Što se tiče većine ljudi, Heraklit je bio u pravu: većina odspava svoj život, nikada ga ne živeći. Život je promjena, rijeka koja neprestano teče i nikad nije ista, a većina se užasava bilo kakvih promjena u svojimmalim životima...
31.05.2008. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niti vjerujem niti nevjerujem u ljudski rod.....jer sta tu ima da se vjeruje ili nevjeruje.......svatko je razlicit a i svi smo mi u globalu tu negdje isti........suze i smijeh su znak da zivimo.....da nismo zamrli...... volim da spavam .....i sanjam...... kao dijete sam pocela da razmisljam o svijetu.....ljudima...svemiru.....i kada su me poslije poducavali grcku filozofiju i poslije krscanstvo.....shvatila sam da mi je to vec sve poznato ....jer sam do vrlo slicnih zakljucaka dolazila kao dijete....oni su prvi zivjeli i zapisali...ali vjerujem da je to prisutno u svim djecjim glavama i bez skole i knjiga.... jedino sto me je u zivotu doista jako taklo i vinulo u druge sfere je fizika......ona me je probudila ili uz nju sam progledala na jedan poseban nacin.....jer kao dijete nisam mogla iz iskustva neke zakone spoznati...... zivot je jedna igra.....i ponekada padnemo i razbijemo koljena ali sve to zaraste i koracam dalje..... bas je interesantno....a kroz suze se ponekada tako lijepo svijet vidi....nekako svjetluca...pa se onda smijeskam...:)
31.05.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bistra
Samo onaj, koji se od srca smije i plaće iz dubine duše zaista živi.... Pozdrav ostavljam.
31.05.2008. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smijeh, san i nada ... prekrasni darovi, doista, dinaja. što bi bez njih značili naši mali kratkotrajni životi i kako bi ih tužno bilo živjeti bez sna, nade i smijeha.
smijeh je uvijek znak duha. nasmijati se, znati se i moći nasmijati, sebi prvenstveno ... nije niti čudo što su kroz povijest mnogi 'mudri' i 'ozbiljni' smijeh smatrali subverzivnim ...jer smijeh razotkriva i ogoljuje svaku ispraznost i taštinu ... zato ne treba vjerovati onima koji kažu da je tuga uzvišena, a smijeh prizeman ...
smijeh liječi dušu, kad se uspijemo nasmijati od srca, do suza, poslije toga osjećamo se kao okupani ...
najljepši mi je prizor prizor dječjeg lica, u djeteta koje se smiješi , dok mu je lice još uvijek mokro od suza ...
31.05.2008. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovaj lijepi post jednom svojom rečenicom potiče na razmišljanja koja sigurno nisi imala na umu dok si ga pisala. Stari su mislioci razmišljali o svijetu u kome žive i nastojali ga objasniti. Točno je da i danas dokazujemo njihova saznanja. Ta je rečenica: ...sve tako do naših dana dok se nije javio stvoritelj i zavladao ljudskim umovima kao jedini i apsolutni bog. Želeći zavladati zemljom i umom crkva je u ime toga Stvoritelja nastojala uništiti znanja koja bi mogla poljuljati njene temelje. Neznanje masa je moć vladajučeg. Nastojala je učiniti isto ono što su poslije činili fašizam i komunizam paleći sve što se kosilo sa njihovim ideologijama. Nebrojeno sam puta pokušavao zamisliti kako bi daleko stigla civilizacija da um nije bio zauzdan crkvenim uzdama. Upravo s toga mrzim crkvu i sva njena laprdanja iz dna duše. Umjesto znanja ponudili su lomače i vladali krvlju. Pogrešno su shvatili vatru o kojoj ti pišeš. Pozdrav u ime oboje
31.05.2008. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crna Ptica svom snagom je nastojala slobodno letjeti nebeskim plavetnilom letjela je dok su joj oluje trgale krila vidjela je samo ucrvane spodobe koje zhive bez cilja i smisla sa jedinom svrhom da grubim vjetrovima lome njena krila onda je Crna Ptica pala na hladan beton po kojem su joj iz kljuna kapale kapljice krvi dok nije umrla i pretvorila se u Orkan Nade koji je pobijedio grube oluje vjetrove besmisla i pretvotio ih u blagi povjetarac onda je otkrila nove vjetrove oluje besmisla ali vishe se ne boji jer zna da nije sama
