Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Koraljka

    Smrt nas zaokuplja i plaši upravo zato što nam je tajna. No oni koji su bili u tunelu s privlačnim bijelim svjetlom i uspjeli se vratiti pričaju samo o ugodi, želji da odu u to svjetlo. Trebali bismo im vjerovati.

    avatar

    02.08.2008. (08:39)    -   -   -   -  

  • misko

    Previše smo zaokupljeni smrću: počeo sam pomišljati kako je možda i volimo.

    avatar

    02.08.2008. (10:40)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Draga virtualna prijateljica lijepu sintagmu si navela, carpe diem !

    Od Kvinta Horacija Flaka pa do naših dana, mudri je koriste za mudro promišljanje !

    Ponavljajmo je kao mantru, kao molitvu ili već ... carpe diem, iskoristi dan, iskoristi ovaj krasni kolovoški, subotnji i još k tomu blagdanski dan za svoju dušu, upijaj svjetlo da duša nađe mir, spokoj, snagu za hod ovom obalom rijeke života.

    Zraku kolovoškog svjetla ti šaljem.

    avatar

    02.08.2008. (10:49)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    nekako se učim da sve ima svoj smisao, pa tako i smrt... i zato se ne opterećujem, živim sad, ovaj tren i želim znati da živim...
    znam da si još tužna, zagrljaj ti ostavljam...

    avatar

    02.08.2008. (10:53)    -   -   -   -  

  • necutako

    jedino sto me moze zaplasiti je zivot.......u smrti me nema...:)

    avatar

    02.08.2008. (11:22)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Memento mori ...i zašto čovjeka mors tako plaši...
    Jesmo li ikad pomislili, da odlazimo upravo na ono mjesto, gdje smo boravili od prapostanka do našeg privremenog dolaska na ovaj svijet, pa se dakle tamo i vraćamo...)))

    avatar

    02.08.2008. (13:11)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Obozhavam vanitas. Taj simbolichki nachin prikazivanja najdublje istine, najdubljih strahova, najdubljih zabluda. "Teshko je prechi granicu i zakorachiti u nepoznato, a znati da che nas onda neki drugi prepoznavati samo po kostima". Upravo tako. Razmishljanja tipa da nas nikada prije nije bilo i da nas nakon smrti vishe neche biti bobudjuju osjechaje neminovne prolaznosti i osjechaje bezvrijednosti pred mochnim silama prirode i univerzuma te konachno mirenje s "chinjenicom" da chemo umrijeti i da imamo samo ovaj, jedan i jedini zhivot. Prouchavamo djela velikih umova, zgrazhamo se nachinu zhivota nekih od njih. Ni u ludilu ne pomishljajuchi da oni josh uvijek zhive medju nama. U nekom drugom obliku. Drugom tijelu. Kao stranci. Kao lutalice. Koje se sijechaju svojih staza i nastavljaju bez obzira na to shto ih je okolina dobrim dijelom pokopala. I stavila njihova djela kao primjer ovog ili onog smjera u nekom podruchju. U nekom dijelu povijesti. Bez dubljeg razumijevanja koje mozhe proizachi iz direktnog susreta sa nechijom dushom. Zamisli da netko napravi izlozhbu od vlastitih kostura obojenih u razne boje? Sa objashnjenjima kod svakog kostura shto je sve postigao u odredjenom zhivotu, tko je bio i kako se zvao. Rado bih posjetila takvu izlozhbu. Ali tako neshto u stvarnosti i nije tako lako realizirati. Charli Chaplin u "Modernim vremmmenimmmma". Ajme zakon. Sve si mi zanimljivija i zanimljivija. Vidim bijelo svjetlo i mashem mu poruchujuchi da me malo pricheka. Bar josh nekoliko desetljecha. Topli pussu ostavljammmmmmmmmmm :*)

    avatar

    02.08.2008. (14:14)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Uf, teška tema u ovo sparno popodne... kolika god bila ugoda koja čeka s onu stranu, voljela bih je odgoditi u što dalju budućnost. Vječnost može pričekati... :))))

    avatar

    02.08.2008. (17:08)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Dok Te uvijek iznova oduševljeno čitam, sjene se udaljuju, udaljuju, udaljuju... predivna si!

    Veliki subotnji osmijeh:)

    avatar

    02.08.2008. (18:10)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Smrt nas impresionira svojom tajnovitošću i plaši svojom neumitnom potvrdom da smo samo putnici , za kratka boravka u nepoznatoj zemlji ne stignemo naučiti , spoznati....
    pusa draga !

    avatar

    02.08.2008. (19:12)    -   -   -   -  

  • boco san

    Postoji vrijeme plakanja , postoji vrijeme radosti
    znači i mi postojimo da bismo to prohvatili .
    Snaga isto postoji u nama samima ona ne dolazi žurno
    ona ide polako i ostaje dovoljno dugo da bismo shvatili
    i prihvatili plakanje i radost istim intenzitetom.
    Živim i postojim spremajući se na mnoge odlaske
    koje , ne želim ...zato postojim
    da bih vrijeme učinila
    lijepšim ..drugima i sebi .
    Most koji tugu razdvaja od sreće
    a ispod tog mosta ....rijeka teće dalje .
    Zagrljaj Bodljica

    avatar

    02.08.2008. (20:08)    -   -   -   -  

  • misko

    Draga Dinajo, baci pogled...ili se zadrži oko jedan sat poput mene. :):):)

    Veliki Hadronski Sudarač

    Ugodan vikend želim!

    avatar

    02.08.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    ovaj post još je jedan buket cvijeća za tvoju tetu, inspiriran, posvećen i razmotren da bi se napravio puni krug od boli do oproštaja. i važno je da se tome dajemo, namećemo i prihvaćamo, kako smo dijelići vremena bez materije, a naši oblici tek su varka taštini koja nas često mami u zamku. energija je život, njome se ogrćemo i u njoj sjedinjujemo sa svojim duhom. ali ne svaki dan..........:)

    hvala na objašnjenju. pozdrav topli, noćni, Riječki.....

    avatar

    02.08.2008. (22:22)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    Ne znam kao objasniti ali dva puta sam sanjala da sam umrla.Boze moj, to vam je bio poseban osjecaj...
    jednostavno odlazite, a vase se tijelo grci, nikakvog bola nema, i onda biste zeljeli reci drugima da je smrt lijepa- cak predivna da se ne treba nje bojati, ali bude kasno
    , jer ste u sustini mrtvi...fenomenalan osjecaj, ostavljam vam jedan veliki i topli zagrljaj...

    avatar

    02.08.2008. (22:47)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Draga Dinaja, težina zemlje, jame i dubine rana...lijepo rečena istina, možda jedina za koju nemamo moć relativiziranja. Apsolutna je.
    Stalno ramišljam o 30-om, o tvom jutarnjem pozdavu, o radosti trnutka, o pozivu "carpe diem" koji je i mene razigrao...i o tužnoj vijesti kojom je taj dan završio.
    Laka ti noć.

    avatar

    03.08.2008. (01:14)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    trenutna asocijacija je
    Zvonar crkve Notre Dame
    kraj romana....

    avatar

    05.08.2008. (08:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...