Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (47)

Marketing

  • Koraljka

    Bože, kakva su ovo vremena kod nas došla ?
    Znam kako ti je, izgubila sam par prijatelja u nesrećama i bolestima.
    Sjećam ih se onakvima kakvi su bili u najboljim danima.

    avatar

    21.06.2008. (23:13)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    nemam neki suvisli komentar na ovo,rastuzilo me

    avatar

    22.06.2008. (07:18)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    a žao mi je, draga, jedini savjet koji ti ja mogu dati (a ne pridržavam ga se ni sama) jest je da ne treba ništa odgađati za kasnije. i da ljudima koje volimo treba to i reći ...:)))

    avatar

    22.06.2008. (07:19)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Grozno! Danas pretući nekoga gotovo na smrt je kao popiškiti se. Katastrofa!
    Neću o tome, reći ću ti nešto o odgađanju. E taj filing mi je poznat, kad je kasno, kad nema više... Za mene jedino smrt je konačna, sa svim ostalim se još nekako mogu nositi. A taj osjećaj da nikada više... toliko toga nikada više, ubija me to. A uvijek ostane još nešto što se trebalo reći, ma možda ne reći, ali vapimo za još jednim susretom, pogledom, onim nešto što bi možda bio oproštaj. Ne volim opraštanja, no kad netko odlazi na tako dalek put svakako bih mu željela reći zbogom.
    Ipak, nadam se da će se tvoj prijatelj nekim čudom vratiti i ostati među nama.

    avatar

    22.06.2008. (09:32)    -   -   -   -  

  • misko

    Život udara ne birajući ...
    Koraljka pita kakva su to vremena došla...nema vrijeme sa tim nikakve veze: otuđili smo se, brutalno nasilje uzima zamah, poštuje se onaj koji je jači. Najjači grabe, otimaju...zar nije tako?

    Pozdrav Makiju i tebi!

    avatar

    22.06.2008. (10:14)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Grozota , Majstorice ...žao mi je ... ali uvijek postoji nada ... i možda se čovjek izvuče..
    Kakvi su to ljudi koji mogu čovjeka na smrt istući ?????

    Uh, baš gorka kava ...

    POzdrav i pusa

    avatar

    22.06.2008. (11:33)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Sinoć sam dugo sjedila na terasi u rashlađenoj tihoj noći slažući tužne misli u još tužnije slike. Mog prijatelja su jučer ispratili, a detalje mi je zajednička prijateljica opričala u dugom i skupom telefonskom razgovoru. Iza tog sam pročitala tvoj post i u strahu da se kronično ne rasplačem, odustala od komentara. Ponekad, iako sve rjeđe, vjerujem u čudo, pa tako i u oporavak tvog prijatelja. Žao mi je njega i žao mi je što si tužna. Žao mi je i zbog nemoći dobrih ljudi da poprave ovo loše vrijeme, vrijeme nezaštićenosti pojedinca u bilo kojem segmentu njegovog života.
    Iza svih gorkih rastanaka, posebno onih apsurdnih, ostaje puno riječi nedorečenih, glupo odgođenih prilika, nijemih dijaloga...štete nenadoknadive...
    Volim gorču, ali ova je pregorka. U nadi da ćemo piti i slađe, toplo te pozdravljam.

    avatar

    22.06.2008. (13:26)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Gubici su uvijek bolni i uvijek dolaze iznenada..........
    Zato sad, dok smo ovdje, zajedno, poklanjajmo si više pažnje i ljubavi i pružajmo si međusobno ono najljepše i najbolje što je u nama - tada i gubitak nije tako bolan jer i nakon odlaska dragih ljudi, jedan njihov dio ostaje u nama.
    (Vjeruj mi, ja to znam .)))

    avatar

    22.06.2008. (13:29)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nikad ne reci nikad :)

    avatar

    22.06.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • necutako

    uvijek se iznova cudim (i zgrazam nad) nasiljem..... sta je to u ljudima da zele unistiti druge, poniziti, potciniti, unakaziti, onesposobiti, zagorcati, oteti.......otudjenje, prenaseljenost, ....zretve koje posataju nasilnici jer nista drugo ne poznaju osim nasilja........................................................
    .......i svi mi zakasnimo na zadnji razgovor....oprostaj......i uvijek ostanu neizgovorene rijeci......ma koliko govorili.... nedostaju nam.....i to znaci da su bili ljudi koji su nam znacili mnogo...... samo takvima zelis reci jos ponesto.....

    a psi i macke se dobro podnose...cak i vole.... samo moras imati od pocetka vrlo odtjesit stav tko sto moze ciniti......tj macak moze kako hoce a pas mora da ga respektira ako je macak prvi dosao u kucu..... kao kod mene.....i naravno, treba vremena da se naviknu ....prvo su se vidjeli kroz staklena vrata i privikavali na prisutnost a onda polako zblizavanje na dvoristu....pa tek kada se na dvoristu njuskaju i zajedno leze....onda moze pas u kucu zaviriti kada je macak u kuci.......:)

    avatar

    22.06.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • greentea

    strašno. :((((((((

    avatar

    22.06.2008. (15:35)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    scena iz lošeg filma, ne? biti pretučen, završiti u komi..... ali mi smo ti koji živimo te scene i većinom toga nismo svjesni. tada nam život opali šamar da se probudimo, kao da smo bili u nesvijesti. jako mi je žao tvoga prijatelja i suosjećam s njegovom obitelji, nema se mnogo pametnoga za reći da bi se potpomoglo utjehi. tek osjećajno i moralno, a ono dubinski ljudsko i bolno ostaviti ću postrani. toga imaju i sami.....

