Pa kad su komunjare krenule mijesat u ehshatologiju, po meni najbesmisleniji dio teoloskog diskursa, jer ekipa teologa se izdrkava na Apokalipsu, a braca kalvinisti se vesele kako vecina ljudi goriti u paklu u vjecnosti (nevjernici, katolici, luterani, pravovslavci, budisti, hinduisti, ma svi ), dok ce vjerna manjina (valjda kalvinisti, ali ni to nije ziher) uzivat u vjecnosti. Trebalo slusat Luthera i hitit Apokalipsu iz Biblije.
Cemu cekati kraj vremena, konacni sud i cuveni "Milenijum" (oh, yes) kad vec sada, radnickom revolucijom, besklasnim drustvom i nacionalizacijom (opcom pljackom ono dva i pol gradjanina sto je slavenstvo imalo) moze uzivati u onome sto se obecaje na kraju vremena. Jeb'ga, izgleda je crkveni vrh (RKC pogotovo) isto shvatio, jer cemu sve velebne palace, ako fakat ceka placa na nebesima. Zakej se Bozanic ne fura u Dacia Logan ? Sto je zemaljski zivot skromnosti prema vjecnosti ? Isto kao svi nasi penzici, hardcore ateisti. Ima 98 godina, a dalje se drzi za zivot. Vjernik umire sretan, a ne metilji do 121. godine.
A po cemu je RKC ikada bila internacionalna ? To je bila i ostala privremeno privatna prcija nekoline talijanskih obitelji koje daju sve kardinale za kuriju. U cuvenoj Juznoj Americi, prokleti pentekostalci imaju astronomski rast. Katolicki Brazil ima 20 % pentekostalaca, svekupno 25% protestanata.
Jeb'ga, eshatologija (svi bumo gorili u paklu) naspram komunistickog raja sada i sada i odmah sada sprecavaju ikakav brak komunizma i Crkve. Tako mi teologije oslobodjenja.
05.07.2008. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvar je u tome da je Stepinac pristao na Titov prijedlog da se osnuje Crkva u Hrvata kao autokefalna crkva, odvojena od pape po uzoru na pravoslavne crkve Hrvati katolici ali i ateisti uštedili bi sebi mnoge smrti i patnje. Ali je li bit života i življenja u lakom(om) i lakoći? A komunizam je preuzeo običaje krćanstva. bezbrojne su paralele od prve pričesti i primanje u pionire pa krizma i primanje u omladince... To isto je kršćanstvo napravilo uzevši puno običaja iz starih religija i vjerovanja. Svi kradu jedan od drugoga. Čemu se mućiti izmišljajući nove priče kad nam već u genima stoje zapisane stare. Čovjek koji je biće mašte često je bez mašte. A da su se kojim slučajem spojili... kako pita Halter pa gdje bi im bio kraj. Veliki brat u pravom smislu, najpravijem, ali valjda i Bog misli na svoje stado pa unese malo razdora i uništi kule Babilonske. Ta me mistična priča i plaši. Sve se nekako mislim da će se nešto dogoditi sa ujedinjenom europom i mi se nikad na taj vlak koji fučka pokraj nas nećemo prikljućiti. Kao na primjer rat islama i tzv kršćanstva. Nije li to izgledno. Ne usuđujem se napisati tzv islama, premalo znam o tome.
Usput, koliko znam bilo je, čini mi se u Bosni, svećenika koji su pristali na nekakvu takvu varijantu- ne znam je li bio nekakav naziv za tu 'organizaciju' ali znam da im je katolićka crkva zabranila držati mise iako ih se nisu posve odrekli. Bosna je nekakav svojevrsan pokusni kunić (lonac?). Da je bilo pameti trebalo je muslimane tamo držati kao kap vode na dlanu- ne kaže li se tako.
06.07.2008. (08:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Navodi li odgovor Halter na "urotu masonerije" ? ili je to samo rezultat kolektivne podsvijesti(vražja posla)?
Kako god da bilo u sukobu brežuljaka dečki s Kaptola popuše na vjerodostojnosti.Na što su spali kada im jedna J. Kosor kaže da Kaptol laže?!? malo rime ;)) Nakon trgovine s elitom "grijeha struktura" do nedavne optužbe "svi ste vi isti".Nema tu bre ili pederluka i diskriminacije. Mislili su da između trgovina političkih opcija biraju onu manje lošu po njih. Nije Sanader bez veze izjavio da se nedavna kritika ne odnosi na Vladu. Odnosi se na sve boje. Okrenuli su leđa vjernicima i građanima zajedno s njima i prodali nas za manje ili veće ustupke. Sad kada i Kaptolu postaje jasno da europske integracije i u RH maksimalno isključuju Crkvu na svim javnim praktičnim poljima, preostaje im još revnije sakupljanje pravih ; povrati zemljišta , poljoprivrednih , građevinskih , šuma.Sve su to buduće koncesije .Hrvatsko će ostati samo ono u posjedu Crkve . Ostatak posla ovisi o tome koliko će biti konkurentni na Tržištu europe koje je sve starije ,trulije i izumire.Čisto sumnjam da će biti društveno ili socijalno odgovorniji od npr. Hypo banke...
07.07.2008. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedan od glavnih slogana toga odvratnog Luthera bio je: "Razum je najveći neprijatelj vjere!". Vjera je samoubojstvo razuma, dakle. Jako je glupo biti i agnostik*** jer agnostik zapravo unaprijed prihvaća sljedeću kvazilogiku: budući da se ne može dokazati da Bog postoji, a ne može se dokazati ni da ne postoji, šanse su da postoji 50 posto, a tolike su i da ne postoji. No, izlišno je dokazivati da Bog postoji ili ne postoji: to je isto kao da dokazujemo da oko Saturna ne kruži ili da kruži prugasti sako našeg Nemanje.
