Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • prorok

    Virtuala je dvosjekli mač
    koji često zareže preduboko :):)

    avatar

    03.06.2008. (07:06)    -   -   -   -  

  • misko

    Putovanja u nepoznato ne uspijevaju uvijek: ne završe uvijek dobro za onog koji eksperimentira.

    avatar

    03.06.2008. (07:08)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Čovjek ima u sebi mehanizme za kontrolu boli, puno jače od ijednog lijeka, no čovjek se opustio i zaboravio služiti onim što mu je priroda dala.

    avatar

    03.06.2008. (08:25)    -   -   -   -  

  • rU

    duboki udah ponekad pomaže, no kad je bol uporna, samo se premjesti ... u grč jednjaka ...

    'lijek' tada 'ispadne' gori od bolesti ... :-))

    avatar

    03.06.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Dobro jutro - došla sam te samo pozdraviti - tvoj post uvijek ostavim u task-baru, pa ga poslije čitam ... javit ću se još

    avatar

    03.06.2008. (11:01)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Nekako si mislim da je dobro dok čovjek osjeća, pa makar to bila i bol. Ako te boli, znaš da te boli, i pokušavaš se s boli nositi. Dok nas boli, živi smo. Nije jako utješno, ali gore mi je od boli kada ništa ne osjećam, što se zna dogoditi kod moje bolesti. Lakše mi je nositi se s boli nego s neosjećanjem. Lijepi pozdrav!:-)

    avatar

    03.06.2008. (11:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @prorok virtuala je dvosjekli mač, zavisi tko nas uvodi u nju i s kojim ciljem.

    @miško ovisi tko te vodi i u koga imaš povjerenja, ponekad je doista teško sam pronaći ispravan put.......zbog toga postoje diplomirani terapeuti.........

    @Koraljka da u nama samima postoje analgetici koje treba naučiti aktivirati

    @Ru doživjeti bol, prisvojiti je kao svoj osjećaj je jedini put da je se oslobodi.........grč u jednjaku je isto bol koju treba spoznati i prihvatiti kao popratnu pojavu na putu ka konačnom oslobođenju od boli........u našem mozgu postoji mjesto koje pamti bol, primjer za to su pacijenti s amputiranim nogama i rukama, koje ih i poslije amputacije boli......fantomska bol je užasnija od čiste fizičke boli............ali postoje načini u našem terapeutskom tretmanu, da se sustavom zrcala i ta bol pobijedi, vjeruj mi ja radim već trideset godina sa sindromom boli........ljek nikad nije gori od bolesti, ljek treba samo svjesno prihvatiti i vjerovati u stručnost onoga koji ti ga ponudi.........mislim da je najveći problem u tome da nama terapeutima pacijenti nevjeruju jer nisu u stanju preći granicu boli i sukobiti se s njom.........doživjeti je kao dio svoga grijeha, svoje nesposobnosti spoznaje svojih grešaka u odnosu na tijelo..........govor tijela je jezik koji bi trebalo uvesti u škole.........tijelo nam stvarno govori i upozorava nas na pogreške koje u odnosu na njega činimo...........gluhi na taj jezik mi okrećemo glavu i zaustavljamo pokrete tijele, osnovnu energiju iz koje smo nastali.........ukočimo još više već ukočene mišiće a bol, taj nepozvani gost na slavlju naših osjetila se širi i zauzima sve više prostora u našem tijelu..............

    @dodora hvala na tragu i navrati ponovo, veselim se svakom tvom posjetu

    @Mendula da dok imamo osjećanje osjećaja znamo da smo živi........bol je neugodan osjećaj, ali osjećaj s kojim se možemo boriti, možemo mu se suprostaviti, osjećaj koji nas upozorava koji nas poziva da učinimo neke promjene, da se raspitamo, da potražimo pomoć kod stručnih osoba............tvoja bolest je uljez bez mirisa i okusa, bez uljez koji ždere osjetilnost, ali ti ipak za uzvrat pokljanja osjećajnost..........Draga moja Mendula iz ovog kratkog druženja s tobom sam shvatila da ti ne odustaješ, da si prihvatila borbu s tom nemani i to je dobro.............

    avatar

    03.06.2008. (12:03)    -   -   -   -  

  • Decy

    pa, nije ovo loše da se svaki osjećaj, bilo dobar ili loš,
    pretvori u fiziku.
    onda bol manje boli,
    a sreća i nije nešto tako posebno.
    ja pokušavam svoj strah,
    pretvoriti u zrnce prašine u svemiru,
    s kojim sam ja zajedno jedna beznačajna tvar.