    hvala na šaputanju, zvuči lijepo:)

    avatar

    22.06.2008. (19:06)    -   -   -   -  

  • teuta

    Što na sve reći nego strašnoooo! Pa ipak, mi ljudi smo već takvi tj. nepredvidljivi i svašta se može očekivati od nas, nažalost. Mogli bi analizirati što i tko je tome kriv ali samo bi se vrtjeli u začaranom krugu, opet nažalost. Pozdravček draga. Cmokkkk.

    avatar

    22.06.2008. (20:06)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    eh, gorka kava, da...rekli bi stariji ljudi dico moja, kuda ide ovaj svit? i da, ne odgađajmo. ne ostavljajmo za "drugu priliku"...
    a to za depresiju - evo, ja kad sam u depri sam produktivna itekako. mozda su mi tekstovi obojani sivilom ali i dalje pisem!

    avatar

    22.06.2008. (20:40)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Žao mi je :(((((((
    Nemam riječi :(((((

    avatar

    22.06.2008. (23:09)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, majstorice, strašno ...
    doista, ne treba ništa ostavljati za drugi put, treba stvarno živjeti ovaj trenutak ...

    avatar

    23.06.2008. (00:26)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Jučer sam doznala da više nema moje kolegice, prijateljice, suradnice.
    Trenutak je dovoljan, da.
    Da zauvijek bude premalo.
    Ili previše.
    Gorka ili slatka, kava je kava, Majstorice. Krijepi i trijezni.

    avatar

    23.06.2008. (01:33)    -   -   -   -  

  • necutako

    cijelo vrijeme razmisljam o tebi....kako ti je....... i tvom prijatelju......
    .......pa o nasilju.......... i ovdje se desavaju slicne stvari.......prije par mjeseci su na ulici gruupa mladica pretukli jednog universitetskog profesora ....a za sto......za koji dolar ili mobile phone...... on je umro od povreda..... a napadaci su vrlo, vrlo mladi.....sta se to dogadja sa djecom.....

    avatar

    23.06.2008. (01:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    što reći na tvoju "Gorku kavu"?????????sve je već rećeno, sva gorčina je skupljena u tvom tekstu........izgubiti prijatelja je u svakom slučaju gorka kava, ali ovaj način budi u nama bjes, strah i bespomoćnosti..........ali i dokazuje da nesmijemo ni jedan trenutak oklijevati, svaki trenutak je dragocijen jer slijedeći možda neće doći...........

    hvala na čestitci, na trenutku tvog vremena koji mi mnogo znači..........

    avatar

    23.06.2008. (06:56)    -   -   -   -  

  • Irida

    "Više neću ništa odgađati…" i sama često ponovim ovu tvoju rečenicu i opet mi se dogodi da mi promaknu važni trenuci, zbog nekih još važnijih, a propuštene prilike se ne vraćaju...

    avatar

    23.06.2008. (07:11)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    užasno kakva su vremena došla... tužno :(
    zagrljaj, draga

    avatar

    23.06.2008. (10:05)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    uh, ovo je zbilja gorka kava....
    žao mi je....

    avatar

    23.06.2008. (10:24)    -   -   -   -  

  • fanny

    Život je uvijek "začinjen" gorkim kavama, ne možemo ih izbjeći. Ma kako sebi govorili da je to sve sastavni dio, pogađa nas.
    Moja generacija je još uvijek sva donekle OK, kolege i kolegice, problem je samo što su neki dalje, neki bliže, a neke gotovo ne viđam, čak ni na godišnjicama mature.
    Istina je, treba ponekad zastati i živjeti onako kako nam u tom trenu dođe, no nije lako. A kad se dogodi da nešto propustimo, poslije nema povratka.
    No, to ti govorim ja, koja stalno nekamo jurim, sve radim dosljedno i "na crtu". No dogodi se (kao ovih vrelih dana), da zastanem i jednostavno samo slušam glazbu, sjedim ili ležim.

    A ova današnja mladež...Jednostavno ne mogu vjerovati da nam se sredina pretvorila u zapad, u njegovu najgorem obliku. Pitam se - gdje su ta djeca rasla i tko ih je odgajao. Zar je novac i korist ili jednostavno besprizorna, neusmjerena energija - uzrok svemu tome...
    Budi mi pozdravljena i - carpe diem :)))

    avatar

    23.06.2008. (10:54)    -   -   -   -  

  • walkingcloud

    Suosjećam, bez puno riječi , ljutim se , a da ne znam na koga i što je najgore, moram se sa time pomirit' , jer ne postoji obrana...
    I nije to samo mladež, jučer je u Puli otac mahao pištoljem, dok je sin mladića izbo nožem!
    Poželim se odseliti u Švedsku

    avatar

    23.06.2008. (11:38)    -   -   -   -  

  • Decy

    znaš....postoje ljudi koje mi volimo i imamo o njima fino mišljenje.
    ali, tko zna što se krije iza toga.
    nemoj se ljutiti, ali ako je bio tako zgodan, možda je "šverao" sa kakvom ženskom koja ima opasnog tipa.....danas je tako lako iznajmiti ljude koji će takvo što uraditi.

    obično tako kad izgubimo dragu osobu, prvo 'čeprkamo' po tomu - što smo pogriješili kod njih.
    i ja sam taj tip: prvo sebi počnem predbacivati tisuću razloga i tako mi bol gubitka bude još veća....

    avatar

    23.06.2008. (16:49)    -   -   -   -  

učitavam...