Ivan Huljev ( 1949-2002 ) Teško je i nezahvalno pisati o čovjeku koga si poznavao, s kim si više puta bio u društvu i razgovarao o mnogim stvarima i nevažnim stvarima. Mislio sam da Ivana Huljeva poznajem bolje od drugih, ali pročitavši ove stihove moram priznati da sam se prevario, da ga ipak nisam poznavao u dušu. Znao sam da je pomalo čudan ali dobrodušan, da u sebi nosi vrline i strasti mediteranskog čovjeka, da voli ljude, osobito svoju ženu i djecu, da mu je obitelj sve. Znao sam da je zaljubljen u prirodu, da je u svome srcu zatvorio čari i širinu Jadranskoga mora, da živeći daleko od rodnoga kraja ne može zaboraviti dalmatinsku pjesmu, bevandu, ribu i blitvu jer o tome je uvijek s velikim užitkom i suznim očima govorio, ali da se u njemu krije čovjek koji svoje osjećaje znade pretočiti u stihove, da je tako profinjena lirska duša, nisam nikada slutio. Ivan Huljev, ili kako su ga Undanci već zvali, Ivo Dalmatinac, rođen je 1949.godine u Vladislavcima kraj Osijeka. Djetinjstvo je proveo u Primoštenu. Zatim se obitelj Huljev seli u Ražine, a kasnije u Šibenik. Nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se u šibenskoj tvornici lakih metala kao dizaličar. Međuvremeno se upoznaje s učiteljicom Marijom Fulop, Hrvaticom iz Unde. Vjenčaju se 1975., a Ivan Huljev sada već kao mladi muž, 1976. napušta svoj rodni zavičaj i seli u malo gradišćanskohrvatsko selo, stotinjak metara od mađarsko-austrijske granice između Kisega i Šoprona. Zaposlio se u Loviru ( Lövö ) u tvornici " Elzett" gdje radi sve do svoje smrti 2002. godine kada je iz Šopronske bolnice tiho i nečujno otputovao, kako i sam piše " u novi život ". Podatci ljudskog života se obično mogu registrirati u nekoliko rečenica. Toliko smo i ne više! Kap u moru...Koliko god Ivan Huljev bio kapljica u tom velikom moru, koliko god bio marginalna osoba u našem društvu za sobom je, zahvaljujući svojim stihovima, od prosječna čovjeka ipak ostavio dublji trag. Znam, da ga neće biti u leksikonima i da ga neće spominjati književni kritičari, ali svjim je spisateljskim radom ostavio dio sebe na ovome svijetu, prije svega svojoj Mariji. No, budući da su ovo vrijedniji radovi, šteta bi bilo da oni počivaju na dnu neke ladice i da ostanu vlasništvo samo jedne osobe. Nitko nije slutio što se u Ivi zviva i krije kada je povučen u kutku krčme pune teškog dima i nepodnošljivih glasova mirno sjedio sam sa svojim mislima i osjećajima. Valjda ga je mučila nostalgija, sigurno je patio zabog daljine od voljenog zavičaja, žalio je za pučinom morskom, konobama, teško mu je bilo jer je izgubio teren djetinjstva i mladenačkih snova, zagrljaje mediteranskih ljepota....Sve je to ostavio za sobom zbog ljubavi prema NJoj i došao u jedno malo panonsko selo gdje ga je možda samo blago talasanje žitnih polja podsjećalo na morske valove. Ljudi su ga u Undi prihvatili od prvog dana. " Među svojima sam "- govorio je a naučivši gradišćanskohrvatski jezik poštiva tradicije malog sela. Skromno živi i radi sa svojom ženom Marijom, učiteljicom sala čije su sive zjenice za njega blistave kapljice mora. Pred nama je opusom malen, ali ipak vrijedan pjesnički tekst koji prije svega govori o ljubavi ili o putu prema ljubavi, o viđenju sebe u najintimnijim osjećajima ljtdskim, o trenucima kada čovjek zatvoren u sebe misli samo na osobu kojoj se predao i dušom i tijelom. Svaka njegova pjesma u fragmentima čuva svoju tjelesnu toplinu, to su čežnje, spontano iskrsle riječi u kojima počivaju dodiri, pogledi i mirisi izricaja te slike jedne nadarene, kreativne i osjetljeve duše. Ljubav se u ovim pjesmama suprostavlja jednom