    avatar

    03.06.2008. (12:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ne Decy, ti nisi beznačajna tvar , ti si unikat u svemiru!!!!!!!!!!! unikat sa svojim osjetima i osjećajima, unikat koji voli i koje je voljen, unikat koji sam univerzumom svoga uma sebe stvara i oblikuje................fizika samo pokušava te zakone, iz kojih smo nastali ,razsvjetliti i dokazati..........

    avatar

    03.06.2008. (12:45)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Upoznati podsvijest i uskladiti je sa sviješću - spojiti Jin i Yang.....
    Tko u tom uspije potpuni je gospodar

    avatar

    03.06.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • lučica

    Prvi put sam ovdje...pa na početku primi lijepi pozdrav. Malo sam čitala tvoje postove..post od 27.05. Jakobove ljestve.. dojmljivo,H.Hesse se jako lijepo uklopio u pjesmu.

    avatar

    03.06.2008. (14:58)    -   -   -   -  

  • rU

    priznajem, dinaja ... dugo sam zanemarivala poruke tijela ...
    sad imam dobrog učitelja zahvaljujući kojem učim osluškivati sebe ...

    lijepa je legenda o camelotu.
    a legenda o dami od shalotta je lijep dio priče o camelotu

    živjela je uzvodno od camelota, zatvorena u tami svoga dvorca, ukleta da plete beskrajnu mrežu ... ugledala je lancelota (u prelijepoj tenisonovoj poemi) i tada ogledalo puče, ona iskorači iz sjene ... prepusti se rijeci ... jer njezina je ljubav prema lancelotu bila beznadna,on je volio ginervu ...

    priča je inspirirala mnoge slikare, meni su najdraže waterhousove ilustracije ove priče ...

    Two blue eyes and two red lips,
    Hair as dark as the sun's eclipse,
    Skin as soft as rose petal tips
    Eyes that will ne'er drop or dip
    Has the Lady of Shalott     ... a ove je stihove, ako je vjerovati, napisala 10 godišnja djevojčica ...

    http://www.jpbowen.com/alice/shalott.html

    avatar

    03.06.2008. (16:02)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Svi su ti postovi predivni, ali moram priznati da je ovaj ostavio na mene posebno snazhan i dubok utisak... Kao da sam ga prozhivjela... I da, neki se znanjem o psihologiji chovjeka kao i ostalim znanjima koriste kako bi doslovno ubijali druge ljude ili skupine... To je tuzhna istina... A sve zato shto se boje da ljudi dopru do NJIHOVE BOLI... Ja se svoje boli nikad nisam stidila... nisan... Do chitanja... Kiss...

    avatar

    03.06.2008. (16:06)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    I da... Obozhavam "Stairways For Heaven"... Da se zna...

    avatar

    03.06.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Današnji tekst kao da sadrži uputu kako se suprotstaviti boli, kako ne dopustiti da ona ovlada našim tijelom i pasivizira nas u trpljenju...Ne znam, možda sam krivo protumačio...Svjesno se suprotstaviti boli i izvući iz nje snagu za njeno prevladavanje, predstavlja umijeće visokog stupnja samospoznaje i samokontrole, za sticanje kojeg su potrebne godine treninga. Ipak, usudio bih se dopustiti da poneki ljudi, ponekad, kroz samo jedno bolno iskustvo i svjesni napor, pronađu u sebi "kamen mudraca" koji "grube metale pretvara u zlato", a bol transformira u osjećaj ugode ili ju barem neutralizira. Blagoslovljene su takve transformacije i oslobađanja od bolova, makar samo kao privremena. Donose čovjeku dragocjene trenutke predaha i akumulacije energije za možebitne nove napadaje boli koje će trebati izdržati...ili preživjeti....

    avatar

    03.06.2008. (16:22)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    Bravo! I čestitka za 06:35! Daleko su te krila donijela! :)))

    avatar

    03.06.2008. (21:11)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Vidjeti NAstajanje osjećaja veličanstveno je u odnosu na tragično vidjeti NEstajanje osjećaja.
    A Osjećanje osjećaja je postalo dio mene. Bol je stvarno utvara podsvjesti koja se počne širiti nepoznatim putevima, uvlači se svaki ugao tijela i ovlada svjesnom spoznajom, ja to neuko zovem ''klik u glavi'', obzirom da nisam kadra ovako jednostavno prekrasno to uobličiti.

