Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Koraljka

    Jednom mi je dijagnosticirana hipofunkcija štitnjače, ali nisam pila lijekove, nisam se obazirala na dijagnozu i ništa mi ne smeta :)
    Plivam.
    P.S. Okrugljak.

    avatar

    28.06.2008. (06:48)    -   -   -   -  

  • Ono što nas ne ubije to nas jača

    hay, zanimljiv i poučan blog...samo tako dalje..lip pozdrav

    avatar

    28.06.2008. (09:12)    -   -   -   -  

  • rU

    s pitijom oprezno. ona obično veli: ići ćeš vratiti se nećeš u ratu poginuti ...
    a tebi ostavlja muku sa zarezima ...

    želim ti lijep vikend,draga dinaja ...

    avatar

    28.06.2008. (10:43)    -   -   -   -  

  • rU

    koraljna, i ja se dugo nisam obazirala na dijagnozu, no na simptome se nije moguće ne obazrijeti.
    zato mislim da s tom tvojom dijagnozom, nasreću,nešto ne štima ... :-))

    avatar

    28.06.2008. (10:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    da rU, sa Pitijom treba biti oprezan..........a ja imam dosta problema sa zarezima odkako pišem,čitam i govorim dvojezično, pa ponekad cijela moja misao ispadne naopako.......

    još nešto rU, naša diskusija na tvom blogu mi neda mira..upravo čitam jako interesantnu knjigu"Um i mozak"......dr. sc. Jeffrey Schwrtz i Sharon Begley.........
    jedna misao iz nje je:
    "kada pokušam preispitati vlastito ponašanje.....podijelim se na dvije osobe, jedno moje ja je istražitelj i sudac, karakterom se razlikuje od drugoga ja, osobe čije se ponašanjepreispituje i prosuđuje. Prva je promatrač....Druga djeluje, to je osoba koju primjereno nazivam sobom i o čijem ponašanju, u ulozi promatrača, nastojim donijeti sud"

    mislim da je to jedan od puteva da doista spoznamo sva svoja "Ja"...............da doista osjetimo što se krije u onoj FREUDOVOJ santi leda naše svijesti.......

    avatar

    28.06.2008. (11:07)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Draga Dinajo, podsjetila si me na jednu djevojčicu koja me nedavno upitala što su to emocije. Ostala sam prvo zaprepaštena,a onda sam joj nastojala dati pravovaljani odgovor koji bi ona mogla razumjeti i koji bi bio dostojan njenih malih godina. Prvo što sam joj rekla da je to osjećaj, nešto što mi jesmo, nešto što nas čini osobom i različitim od drugih, ali kad sam pokušala ići u dublje sfere njenog uma, odustala je. Vjerojatno joj nije bilo zanimljivo, ali u svakom slučaju dobro je znati da se djeca vole informirati. Ljudsko samopoimanje i samokontrola dolaze u jednom paketu, ljudi dišu, žive, vole i zapravo ponekad njihovo ponašanje postane robotizirano i učestalo zbog nekih stvari koje se svako malo ponavljaju što ih zatupljuje i čini robotima koji su programirani za neke normalne poslove. Ljudi se svakodnevno trebaju razvijati i ono najvažnije, trebaju shvaćati sebe i svoje potrebe. Žalosno je kad ljudi gotovo niti na jednom mjestu ne mogu dobiti pravu informaciju ili odgovore na svoja pitanja pa dolazi do toga da ih sami moraju pronalaziti što dovodi do krivih teza i poimanja o samom životu, a ne samo o čovjeku. Teško je odrediti čovjeka, pomoći mu u raznim situacijama , ali najvažnije je pokušati. Sama znaš kako je zapravo psiha čovjeka teška i kako zahtjeva puno napora, puno truda i uloženih snaga da bi se postigli određeni rezultati.Pokret je nešto što nastaje u nama i dolazi od nas. Teško ga je definirati jer nismo niti svjesni koliko određenih operacija mora proći da bi dobili gotovo pokret. To je gotovo kao kad gledamo film i mislimo kako je lako,a zapravo je bilo vrlo teško snimiti ga uopće. Podražaj počinje na stanicama, pretvara se u impuls i putuje sve do mozga gdje se preko živčanih vlakana, pokretačkih i osjetilnih pretvara u naš pokret. Tako milijun puta u danu, svake sekunde i više. Nismo niti svjesni koliko naš mozak zapravo može, nismo niti svjesni koliko bismo još puno toga mogli otkriti i često me rastuži pojam da neki znanstvenici odustanu već pri prvom uspjehu. Mozak još nije otkriven, kao i čovjek, stoga je potrebno još puno vremena i puno volje da bismo uspjeli učiniti bar upola od onoga što možemo. Svega će biti, a nas neće, kažu. Iako samim svojim postojanjem pretvaramo to sve u nešto što će živjeti čak i kad nas ne bude, a sam primjer su znanstevnici koji nakons vojih otkrića budu tema dugotrajnim razgovorima i raspravama.Ljudima treba vježba za mozak i vježba za pokret jer to dovodi do savršenstva. Predivno pišeš i pobudila si u meni toliko asocijacija da sam se malo zanijela, stoga se ispričavam :). Hvala draga Dinajo na ovom. Grlim i ljubim srcem. Ugodan vikend.