*** Pascal je kukavički rekao, parafraziram: zašto riskirati i ne vjerovati, ako Bog postoji, kaznit će nas a ako ne postoji, opet ništa nismo izgubili!
07.07.2008. (21:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznato je kako nastaju religije: u Polineziji, gdje-gdje i u indijskom oceanu, žive neke koje su nastale s dolaskom čudesnih brodova s još čudesnijim bijelcima. Najfriškiji primjer: ono ekscentrično priglupo veličanstveno britansko čeljade, Princ Philip, proglašen je Bogom na jednom od tih otočića. Čim su ga spazili, znali su da je to on - Mesija. Princ Philip, Isus, Muhamed, Posejdon, nepersonalni bog svemira, Šiljo, Sventovid, sve je to isti kurac. Ja bih, sa svoje strane, mogao Nemanju proglasiti Bogom. Dakako, njegov prvi svećenik na zemlji, njegov sveti Petar, bio bi stanoviti Bolković...
07.07.2008. (21:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema skeptičnog čovjeka. Tko korakne: već je vjernik. Sumnja (poricanje, gordost, privrženost, iznenađenje) kao i sve ostalo, samo je odstupanje od normalnosti: ispoljavanje. Reći više. Nešto je pridodato. Ono gdje sam i u što sam sumnjao, tu sam i utoliko poremećen: nisam prisutan. Deformirano vidim, privid i suštinu ne na svojim mjestima. Mjesto korijena je nevidljivo. Molitva: zahvaliti nevidljivom što traje, što postoji. Cjelokupnim životom zahvaliti. Živim zadivljen nevidljivim. Znati da je ono što vidim: simbol. Uzalud. Još ga nema. "Čovjek: cjelina." Ispoljavanje je dobila životinja. Logos je čovjekov. Stanovati pored Boga. Ja može nekoga postaviti na prazno mesto, ali čoveka (sakralna ličnost) time ne može prevariti: tražiti će patnju i bol kako bi mogao osjetiti ukus prisustva.
Mikloš Varheđi
08.07.2008. (01:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cioran je rekao: u sve se može sumnjati, osim u jedno, ne postoji skeptična glazba. Dualizam je nekakvo prirodno stanje našeg uma, popratna pojava njegove evolucije: mi prirodno reagiramo tako da razdvajamo "duh" i "tijelo", jednako kao što naš mozak prirodno stvara misao na natprirodno: zar ne posumnjamo instiktivno u komp da se NAMJERNO zaledio, samo da nama napakosti. No, to što mi tako funkcioniramo ne treba preuveličavati.
08.07.2008. (04:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da postoji skeptična glazba: zvuk koji sumnja u samoga sebe i u sve ostale zvuke, nemoćan pred tišinom. Zapravo, sva je istinska glazba sva od sumnje. No, ne javljam se zbog toga, nego da ispričam što se dogodilo: Traci kišnice puzali su uz jodno svjetlo, zadah užegloga smeća curio je kroz odškrinuti kontejner objašnjavajući ljeto, noć je skapavala zalijepljena za asfalt; goli masničavi mladić s erekcijom protrčao je kroz pola parka i nestao iza nasipa s tračnicama. Borivoj Radaković žurno je ušao u stan i razmotao paketić od novinskog lista koji je dobio od mladića: smrdljivi suhi kričavozeleni prah, pokoja osmičasta sjemenka ljubičasta sjaja i drhtavi prsti na tragu: papirić je čvrst, ne treba se bojati da će pući; zeleni prah se koprca gušen izdiminama masnih izrezotina duhana iz crne kese pod ubijačkim žarom. Borivoj uzima svoje papire, oči mu se pune krvlju: prevodi "The Soft Machine", zastane u pola rečenice; Nježni stroj, dosjetio se - ne mekani ili meki, nego upravo nježni, jer riječ "soft" sadrži slatke s i f i jer je nježno veće od mekote; htio je napisati mehki, ali nije: taj zvuk je ostavio u ustima, premetnuo ga par puta preko jezika kao tvrdi biljni bombon, otvorio Kur'an i ispljunuo ga u nj. Vlak je zatulio u daljini, potom očajnička otegnuta škripa kočenja; Borivoj dopuši praškavi fosforescentni opoj i zatvori otekle oči i zaplovi u mislima noćnim Zagrebom, videći zgrade, petlje i svjetla kojih u njemu nema, pa zaroni pod Zagreb i zapliva kroz tunele naganjajući podzemnu željeznicu čija je krma sadržavala tihu materiju poispadalih snatri noćnih putnika, kadli ga propuh podsjeti na papir i on dovrši prijevod rečenice na sedmoj stranici poglavlja TRAK TRAK TRAK napisav ovako: "...skriven iza lažnih kompanija i krivih imena" - i ne moga se ne sjetiti Sedme Pjesme, pa zapjeva iza glasa, ali melodija mu se stade otimati, uvijati se poput zmije!
08.07.2008. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što su boje patnja svjetlosti (Goethe), tako je glazba patnja tišine. Analogno: kreacija je patnja/muka Božja čiji smo svjedoci mi sami. Kao što ne sumnjamo u našu patnju, tako ne treba sumnjati da je glazba - glazba sfera. Apostrofirajući skeptičnost glazbe negiramo svoj život na zemlji kao takav, što je prije svih estetičkih argumenata brezobrazno i sigurno vodi u lošu beskonačnosti (schlechte unendlichkeit). -_-
Drugi argument odnosi se na vremenitost glazbe. Glazba nije postojana u vremenu. (Nije riječ o mogućnostima reproduciranja glazbe. O tome je jasno progovorio Walter Benjamin). Ako je prisutna onda je prisutna u sadašnjem trenutku. Glazba dakle nema svoju egzistenciju u prostor-vremenu. I time važnije : njena esencija je ujedno i njena egzistencija. (Ono što ona jest je ujedno i ono po čemu ona jest.) S tim u svezi, kako nalažu kerberi ontologije, u nju se ne može sumnjati niti ona sumnja samu sebe već ona kao i sam bitak jest. (bitak - bog, koji je kao uzrok svega što jest ujedno je esencija i egzistencija).