ambivalentnom, sputanom tonu čežnje koju kao da često puta prate suze, nemiri i zabrinutost. Kao da je autor u stalnom dodiru s meduzom koja ga usisava, zarobljava i ranjava. Nemoguće je ne osjetiti neprekidno suprostavljanje osjećaja koji se prelijevaju od neke vrste bojazni do kratkih trenutaka sreće, od nježnog dodira do uplašenog i zabrinutog stanja. Upravo to stanje i raspoloženje, a ljubav i ne može biti drugačija, daje ovim pjesmama poseban ton, okus i boju. Čitajući ove stihove treba vjerovati da je ljubav Ivana Huljeva vesela i zadovoljna jer je tu i takvu ljubav on sam kanio. Ovo je jedan skroman kanconijer koji već davno ne spada među suvremene književne trendove. Ali priznajmo, ljubavne stihove i nije lako pisati, osobito danas kada se odnos prema ljubavi i općenito prema ljudskoj intimi toliko promijenio, po mome mišljenju moć i slava postaju nova religija a mnoge se ljudske duhovne vrline i vrednote u uvjetima tržišnog gospodarstva nažalost gube. Njegovi stihovi nisu u dosluhu s vremenom ili umjetničkom modom već samo s Njom, s dubokim i iskrenim osjećajima prema voljenoj ženi. To su titraji jednog jednostavnog i poštenog čovjeka koji u trenucima pisanja nije ni pomišljao da stvara djelo književne vrijednosti. Ivan Huljev u ovim stihovima govori o sebi, o svojim preokupacijama, o najosjetljivijim titrajima svoga srca i to ne zato da bi te osjećaje podijelio s nam
05.07.2008. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već jednostavno zato što mu je tako lakše. To je intimna i diskretna ispovijed, tihi monolog u kojem ne čeka nikakav odgovor od voljene žene već samo registrira one trenutke svoga života u kojima ponovo potvrđuje, a sebi priznaje svoju duboku ljubav prema Njoj. Ponekad nam se čini da je to jednosmjerna komunikacija između njega i voljene žene. Ova mu ljubav ispunjava život, pruža mu radosti, zadaje mu bol, često puta ga dovodi do neizvjesnosti ili neke vrste ludila, ali on je sretan i zadovoljan što tu i takvu ljubav nosi u sebi. Kao da je mediteransku sredinu u kojoj je odrastao, pučinu mora, šumove morskih valova, samotnog galeba koji dostojanstveno kruži nad njegovim čamcem i gordost šibenske katedrale koja svojim zvonima pozdravlja umorne ribare pretočio u ljubav prema ženi. Sve je našao u njoj, bio je snjom sretav i zadovoljan...Znam da su mnogi govorkali i šaputali: " Neće taj dugo ostati ovdje, neće moći živjeti bez Jadrana...." Iznenadio nas ne sve. Raskoš, širinu, romantiku i tajanstvenost svog rodnog zavičaja zamjenio je jednom malom, skučenom, izoliranom i ponekad zagušljivom sredinom u kojoj je zbog donedavne željezne zavjese i vrabac mogao letjeti samo u jednom pravcu. Ali ljubav prema ženi pobjedila je i more.... Živio je kao školjka. Otvorivši se pozdravljao bi svakoga i zagrlio cio svijet. Ali to su bili rijetki trenuci, osobito u zadnjim godinama njegova života kada je negdje u dubini duše vjerojatno osjetio tešku i nepobjedivu bolest, bolest zbog koje će morati napustiti sve voljeno:Nju, djecu svoju, more i sjećanja na bezbrižno i veselo djetinjstvo, ribarenje s prijateljima, svoj nikada nezaboravljeni zavičaj u blizini Šibenika, roditelje, drugi svoj dom malo selo Undu nedaleko od posljenjih obronaka Alpi...Sve, što mu je život dao da bi tako naglo i drastično otrgao od njega. Kažu da je na vječni počinak otišao spokojno i mirno s blagim osmjehom na licu jer je znao da će svoju duboku i iskrenu ljubav prema svojoj Mariji sačuvati na vijeke kao tajanstvena školjka na dnu duboka mora. A što je ta školjka toliko puta obasjana dalmatinskim suncem zatvorila i ponijela sa sobom, možete pročitati u ovoj knjizi.
