Hvala Vam na komentaru, hvala što unatoč Vašoj boli pomislite i na moju malenkost... Pronašla sam opet jedan stih: ...vjeruj da ljubav ne umire kad najdraži odlaze, jer Sunce nikad ne nestaje samo se sakrije...
05.07.2008. (17:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitko i ništa nas ne može pripremiti i pomiriti sa smrću, kad ti umre djed ili baka, netko stariji ostaje praznina, a kad ostanemo bez djeteta ostaje crna rupa ,bezdan ili ozonska rupa. Negdje je to netko prije napisao meni je samo ostalo u sjećanju. Već sam prije htjela pitati kako je moguće da su dozvolili da okrivljeni sam sebi bude vještak , vidjela sam ui zapisniku da je potpisan i nisam mogla vjerovati, znam da živimo u banana državi ali što je previše previše je. Šaljemo vam topli pozdrav i mislimo i na vas. Držite se..Jadranka
08.07.2008. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema, ali ako nema nas tko će pričati o njima, tko će posjećivati njihove grobove, tko će im donijeti cvijeće i zapaliti svijeće... tko će plakati za njima, kome će nedostajati.... pa zar su zaslužili da ih pokopamo i da ih svi zaborave... pa to sve ide u prilog nekom drugom a ne njima...
08.07.2008. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne boli mene ništa manje nego sve vas druge mame, nisam ja voljela svog Josipa ništa manje, a niti mi se živi ništa više nego i vama, ali nastojim prihvatiti svoj život takav bolan kakav je, iako se više neradujem stvarima kojima se raduju oni normalni. Za mene je normalan život da pregledam cvijeće, promjenim novo, primjetim zgodan aranžman, ili primjetim neke nove svijeće. A ono što je svima sretnima normalno, za mene je rijeka koja teče pored mojih nogu, ali mi ne moči noge... Za mene su moje uspomene stvarne, izgovorene riječi žive, naši nekadašnji razgovori i dan danas živi... to je moj život. Ponekad ga uljepša susret s njegovim prijateljima, ili stvarna sreća ljudi koji su mi i danas dragi.
08.07.2008. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Hvala Vam na komentaru, hvala što unatoč Vašoj boli pomislite i na moju malenkost...
Pronašla sam opet jedan stih:
...vjeruj da ljubav ne umire kad najdraži odlaze, jer Sunce nikad ne nestaje samo se sakrije...
05.07.2008. (17:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Nitko i ništa nas ne može pripremiti i pomiriti sa smrću, kad ti umre djed ili baka, netko stariji ostaje praznina, a kad ostanemo bez djeteta ostaje crna rupa ,bezdan ili ozonska rupa.
Negdje je to netko prije napisao meni je samo ostalo u sjećanju.
Već sam prije htjela pitati kako je moguće da su dozvolili da okrivljeni sam sebi bude vještak , vidjela sam ui zapisniku da je potpisan i nisam mogla vjerovati, znam da živimo u banana državi ali što je previše previše je. Šaljemo vam topli pozdrav i mislimo i na vas. Držite se..Jadranka
08.07.2008. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
nije on sam sebi vještak, ali sada ne smijem komentirati proces, jer je u tijeku.
08.07.2008. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Naša su djeca naši bogovi i naša jedina molitva, ona su nam odredila granice života, dala mu puninu i smisao. Bez njih ničega više nema.
08.07.2008. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Nema, ali ako nema nas tko će pričati o njima, tko će posjećivati njihove grobove, tko će im donijeti cvijeće i zapaliti svijeće... tko će plakati za njima, kome će nedostajati.... pa zar su zaslužili da ih pokopamo i da ih svi zaborave... pa to sve ide u prilog nekom drugom a ne njima...
08.07.2008. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Ne boli mene ništa manje nego sve vas druge mame, nisam ja voljela svog Josipa ništa manje, a niti mi se živi ništa više nego i vama, ali nastojim prihvatiti svoj život takav bolan kakav je, iako se više neradujem stvarima kojima se raduju oni normalni. Za mene je normalan život da pregledam cvijeće, promjenim novo, primjetim zgodan aranžman, ili primjetim neke nove svijeće. A ono što je svima sretnima normalno, za mene je rijeka koja teče pored mojih nogu, ali mi ne moči noge... Za mene su moje uspomene stvarne, izgovorene riječi žive, naši nekadašnji razgovori i dan danas živi... to je moj život. Ponekad ga uljepša susret s njegovim prijateljima, ili stvarna sreća ljudi koji su mi i danas dragi.
08.07.2008. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...