Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing


  • Koraljka

    Može Ravel misliti da je Bolero bez muzike, al za me je Bolero predivna glazba :)))
    Nisam stručna, no čitajući post činilo mi se da se oduvijek prema pokretu i glazbi ponašam baš kako ti pišeš.
    Idem sad poslušat Bolero :)

    avatar

    09.06.2008. (08:18)    -   -   -   -  

  • rU

    vila jutros ima vremena samo za pjesmu:

    ja grijem Ti hladne ruke
    u njedrima
    a Ti mi brišeš suze,
    ko kapljice kišne,
    s obraza ...

    ja skuham čaj s rumom
    a Ti ga popiješ,
    Jedini,
    s mojih usana ...

    i šapneš mi, da ne čuje
    nitko:
    hajdemo, opet
    slušati
    ravela


    post sam samo preletjela, draga dinaja.
    pročitat ću ga pažljivije, kasnije ... :-))

    avatar

    09.06.2008. (08:44)    -   -   -   -  

  • necutako

    muzika je tako vazna za izraz i dozivljaj bilo cega......Ravela volim slusati.....a Carmen od Bizet-a sam slusala 5-6 godina svakog dana bez iznimke i to repetitivno ....ponekada i po cio dan..... i ta muzika imala je izuzetno vazno mjesto u svakom mom danu.....ne samo kao muzika, ritam.......vec kao prozor u svijet..... kao dio procesa mijenjanja sebe, osjecanja sebe i okoline....

    avatar

    09.06.2008. (09:59)    -   -   -   -  

  • misko

    Hvala na poduci...
    Od sad ću dosadne poslove u kuhinji (koje i ja ponekad obavljam) nastojati mislima poboljšati...
    Zbog toga sam strašno volio trčanje...misli koje je ritam budio u meni, osjećaj ritma, pripadanja svemu, bio je uvijek nov i neopisivo ugodan...izoštravao bi mi čula, pa bih primjećivao ono, što prije nisam ni zamisliti mogao...

    Ugodan dan ti želim.

    avatar

    09.06.2008. (11:07)    -   -   -   -  

  • prorok

    Glazba je lijek za srce i dušu
    tada se izgubimo u njenom zvuku :):):)

    avatar

    09.06.2008. (11:39)    -   -   -   -  

  • maslacak

    :-*) .....HVALA ti na postu.....ljubim te........PUSA

    avatar

    09.06.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Draga Dinajo, mi smo bića koja zapravo funkcioniraju na način nama potpuno nejasan. Naše misaono ja sjedinjuje se s našim osjetilnim ja pa zapravo ljudi reagiraju i realno i emotivno. Svi mi imamo centar u malom mozgu koji refleksno potiče naše tijelo na rad pa tako parasimpatikus i simpatikus djeluju na naša raspoloženja, rad probavnih, mokraćnih i ostalih sustava te količinu adrenalina u krvi i još mnogo toga. Čovjek ponekad misli da ima sve, a zapravo nema ništa. Toliko toga je ostalo nedotaknuto, nenaučeno i neotkriveno. Samo mali dio onoga što čovjek zapravo može otkriveno je u nama samima, onaj prikriveni dio otkriva svatko na svoj poseban način. Vrijeme je mjera koju je teško stići ili shvatiti, jednostavno postoji. Ljudi ga mjere i pokušavaju razumjeti, ali teško je razumjeti nešto što i nije naše. Ljudi pokušavaju pripitomiti sve što mogu, ali neke stvari ipak je nemoguće dotaknuti. Taj naš svijet, misaoni i osjetilni, psihički, govorni, fizički i ostali su suviše netaknuti od svih nas. Neki sudjeluju u jednom dijelu, a neki u drugom, vrijeme osjećamo svi, a malo njih ga zna uvući u sebe. Čovjeku treba prilagodba, treba mu razgovor i misaoni razvoj njegovog stanja. Previše je pritiska i rokova koji samo stižu. Ljudi jednostavno polude. Glazba je odavno bila "tableta za smirenje" svima nama, nekako je lakše uz nju. Bilo bi lijepo da tako i ostane jer draga moja Dinajo, što je čovjek bez svega oko njega. Toliko toga neotkrivenog, neka tajne ostanu tajne, a one zagonetke su lako rješive uz mali poriv nas samih i svega što nas gura. Ljuudski um i ljudsko tijelo je samo labirint u kojem smo svi zaglavili, a izlaza van je više. Svaka nova prepreka je novi labirinit i trebalo bi ju uhvatiti i izvući ono najbolje iz svega. Naposljetku, ništa nije mrtvo slovo na papiru i nitko ne završi u društvu mrtvih pjesnika sam. Bit će još toliko toga, toliko stvari i događaja, a prilagodba na novo doba je neophodna za opstanak same ljudske vrste. Vrijeme je brže od nas, mi smo uspavani, a ono teče brzinom svjetlosti. Pozdrav i zahvaljujem na dobrodošlici.

    avatar

    09.06.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    mi jako volimo glazbu, ples, umjetnost opčenito :)

    avatar

    09.06.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • Decy

    eh...evo jedan 'demanti' na konstataciju:
    ja uvijek kada kuham, otvorim knjigu s receptom i striktno ga pratim.
    ne volim odstupati i uznemiravaju me ljudi koji uvijek nešto dodaju,
    a 'pozivaju' se na 'ime' tog recepta.
    i još na kraju kažu da je bez veze i nije uspio.