Treći argument je od Tome Akvinskog. Kako Bog nema nikakve potencije jer on je čisti akt, stalna zbiljnost, a što manje potencije a više forme nešto ima, to je bliže Bogu ( što ima manje forme a više potencije, dalje je od Boga), tako je glazba , koja je čista forma, najbliža Bogu. Glazba sfera, dakle.
08.07.2008. (22:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto bismo slijepo vjerovali Goetheu, Benjaminu, Tomi Akvinskom? Mislite da oni nipošto nisu mogli biti u krivu po pitanjima glazbe? Pogrešno je postavljati teološke analogije u priču o glazbi. To samo dodatno opterećuje ionako izmučenu glazbu. Glazbu ne valja idealizirati, jer ona ne može biti ideal. Apostrofirajući skeptičnost glazbe ne negiramo, nego upravo potrvđujemo svoj život na zemlji kao takav: život očajničke potrage za Idealnim. Glazba nije patnja tišine: tišina je patnja glazbe. Tišina je ideal, nedostižno; tišina ne pati, ona je prazna. Glazba - ona koju čovjek svjesno stvara ili svjesno proglašava glazbom - pati za tišinom: to je njezin osnovni sadržaj. Ona, dakle, nije čista forma. U nju se može sumnjati, ona može sumnjati u samu sebe: koliko puta ste čuli nekoga kako kaže (ili i sami rekli): "to nije glazba", ili se zapitali: "da li je ovo glazba, da li je ovo vrijedno glazbe"? Pogrešne tvrdnje, pogrešna pitanja, jer sve je glazba, osim ako naivno vjerujete da je istina glazbe zvonka radost, ili da je sintagma glazba sfera išta više od priručne sličice (istini za volju, ta sintagma zvuči kao neki ambijentalni new-age pod-žanr). Ne, gospodo: istina glazbe krije se u užasu praznine.
08.07.2008. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam skeptik. Sami su se pozvali ili sam ih ja prizvao, ne znam. Znam da nisam birao. Tko uostalom može dostojno odgovoriti na pitanje o glazbi? I da li nam treba itko da nam to kaže, Fedro?
Teološke analogije nisu ništa manje niti više pogrešne od ostalih sustava znanja, argument je dobar ako proširuje pitanje.
Glazba kao ideal? Glazba jest ideja sama. Ona ne može biti ideal jer nije vremenita, nema fokus. Tu se slažemo. Ali kao čista forma ona je način kako idealiziramo. Ona nam pokazuje gdje smo. ( Mediji nam kažu što ćemo htjeti željeti, Filmovi kao ultimate pervert art nam govore kako ćemo htjeti željeti, a glazba nam govori gdje smo trenutno u tom procesu između žudnje i užitka. "Teturam tako od žudnje k užitku, / A u užitku sav za žudnjom ginem." Faust. Opet Goethe. I kako sad ne vjerovati Goetheu? ). Dakle sav sadržaj koji glazba ima je onaj koji smo joj mi pridodali.
Tišina a.k.a. praznina kao ideal? Ništavilo kao ideal? Nihilizam? Nietzsche nije tako govorio, možda Heidegger?
Nisam razmišljao da je potrebno govoriti o glazbi u povijesnom smislu. Tada ona nema nikakvu definiciju i ništa se o njoj korisno ne može reći iz razloga što se može sve reći. Dakle trash i pop i sve aliteracije devalvacije tu nemaju nikakvog značenja. Glazba kao ultima creatio samo. Samo glazba sfera. Nemislim pri tome na Bacha, niti Mozarta već ukupnu kreaciju. Ukupnu formaciju koja neprekidno teče. Ti sam si također glazba sfera a nisi niti znao.
09.07.2008. (00:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao i u drugim slučajevima ne kanim se miješati u vašu raspru, ali, kao i u drugim slučajevima, dodat ću joj nešto ako mislim vaša, naizgled nepomirljiva i proturječna, stanovišta mogu izmiriti, posredovati i dovesti u sklad. Već sam kanio leći, kadli sam se sjetio pjesme koja vaše pozicije sasvim usklađuje: s jedne strane aklamira za Jatogenovu tezu da glazba čezne za tišinom, dok s druge sasvim odobrava Vertebratine kozmoteološke analogije poput one starodrevne o "glazbi sfera". Citirat ću pjesmo integralno, a istaknut ću ono što vas u njoj spaja; enjoy!:
Vesnik svadbe po sokaku svuda je Brinu snajke šta će koja mesiti Neko mi se, kanda, skoro udaje? Moralo se i to jednom desiti Tu livadu ja sam prvi kosio Pričam više nego šlo bih smeo Ajde odavno bih je zaprosio Da sam samo hteo
Vetrić glanca krune granja Tamiš nosi par lokvanja Račun svedi: šta sad vredi mladost, tričava? Nevažno je to sve skupa Sećanje je smešna lupa Koja sitne stvari uveličava
Oprezno s tom violinom Ona čezne za tišinom K'o da škakljaš anđelčiće vrhom gudala A nju nemoj pominjati Neće svet zbog toga stati Neće biti prva što se udala
Ništa lakše nego sebe slagati Ništa lakše neg' se na smrt opiti Ništa teže nego zalud tragati Od sto drugih nju sam hteo sklopiti Srce cupka, al' misao okleva Čeka da se stvari same dese A tuga lepše zvuči kad se otpeva Pesma sve podnese
Bog je, katkad, pravi šeret Na strmini doda teret I potura nedohvatno da se dohvati Bog je dobar kako kome Al' bolje ne pitaj o tome Ućutaću ili ću opsovati
Polagano, šanji-bači Ti si znao šta mi znači K'o da heklaš paučinu vrhom gudala Kad pred crkvom baci buket Neka padne, kao uklet Neka bude zadnja što se udala
Samo bol je u životu siguran Sreću nosi neki poštar jako spor Neka samo ovu noć da izguram Sutra ću već naći dobar izgovor
Vidite dakle kako se u jednoj poredbi vaše dvije pozicije jukstaponiraju: violina čezne za tišinom k'o da škakljaš angelčiće vrhom gudala! K'o bog! Inače, u ovoj izvanrednoj pjesmi, meni je najdraž stih ovaj o memoriji: Sećanje je smešna lupa Koja sitne stvari uveličava Doduše, dobro je rečeno ovo o Bogu-šeretu i sporom poštaru srećonoši, tako da, kad se uzme u obzir zaključni refren, treba priznati da je riječ o epohalnoj pjesmi. Kaj ne?