    avatar

    28.06.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • Decy

    hehe...odmah sam te poslušala i izvršila direktivu.
    mogu ti reći, odmah me prestao boljeti vratni mišić....
    a emocije, razum....uh, tu nema ravnoteže, sva sam od emocija.
    umoorih se od njih.
    od jutra do mraka.
    ja sam emotivna bomba.
    svi me zovu 'bure baruta':)))))

    avatar

    28.06.2008. (11:17)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    U preletu, pozdrav ostavljam!!! U povratku, prva pjesma s Bodenseea bit će ZA TVOJ OTOK!:)

    avatar

    28.06.2008. (12:06)    -   -   -   -  

  • rU

    draga dinaja, svakako razumiješ da se ono o zarezima ne odnosi na tvoj tekst već na pitijino proročanstvo koje premještanjem zareza dobiva posve suprotna značenja:

    ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti.
    ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti    .

    tvoje misli ne 'ispadaju naopako', dapače ... hihih ... a sa iskazivanjem vlastitih misli 'muči' se svatko tko misao pretače u riječ, a da pri tome nije površan.

    suditi sebi? to doista zahtjeva svojevrsnu decentraciju, sebe moramo učiniti objektom vlastitog promatranja, pretvoriti subjekt u objekt, međutim ni to ne osigurava objektivnost prosudbe.

    nastojim ne suditi drugima. a prema sebi sam ponekad 'i sudac i porota i hangman' ... hihihi

    avatar

    28.06.2008. (12:06)    -   -   -   -  

  • rU

    pozdrav 'buretu baruta' iz gornjeg komentara ... hihihi

    ja radije koristim 'vodene metafore', pa bih o sebi rekla 'tiha voda', virovi vrebaju ispod površine ... :-))

    avatar

    28.06.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ah draga rU, ja, nadam se, ništa što ti napieš ne shvatim krivo...........pitijini odgovori su doista pitijini odgovori............ volim tu igru riječi i zareza..........

    ali ja doista nekada stavim glagol na kraj rečenice, (njemačka konstrukcija), a onda Zdenko pročita tekst i kaže:
    "Jesi li sigurna da je glagol na pravom mjestu???"
    a onda ja razmislim, prisjetim se profesora hrvatskog i gramatike i tražim mjesto u mojoj rečenici gdje bih smjestila glagol............pisanje je isto divna pustolovina u koju sam se, ja, stručno neškolovani pisac, upustila.............