by Me
31.05.2008. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala vam na tragovima koje ste ostavili............. krenimo zajedno u Školu trenutka Dinaja
Škola trenutka
Bilo je to ono davno vrijeme kada sam nošena idejom "nemoguće učiniti mogućim" počela vjerovati u snagu trenutka. Tražila sam čudesnost postojanja u protegi sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta protega u kojoj sam do tada samo trajala se odjednom počela uvlačiti u moje pokrete otkucajima srca. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja. Sjetih se još jednom anđela čuvara koji mi je pri porodu stavio prst na usta i šapnuo. "zaboravi sve što si do sada čula, zaboravi tonove tvog nastajanja jer ćeš jedino tako moći živjeti." Glazba je umjetnost kojom se izržava ono neizrecivo. Potražih je u harmoniji univerzuma i i začuh njegove boje. Simfonija univerzuma, za mene još uvijek nečujno titranje superstruna, njihova dinamika i ritam, vrijeme, trenutak koji još uvijek ne spoznajem svjesno. To je ono još nespoznato suludo jedinstvo, cjelina koja je više od sume dijelova, onaj trenutak u kojem se rodio ritam. Glazba je ritam kojim se osjeća ono do sada neosjetno. Ritam je izraz života, kosmološka potvrda svijeta i tako temelj čovjekove duhovnosti i njegove harmonične uravnoteženosti. "Kako se razvio ritam u meni, koje li je to tonove slušalo moje srce kada je počelo otkucavati trenutke moga života?" misleći pitam anđela čuvara čije prisustvo osjećam iako ga poslije poroda nikada više nisam vidjela. "Vrati se još jednom na početak. Slijedi misli Giordana Bruna, popni se na svoj misaoni Olimp, pozdravi svoja božanstva, zamjeni ih sa one četiri vile koje su te već jednom uvele u alegoriju trenutka. No sada to više nesmije biti iluzija sna, sada ga doživi svjesno, u njegovoj punoj snazi, osjeti njegovo trajanje i oblikuj ga, proširi ga, zaobli ga u sferu svog bivstvovanja i u jednom treptaju oka se misaono odvoji od univerzuma. Usredotoči sjećanje na samu sebe. Postani sama majstor trenutka jer jedino tako možeš osjetiti umijeće vremena u sebi."iznenada mi ponovo odgovaraju superstrune tonovima svih ovih godinama nečujne glazbe. "Pozivaš me na evolucioni trening, na samosvjesno uranjanje u razvoj vrste i samopoimanje proteklih miliuna godina." upitah anđela. "Da, neka to bude ulazak u svijet iza zavjese iluzija u kojima živiš. Ovaj materijalni svijet je Danteovo čistilište za rođene na plavoj planeti, prolazno prebivalište tvojem istinskom postojanju. Zakorači misaono u sebe samu, pređi uistinu onu granicu između svijetova koju si dotakla u alegoriji trenutka. Uđi u školu trenutka." "Što je škola trenutka?" "To je tvoj istinski životni put. Trenutak do trenutka je život, a između je prazni prostor puteva kojima treba krenuti i stvarati trenutke. Neki odabiru put pokreta, drugi put osjećaja, treći put razmišljanja. Ti kreni četvrtim putem i sjedini u sebi sve puteve, umreži ih u kartama mozga i dozvoli mozgu da upravo taj put pamti." "Broj četiri je u alkemiji bio znak za kamen mudrosti, sjedinjenje tijela, duše i osjećaja. Na početku prošlog stoljeća se vjerovalo da samo odabrani mogu sjediniti u sebi to trojstvo i vinuti se u novu dimenziju, protegu spoznaje potpune osobnosti, protegu vremena i tako spoznati i peti put, na čijem se kraju krije quintesencia, trenutak u kojem je uistinu skupljena vječnost. Kako mogu to ostvariti, gdje da počnem?" "Počni s formulom sa ploče Smaragdine Hermesa Trismegistosa, "Kako gore, tako i dole", formulom koja dokazuje jednakost univerzuma i atoma, formulom potvrđenom u današnjoj znanosti. To dokazuje da u svima vama vladaju isti zakoni, da su svima otvoreni isti putevi, samo ih trebate prepoznati. Zbog toga rečenica ispisana pred ulazom u proročište na Delfima,"Čovječe spoznaj samoga sebe", ima isto tako duboko značenje i neka ti bude vodilja na putu ka spoznaji trenutka."
