscekivanja svojih obitelji (zena) srozaju na eksistenciju kasice prasice - kad je covjek u tolikoj mjeri de-humaniziran mozda i nije tako tesko dignut ruku na sebe.

    avatar

    08.07.2008. (01:19)    -   -   -   -  

  • engleska keramika

    Hmmm... a koliko to naših ljudi poznaš u Japanu i što oni tamo rade ?

    avatar

    08.07.2008. (09:17)    -   -   -   -  

  • chinakoor

    Apsolutno se slažem sa shin-chan-om!!!!

    avatar

    09.07.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Otuđenost, mislim ja. U mom mjestu ima ljudi koji boluju od nekih oblika psihičkih poremećaja, ali to je još uvijek takvo mjesto gdje mogu otići kod susjeda na kavu i pričati o svojim problemima i to je neka vrsta psihoterapije. Još prije toga, dok sam kao mala živjela na selu, u sredini sela postojalo je drvo koje mi zovemo "koštela" (fafarinka je to, mislim). E, pa ispod hlada te koštele ljeti bi sjeli ljudi, a zimi oko vatre na kaminu i pričali bi ljudi. Pričali o svemu. Među puno ljudi uvijek je bilo i onih mudrih koji su znali saslušati i dati savjet, i onih blagoslovljenih koji su znali liječiti dušu. Sada su neka druga vremena. Puno je važnije raditi i zaraditi da bi se kupio najnoviji tip računala, mobitela, auta, sagradila veća kuća od susjeda, nego što je važno sjesti sa susjedom, prijateljem, bratom i popiti kavu. Uvijek je bilo samoubojstava, u svim vremenima. Ja osobno mislim da je netko po prirodi sklon tome, ali čini mi se da današnji tempo života ubrzava takvim osobama odluku na konačni čin.

    avatar

    10.07.2008. (07:33)    -   -   -   -  

  • tetka

    Haj Kućanice, što se knjige tiće biti će u knjižarama ako je štampaju u Hrvatskoj, ovo izdanje je štampano u Srbiji. Ako je želiš nabaviti internetom, evo LINKA. Pozdrav iz Zagreba!

    avatar

    10.07.2008. (12:15)    -   -   -   -  

  • Money_maker

    Prestrašno

    avatar

    11.07.2008. (13:45)    -   -   -   -  

  • Sonjecka

    Strasno, potresno, ali i odlicno koncipiran post!

    avatar

    12.07.2008. (23:20)    -   -   -   -  

  • Kućanica u Japanu

    @ engleska keramika: premalo, ali mozda se i to promijeni s vremenom. Svi su ovdje jako zauzeti, taj ludi japanski ritam nije urbani mit, nazalost.

    avatar

    19.07.2008. (15:10)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    Ne dogadja se samo u Japanu...meni se identicna situacija kao ovom Argentincu desila u Poljskoj. Kao mladac u institutu, odem pitat pametnijeg frajera za nesto oko programiranja. Simpa tip, manje od deset let stariji od mene, pomaze srdacno. Za par mjeseci cujem da se ubio...bez oprostajnog pisma...svi u cudu, pun energije i dobar tip. Svi se osjecaju krivi-i opci osjecaj (onih mladjih) je da ih je izdao, da ih je ostavio da se pitaju sto, kako, zasto... stariji se ne cude, znaju da je ljudska psiha zapetljana. Jako tuzno, u svakom slucaju, uvijek.
    Sto se tice samoubojstva kod starijih (ili bolesnih) osoba, Witold Gombrowicz je to lijepo izrekao, mislim da negdje u Dnevnicima, da je to iskonsko pravo svake jedinke. Animalno pravo, i zivotinje postupaju isto kad su u bezizlaznoj situaciji. On se posebno cudio zasto se ne pozabavimo cinjenicom da vecina ljudi umire-prirodnom smrcu-u hropcu, sa izrazom straha na licu i u ocima. I zasto ne olaksamo taj odlazak sa ovoga svijeta onim sto je medicina naucila. Zanimljivo pitanje, dajemo primordijalnom strahu da nas dotuce, tako on to postavlja. Jasno, religiozne strukture se ne bi slozile, a zanimljivo se je i zapitati da li bi se covjek rado "odrekao" tog "iskustva" na cisto, bez droga...

    avatar

    27.07.2008. (07:48)    -   -   -   -  

  • mayu-chan

    Staro je,vidim,ali zbog frustracije moram reagirati.
    Shin-chan,da,jadni mali Hrvati,što mi sve moramo trpjeti...A Japanci su maltene razmažena derišta. Daj,molim te,kao da ne znaš koliko se mi Hrvati žalimo na svoje stanje u društvu,političare i slično-u odnosu na ljude u Somaliji,DR Kongu,Ugandi MI SMO RAZMAŽENI BOGATAŠI. I točka.

    avatar

    06.09.2013. (20:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...