    Veliki Ti osmijeh ostavljam:).

    avatar

    03.06.2008. (22:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Svima umjesto odgovora.

    Fokusing ili osjećanje osjećaja

    Einstein je usvojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, bezimeni osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto ", za njega nepoznato, danas nazivamo "osjećanje osjećaja". Jasno je da bez znanja o matematici i fizici Einstein ne bi bio u mogućnosti pretvoriti to "osjećanje osjećaja " u elegantnu teoriju koja je promjenila svijet.
    Sjedinjenjem misaonog i emocionalnog uma mi ulazimo u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi i preobražavamo energiju misli u pravi istinski osjećaj, u umjetničko djelo ili znanstveni uzorak, u mudrost tijela ili umjeće pokreta .
    Svatko od nas je u stanju spoznati razliku dobrog i lošeg osjećaja koji se u tijelu budi, ali mi u svakodnevnom životu ne razmišljamo o tijelu nego o sebi.

    Uvjereni da samo misaono spoznajemo situaciju ne obraćamo pažnju na protudjelovanja koja se u tim trenutcima događaju u tijelu. Mi tijelo jednostavno upotrebljavamo kao sredstvo uživanja ili neugode, prihvaćanja ili odbijanja. Činjenica je da naše tijelo svojim procesima reagira na ono što mi mislimo, ali često nismo svjesni da tijelo bez obzira na našu, razumom uvjetovanu, misaonu notu osjeća i naše duševno stanje.
    Taj osjećaj se često objašnjava kao "ono" podsvjesno u nama. Kada tijelom počnemo osjećati tijelo, osjećanje osjećaja postaje svjesno i prisutno u nama. Ako i nastaje iz arhetipova naših prijašnjih stanja, to novo stanje je istina trenutka u kojem ga spoznajemo. Ponekad takvom osjećaju dajemo misteriozna imena kao intuicija, instikt ili poimanje, ali rijetko pri tome obraćamo pažnju na govor tijela. Dijalog tijelo- mozak je uvijek prisutan u nama no da bi ga mogli koristiti trebali bi ga naučiti slušati i pokušati razumjeti.
    Jedino sredstvo za ostvarenje tog cilja je tijelo kojem smo vratili izgubljenu inteligenciju, a spoznaja promjena, koje se pri tom događaju, se odvija posredstvom našeg utjelovljenog uma. "Osjećanje osjećaja" nije u nama i ne čeka na našu spoznaju, nego nastaje i traje misaono- osjetilno- osjećajnim procesima.

    4- D samopoimanje je proces svjesne spoznaje "osjećanja osjećaja" koji nas ponekad vraća u prošlost ili osvješćuje u nama novi osjećaj kojeg možemo spoznati samo misleći o njemu.

    "Osjećanje osjećaja" je jasnoća nečeg što u nama traje, nešto što stvarno postoji, nešto što u nama živi svojim životom, čemu se možemo direktno obratiti, to je proces koji se, zahvaljujući našem egoističnom umu, odvija spoznajom samoosjetilnost i samoosjećajnosti i prelazi u samorazumjevanje tijela.

    Spoznavajući tijelo, u našoj glavi nastaju misaone slike o njemu, pa tada osjećamo da se to "nešto" nalazi u tijelu, da već posjeduje i uvijek iznova stvara svoj prostor- vrijeme. U toj novo spoznatoj dimenziji univerzuma našega utjelovljenog uma se godinama krio "osjećaj osjećaja" koji u tom trenu za nas postaje spoznatljiv i odredljiv.
    Sebi i tijelu za ljubav trebali bi te još uvijek bezimene osjećaje misaono obuhvatiti, dodirnuti, slušati, kušati, udahnuti i istovremeno koristeći se zaboravljenim metaforama, izraslim iz materinjeg jezika, stvarati svoj emocionalni jezik. Tek tada ćemo osjetiti koliko je naše osobne energije komprimirano u tome "nečemu" čemu nismo znali ime i koje nismo osjetili, vidjeli, čuli niti svjesno spoznavali.
    Vještinom tumačenja sebe samoga sebi samome mi ulazimo u čudesni svijet istine o svom postojanju. Naše tijelo je onda stvarno cjelina koja je je više od zbroja njegovih djelova.

    avatar

    04.06.2008. (12:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Hvala što ste sudjelovali u ovoj tužnoj priči o životu i konačnom odlasku moje prijateljice Ane.

    Dinaja

    avatar

    04.06.2008. (12:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...