09.07.2008. (04:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tišina / praznina, dakako, jesu ideal - nije bitno da li ih je naglašavao ovaj ili onaj, one to naprosto jesu. Osnovni sadržaj glazbe je njezin pokretač: udarac. Udara se da se pomakne, da se uzburka, da se probije, da se uništi. U nešto se udara iz nemoći da se nešto podnese kakvo jest, ili pak slučajno, što opet proizlazi iz same datosti kretanja, iz inercije. Veliki, tihi, nepomični gong: zvijezda tišine. Udarite u njega - dobit ćete supernovu, baš kao u skladbi Atlas Eclipticalis Johna Cagea: Cage je tu skladbu skladao tako što je polagao prozirne listove s notnim crtovljem preko zvjezdanih mapa atlasa. Veličina svake note odgovarala je intenzitetu sjaja zvijezde koju je označavala. Ansambl paluca, baš kao što zvijezde palucaju na noćnom nebu. Onda odjednom: udarac o gong, njegov raskošni zvon - eksplozija, smiraj, i sve opet paluca.
Ono što naknadno upisujemo u glazbu nije njezin sadržaj, nego njezin teret. Glazba je tegleća životinja, "prekrasno čudovište vremena" (Detoni)
Glazba, u svoj svojoj inertnosti i nepostojanosti, jest ono što nije. Glazba je apsurd, razdvojenost.
Konsenzus je mrtvo mjesto: izlišan je jer je nemoguć, a nemoguć je jer je izlišan. Pa što ako postoje meka suklađa? Zar nam je samo u njima tavoriti? Radije beskrajni paralelni monolozi, nego dijalog ubijen pečatom konsenzusa.
09.07.2008. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko god konsenzus bio izlišan i nemoguć, on je naposljetku nužan. I što prije stavimo posljednji pečat, to bolje za nas jer vidite kako sve teže dolazimo do ovog mjesta na blogu, sve niže i niže padamo jer se nema vremena previše za zaustavljanje, bar ne na Vaseljeni. Zato ćemo brže bolje dati završnu riječ i krenuti dalje. Nadam se da se slažete. Htio sam još u duhu sinteze nadodati kako pomalo shvaćam tu vašu grčevitu estetiku iako ne vjerujem u nju. Užitak Vas je čitati, čak i kada buncate. -_- U tom štihu citiram davno napisanu dvojbu : " Kod vječitih stvari dojmovi su beskrajni. Sa svakim zaključkom padamo bliže bezdanu, no zaklučci su ipak nužni. Što to govori o čovjeku? "
E, da... Vaš eklektičan ukus i samonametnuta logika razlike naspram moje uopćenosti i logike sličnosti podsjetilo me kako je Borges napisao kako je Coleridge rekao da je svaki čovjek platonist ili aristotelovac. Specificiranje je vaše aristotelovsko, a uopćenost moja platonistička. Mislim da bi se zbog toga mogli složiti i uvidjeti kako govorimo o istome promatrajući ga sa dvije različite strane, gotove suprotne. Kad je i to rečeno, da završim svoje izlaganje, ( sa naivnom mišlju, na nelogičnom hrvatskom, kao da nitko nikad ništa o glazbi progovorio nije):
Najopćenitije a time i najkarakterističnije shvaćanje glazbe jest da je ono val. A val je opet poremećaj u mediju. Valovi odnosno vibracije svojstvene su cijeloj materiji. Sve vibrira, sve pjeva. U najopćenitijem shvaćanju glazba je dakle matrix mundi. Ne bih sad još više komplicirao kako je foton zapravo rezonancija potencijalnih fluktuacija i kako je materija svjetlost zatvorena kružno u samu sebe. To znanost tek ima dokazati. Najbitnije je da je vakuum - to ništa, tišina, ideal - stanje superpozicije svih mogućih frekvencija, dakle glazba kad je sva u sebi cijela: ne čuje se, nema je. I zato je glazba još jednom patnja tišine. Izgubila je centar. Paradise Lost.
Eto još i znanstveni argument. Više nemam o tome što reći. Zato bih tu stao.
Lijep pozdrav dr. Jatogen
09.07.2008. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
:D
Pa kad su komunjare krenule mijesat u ehshatologiju, po meni najbesmisleniji dio teoloskog diskursa, jer ekipa teologa se izdrkava na Apokalipsu, a braca kalvinisti se vesele kako vecina ljudi goriti u paklu u vjecnosti (nevjernici, katolici, luterani, pravovslavci, budisti, hinduisti, ma svi ), dok ce vjerna manjina (valjda kalvinisti, ali ni to nije ziher) uzivat u vjecnosti. Trebalo slusat Luthera i hitit Apokalipsu iz Biblije.
