Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • misko

    Čudno ... Ouroborosa spominje i Ru ...grizemo li mi sami sebe?
    Bezbroj svjetova, bezbroj života, bezbroj varijanti tih života u kvantnoj mehanici ... pa opet, boli sudbina, jedna od mogućih sudbina Ane...

    Dobro jutro!
    Ugodan dan želim!

    avatar

    01.06.2008. (06:47)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Bezbroj je naših budućnosti skupljeno u ovom jedinom trenutku i nitko ne zna što će donijeti sljedeći.
    U tome jest užitak i život.
    A biramo ishode sami.

    avatar

    01.06.2008. (07:20)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Hoćemo li u pravom trenutku na pravi naćin ishoditi vizu za život makar ga fragmentirali kroz trenutke,volio bih na toj ogrlici imati samo osmjeh zadovoljstva kojeg eto i tebi ostavljam čitajući te!!
    P.S.Jednu od nedovršenih pjesama nekako sam priveo kraju i obečah ju mladoj blogerici Melindi da gostujem s njom na njenom blogu,poviri malo,može?

    avatar

    01.06.2008. (07:59)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nijanse života.

    avatar

    01.06.2008. (09:34)    -   -   -   -  

  • rU

    alkemija snova ...

    smaragno zeleni labirint od šimšira kao u vrtu nekog drevnog dvorca ...
    a mi lutamo zavijutcima sna, između tezeja i minotaura, kao arijadna ....

    tražeći izlaz ... ili možda središte toga labirinta?

    avatar

    01.06.2008. (09:58)    -   -   -   -  

  • rU

    da, misko, hranimo se sami sobom ...

    a to su, ponekad, teško probavljivi zalogaji ... hihihih ...

    avatar

    01.06.2008. (10:01)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Miško, grizemo i stvaramo u istovrijeme
    @Tražeći sebe........odluka je uvijek u nama samima
    @Magična noć hvala na posjeti tragu.....trenutci su najvrednija ogrlica koju posjedujemo
    @Koraljka da nijanse
    @Ru, Ana je doista lutala labirintom u kristalnom dvorcu svojih snova, samo mi joj nismo uspjeli dodati Ariadninu nit........nije uspjela pronaći ni središte ni izlaz.......Minotaurus ju je mamio, ali joj nije dozvolio da uđe u središte.....

    avatar

    01.06.2008. (10:11)    -   -   -   -  

  • Bego

    Baš krasno, ne samo da sam podvojena ličnost, već se i u svakom trenutku umnožavam u beskrajne moguće budućnosti. Psihijatri će biti presretni kad me se dočepaju. Srećom, ulovit će samo jednog mene :-)

    avatar

    01.06.2008. (11:20)    -   -   -   -  

  • necutako

    nema razumijevanja drugih dok ne naucimo slusati i spoznati sebe..........tek kada shvatim tko sam( i kakve su mi potrebe) shvatim i druge oko sebe.....

    Zadar je grad u koji sam dosla jedne hladne zime gotovo otimajuci se porodici.....hocu da ga vidim...pa dobila sam nagradu i treba da idem........tu sam se namjerila vratiti...... i posjetila ga nekoliko puta a onda i dosla da nadjem svoj dom...... tu sam dozivjela prvu, velicanstvenu, ljetnu oluju na moru isprepletenu bojama sutona, munjama, gromovima i bijesnim valovima.....cula sam tada najuzbudljiviju muziku i gledala najljepsu sliku pripadanja mocnoj prirodi....u tom sam gradu shvatila da me uce onome sto sam vec znala kao mala djevojcica... ali sada na njihov nacin.... a nisam vise bila dijete po godinama.....u tom sam gradu upoznala jednu divnu, mladu zenu koja je bila moja prijateljica, jos uvijek meni najdraza...to je grad .... u kome sunce (na zalasku) pere ledja u moru........grad moje djevojcice.......koja me budi u 4 sata ujutro jer .....ustani pticice pjevaju..... to je moj treci grad....