dr. Mijo Karagić
05.07.2008. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav za vas hvala na posjeti komentaru a što stiče ptanja svi stihovi i sav pisani sadržaj na blogu bakin spomenar je izvorno moj . sviđa li vam se ? vaš blog ću naiprije valjano isčitati a potome i reći svoje mišljenje prvi utisak je fantastičan pozdrav i čitamo se
07.07.2008. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osjetio sam poeziju Ivana Huljeva kao što se osjeti suptilan miris cvjeta među drugim cvjećem dok šetamo stazom nekog nama nepoznatog kraja, ali tako upečatljiv da upravo po njemu pamtimo to mjesto koje smo posjetili. Sasvim sigurno da ću posvetiti malo više vremena ovom finom izrazu. Baš ti hvala fra gavune što si iznio i podastro pred nas nešto što bi bez tebe bilo skriveno široj čitalačkoj publici i ljubiteljima poezije. U opuštenom razgovoru sa jednim izdavačem prije nekoliko godina rekao mi je da ne postoji veće interesovanje za poeziju te izdavači teže i prilaze ovoj grani književnosti. Nisam htio da proturječim, ali možda je to ipak sluh izdavača u pitanju i njihova sklonost ka senzacionalističkom. No, to bi bila široka tema. Kako ne mogu da ti proslijedim meil (čini se da moram u nabavku računala jer je vrijeme učinilo svoje) usudiću se da ti napisani meil proslijedim na ovaj drugi način.
XXXXX , drago mi je da si primio slike, i kako čujem od Mare odmah si ih dao na uramljivanje, što me posebno veseli. U nekim slučajevima, kada dođu do njih neopremljene, ljudi stave slike na ormar pa ih vremenom i zaborave. Ova dva ostvarenja dio su, kao što sam ti već rekao, serije slika koje su nastale u Londonu povodom internacionalne izložbe koja će se u jednoj od tamošnjih galerija održati u septembru ove godine. Na izložbi će biti četiri moja rada 120x120 cm akrilika na platnu, sa istom tematikom. A tematika je putovanje DNK kroz kosmička prostranstva, i njeno stvaranje života tamo gdje je to moguće. Tu se vežu i neke moje teorije o tome kako je nastao život na našoj planeti i koja je uopće naša uloga u kosmosu, jer iluzorno je vjerovati da smo bez uloge i beznačajni. Vrlo smo bitni u našem djelu svemira. To prati i teoriju, zašto baš evolucija ovakva kakva jeste, sa konačnim posljedicama po nas. To su temelji na kojima stoje radovi čiji si sada vlasnik. Lijepi pozdrav, Aleksandar ----- Original Message -----
08.07.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... I čekam rijeku od tuge da mi donese tvoj osmijeh noćas i tvoje zrelo tijelo kao hljeb i vino.
Ja, glas tvog iskušenja ja, grijeh tvoje ljepote ! ...
Lijepo od tebe što si na svjetlo donio ove bisere, što si nam podastraa više informacija o Pjesniku. Koliko god bilo plodno tlo, nije lako BILJCI koju više puta presađuju !
Osmjeh ti poklanjam.
