Hajmo se malo ipak udubiti u ljudsku psihu i u čovjeka uopće. Dobro je poznato da čovjek (pojedinac) mjeri i sagledava svijet po sebi i za sebe. Dakle u svojoj srži, u svom praporijeklu čovjek je sebičan i sve što radi (čak i za duge, pa i iz ljubavi) u onoj krajnjoj konsekvenci se može podvesti pod sebičnost. Tako i ulazak u određenu stranku, u određeni krug ljudi, a samim tim i u političke vode i okruženje čovjek ulazi iz određenih interesa. Naravno što se ti interesi ljepše upakiraju, pitkije prikažu to čovjek sve više biva društveno biće, biva sve manje "sebiča" i sve više radi u interesu i za interese društva i drgih ljudi. nažalost, posmotrimo li i velike i male - svi se oni politikom bave poradi ostvarivanja nekih svojih ciljeva, nekih svojih potreba i nekih svojih viđenja tzv boljeg društva. Naglasak je na ono "svojih". Dakle, kako bih se bavio bilo kakvim političkim sferama moram pronaći što je to što bi me zainteresiralo, što je to što bi zadovoljilo neke moje potrebe, neke moje poglede na svijet i ljude, neke moje želje... Nije li onda logično pitanje: što ja dobijam ulaskom u neke određene političke sfere. Jer, da je tako kako ti pokušavaš pojasniti, onda nam nije potrebno više nego samo jedna stranka, stranka tako uzvišenih ciljeva, stranka tako nesebična, stranka tako savršena i bez mana, stranka okrenuta isključivo društvenom i životnom boljitku... Nažalost i ta ista stranka bi bila sastavljena od vrlo različitih pojedinaca, koji imaju vrlo različite stavove, poglede i, što je najbitnije, različite potrebe... Mogao bih ovako još tko zna do kuda i koliko... Naravno, shvatio sam poantu tvog posta - da bi se nešto promjenilo, da bi nešto bilo bolje svakao treba izaći iz svog najužeg kruga zadovoljenja samo sebe i svog ega, treba nesebično dati i svoj doprinos, treba izaći iz sebičnoga ja... Nažalost, život i totalno neljudski kapitalizam, te Bog NOVAC, uzimaju svoj danak, a opće je poznato: čovjek prvo treba jesti, piti, razmnožavati se i odmarati a tek onda se baviti nadgradnjom. U današnje vrijeme na jedvite jade stignemo ostvariti mogućnost da redovito jedemo i pijemo. Dokazano je da se ne razmnožavamo dovoljno (mortalitet je još uvijek veći od nataliteta), a o odmaranju ne treba niti trošiti riječi. Nadgradnja (duhovno, kazalište, filozofija...) - malo ih je koji čak i u tragovima stignu... Odužih... Uz dužno izvinjenje na uzurpiranju prostora u ovolikoj mjeri, ostavljam pozdrave... :)))
17.06.2008. (13:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Razumijem tvoju ljutnju.... i samoj mi smetaju takva razmišljanja.
Na žalost većina je takva... :(
15.06.2008. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Hajmo se malo ipak udubiti u ljudsku psihu i u čovjeka uopće. Dobro je poznato da čovjek (pojedinac) mjeri i sagledava svijet po sebi i za sebe. Dakle u svojoj srži, u svom praporijeklu čovjek je sebičan i sve što radi (čak i za duge, pa i iz ljubavi) u onoj krajnjoj konsekvenci se može podvesti pod sebičnost. Tako i ulazak u određenu stranku, u određeni krug ljudi, a samim tim i u političke vode i okruženje čovjek ulazi iz određenih interesa. Naravno što se ti interesi ljepše upakiraju, pitkije prikažu to čovjek sve više biva društveno biće, biva sve manje "sebiča" i sve više radi u interesu i za interese društva i drgih ljudi.
nažalost, posmotrimo li i velike i male - svi se oni politikom bave poradi ostvarivanja nekih svojih ciljeva, nekih svojih potreba i nekih svojih viđenja tzv boljeg društva. Naglasak je na ono "svojih". Dakle, kako bih se bavio bilo kakvim političkim sferama moram pronaći što je to što bi me zainteresiralo, što je to što bi zadovoljilo neke moje potrebe, neke moje poglede na svijet i ljude, neke moje želje... Nije li onda logično pitanje: što ja dobijam ulaskom u neke određene političke sfere.
Jer, da je tako kako ti pokušavaš pojasniti, onda nam nije potrebno više nego samo jedna stranka, stranka tako uzvišenih ciljeva, stranka tako nesebična, stranka tako savršena i bez mana, stranka okrenuta isključivo društvenom i životnom boljitku... Nažalost i ta ista stranka bi bila sastavljena od vrlo različitih pojedinaca, koji imaju vrlo različite stavove, poglede i, što je najbitnije, različite potrebe...
Mogao bih ovako još tko zna do kuda i koliko...
Naravno, shvatio sam poantu tvog posta - da bi se nešto promjenilo, da bi nešto bilo bolje svakao treba izaći iz svog najužeg kruga zadovoljenja samo sebe i svog ega, treba nesebično dati i svoj doprinos, treba izaći iz sebičnoga ja...
Nažalost, život i totalno neljudski kapitalizam, te Bog NOVAC, uzimaju svoj danak, a opće je poznato: čovjek prvo treba jesti, piti, razmnožavati se i odmarati a tek onda se baviti nadgradnjom. U današnje vrijeme na jedvite jade stignemo ostvariti mogućnost da redovito jedemo i pijemo. Dokazano je da se ne razmnožavamo dovoljno (mortalitet je još uvijek veći od nataliteta), a o odmaranju ne treba niti trošiti riječi.
Nadgradnja (duhovno, kazalište, filozofija...) - malo ih je koji čak i u tragovima stignu...
Odužih... Uz dužno izvinjenje na uzurpiranju prostora u ovolikoj mjeri, ostavljam pozdrave... :)))
17.06.2008. (13:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ana
Ej!
Haha, ne znam zašto ali baš me je nasmijao tvoj post. Vidi ti tu baku, ccc....
pozz! BTB :)
21.06.2008. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...