    avatar

    28.06.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • necutako

    ...ja svoje emocije i misli postujem........ i nedijelim sebe na nekakvu polovinu koja hoce ovo a ona druga ono....kod mene je sve jasno, u vecini slucajeva.....znam sto volim i sto hocu...pa se za to i izborim, vecinom.......ali kad nesto nevolim....e onda nema sanse ni da sama sebe nagovorim a kamo li da me netko prisili....bit ce da zato nema nekih vecih problema.....a mali dodju i prodju...

    a one slicice....da to je sa jednog aboridjinskog protesta od prije tri godine....:)

    avatar

    28.06.2008. (12:38)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Draga Dinaja, potaknuta tvojim riječima, razmišljam o nekim davnim stvarima i događajima, koje sam potpuno zaboravila, smatrajući da je mnogo toga bolje izgubiti na nekim prijeđenim putevima, nego ih kao prekomjernu prtljagu nositi.
    Pokušavam slijediti tvoj primjer u prisjećanju i vjerujem da bih mogla dosta toga izmijeniti u poimanju i osvještavanju pokreta i načinu gledanja na stvari koje me okružuju.
    Naravno, u tome je potrebno ustrajati svakodnevnom vježbom i izvjesnom dozom samodiscipline (a upravo ovo posljednje mi nije baš svojstveno).
    Hvala ti - topli pozdrav i zagrljaj ti ostavljam )))))))))))))))))))))))

    avatar

    28.06.2008. (13:46)    -   -   -   -  

  • rU

    a ja dinaja pišem, ovo nešto što ne bih mogla svrstati ni u kakav žanr, pogotovo ne u literaturu, jer ja nemam liternih pretenzija već samo pripovjedački poriv, elem, pišem to nešto što nije znanstveni ili stručni tekst, tek odnedavno.

    nisam napisala stih ili 'priču' do prije manje od dvije godine kad sam, jednog ljetnog jutra, otvorila blog. a prvotna mi je namjera bila da to bude blog isključivo o mojim vrtlarskim iskustvima... hihih

    isprva sam sa strahom i oprezom pisala svaki redak, a onda sam odbacila strah, zamislila nečije lice ili lica koja me slušaju ... i jednostavno bih pripovijedala ... rijetko dotjerujem svoje tekstove premda im ni mnogo dotjerivanja ne bilo dovoljno ...
    možda mi upravo stoga blog podloga odgovara više od one 'papirnate', na blog papiru manje je presudno jesu li zarezi i glagoli na pravom mjestu ...

    a ti me razumiješ vrlo dobro, zato tako volim razgovarati s tobom.

    necutako, blogotebi akojetako, u što ne sumnjam.
    no, teško je postići takvu nepodijeljenost, takvu unutarnju cjelovitost. kako ti to polazi za rukom?

    avatar

    28.06.2008. (14:17)    -   -   -   -  

  • necutako

    ...da to je isti protest koji je trajao vise od mjesec dana...

    avatar

    28.06.2008. (16:00)    -   -   -   -  

  • necutako

    ..a... nepodjeljenost.....ja drugacije neznam.....ja sebe uvijek osjecam kao nepodjeljenu.....i znam sto ne mogu jer nevolim.......

    avatar

    28.06.2008. (16:10)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Uvijek rado chitam o Pitiji i Pitijinom prorochishtu...
    Homo-tehnikus je chovjek sa zatomljenim emocijama koje nije pretvorio u misao i osjechaje zato shto s njima nije u kontaktu i ne zheli biti jer mu one ometaju poslovnu produktivnost...
    On se ne usudjuje uchi u svoj najdublji unutrashnji um...
    Boji se prepustiti se boli...
    Ali mislim da ipak pomalo otkriva vishe od onoga shto je mislio da zna o sebi...
    Istina je, medjuti, i to da ne prozhivljavamo svi stvari jednako duboko i jednakim intezitetom...
    Sami diktiramo granice do kojih se usudjujemo dochi...
    Ja kao ja ih neprestano pomichem do u beskraj...do stanja prije pochetka nasheg fizichkog postojanja koje se osvjeschuje u nashem fizichkom, ovozemaljskom postojanju i kroz nashe tijelo i njegove pokrete...
    Bash mi je drago shto si obradila tu temu...
    Chim si se prepustila umu da te vodi i odluchila se na takav nachin boriti...znajuchi da che biti bolno...uspijeh ti je bio zajamchen...a sada je i ochit...
    Shto me raduje... :)

    avatar

    28.06.2008. (17:06)    -   -   -   -  

  • zadnji grijeh

    Kod mene ovih dana "jedinica za mjerenje ljudske kreativnosti"
    uopće ne postoji, čista nula.....
    Pozdrav tebi, vrući.....