08.07.2008. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepi pozdrav. Ovo moje računalo služi samo da plaćam popravke, u sred ljeta računalo dobilo gripu, vele napali ga virusi, i šta sad. drago mi je da vas mogu, makar preko slova pozdravit, i ovu žegu pretvoriti u želje za ugodno popodne. P
09.07.2008. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
zanimljivo i lijepo... pozdrav! :-)))
05.07.2008. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Ivan Huljev ( 1949-2002 )
Teško je i nezahvalno pisati o čovjeku koga si poznavao, s kim si više puta bio u društvu i razgovarao o mnogim stvarima i nevažnim stvarima. Mislio sam da Ivana Huljeva poznajem bolje od drugih, ali pročitavši ove stihove moram priznati da sam se prevario, da ga ipak nisam poznavao u dušu. Znao sam da je pomalo čudan ali dobrodušan, da u sebi nosi vrline i strasti mediteranskog čovjeka, da voli ljude, osobito svoju ženu i djecu, da mu je obitelj sve. Znao sam da je zaljubljen u prirodu, da je u svome srcu zatvorio čari i širinu Jadranskoga mora, da živeći daleko od rodnoga kraja ne može zaboraviti dalmatinsku pjesmu, bevandu, ribu i blitvu jer o tome je uvijek s velikim užitkom i suznim očima govorio, ali da se u njemu krije čovjek koji svoje osjećaje znade pretočiti u stihove, da je tako profinjena lirska duša, nisam nikada slutio.
Ivan Huljev, ili kako su ga Undanci već zvali, Ivo Dalmatinac, rođen je 1949.godine u Vladislavcima kraj Osijeka. Djetinjstvo je proveo u Primoštenu. Zatim se obitelj Huljev seli u Ražine, a kasnije u Šibenik. Nakon odsluženja vojnog roka zaposlio se u šibenskoj tvornici lakih metala kao dizaličar. Međuvremeno se upoznaje s učiteljicom Marijom Fulop, Hrvaticom iz Unde. Vjenčaju se 1975., a Ivan Huljev sada već kao mladi muž, 1976. napušta svoj rodni zavičaj i seli u malo gradišćanskohrvatsko selo, stotinjak metara od mađarsko-austrijske granice između Kisega i Šoprona. Zaposlio se u Loviru ( Lövö ) u tvornici " Elzett" gdje radi sve do svoje smrti 2002. godine kada je iz Šopronske bolnice tiho i nečujno otputovao, kako i sam piše " u novi život ".
Podatci ljudskog života se obično mogu registrirati u nekoliko rečenica. Toliko smo i ne više!
Kap u moru...Koliko god Ivan Huljev bio kapljica u tom velikom moru, koliko god bio marginalna osoba u našem društvu za sobom je, zahvaljujući svojim stihovima, od prosječna čovjeka ipak ostavio dublji trag. Znam, da ga neće biti u leksikonima i da ga neće spominjati književni kritičari, ali svjim je spisateljskim radom ostavio dio sebe na ovome svijetu, prije svega svojoj Mariji. No, budući da su ovo vrijedniji radovi, šteta bi bilo da oni počivaju na dnu neke ladice i da ostanu vlasništvo samo jedne osobe.
Nitko nije slutio što se u Ivi zviva i krije kada je povučen u kutku krčme pune teškog dima i nepodnošljivih glasova mirno sjedio sam sa svojim mislima i osjećajima. Valjda ga je mučila nostalgija, sigurno je patio zabog daljine od voljenog zavičaja, žalio je za pučinom morskom, konobama, teško mu je bilo jer je izgubio teren djetinjstva i mladenačkih snova, zagrljaje mediteranskih ljepota....Sve je to ostavio za sobom zbog ljubavi prema NJoj i došao u jedno malo panonsko selo gdje ga je možda samo blago talasanje žitnih polja podsjećalo na morske valove.
Ljudi su ga u Undi prihvatili od prvog dana. " Među svojima sam "- govorio je a naučivši gradišćanskohrvatski jezik poštiva tradicije malog sela. Skromno živi i radi sa svojom ženom Marijom, učiteljicom sala čije su sive zjenice za njega blistave kapljice mora.