Cemu cekati kraj vremena, konacni sud i cuveni "Milenijum" (oh, yes) kad vec sada, radnickom revolucijom, besklasnim drustvom i nacionalizacijom (opcom pljackom ono dva i pol gradjanina sto je slavenstvo imalo) moze uzivati u onome sto se obecaje na kraju vremena. Jeb'ga, izgleda je crkveni vrh (RKC pogotovo) isto shvatio, jer cemu sve velebne palace, ako fakat ceka placa na nebesima. Zakej se Bozanic ne fura u Dacia Logan ? Sto je zemaljski zivot skromnosti prema vjecnosti ? Isto kao svi nasi penzici, hardcore ateisti. Ima 98 godina, a dalje se drzi za zivot. Vjernik umire sretan, a ne metilji do 121. godine.
A po cemu je RKC ikada bila internacionalna ? To je bila i ostala privremeno privatna prcija nekoline talijanskih obitelji koje daju sve kardinale za kuriju. U cuvenoj Juznoj Americi, prokleti pentekostalci imaju astronomski rast. Katolicki Brazil ima 20 % pentekostalaca, svekupno 25% protestanata.
Jeb'ga, eshatologija (svi bumo gorili u paklu) naspram komunistickog raja sada i sada i odmah sada sprecavaju ikakav brak komunizma i Crkve. Tako mi teologije oslobodjenja.
05.07.2008. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
koliko se sjećam Dedijera Tito je sugerirao Crkvi da se odvoji od Vatikana...
05.07.2008. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maldux
Papa ga nije volio.
06.07.2008. (04:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Stvar je u tome da je Stepinac pristao na Titov prijedlog da se osnuje Crkva u Hrvata kao autokefalna crkva, odvojena od pape po uzoru na pravoslavne crkve Hrvati katolici ali i ateisti uštedili bi sebi mnoge smrti i patnje. Ali je li bit života i življenja u lakom(om) i lakoći?
A komunizam je preuzeo običaje krćanstva. bezbrojne su paralele od prve pričesti i primanje u pionire pa krizma i primanje u omladince... To isto je kršćanstvo napravilo uzevši puno običaja iz starih religija i vjerovanja. Svi kradu jedan od drugoga. Čemu se mućiti izmišljajući nove priče kad nam već u genima stoje zapisane stare. Čovjek koji je biće mašte često je bez mašte. A da su se kojim slučajem spojili... kako pita Halter pa gdje bi im bio kraj. Veliki brat u pravom smislu, najpravijem, ali valjda i Bog misli na svoje stado pa unese malo razdora i uništi kule Babilonske. Ta me mistična priča i plaši. Sve se nekako mislim da će se nešto dogoditi sa ujedinjenom europom i mi se nikad na taj vlak koji fučka pokraj nas nećemo prikljućiti. Kao na primjer rat islama i tzv kršćanstva. Nije li to izgledno. Ne usuđujem se napisati tzv islama, premalo znam o tome.
Usput, koliko znam bilo je, čini mi se u Bosni, svećenika koji su pristali na nekakvu takvu varijantu- ne znam je li bio nekakav naziv za tu 'organizaciju' ali znam da im je katolićka crkva zabranila držati mise iako ih se nisu posve odrekli. Bosna je nekakav svojevrsan pokusni kunić (lonac?). Da je bilo pameti trebalo je muslimane tamo držati kao kap vode na dlanu- ne kaže li se tako.
06.07.2008. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Navodi li odgovor Halter na "urotu masonerije" ? ili je to samo rezultat kolektivne podsvijesti(vražja posla)?
Kako god da bilo u sukobu brežuljaka dečki s Kaptola popuše na vjerodostojnosti.Na što su spali kada im jedna J. Kosor kaže da Kaptol laže?!? malo rime ;))
Nakon trgovine s elitom "grijeha struktura" do nedavne optužbe "svi ste vi isti".Nema tu bre ili pederluka i diskriminacije. Mislili su da između trgovina političkih opcija biraju onu manje lošu po njih.
Nije Sanader bez veze izjavio da se nedavna kritika ne odnosi na Vladu. Odnosi se na sve boje.
Okrenuli su leđa vjernicima i građanima zajedno s njima i prodali nas za manje ili veće ustupke. Sad kada i Kaptolu postaje jasno da europske integracije i u RH maksimalno isključuju Crkvu na svim javnim praktičnim poljima, preostaje im još revnije sakupljanje pravih ; povrati zemljišta , poljoprivrednih , građevinskih , šuma.Sve su to buduće koncesije .Hrvatsko će ostati samo ono u posjedu Crkve . Ostatak posla ovisi o tome koliko će biti konkurentni na Tržištu europe koje je sve starije ,trulije i izumire.Čisto sumnjam da će biti društveno ili socijalno odgovorniji od npr. Hypo banke...
07.07.2008. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Jedan od glavnih slogana toga odvratnog Luthera bio je: "Razum je najveći neprijatelj vjere!". Vjera je samoubojstvo razuma, dakle. Jako je glupo biti i agnostik*** jer agnostik zapravo unaprijed prihvaća sljedeću kvazilogiku: budući da se ne može dokazati da Bog postoji, a ne može se dokazati ni da ne postoji, šanse su da postoji 50 posto, a tolike su i da ne postoji.
No, izlišno je dokazivati da Bog postoji ili ne postoji: to je isto kao da dokazujemo da oko Saturna ne kruži ili da kruži prugasti sako našeg Nemanje.
*** Pascal je kukavički rekao, parafraziram: zašto riskirati i ne vjerovati, ako Bog postoji, kaznit će nas a ako ne postoji, opet ništa nismo izgubili!