    avatar

    28.06.2008. (19:21)    -   -   -   -  

  • teuta

    Lijepo si to sve objasnila i opisala tako da mnogi mogu puno naučiti o sebi. Ja bih to izrazila kroz jednu rečenicu. Treba postojati sklad između srca i razuma (bar sam ja to tako shvatila) a to je bome jako teško postići. Ljudi znaju često biti u dilemi jer ne znaju uskladiti ta dva važna elementa pa radije odabiru samo jedan a tada dolazi često do svakakvih problema. Ali zato imamo tebe, draga...koja nam svestrano pomaže savjetima u tome. Pozdravček i cmokkkk.

    avatar

    28.06.2008. (20:06)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Treba znati prepoznati upozorenja koja nam šalje tijelo. Također treba znati pogledati u sebe i uspostaviti kontrole i tamo gdije se čini nemogućim.
    Ja sam imao problema sa pumpom. Počela bi ubrzano raditi, toliko ubrzano da sam mislio da će se raspasti. Jasno da je i osječaj gušenja bio prisutan. Naučio sam uroniti u sebe i snagom volje ponovo uspostaviti ravnotežu rada srca. Kasnije je ustanovljen višak kiseline i još neke sitnice kao uzrok. Par sam mjeseci pio gomile apaurina i još kojekakvih lijekova da bih na kraju došao do zaključka da je svemu uzrok cigareta. Prestao sam pušiti, skinuo se sa 4 kutije, istovremeno odbacivši sve lijekove i svi su problemi nestali.
    U ostalom dijelu podržavam komentar Drage.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    28.06.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Dozhivjeh da mi se srce i razum prozhimaju u mom najdubljem unutrashnjem umu... u mojoj dushi u kojoj izmedju ta dva pojma nema razlike... PozzZzekIch...

    avatar

    28.06.2008. (22:01)    -   -   -   -  

  • misko

    Misao ne mora biti odvojena od osjetilnosti. Pa najveći umovi su ujedno i najveći humanisti. Zar bi to mogli biti, kad bi bili samo ledeni analitičari?
    Rijetki u tome uspijevaju, čini mi se, jer društvo ubire svoj danak! Govore nam što moramo prema nečemu osjećati,kako to pokazivati ... meni se to čini sasvim pogrešnim i opirem se tome čitav svoj život. Oni koji se opiru prozvani su čudacima. Ne smeta mi ...:)

    Pozdrav lijepi!
    Konačno sam se uspio odmoriti! :)

    avatar

    28.06.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • Allba

    Uh,,nešto ja nauči na tvom postu....moram se vratit u neke minule događaje u mom životu.............možda ih sad mogu malo bolje shvatiti.Hvala na vrlo poučnoj edukaciji...pozdravim t e toplo.

    avatar

    28.06.2008. (22:32)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Gibran je lijepo rekao: Racio? Ne! Imaginacija? Ne! Racio vođen imaginacijom? Da!
    Moj veliki problem bivanja je nezavidna kombinacija hipersenzibilnosti i mrvička razuma.

    Veliki osmijeh Ti ostavljam:))

    avatar

    28.06.2008. (23:07)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Pročitao sam kod drage i poštovane Rusalke jedan Vaš zanimljiv komentar. Osobno mislim da imate moći. Lijep pozdrav i osmijeh Vam ostavljam i još jednom, veliko HVALA!

    avatar

    29.06.2008. (00:43)    -   -   -   -  

učitavam...