01.06.2008. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ali ja sam rođena poslije njih, moje misli su proizvod novoga znanja na čijim hramovima stoji natpis, "Tu moraš vjerovati." Zar nemogu početi s epohom u kojoj živim?" "Sve je energija, šapuće ti tvoja epoha i ti si vjerujući u to, tražeći potvrdu čudesnosti te izreke usmjeravala svoju misaonu energiju, pretvarala je u osjećaje i spoznala svoje zvjezdano tijelo, čula oktavu svog ritma, povezala iz njega proizašle tonove linijama iz kojih su izrastali tvoji pokreti. Moj glas je potvrda da je ta teorija istinita. Ipak bez prošlosti nebi bilo niti trenutka u kojem živiš, znanost počiva na temeljima prohujalih epoha i u nemogućnosti konačne spoznaje vraća se uvijek početku, pokušava davnu mistiku pretvoriti u hipoteze, davna vjerovanja oblikovati u definicije iz kojih ti sada učiš. Magičnost brojeva, njihova snaga je oduvijek privlačila zanesenjake koji su onda njima oblikvali svoje misli. Sama si spomenula broj četiri, pa broj pet, no osnova svega je brojka tri, dvojstvo iz kojeg nastaje trojstvo. Trenutak je ono nešto u čemu se sjedinjuje tvoja duša, tvoje tijelo i svijet u kojem živiš." "Kojim se osjetilima moram služiti da bih to spoznala?" "Za istinsku spoznaju trenutka ti netrebaju vanjska osjetila. Njima gledaš, slušaš, dodiruješ i mirišeš, ona ti služe za sjećanje i pamćenje ugode ili neugode. Jednim od njih spoznaješ i tvoje postojanje u tijelu, ali trenutak stvaraš svojim istinskim postojanjem u njemu." Moja misao dobija novi oblik. Da, ja sam već dugo nesvjesno bila u školi trenutka, otkrivala sam tajnovite puteve postojanja, ali još uvijek nisam svjesno spoznala trenutak u kojem to sve spoznajem.
01.06.2008. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Što se tiče većine ljudi, Heraklit je bio u pravu: većina odspava svoj život, nikada ga ne živeći. Život je promjena, rijeka koja neprestano teče i nikad nije ista, a većina se užasava bilo kakvih promjena u svojimmalim životima...
31.05.2008. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Smijeh, nadanje i san
tri jako lijepa poklona.
Prijatno popodne ti želim.
31.05.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Istinu nosimo svi u sebi samim svojim postojanjem,
ali je samo malobrojni prepoznaju...
31.05.2008. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
niti vjerujem niti nevjerujem u ljudski rod.....jer sta tu ima da se vjeruje ili nevjeruje.......svatko je razlicit a i svi smo mi u globalu tu negdje isti........suze i smijeh su znak da zivimo.....da nismo zamrli...... volim da spavam .....i sanjam...... kao dijete sam pocela da razmisljam o svijetu.....ljudima...svemiru.....i kada su me poslije poducavali grcku filozofiju i poslije krscanstvo.....shvatila sam da mi je to vec sve poznato ....jer sam do vrlo slicnih zakljucaka dolazila kao dijete....oni su prvi zivjeli i zapisali...ali vjerujem da je to prisutno u svim djecjim glavama i bez skole i knjiga.... jedino sto me je u zivotu doista jako taklo i vinulo u druge sfere je fizika......ona me je probudila ili uz nju sam progledala na jedan poseban nacin.....jer kao dijete nisam mogla iz iskustva neke zakone spoznati...... zivot je jedna igra.....i ponekada padnemo i razbijemo koljena ali sve to zaraste i koracam dalje..... bas je interesantno....a kroz suze se ponekada tako lijepo svijet vidi....nekako svjetluca...pa se onda smijeskam...:)
31.05.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bistra
Samo onaj, koji se od srca smije i plaće iz dubine duše zaista živi....
Pozdrav ostavljam.
31.05.2008. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Ništa jednostrano ne može nas učiniti Bićima.
Toplo pozdravljam:)
31.05.2008. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
smijeh, san i nada ... prekrasni darovi, doista, dinaja.
što bi bez njih značili naši mali kratkotrajni životi i kako bi ih tužno bilo živjeti bez sna, nade i smijeha.
smijeh je uvijek znak duha. nasmijati se, znati se i moći nasmijati, sebi prvenstveno ...
nije niti čudo što su kroz povijest mnogi 'mudri' i 'ozbiljni' smijeh smatrali subverzivnim ...jer smijeh razotkriva i ogoljuje svaku ispraznost i taštinu ... zato ne treba vjerovati onima koji kažu da je tuga uzvišena, a smijeh prizeman ...
smijeh liječi dušu, kad se uspijemo nasmijati od srca, do suza, poslije toga osjećamo se kao okupani ...
najljepši mi je prizor prizor dječjeg lica, u djeteta koje se smiješi , dok mu je lice još uvijek mokro od suza ...