    ne kuham uz 'bolero', ali volim ritam, nije bitno koje melodije, koji
    će me toliko ponijeti, da ću ručak skloniti s 'vatre' i malo 'promiješati' s bokovima u ritmu.
    a naročito volim kuhati, kad me moj muškarac zagrli s leđa i prati ritam dok kuhamo zajedno:)

    avatar

    09.06.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @ odgovor Decy i njenom "demanti" koji uopće nije demnati nego potvrda onoga što ja pišem, primjer "Bolero" je samo zamišljan kao primjer za osobni ritam, onaj iskonski ritam koji svi nosimo u sebi...........nisam pislala o receptima i načinu kuhanja, ne o kuharicama i zaćinima i njihovom dodatcima, važno je da se tvoji bokovi kreću u tvom ritmu, a još je ljepše ako taj ritam pronađete u dvoje................dok te tvoj muški grli s leđa, a ti s njim zajedno u zajedničkom ritmu skuhaš večeru koja će vam još više sjediniti ritme, u zajednički ritam zagrljaja, onda je ovaj moj tekst doista samo potvrda onoga što si ti oduvjek znala...........

    avatar

    09.06.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Hvala bogu na tim signalčićima i gibanjima u mom malom mozgu, a iznad svega Ravelu, Bolero je upravo fantastičan !
    Pusa tebi !

    avatar

    09.06.2008. (16:17)    -   -   -   -  

  • safiris

    Hvala ti, grlim te svjetlosnim zagrljajem:)

    avatar

    09.06.2008. (20:18)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Pokreti u skladu s ritmom glazbe su ples - ples liječi i tijelo i um -
    neki tvrde, da je to dokazano.
    Osvještavanje pokreta s usklađenim disanjem su hatha yoga - koja liječi tijelo i duh - također neki tvrde da je i to dokazano
    To sam pokušavala mnogo puta i kad god sam se uspjela discipinirati i uskladiti fizičke pokrete s određenim ritmom disanja i u tom ustrajala nekoliko dana, osjećala sam se mnogo bolje, ali sam to uvijek nanovo zanemarivala, jer je mnogo komotnije živjeti nemarno i neusklađeno
    Pusu i zagrljaj ti šaljem

    avatar

    09.06.2008. (21:36)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Draga Dijana,
    ponajprije Vam želim zahvaliti na posjetu, ali i na pohvali u komentaru na mom blogu. Draga ste i vjerna prijateljica! Neka je Blagoslov Ljubavi s Vama!

    Nisam prečesto boravio u kuhinji na kuharskim poslovima, ali kad god jesam, uvijek sam nastojao dati ono najbolje od sebe. Čin pripreme obroka za obitelj i mene uvijek sam doživljavao kao stvaralački čin, a tako to zapravo i treba biti. Ne samo kad se radi o jelu! Nikada se nisam pridržavao recepata kao pijan plota. Često bih odstupao od ustaljenih načina pripreme i nikada mi nijedno jelo nije ispalo isto. U zadanim skromnim okvirima, tražio sam često bolje okuse, miješao začine...Bilo je i promašaja, ali mislim da su moja supruga i sinovi više uživali u jelima koja sam spravljao, nego što su "morali hvaliti tatu i supruga " kako je dobar kuhar:). Naročito volim spravljati jela od gljiva.

    A što se pokreta pri kuhanju tiče, smatram da nikad nisam izveo nijedan rutinski pokret. Svaka nova kuharska procedura iziskuje drugačije pokrete. Radost koju osjećamo u sebi zbog toga što unaprijed znamo da pripremit ćemo ukusno jelo u kojem će naša čula i čula naših najbližih uživati, čini naše tijelo razigranim i gipkim, ali time nijedan pokret ne treba biti nepromišljen i niti slučajno nenadziran. Spomenimo samo pokret prilikom trzaja tavom kada želimo preokrenuti palačinku :).

    Nemali broj puta, kad sam kuhao, bio je i Bolero na radiju. Uistinu, odgovarao mi je taj ritam. Volim slušati glazbu, bilo koje vrste, dok kuham.

    Glazba nije tableta za smirenje, kako reče poštovana Barbara...ne, glazba je naprosto glazba. Ona je u nama. Ona je naš život.

    avatar

    09.06.2008. (21:51)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    A kako mi vecher neche bit puna ludila kad Tebe chitam ;) To je svakako pozitivno... Shto bih ja bez ludila... Orkestar u mozgu mi upravo svira nekim notama koje ne mogu definirati... Odakle te note??? Tko mi ih shalje??? Mozhda Bog, mozhda Sotona... Tko god da jest SLAVA njemu!!! Kiss and hug... Hugs und kisses..........

    avatar

    09.06.2008. (21:54)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Kad bih kuhala iz čiste dužnosti... uh... nisam sigurna da bi bilo jestivo. Zato, na prvu naznaku opasnosti od stereotipnih pokreta izazvanih '' golim moranjem'' (a kuhanje je često samo još jedno ''moranje'' u nizu) i vjerojatne apstinencije emotivnog sudjelovanja, priskačem si u pomoć, najčešće upravo glazbom, bliska onoj Hesseovoj istini ''Gdje pronađemo nešto poput glazbe, tamo moramo ostati; u životu nema ničega poželjnijeg od osjećaja glazbe, osjećaja sutitranja i ritmična života, harmoničnog opravdanja našeg postojanja''...

    Veliki Ti osmijeh ostavljam:))

    avatar

    09.06.2008. (22:43)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Heheheh volim kuhati i kuhanje me oslobađa napetosti...a sad ću pokušati spojiti tu ljubav s glazbom koju volim ..
    Izvrsna zamisao, draga Dinajo...
    Osmijeh i topli pozdrav ... uživala sam čitajući !

    avatar

    10.06.2008. (00:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...