Tuga majke koja gleda u sliku svog djeteteta, ali ne zajedno s njim, u albumu, već na hladnom kamenu je.................ma ima li uopće riječi da se to opiše........
Dragi Marija i Vladimire, mislimo na vas....
20.06.2008. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Strašno je ovo kroz što su roditelji prisiljeni prolaziti zbog kompletne nesređenosti države i onoga što nazivaju pravosuđe, iako ne vidim gdje u njemu ima pravde??
Makar je jedna nebuloza, ova o dekompresijskoj bolesti maknuta... Tragično je da zbog dosadašnjeg laganja sudu ga se ne kažnjava nego mu se daje prilika da smišlja nove laži samo da se spasi, tragično je da taj ubojica od svoje 43 godine nema toliko ljudskosti da si prizna krivicu što je prekinuo život jednog mladića... Oprost nikada neće dobiti, pravdu zadovoljiti neće, jer Vama Vašeg Josipa neće vratiti, ali makar da pokaže da misli na nekoga osim na sebe...
Strahota što se u ovoj zemlji događa...
Uz Vas sam, makar na ovome blogu...
Još jedna majka po boli...
Danira
21.06.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upit
Gdje je treći zapisnik?
21.06.2008. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Budna sam, neće san na oči, više ni tablete ne pomažu....
pa vas evo malo obilazim......nadam se da se uspijete ponekad i odmoriti od svega...odmaknuti....ako je to uopće moguće..... ali mislim da je jako teško, uostalom ne mislim - znam da je jako teško...
Mislim na vas... Sandra
22.06.2008. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Javljam se ponovno, vas majke, sestre po boli, moram obilaziti, moramo se držati skupa jer inače smo svi propali... Nažalost, ti, Sandra, Vesna i ja se i predobro razumijemo i znamo koliko boli izgubiti dijete.. Čudno mi je pisati neke stvari ovako u javnosti, i ja bih voljela da se čujemo privatno, jer jedino tako se neke stvari mogu razmjeniti , ovo je ipak prejavno...
Teško je, tako teško, i toliko boli ovaj neživot... Slobodno mi piši na moju adresu- dvug@net.hr voljela bih i sa tobom popričati, nama eto, dolazi sada ova odvratna godišnjica, tako brzo... Neznam kako to preživjeti...
Grlim te... D.
26.06.2008. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slabo mi je, i fizički i psihički. I sama sam u žrvnju paklenih muka i sama saznajem crtice sa suđenja poslodavcu koji je svojim "autoritetom" poslodavca ( ne zaboravimo, privatnog) "poslao" moju kćer u smrt, zlo mi je od neučinkovitosti i sporosti našeg pravnog sustava a naročito dijela koji se odnosi na prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Nama se, roditeljima, čini da se apsolutno ništa ne poduzima u smislu okončanja sporova, svi nalazi vještaka su "pitijski", bilo je ovako a moglo je biti i onako; krivci se uvijek izvuku na neki način, bilo limitiranom visinom kazni koje su ionako ispod ljudskog dostojanstva a onda i pijeteta, bilo zastarom, no sve to u konačnici za nas, za koje više ne postoji normalna budućnost, ne znači ništa. Da, bilo bi moralnije da krivac objelodani svoju krivnju, ioanko je zakon "na njegovoj strani" iz ranije narečenog, ali ne bi bilo lakše. Preteško je shvatiti a onda i prihvatiti stvarnost, prazninu, tu pustinju koju nam je život/slučaj/sudbina.... nameo.Mislim na vas, na sve nas ...
27.06.2008. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Tuga majke koja gleda u sliku svog djeteteta,
ali ne zajedno s njim,
u albumu,
već na hladnom kamenu je.................ma ima li uopće riječi da se to opiše........
Dragi Marija i Vladimire,
mislimo na vas....
20.06.2008. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Strašno je ovo kroz što su roditelji prisiljeni prolaziti zbog kompletne nesređenosti države i onoga što nazivaju pravosuđe, iako ne vidim gdje u njemu ima pravde??
Makar je jedna nebuloza, ova o dekompresijskoj bolesti maknuta... Tragično je da zbog dosadašnjeg laganja sudu ga se ne kažnjava nego mu se daje prilika da smišlja nove laži samo da se spasi, tragično je da taj ubojica od svoje 43 godine nema toliko ljudskosti da si prizna krivicu što je prekinuo život jednog mladića... Oprost nikada neće dobiti, pravdu zadovoljiti neće, jer Vama Vašeg Josipa neće vratiti, ali makar da pokaže da misli na nekoga osim na sebe...
Strahota što se u ovoj zemlji događa...
Uz Vas sam, makar na ovome blogu...
Još jedna majka po boli...
Danira
21.06.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upit
Gdje je treći zapisnik?
21.06.2008. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Budna sam, neće san na oči, više ni tablete ne pomažu....
pa vas evo malo obilazim......nadam se da se uspijete ponekad i odmoriti od svega...odmaknuti....ako je to uopće moguće..... ali mislim da je jako teško,
uostalom ne mislim - znam da je jako teško...
Mislim na vas...
Sandra
22.06.2008. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Javljam se ponovno, vas majke, sestre po boli, moram obilaziti, moramo se držati skupa jer inače smo svi propali... Nažalost, ti, Sandra, Vesna i ja se i predobro razumijemo i znamo koliko boli izgubiti dijete.. Čudno mi je pisati neke stvari ovako u javnosti, i ja bih voljela da se čujemo privatno, jer jedino tako se neke stvari mogu razmjeniti , ovo je ipak prejavno...
Teško je, tako teško, i toliko boli ovaj neživot...
Slobodno mi piši na moju adresu- dvug@net.hr voljela bih i sa tobom popričati, nama eto, dolazi sada ova odvratna godišnjica, tako brzo... Neznam kako to preživjeti...
Grlim te...
D.
26.06.2008. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Slabo mi je, i fizički i psihički. I sama sam u žrvnju paklenih muka i sama saznajem crtice sa suđenja poslodavcu koji je svojim "autoritetom" poslodavca ( ne zaboravimo, privatnog) "poslao" moju kćer u smrt, zlo mi je od neučinkovitosti i sporosti našeg pravnog sustava a naročito dijela koji se odnosi na prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Nama se, roditeljima, čini da se apsolutno ništa ne poduzima u smislu okončanja sporova, svi nalazi vještaka su "pitijski", bilo je ovako a moglo je biti i onako; krivci se uvijek izvuku na neki način, bilo limitiranom visinom kazni koje su ionako ispod ljudskog dostojanstva a onda i pijeteta, bilo zastarom, no sve to u konačnici za nas, za koje više ne postoji normalna budućnost, ne znači ništa. Da, bilo bi moralnije da krivac objelodani svoju krivnju, ioanko je zakon "na njegovoj strani" iz ranije narečenog, ali ne bi bilo lakše. Preteško je shvatiti a onda i prihvatiti stvarnost, prazninu, tu pustinju koju nam je život/slučaj/sudbina.... nameo.Mislim na vas, na sve nas ...
27.06.2008. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...