07.07.2008. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Poznato je kako nastaju religije: u Polineziji, gdje-gdje i u indijskom oceanu, žive neke koje su nastale s dolaskom čudesnih brodova s još čudesnijim bijelcima. Najfriškiji primjer: ono ekscentrično priglupo veličanstveno britansko čeljade, Princ Philip, proglašen je Bogom na jednom od tih otočića. Čim su ga spazili, znali su da je to on - Mesija. Princ Philip, Isus, Muhamed, Posejdon, nepersonalni bog svemira, Šiljo, Sventovid, sve je to isti kurac. Ja bih, sa svoje strane, mogao Nemanju proglasiti Bogom. Dakako, njegov prvi svećenik na zemlji, njegov sveti Petar, bio bi stanoviti Bolković...
07.07.2008. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ah, pusta obećanja...
08.07.2008. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Nema skeptičnog čovjeka. Tko korakne: već je vjernik. Sumnja (poricanje, gordost, privrženost, iznenađenje) kao i sve ostalo, samo je odstupanje od normalnosti: ispoljavanje. Reći više. Nešto je pridodato. Ono gdje sam i u što sam sumnjao, tu sam i utoliko poremećen: nisam prisutan. Deformirano vidim, privid i suštinu ne na svojim mjestima. Mjesto korijena je nevidljivo. Molitva: zahvaliti nevidljivom što traje, što postoji. Cjelokupnim životom zahvaliti. Živim zadivljen nevidljivim. Znati da je ono što vidim: simbol. Uzalud. Još ga nema. "Čovjek: cjelina."
Ispoljavanje je dobila životinja. Logos je čovjekov. Stanovati pored Boga.
Ja može nekoga postaviti na prazno mesto, ali čoveka (sakralna ličnost) time ne može prevariti: tražiti će patnju i bol kako bi mogao osjetiti ukus prisustva.
Mikloš Varheđi
08.07.2008. (01:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Cioran je rekao: u sve se može sumnjati, osim u jedno, ne postoji skeptična glazba. Dualizam je nekakvo prirodno stanje našeg uma, popratna pojava njegove evolucije: mi prirodno reagiramo tako da razdvajamo "duh" i "tijelo", jednako kao što naš mozak prirodno stvara misao na natprirodno: zar ne posumnjamo instiktivno u komp da se NAMJERNO zaledio, samo da nama napakosti. No, to što mi tako funkcioniramo ne treba preuveličavati.
08.07.2008. (04:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Liječeni, kad si prvi puta pomislio da se komp NAMJERNO zaledio samo da tebi napakosti?
(Vidim da se cijelu noć zabavljate bez mene - doduše, ja sam imao poseban show - pa da vam samo dam do znanja da vas pomno pratim!)
08.07.2008. (06:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Naravno da postoji skeptična glazba: zvuk koji sumnja u samoga sebe i u sve ostale zvuke, nemoćan pred tišinom. Zapravo, sva je istinska glazba sva od sumnje. No, ne javljam se zbog toga, nego da ispričam što se dogodilo:
Traci kišnice puzali su uz jodno svjetlo, zadah užegloga smeća curio je kroz odškrinuti kontejner objašnjavajući ljeto, noć je skapavala zalijepljena za asfalt; goli masničavi mladić s erekcijom protrčao je kroz pola parka i nestao iza nasipa s tračnicama. Borivoj Radaković žurno je ušao u stan i razmotao paketić od novinskog lista koji je dobio od mladića: smrdljivi suhi kričavozeleni prah, pokoja osmičasta sjemenka ljubičasta sjaja i drhtavi prsti na tragu: papirić je čvrst, ne treba se bojati da će pući; zeleni prah se koprca gušen izdiminama masnih izrezotina duhana iz crne kese pod ubijačkim žarom. Borivoj uzima svoje papire, oči mu se pune krvlju: prevodi "The Soft Machine", zastane u pola rečenice; Nježni stroj, dosjetio se - ne mekani ili meki, nego upravo nježni, jer riječ "soft" sadrži slatke s i f i jer je nježno veće od mekote; htio je napisati mehki, ali nije: taj zvuk je ostavio u ustima, premetnuo ga par puta preko jezika kao tvrdi biljni bombon, otvorio Kur'an i ispljunuo ga u nj. Vlak je zatulio u daljini, potom očajnička otegnuta škripa kočenja; Borivoj dopuši praškavi fosforescentni opoj i zatvori otekle oči i zaplovi u mislima noćnim Zagrebom, videći zgrade, petlje i svjetla kojih u njemu nema, pa zaroni pod Zagreb i zapliva kroz tunele naganjajući podzemnu željeznicu čija je krma sadržavala tihu materiju poispadalih snatri noćnih putnika, kadli ga propuh podsjeti na papir i on dovrši prijevod rečenice na sedmoj stranici poglavlja TRAK TRAK TRAK napisav ovako: "...skriven iza lažnih kompanija i krivih imena" - i ne moga se ne sjetiti Sedme Pjesme, pa zapjeva iza glasa, ali melodija mu se stade otimati, uvijati se poput zmije!