Pred nama je opusom malen, ali ipak vrijedan pjesnički tekst koji prije svega govori o ljubavi ili o putu prema ljubavi, o viđenju sebe u najintimnijim osjećajima ljtdskim, o trenucima kada čovjek zatvoren u sebe misli samo na osobu kojoj se predao i dušom i tijelom. Svaka njegova pjesma u fragmentima čuva svoju tjelesnu toplinu, to su čežnje, spontano iskrsle riječi u kojima počivaju dodiri, pogledi i mirisi izricaja te slike jedne nadarene, kreativne i osjetljeve duše. Ljubav se u ovim pjesmama suprostavlja jednom ambivalentnom, sputanom tonu čežnje koju kao da često puta prate suze, nemiri i zabrinutost. Kao da je autor u stalnom dodiru s meduzom koja ga usisava, zarobljava i ranjava. Nemoguće je ne osjetiti neprekidno suprostavljanje osjećaja koji se prelijevaju od neke vrste bojazni do kratkih trenutaka sreće, od nježnog dodira do uplašenog i zabrinutog stanja. Upravo to stanje i raspoloženje, a ljubav i ne može biti drugačija, daje ovim pjesmama poseban ton, okus i boju. Čitajući ove stihove treba vjerovati da je ljubav Ivana Huljeva vesela i zadovoljna jer je tu i takvu ljubav on sam kanio.
Ovo je jedan skroman kanconijer koji već davno ne spada među suvremene književne trendove. Ali priznajmo, ljubavne stihove i nije lako pisati, osobito danas kada se odnos prema ljubavi i općenito prema ljudskoj intimi toliko promijenio, po mome mišljenju moć i slava postaju nova religija a mnoge se ljudske duhovne vrline i vrednote u uvjetima tržišnog gospodarstva nažalost gube. Njegovi stihovi nisu u dosluhu s vremenom ili umjetničkom modom već samo s Njom, s dubokim i iskrenim osjećajima prema voljenoj ženi. To su titraji jednog jednostavnog i poštenog čovjeka koji u trenucima pisanja nije ni pomišljao da stvara djelo književne vrijednosti.
Ivan Huljev u ovim stihovima govori o sebi, o svojim preokupacijama, o najosjetljivijim titrajima svoga srca i to ne zato da bi te osjećaje podijelio s nam
05.07.2008. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
već jednostavno zato što mu je tako lakše. To je intimna i diskretna ispovijed, tihi monolog u kojem ne čeka nikakav odgovor od voljene žene već samo registrira one trenutke svoga života u kojima ponovo potvrđuje, a sebi priznaje svoju duboku ljubav prema Njoj. Ponekad nam se čini da je to jednosmjerna komunikacija između njega i voljene žene. Ova mu ljubav ispunjava život, pruža mu radosti, zadaje mu bol, često puta ga dovodi do neizvjesnosti ili neke vrste ludila, ali on je sretan i zadovoljan što tu i takvu ljubav nosi u sebi. Kao da je mediteransku sredinu u kojoj je odrastao, pučinu mora, šumove morskih valova, samotnog galeba koji dostojanstveno kruži nad njegovim čamcem i gordost šibenske katedrale koja svojim zvonima pozdravlja umorne ribare pretočio u ljubav prema ženi. Sve je našao u njoj, bio je snjom sretav i zadovoljan...Znam da su mnogi govorkali i šaputali: " Neće taj dugo ostati ovdje, neće moći živjeti bez Jadrana...." Iznenadio nas ne sve. Raskoš, širinu, romantiku i tajanstvenost svog rodnog zavičaja zamjenio je jednom malom, skučenom, izoliranom i ponekad zagušljivom sredinom u kojoj je zbog donedavne željezne zavjese i vrabac mogao letjeti samo u jednom pravcu. Ali ljubav prema ženi pobjedila je i more....
Živio je kao školjka. Otvorivši se pozdravljao bi svakoga i zagrlio cio svijet. Ali to su bili rijetki trenuci, osobito u zadnjim godinama njegova života kada je negdje u dubini duše vjerojatno osjetio tešku i nepobjedivu bolest, bolest zbog koje će morati napustiti sve voljeno:Nju, djecu svoju, more i sjećanja na bezbrižno i veselo djetinjstvo, ribarenje s prijateljima, svoj nikada nezaboravljeni zavičaj u blizini Šibenika, roditelje, drugi svoj dom malo selo Undu nedaleko od posljenjih obronaka Alpi...Sve, što mu je život dao da bi tako naglo i drastično otrgao od njega. Kažu da je na vječni počinak otišao spokojno i mirno s blagim osmjehom na licu jer je znao da će svoju duboku i iskrenu ljubav prema svojoj Mariji sačuvati na vijeke kao tajanstvena školjka na dnu duboka mora. A što je ta školjka toliko puta obasjana dalmatinskim suncem zatvorila i ponijela sa sobom, možete pročitati u ovoj knjizi.
dr. Mijo Karagić
05.07.2008. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
insomniaX
Neimaštinom rasuti maslačak proklinje.
