Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • piskaralo Tixi

    Dobro jutro....oko nas sve se kreče, pa sam tako i ja nakon tvojih riječi dobila želju za što boljom koordinacijom svojih pokreta.

    avatar

    27.06.2008. (09:19)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Interesantno je ovo promišljanje no na temelju vlastitog iskustva ipak bih dodao slijedeće:
    Uvijek sam bio primjer uspravljenog dvonošca pogleda uprtog visoko ispred sebe. Uvijek sam hodao uspravno kao svijeća. Ponosno. Pa ipak, uvijek su mi "pucala" križa kod dužeg laganog hoda ili upravo kod čekanja busa koje je za mene bilo pravo mučenje.
    Moji su problemi sa hodom bili prouzročeni, tek sada sam toga svjestan, spuštenim stopalima. Unatrag godine dana nabavio sam uloške i svi su moji problemi nestali u svega par mjeseci. Već sam i zaboravio koliko je naporno čekati bus, stojati u njemu ili dugo šetati korak po korak. Tako malo a čitav sam se život patio.
    Problemi nepravilnog držanja često su duboko ukorijenjeni u čovjeku. Dovoljno se prisjetiti ljudi koji se srame samih sebe pa čitav život provedu gledajuči u pod pred sobom a da nikada nisu podigli pogled. Ili djevojčice koje se skupe kao kornjače da bi sakrile svoju osobnost pa im se to onda pretvori u način življenja.
    Dalo bi se nabrajati puno čimbenika uzročnika nepravilnog držanja koji nisu posljedica fizičkih več mentalnih ograničenja koja si čovjek sam postavi.
    Čestitke na promociji knjige.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    27.06.2008. (09:26)    -   -   -   -  

  • rU

    tijelo, kao vječni ples emocionalnih stanja?

    when you fall in love, everything is waltz ... :-))

    avatar

    27.06.2008. (09:46)    -   -   -   -  

  • UNIVERSALA

    ovo mi se jako svidja (to 4D...) ... naime, potpuno stoji ovo što si opisala... (samo se kvrčimo itd.)

    moram priznati da kad imam godišnji, slobodno vrijeme... fantastično funkcioniram i pokušavam taj "sklop" (osjecaj) zadrzati i u durgim periodima (čitaj u gužvi)

    ono gdje nalazim poteškoće je svaki dan 8-9 sati dnevno usmjereno ka poslu, jer neki dani zahtjevaju zapravo da radimo i jedno i drugo, znači... hm... a kada? e onda slijedi kombiniranje... nekad više nekad manje...

    ovo je totalna istina, ta bol u mišićima... od čega? od nezdravih dugotrajnih položaja tijela, i misli - punih brige i straha... sve se grči, sužava, ...
    jer privatne obveze ne čekaju uvijek, a tijelo isto - moje već ima znakove da mu je dosta...

    sva sreća da znam te neke tehnike i da sam počela usmjeravati um, dakle mogu si promjeniti mišljenje, stavove, motivaciju... ali znam da ne bi trebalo tako biti.
    nije prirodno cijeli dan biti u jednim te istim temama za kompom (ovo je za primjer, moze biti i drugi primjer)

    naravno, možemo se podsjećati i usmjeravati, ali nakon x sati sjedenja, stajanja, sastančenja, tijelo traži razgibavanje, tuš, prirodu (parkovi, šume)... a mi i dalje ostajemo u tom istome... nešto sam uspjela poduzeti na tu temu i disciplinirati se, a to nije uvijek moguće (super je uzimati par minuta pauze svako toliko i rekuperirati se, mentalno ili drugačije)

    sve misli i ideje vezane za ovakve teme oslobadjanja i rekuperiranja, jako su dobro došle...

    ako se negdje može više pročitati o tvojoj tehnici 4D, preporučam se...

    i da, thanks na komentaru, naime, slažem se, učimo razne tehnike i onda možemo kombinirati, ovisno o potrebama, osobi, itd. ;)

    ono čime se osobno vodim zadnjih tjedana, jedna je glavna misao - kad se osjetim (pre)opterećeno, podsjetim se da mi je jedini zadatak biti stretna, slobodna, radosna i živjeti u punom smislu, a ostalo su tek sporedni zadaci ma kako veliki i nesnosni znali izgledati

    hvala, pozdrav

    p.s. ako želiš možeš mi napisati kojim se sve tehnikama baviš ili koje te zanimaju ;)
    mail je universala7 @ gmail (točka) com ili na blog universala.blog.hr

    avatar

    27.06.2008. (10:06)    -   -   -   -  

  • necutako

    svojim komentarom nasmijala si me ...:)

    avatar

    27.06.2008. (10:20)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    A ja ću tjedan dva plesati na pjesku ;)))
    Došla sam ti ostaviti topli zagrljaj prije puta.
    Znaš, jedva čekam da se odmorima, a ipak...
    znam kako ćete mi nedostajati.