08.07.2008. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Musica Trismegista
Kao što su boje patnja svjetlosti (Goethe), tako je glazba patnja tišine. Analogno: kreacija je patnja/muka Božja čiji smo svjedoci mi sami. Kao što ne sumnjamo u našu patnju, tako ne treba sumnjati da je glazba - glazba sfera. Apostrofirajući skeptičnost glazbe negiramo svoj život na zemlji kao takav, što je prije svih estetičkih argumenata brezobrazno i sigurno vodi u lošu beskonačnosti (schlechte unendlichkeit). -_-
Drugi argument odnosi se na vremenitost glazbe. Glazba nije postojana u vremenu. (Nije riječ o mogućnostima reproduciranja glazbe. O tome je jasno progovorio Walter Benjamin). Ako je prisutna onda je prisutna u sadašnjem trenutku. Glazba dakle nema svoju egzistenciju u prostor-vremenu. I time važnije : njena esencija je ujedno i njena egzistencija. (Ono što ona jest je ujedno i ono po čemu ona jest.) S tim u svezi, kako nalažu kerberi ontologije, u nju se ne može sumnjati niti ona sumnja samu sebe već ona kao i sam bitak jest. (bitak - bog, koji je kao uzrok svega što jest ujedno je esencija i egzistencija).
Treći argument je od Tome Akvinskog. Kako Bog nema nikakve potencije jer on je čisti akt, stalna zbiljnost, a što manje potencije a više forme nešto ima, to je bliže Bogu ( što ima manje forme a više potencije, dalje je od Boga), tako je glazba , koja je čista forma, najbliža Bogu. Glazba sfera, dakle.
08.07.2008. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Zašto bismo slijepo vjerovali Goetheu, Benjaminu, Tomi Akvinskom? Mislite da oni nipošto nisu mogli biti u krivu po pitanjima glazbe?
Pogrešno je postavljati teološke analogije u priču o glazbi. To samo dodatno opterećuje ionako izmučenu glazbu.
Glazbu ne valja idealizirati, jer ona ne može biti ideal.
Apostrofirajući skeptičnost glazbe ne negiramo, nego upravo potrvđujemo svoj život na zemlji kao takav: život očajničke potrage za Idealnim.
Glazba nije patnja tišine: tišina je patnja glazbe. Tišina je ideal, nedostižno; tišina ne pati, ona je prazna.
Glazba - ona koju čovjek svjesno stvara ili svjesno proglašava glazbom - pati za tišinom: to je njezin osnovni sadržaj. Ona, dakle, nije čista forma.
U nju se može sumnjati, ona može sumnjati u samu sebe: koliko puta ste čuli nekoga kako kaže (ili i sami rekli): "to nije glazba", ili se zapitali: "da li je ovo glazba, da li je ovo vrijedno glazbe"? Pogrešne tvrdnje, pogrešna pitanja, jer sve je glazba, osim ako naivno vjerujete da je istina glazbe zvonka radost, ili da je sintagma glazba sfera išta više od priručne sličice (istini za volju, ta sintagma zvuči kao neki ambijentalni new-age pod-žanr). Ne, gospodo: istina glazbe krije se u užasu praznine.
08.07.2008. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Nisam skeptik. Sami su se pozvali ili sam ih ja prizvao, ne znam. Znam da nisam birao. Tko uostalom može dostojno odgovoriti na pitanje o glazbi? I da li nam treba itko da nam to kaže, Fedro?
Teološke analogije nisu ništa manje niti više pogrešne od ostalih sustava znanja, argument je dobar ako proširuje pitanje.
Glazba kao ideal? Glazba jest ideja sama. Ona ne može biti ideal jer nije vremenita, nema fokus. Tu se slažemo. Ali kao čista forma ona je način kako idealiziramo. Ona nam pokazuje gdje smo. ( Mediji nam kažu što ćemo htjeti željeti, Filmovi kao ultimate pervert art nam govore kako ćemo htjeti željeti, a glazba nam govori gdje smo trenutno u tom procesu između žudnje i užitka. "Teturam tako od žudnje k užitku, / A u užitku sav za žudnjom ginem." Faust. Opet Goethe. I kako sad ne vjerovati Goetheu? ). Dakle sav sadržaj koji glazba ima je onaj koji smo joj mi pridodali.
Tišina a.k.a. praznina kao ideal? Ništavilo kao ideal? Nihilizam? Nietzsche nije tako govorio, možda Heidegger?
Nisam razmišljao da je potrebno govoriti o glazbi u povijesnom smislu. Tada ona nema nikakvu definiciju i ništa se o njoj korisno ne može reći iz razloga što se može sve reći. Dakle trash i pop i sve aliteracije devalvacije tu nemaju nikakvog značenja. Glazba kao ultima creatio samo. Samo glazba sfera. Nemislim pri tome na Bacha, niti Mozarta već ukupnu kreaciju. Ukupnu formaciju koja neprekidno teče. Ti sam si također glazba sfera a nisi niti znao.
09.07.2008. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jatogen & Vertebrata
Kao i u drugim slučajevima ne kanim se miješati u vašu raspru, ali, kao i u drugim slučajevima, dodat ću joj nešto ako mislim vaša, naizgled nepomirljiva i proturječna, stanovišta mogu izmiriti, posredovati i dovesti u sklad.
Već sam kanio leći, kadli sam se sjetio pjesme koja vaše pozicije sasvim usklađuje: s jedne strane aklamira za Jatogenovu tezu da glazba čezne za tišinom, dok s druge sasvim odobrava Vertebratine kozmoteološke analogije poput one starodrevne o "glazbi sfera".
Citirat ću pjesmo integralno, a istaknut ću ono što vas u njoj spaja; enjoy!:
Vesnik svadbe po sokaku svuda je
Brinu snajke šta će koja mesiti
Neko mi se, kanda, skoro udaje?
Moralo se i to jednom desiti
Tu livadu ja sam prvi kosio
Pričam više nego šlo bih smeo
Ajde odavno bih je zaprosio
Da sam samo hteo
Vetrić glanca krune granja
Tamiš nosi par lokvanja
Račun svedi: šta sad vredi mladost, tričava?