31.05.2008. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Ovaj lijepi post jednom svojom rečenicom potiče na razmišljanja koja sigurno nisi imala na umu dok si ga pisala. Stari su mislioci razmišljali o svijetu u kome žive i nastojali ga objasniti. Točno je da i danas dokazujemo njihova saznanja.
Ta je rečenica: ...sve tako do naših dana dok se nije javio stvoritelj i zavladao ljudskim umovima kao jedini i apsolutni bog.
Želeći zavladati zemljom i umom crkva je u ime toga Stvoritelja nastojala uništiti znanja koja bi mogla poljuljati njene temelje. Neznanje masa je moć vladajučeg. Nastojala je učiniti isto ono što su poslije činili fašizam i komunizam paleći sve što se kosilo sa njihovim ideologijama.
Nebrojeno sam puta pokušavao zamisliti kako bi daleko stigla civilizacija da um nije bio zauzdan crkvenim uzdama. Upravo s toga mrzim crkvu i sva njena laprdanja iz dna duše. Umjesto znanja ponudili su lomače i vladali krvlju.
Pogrešno su shvatili vatru o kojoj ti pišeš.
Pozdrav u ime oboje
31.05.2008. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
CRNA PTICA
Crna Ptica svom
snagom
je nastojala
slobodno
letjeti
nebeskim
plavetnilom
letjela je
dok su joj
oluje trgale
krila
vidjela je samo
ucrvane spodobe
koje zhive
bez cilja
i smisla
sa jedinom
svrhom
da grubim vjetrovima
lome njena krila
onda je
Crna Ptica
pala na
hladan beton
po kojem su joj
iz kljuna
kapale kapljice
krvi
dok nije umrla
i pretvorila se
u Orkan Nade
koji je pobijedio
grube oluje
vjetrove besmisla
i pretvotio ih u
blagi povjetarac
onda je otkrila
nove vjetrove
oluje besmisla
ali vishe se
ne boji
jer zna da
nije sama
by Me
31.05.2008. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
"Vrijeme je vatra koja plamti ka budućnosti i nikada ne gori unazad."
Citam te i ucim. Hvala ti!
01.06.2008. (03:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinajina svijest o pokretu
hvala vam na tragovima koje ste ostavili.............
krenimo zajedno u Školu trenutka
Dinaja
Škola trenutka
Bilo je to ono davno vrijeme kada sam nošena idejom "nemoguće učiniti mogućim" počela vjerovati u snagu trenutka. Tražila sam čudesnost postojanja u protegi sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta protega u kojoj sam do tada samo trajala se odjednom počela uvlačiti u moje pokrete otkucajima srca. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja.
Sjetih se još jednom anđela čuvara koji mi je pri porodu stavio prst na usta i šapnuo. "zaboravi sve što si do sada čula, zaboravi tonove tvog nastajanja jer ćeš jedino tako moći živjeti."
Glazba je umjetnost kojom se izržava ono neizrecivo. Potražih je u harmoniji univerzuma i i začuh njegove boje. Simfonija univerzuma, za mene još uvijek nečujno titranje superstruna, njihova dinamika i ritam, vrijeme, trenutak koji još uvijek ne spoznajem svjesno. To je ono još nespoznato suludo jedinstvo, cjelina koja je više od sume dijelova, onaj trenutak u kojem se rodio ritam. Glazba je ritam kojim se osjeća ono do sada neosjetno.
Ritam je izraz života, kosmološka potvrda svijeta i tako temelj čovjekove duhovnosti i njegove harmonične uravnoteženosti.
"Kako se razvio ritam u meni, koje li je to tonove slušalo moje srce kada je počelo otkucavati trenutke moga života?" misleći pitam anđela čuvara čije prisustvo osjećam iako ga poslije poroda nikada više nisam vidjela.
"Vrati se još jednom na početak. Slijedi misli Giordana Bruna, popni se na svoj misaoni Olimp, pozdravi svoja božanstva, zamjeni ih sa one četiri vile koje su te već jednom uvele u alegoriju trenutka. No sada to više nesmije biti iluzija sna, sada ga doživi svjesno, u njegovoj punoj snazi, osjeti njegovo trajanje i oblikuj ga, proširi ga, zaobli ga u sferu svog bivstvovanja i u jednom treptaju oka se misaono odvoji od univerzuma. Usredotoči sjećanje na samu sebe. Postani sama majstor trenutka jer jedino tako možeš osjetiti umijeće vremena u sebi."iznenada mi ponovo odgovaraju superstrune tonovima svih ovih godinama nečujne glazbe.