    avatar

    01.06.2008. (11:37)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Kako si mi preporučila pradzadnji post to ga i pročitah.
    Znaš, mi smo ti bikovi posebne biljke. Volimo osjetiti čvrsto tlo pod nogama, vjerujemo u dokazivo i dlanom dohvatljivo, umom shvatljivo. Snagom svojih rogova stvaramo i razaramo...uvijek je to svijet kakvim ga vidimo i doživljavamo. I strašno smo tvrdoglavi (tvrdorogi, hahaha). Za nas je ljepota u onome što vidimo i što možemo omirisati. Živimo u našem tako stvarnom svijetu.
    Upravo stoga strane su nam svake potrage za bogovima u nama ili van nas.
    A kada su crkvena uvjeravanja u pitanju tada to izgleda ovako: Kako se pretpostavlja starost je svemira oko 15 milijardi godina, starost našeg kamenčića tek trećina ili četvrtina toga. Starost naše vrste tek kojih milion godina, a čovjeka koji razmišlja i hoda tek nekoliko desetaka tisuća godina ( po nekim pretpostavkama i nalazima čak i nekoliko miliona godina). I onda se prije svega dvije tisuće godina pojavi crkva sa svojim tlapnjama kako je sve to Božje djelo. Dođe on među ljude na samom kraju i pretvori svojom snagom crkvu u najvećeg pojedinačnog posjednika dobara na svijetu. Kako je samo bio široke ruke!
    Ako mislimo da je naše vrijeme iznjedrilo reklame i promidžbu tada se teško varamo. I izmišljena je i nametnuta prije dvije tisuće godina.Daleko gora od ovoga što svaki dan gledamo sa malih ekrana.

    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    01.06.2008. (14:07)    -   -   -   -  

  • prorok

    Predugo sam sanjar
    da bih se mijenjao :):):)

    avatar

    01.06.2008. (14:37)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Vrlo dojmljiv i poučan tekst. Kao i svi prije njega, naravno.
    Dok uživam čitajući te, kao da mi se um proširuje do svog punog potencijala, a sjećanja na sve moje prošle ''živote'' i ono što sam naučila tijekom njih, kao da me opet preplavljuje, oslobođeno pretrpanih i kaotičnih ograničenja svijesti. Hvala Ti na tome.
    Toplo te pozdravljam iz Zemlje Ljubavi... u kojoj ne postoje dan i noć jer svjetlost Srca oplahuje zaljubljene, u kojoj vrijeme nije tek omeđena ravna crta i u kojoj mjesto nije utrpano u dosadne i nevažne prostorne okvire... i želim Ti lepršave vedre dane što hrle k ljetu:)

    avatar

    01.06.2008. (14:46)    -   -   -   -  

  • sewen

    U ovom svijetu, u ovoj zbilji, u ovoj stvarnosti - samo jednu "sitnicu" bih mjenjao.
    Vjerujem da svatko pogađa, da to su - ljudi!
    Možda jednom ,kada postanemo besmrtni (a to je nikada) shvatit ćemo da smo bili u zabludi, kujući planove jedan protiv drugoga, utapajući se u proždrljivce, jedući na kraju - same sebe!

    avatar

    01.06.2008. (14:52)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Sve jest sada - i ono što je bilo i što će biti !
    Ali to u životu možemo samo umom pokušati dokučiti, kad bismo to mogli i osjetiti, to ne bio život već postojanje samo, a ipak unatoč svih boli ijepo je živjeti

    avatar

    01.06.2008. (15:59)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Imam "problem" što čitajući tvoje sjajne tekstove imam osjećaj da bi svaki moj komentar bio višak, neprikladan, smetao bi kao kamenčić u cipeli, zato ga najčešće ni ne ostavim...
    U svakom slučaju na tvom blogu umorna srca doista mogu odmoriti jer iz svake riječi zrači ljubav koju nastojiš prenijeti na ostale......

    avatar

    01.06.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • Decy

    kao u vrtu prekrasnih cvjetova,
    tako su tvoje priče vrtovi prekrasnih misli.
    a najviše od svega mi se svidjelo,
    što si imala nekoga tko donese dvije čaše konjaka
    i otvara ti lijepu stranu realnosti o
    'očima s neba' i definira riječ 'misao':)

    avatar

    01.06.2008. (20:12)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Ostavljam Ti osmijeh u prolazu:)

    avatar

    01.06.2008. (22:03)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Svi smo mi Ouroboros dok ne oslobodimo svoju bit skrivenu iza nametnutih misli i slika o tome kakvi bi "trebali biti"... Mi smo mnogo vishe od nametnutih shablona... Sve je upravo tako kako si napisala u svom postu... Pozz...

    avatar

    01.06.2008. (22:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...