Nevažno je to sve skupa
Sećanje je smešna lupa
Koja sitne stvari uveličava
Oprezno s tom violinom
Ona čezne za tišinom
K'o da škakljaš anđelčiće vrhom gudala
A nju nemoj pominjati
Neće svet zbog toga stati
Neće biti prva što se udala
Ništa lakše nego sebe slagati
Ništa lakše neg' se na smrt opiti
Ništa teže nego zalud tragati
Od sto drugih nju sam hteo sklopiti
Srce cupka, al' misao okleva
Čeka da se stvari same dese
A tuga lepše zvuči kad se otpeva
Pesma sve podnese
Bog je, katkad, pravi šeret
Na strmini doda teret
I potura nedohvatno da se dohvati
Bog je dobar kako kome
Al' bolje ne pitaj o tome
Ućutaću ili ću opsovati
Polagano, šanji-bači
Ti si znao šta mi znači
K'o da heklaš paučinu vrhom gudala
Kad pred crkvom baci buket
Neka padne, kao uklet
Neka bude zadnja što se udala
Samo bol je u životu siguran
Sreću nosi neki poštar jako spor
Neka samo ovu noć da izguram
Sutra ću već naći dobar izgovor
Vidite dakle kako se u jednoj poredbi vaše dvije pozicije jukstaponiraju: violina čezne za tišinom k'o da škakljaš angelčiće vrhom gudala! K'o bog!
Inače, u ovoj izvanrednoj pjesmi, meni je najdraž stih ovaj o memoriji:
Sećanje je smešna lupa
Koja sitne stvari uveličava
Doduše, dobro je rečeno ovo o Bogu-šeretu i sporom poštaru srećonoši, tako da, kad se uzme u obzir zaključni refren, treba priznati da je riječ o epohalnoj pjesmi.
Kaj ne?
09.07.2008. (04:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Tišina / praznina, dakako, jesu ideal - nije bitno da li ih je naglašavao ovaj ili onaj, one to naprosto jesu.
Osnovni sadržaj glazbe je njezin pokretač: udarac. Udara se da se pomakne, da se uzburka, da se probije, da se uništi. U nešto se udara iz nemoći da se nešto podnese kakvo jest, ili pak slučajno, što opet proizlazi iz same datosti kretanja, iz inercije.
Veliki, tihi, nepomični gong: zvijezda tišine. Udarite u njega - dobit ćete supernovu, baš kao u skladbi Atlas Eclipticalis Johna Cagea: Cage je tu skladbu skladao tako što je polagao prozirne listove s notnim crtovljem preko zvjezdanih mapa atlasa. Veličina svake note odgovarala je intenzitetu sjaja zvijezde koju je označavala. Ansambl paluca, baš kao što zvijezde palucaju na noćnom nebu. Onda odjednom: udarac o gong, njegov raskošni zvon - eksplozija, smiraj, i sve opet paluca.
Ono što naknadno upisujemo u glazbu nije njezin sadržaj, nego njezin teret.
Glazba je tegleća životinja, "prekrasno čudovište vremena" (Detoni)
Glazba, u svoj svojoj inertnosti i nepostojanosti, jest ono što nije.
Glazba je apsurd, razdvojenost.
Konsenzus je mrtvo mjesto: izlišan je jer je nemoguć, a nemoguć je jer je izlišan. Pa što ako postoje meka suklađa? Zar nam je samo u njima tavoriti?
Radije beskrajni paralelni monolozi, nego dijalog ubijen pečatom konsenzusa.
09.07.2008. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
Koliko god konsenzus bio izlišan i nemoguć, on je naposljetku nužan. I što prije stavimo posljednji pečat, to bolje za nas jer vidite kako sve teže dolazimo do ovog mjesta na blogu, sve niže i niže padamo jer se nema vremena previše za zaustavljanje, bar ne na Vaseljeni. Zato ćemo brže bolje dati završnu riječ i krenuti dalje. Nadam se da se slažete. Htio sam još u duhu sinteze nadodati kako pomalo shvaćam tu vašu grčevitu estetiku iako ne vjerujem u nju. Užitak Vas je čitati, čak i kada buncate. -_-
U tom štihu citiram davno napisanu dvojbu : " Kod vječitih stvari dojmovi su beskrajni. Sa svakim zaključkom padamo bliže bezdanu, no zaklučci su ipak nužni. Što to govori o čovjeku? "
E, da...
Vaš eklektičan ukus i samonametnuta logika razlike naspram moje uopćenosti i logike sličnosti podsjetilo me kako je Borges napisao kako je Coleridge rekao da je svaki čovjek platonist ili aristotelovac. Specificiranje je vaše aristotelovsko, a uopćenost moja platonistička. Mislim da bi se zbog toga mogli složiti i uvidjeti kako govorimo o istome promatrajući ga sa dvije različite strane, gotove suprotne. Kad je i to rečeno, da završim svoje izlaganje, ( sa naivnom mišlju, na nelogičnom hrvatskom, kao da nitko nikad ništa o glazbi progovorio nije):
Najopćenitije a time i najkarakterističnije shvaćanje glazbe jest da je ono val. A val je opet poremećaj u mediju. Valovi odnosno vibracije svojstvene su cijeloj materiji. Sve vibrira, sve pjeva. U najopćenitijem shvaćanju glazba je dakle matrix mundi. Ne bih sad još više komplicirao kako je foton zapravo rezonancija potencijalnih fluktuacija i kako je materija svjetlost zatvorena kružno u samu sebe. To znanost tek ima dokazati. Najbitnije je da je vakuum - to ništa, tišina, ideal - stanje superpozicije svih mogućih frekvencija, dakle glazba kad je sva u sebi cijela: ne čuje se, nema je. I zato je glazba još jednom patnja tišine. Izgubila je centar. Paradise Lost.
Eto još i znanstveni argument. Više nemam o tome što reći. Zato bih tu stao.
Lijep pozdrav dr. Jatogen
09.07.2008. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...