"Pozivaš me na evolucioni trening, na samosvjesno uranjanje u razvoj vrste i samopoimanje proteklih miliuna godina." upitah anđela.
"Da, neka to bude ulazak u svijet iza zavjese iluzija u kojima živiš. Ovaj materijalni svijet je Danteovo čistilište za rođene na plavoj planeti, prolazno prebivalište tvojem istinskom postojanju. Zakorači misaono u sebe samu, pređi uistinu onu granicu između svijetova koju si dotakla u alegoriji trenutka. Uđi u školu trenutka."
"Što je škola trenutka?"
"To je tvoj istinski životni put. Trenutak do trenutka je život, a između je prazni prostor puteva kojima treba krenuti i stvarati trenutke. Neki odabiru put pokreta, drugi put osjećaja, treći put razmišljanja. Ti kreni četvrtim putem i sjedini u sebi sve puteve, umreži ih u kartama mozga i dozvoli mozgu da upravo taj put pamti."
"Broj četiri je u alkemiji bio znak za kamen mudrosti, sjedinjenje tijela, duše i osjećaja. Na početku prošlog stoljeća se vjerovalo da samo odabrani mogu sjediniti u sebi to trojstvo i vinuti se u novu dimenziju, protegu spoznaje potpune osobnosti, protegu vremena i tako spoznati i peti put, na čijem se kraju krije quintesencia, trenutak u kojem je uistinu skupljena vječnost. Kako mogu to ostvariti, gdje da počnem?"
"Počni s formulom sa ploče Smaragdine Hermesa Trismegistosa, "Kako gore, tako i dole", formulom koja dokazuje jednakost univerzuma i atoma, formulom potvrđenom u današnjoj znanosti. To dokazuje da u svima vama vladaju isti zakoni, da su svima otvoreni isti putevi, samo ih trebate prepoznati. Zbog toga rečenica ispisana pred ulazom u proročište na Delfima,"Čovječe spoznaj samoga sebe", ima isto tako duboko značenje i neka ti bude vodilja na putu ka spoznaji trenutka."
01.06.2008. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
"Ali ja sam rođena poslije njih, moje misli su proizvod novoga znanja na čijim hramovima stoji natpis, "Tu moraš vjerovati." Zar nemogu početi s epohom u kojoj živim?"
"Sve je energija, šapuće ti tvoja epoha i ti si vjerujući u to, tražeći potvrdu čudesnosti te izreke usmjeravala svoju misaonu energiju, pretvarala je u osjećaje i spoznala svoje zvjezdano tijelo, čula oktavu svog ritma, povezala iz njega proizašle tonove linijama iz kojih su izrastali tvoji pokreti. Moj glas je potvrda da je ta teorija istinita. Ipak bez prošlosti nebi bilo niti trenutka u kojem živiš, znanost počiva na temeljima prohujalih epoha i u nemogućnosti konačne spoznaje vraća se uvijek početku, pokušava davnu mistiku pretvoriti u hipoteze, davna vjerovanja oblikovati u definicije iz kojih ti sada učiš. Magičnost brojeva, njihova snaga je oduvijek privlačila zanesenjake koji su onda njima oblikvali svoje misli. Sama si spomenula broj četiri, pa broj pet, no osnova svega je brojka tri, dvojstvo iz kojeg nastaje trojstvo. Trenutak je ono nešto u čemu se sjedinjuje tvoja duša, tvoje tijelo i svijet u kojem živiš."
"Kojim se osjetilima moram služiti da bih to spoznala?"
"Za istinsku spoznaju trenutka ti netrebaju vanjska osjetila. Njima gledaš, slušaš, dodiruješ i mirišeš, ona ti služe za sjećanje i pamćenje ugode ili neugode. Jednim od njih spoznaješ i tvoje postojanje u tijelu, ali trenutak stvaraš svojim istinskim postojanjem u njemu."
Moja misao dobija novi oblik. Da, ja sam već dugo nesvjesno bila u školi trenutka, otkrivala sam tajnovite puteve postojanja, ali još uvijek nisam svjesno spoznala trenutak u kojem to sve spoznajem.
01.06.2008. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...