    R.

    avatar

    27.06.2008. (10:31)    -   -   -   -  

  • Decy

    dok sam čitala retke o pravilnom držanju tijela, odmah sam se 'ispravila' u sjedećem stavu
    (jer uvijek sjedim kao kifla i mrzim se zbog toga)

    avatar

    27.06.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • UNIVERSALA

    jos nesto: u kojim knjižarama, ako znaš, u ZG, je moguće kupiti tvoju knjigu (nisam uspjela naći na netu otprve)

    hvala, pozdrav

    avatar

    27.06.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    sloboda je ono za čim svi čeznu... ponekad čovjek ne cijeni sebe, izgubi se, pa dozvoli da mu osim fizičke slobode zatoče i onu mislenu, duševnu... prestajemo li tad biti ljudska bića? osjećaj bivstvovanja u ispraznoj ljušturi ljudskog tijela je po meni nešto najgore što se može desiti... i ponedak puno toga treba da se bocne, potakne, probudi ono duhovno biće u nama... tad ono traži još i više, nastoji nadoknaditi sve izgubljeno, tad su emocije snažnije, uzburkanije, godinama nataloženi osjećaji samo du dobili na snazi, jer nisu se nikad izgubili, samo su čamili na dnu tamnice...
    a kad se emocije probude, tijelo je to koje mora biti sposobno odolijevati tim naletima, kako svi ti nakupljeni osjećaji ne bi postali tek nagomilani teret... godine, nemarnost prema samom sebi, uzmu danak... srećom, uz ovakve tvoje poučne misli, probudi se i želja da učinimo sve za sebe, kako bi, ako već i ne možemo odabrati potpunu slobodu, znali mahnuti krilima i kad su sputana okovima... već neko vrijeme pokušavam pomoći svom tijelu, poslušat ću tvoje savjete, obećajem... kod mene to ide malo naopačke, kažu da je u zdravom tijelu zdrav duh, ja sam prvo izliječila duh, pa se sad s osmijehom na licu bacam na izlječenje tijela ;)
    pusa

    avatar

    27.06.2008. (10:53)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Dobar dan! Vidim da Universala pita za mogućnost kupnje knjige.
    Mi smo ju tražili u Ljevku i Profilu, rekli su da je prodana. Nisam probala preko interneta. Par godina sam na poslu 7 sati na dan stajala. Nakon tolikog stajanja, nije mi pasao tramvaj, redovito sam išla pješice do doma, trebalo mi je pola sata dobrog hoda, ali došla bih odmorenija nego da sam se sjela na praznu stolicu u tramvaju. Sada je druga priča. No nema veze. Sjetila si me na jednu zgodu iz tramvaja. Bilo je užasno vruće i zagušljivo, osjećala sam da ću se onesvjestiti ako se ne sjednem. Zamolila sam jednog mladog čovjeka ako mi se može ustati, rekao je da može samo pod uvjetom da mu na vrijeme kažem kada izlazim kako bi se opet sjeo. Čim sam sjela, odmah mi je bilo bolje, a i on se odmah opet sjeo kada sam ja izašla. Lijepi dan ti želim!:-)

    avatar

    27.06.2008. (11:48)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Zar postoji išta ljepše od hoda, ponosnog i stasitog hoda. Od tebe se draga Dinaja može samo učiti i možemo ti samo zavidjeti na tolikom optimizmu i strpljenju.Vidim da voliš svoj posao i vidim da voliš ono što imaš i da si u to dobro upućena, a to su rijetki imali mogućnost dobiti. Divno si nam opisala kako dolazi do hoda. Mi, ljudi mislimo da sve to kreće iz mozga i da je zapravo vrlo lako, ali nismo ni svjesni što sve moramo proći da bi došli do tolikog uspjeha. Svaki korak u našem životu je put koji moramo proći,a to si nam ti draga Dinajo i dokazala. Hvala ti od mene i od svih mojih misli. Grlim i ostavljam jedan lijep osmijeh da obasja ove vruće dane.

    avatar

    27.06.2008. (12:52)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Sjajan post, jako zanimljivo....koliko smo zapravo uopće i svijesni svoga tijela ? Činimo za njega samo najelementarnije, a ti si i najmanji pokret dovela do savršenstva, pritom sjedinjući s tijelom i um, brinuti na takav način o svome tijelu, tako ga razumijeti i pomagati mu je čista - umjetnost!
    Pozdravčić !

    avatar

    27.06.2008. (15:36)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    (...hey...uvijek ti hvala shto uvijek imash lijepe, ljubazne rijechi za mene i moje misli...uz pomoch tvoje znanosti i tvog rada svima nam je lakse upoznati vlastito tijelo (privremeno vozilo dushe koje chemo jednom morati zamijeniti drugim) i dati mu, korak po korak, potrebnu snagu, savitljivost i uspravan stav kakvog ima polikletov kopljonoša...on nam ne treba biti nedostizhni ideal koji nekima stvara komplekse...vech naprotiv...poticaj na iskrenu misao da svi mi mozhemo biti snazhni i uspravni poput njega...:)

    avatar

    27.06.2008. (15:38)    -   -   -   -  

  • edo

    Još u sve ovo gore opisano dodati i pola sata smijeha dnevno...

    avatar

    27.06.2008. (19:55)    -   -   -   -  

  • teuta

    Opet jako zanimljiv post, draga. Pročitala sam komentar mog dragog i mogu reći da se s njime slažem. Uostalom i ti sama tvrdiš i vjeruješ da se sve bitno odigrava u glavi i ja se s time u potpunosti slažem. Pozdravček draga Dinaja. Cmokkkk.

    avatar

    27.06.2008. (20:37)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Strahovito pazim na držanje od trena kad sam, kao adolescentica, slučajno pogledom uhvatila svoju katastrofalnu posturu u jednom izlogu. Odavna je ispravan stav tijela postao dio mene i drago mi je zbog toga... veliki Ti osmijeh ostavljam, Učiteljice moje duše:)

    avatar

    27.06.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Polako mi se , čitajući tvoje tekstove , otvara spoznaja koliko je važno osluškivati vlastito tijelo, mišičje , zglobove , kosti.....
    Nastojat ću drugačije usmjeriti misli dok stojim ...a često stojim ..
    Lijep ti vikend želim , Dinajo :))

    avatar

    28.06.2008. (01:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...