Suze navikle na mjesečinu julskog dana,
čelo rasuto po mom kršu dok cvjeta.
Vrelo postojanje, mog nepostojanja!
Iskreno fascinirana..
07.07.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bakin spomenar
pozdrav za vas hvala na posjeti komentaru a što stiče ptanja svi stihovi i sav pisani sadržaj na blogu bakin spomenar je izvorno moj . sviđa li vam se ? vaš blog ću naiprije valjano isčitati a potome i reći svoje mišljenje prvi utisak je fantastičan pozdrav i čitamo se
07.07.2008. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bjeli vuk
Osjetio sam poeziju Ivana Huljeva kao što se osjeti suptilan miris cvjeta među drugim cvjećem dok šetamo stazom nekog nama nepoznatog kraja, ali tako upečatljiv da upravo po njemu pamtimo to mjesto koje smo posjetili. Sasvim sigurno da ću posvetiti malo više vremena ovom finom izrazu. Baš ti hvala fra gavune što si iznio i podastro pred nas nešto što bi bez tebe bilo skriveno široj čitalačkoj publici i ljubiteljima poezije.
U opuštenom razgovoru sa jednim izdavačem prije nekoliko godina rekao mi je da ne postoji veće interesovanje za poeziju te izdavači teže i prilaze ovoj grani književnosti. Nisam htio da proturječim, ali možda je to ipak sluh izdavača u pitanju i njihova sklonost ka senzacionalističkom. No, to bi bila široka tema.
Kako ne mogu da ti proslijedim meil (čini se da moram u nabavku računala jer je vrijeme učinilo svoje) usudiću se da ti napisani meil proslijedim na ovaj drugi način.
XXXXX ,
drago mi je da si primio slike, i kako čujem od Mare odmah si ih dao na uramljivanje, što me posebno veseli. U nekim slučajevima, kada dođu do njih neopremljene, ljudi stave slike na ormar pa ih vremenom i zaborave.
Ova dva ostvarenja dio su, kao što sam ti već rekao, serije slika koje su nastale u Londonu povodom internacionalne izložbe koja će se u jednoj od tamošnjih galerija održati u septembru ove godine. Na izložbi će biti četiri moja rada 120x120 cm akrilika na platnu, sa istom tematikom. A tematika je putovanje DNK kroz kosmička prostranstva, i njeno stvaranje života tamo gdje je to moguće. Tu se vežu i neke moje teorije o tome kako je nastao život na našoj planeti i koja je uopće naša uloga u kosmosu, jer iluzorno je vjerovati da smo bez uloge i beznačajni. Vrlo smo bitni u našem djelu svemira. To prati i teoriju, zašto baš evolucija ovakva kakva jeste, sa konačnim posljedicama po nas.
To su temelji na kojima stoje radovi čiji si sada vlasnik.
Lijepi pozdrav,
Aleksandar
----- Original Message -----
08.07.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... I čekam rijeku od tuge
da mi donese tvoj osmijeh noćas
i tvoje zrelo tijelo kao hljeb
i vino.
Ja, glas tvog iskušenja
ja, grijeh tvoje ljepote ! ...
Lijepo od tebe što si na svjetlo donio ove bisere, što si nam podastraa više informacija o Pjesniku.
Koliko god bilo plodno tlo, nije lako BILJCI koju više puta presađuju !
Osmjeh ti poklanjam.
08.07.2008. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Lijepi pozdrav. Ovo moje računalo služi samo da plaćam popravke, u sred ljeta računalo dobilo gripu, vele napali ga virusi, i šta sad.
drago mi je da vas mogu, makar preko slova pozdravit, i ovu žegu pretvoriti u želje za ugodno popodne. P
09.07.2008. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Dođi do mene, računala viška ...
10.07.2008. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Mogu li pješke?
11.07.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...