Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • misko

    Što se tiče većine ljudi, Heraklit je bio u pravu: većina odspava svoj život, nikada ga ne živeći. Život je promjena, rijeka koja neprestano teče i nikad nije ista, a većina se užasava bilo kakvih promjena u svojimmalim životima...

    avatar

    31.05.2008. (07:32)    -   -   -   -  

  • prorok

    Smijeh, nadanje i san
    tri jako lijepa poklona.
    Prijatno popodne ti želim.

    avatar

    31.05.2008. (14:03)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Istinu nosimo svi u sebi samim svojim postojanjem,
    ali je samo malobrojni prepoznaju...

    avatar

    31.05.2008. (14:08)    -   -   -   -  

  • necutako

    niti vjerujem niti nevjerujem u ljudski rod.....jer sta tu ima da se vjeruje ili nevjeruje.......svatko je razlicit a i svi smo mi u globalu tu negdje isti........suze i smijeh su znak da zivimo.....da nismo zamrli...... volim da spavam .....i sanjam...... kao dijete sam pocela da razmisljam o svijetu.....ljudima...svemiru.....i kada su me poslije poducavali grcku filozofiju i poslije krscanstvo.....shvatila sam da mi je to vec sve poznato ....jer sam do vrlo slicnih zakljucaka dolazila kao dijete....oni su prvi zivjeli i zapisali...ali vjerujem da je to prisutno u svim djecjim glavama i bez skole i knjiga.... jedino sto me je u zivotu doista jako taklo i vinulo u druge sfere je fizika......ona me je probudila ili uz nju sam progledala na jedan poseban nacin.....jer kao dijete nisam mogla iz iskustva neke zakone spoznati...... zivot je jedna igra.....i ponekada padnemo i razbijemo koljena ali sve to zaraste i koracam dalje..... bas je interesantno....a kroz suze se ponekada tako lijepo svijet vidi....nekako svjetluca...pa se onda smijeskam...:)

    avatar

    31.05.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • bistra

    Samo onaj, koji se od srca smije i plaće iz dubine duše zaista živi....
    Pozdrav ostavljam.

    avatar

    31.05.2008. (15:26)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Ništa jednostrano ne može nas učiniti Bićima.

    Toplo pozdravljam:)

    avatar

    31.05.2008. (17:21)    -   -   -   -  

  • rU

    smijeh, san i nada ... prekrasni darovi, doista, dinaja.
    što bi bez njih značili naši mali kratkotrajni životi i kako bi ih tužno bilo živjeti bez sna, nade i smijeha.

    smijeh je uvijek znak duha. nasmijati se, znati se i moći nasmijati, sebi prvenstveno ...
    nije niti čudo što su kroz povijest mnogi 'mudri' i 'ozbiljni' smijeh smatrali subverzivnim ...jer smijeh razotkriva i ogoljuje svaku ispraznost i taštinu ... zato ne treba vjerovati onima koji kažu da je tuga uzvišena, a smijeh prizeman ...

    smijeh liječi dušu, kad se uspijemo nasmijati od srca, do suza, poslije toga osjećamo se kao okupani ...

    najljepši mi je prizor prizor dječjeg lica, u djeteta koje se smiješi , dok mu je lice još uvijek mokro od suza ...

    avatar

    31.05.2008. (19:14)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Ovaj lijepi post jednom svojom rečenicom potiče na razmišljanja koja sigurno nisi imala na umu dok si ga pisala. Stari su mislioci razmišljali o svijetu u kome žive i nastojali ga objasniti. Točno je da i danas dokazujemo njihova saznanja.
    Ta je rečenica: ...sve tako do naših dana dok se nije javio stvoritelj i zavladao ljudskim umovima kao jedini i apsolutni bog.
    Želeći zavladati zemljom i umom crkva je u ime toga Stvoritelja nastojala uništiti znanja koja bi mogla poljuljati njene temelje. Neznanje masa je moć vladajučeg. Nastojala je učiniti isto ono što su poslije činili fašizam i komunizam paleći sve što se kosilo sa njihovim ideologijama.
    Nebrojeno sam puta pokušavao zamisliti kako bi daleko stigla civilizacija da um nije bio zauzdan crkvenim uzdama. Upravo s toga mrzim crkvu i sva njena laprdanja iz dna duše. Umjesto znanja ponudili su lomače i vladali krvlju.
    Pogrešno su shvatili vatru o kojoj ti pišeš.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    31.05.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    CRNA PTICA

    Crna Ptica svom
    snagom
    je nastojala
    slobodno
    letjeti
    nebeskim
    plavetnilom
    letjela je
    dok su joj
    oluje trgale
    krila
    vidjela je samo
    ucrvane spodobe
    koje zhive
    bez cilja
    i smisla
    sa jedinom
    svrhom
    da grubim vjetrovima
    lome njena krila
    onda je
    Crna Ptica
    pala na
    hladan beton
    po kojem su joj
    iz kljuna
    kapale kapljice
    krvi
    dok nije umrla
    i pretvorila se
    u Orkan Nade
    koji je pobijedio
    grube oluje
    vjetrove besmisla
    i pretvotio ih u
    blagi povjetarac
    onda je otkrila
    nove vjetrove
    oluje besmisla
    ali vishe se
    ne boji
    jer zna da
    nije sama

    by Me

    avatar

    31.05.2008. (22:14)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    "Vrijeme je vatra koja plamti ka budućnosti i nikada ne gori unazad."
    Citam te i ucim. Hvala ti!

    avatar

    01.06.2008. (03:31)    -   -   -   -  

  • Dinajina svijest o pokretu

    hvala vam na tragovima koje ste ostavili.............
    krenimo zajedno u Školu trenutka
    Dinaja

    Škola trenutka

    Bilo je to ono davno vrijeme kada sam nošena idejom "nemoguće učiniti mogućim" počela vjerovati u snagu trenutka. Tražila sam čudesnost postojanja u protegi sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta protega u kojoj sam do tada samo trajala se odjednom počela uvlačiti u moje pokrete otkucajima srca. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja.
    Sjetih se još jednom anđela čuvara koji mi je pri porodu stavio prst na usta i šapnuo. "zaboravi sve što si do sada čula, zaboravi tonove tvog nastajanja jer ćeš jedino tako moći živjeti."
    Glazba je umjetnost kojom se izržava ono neizrecivo. Potražih je u harmoniji univerzuma i i začuh njegove boje. Simfonija univerzuma, za mene još uvijek nečujno titranje superstruna, njihova dinamika i ritam, vrijeme, trenutak koji još uvijek ne spoznajem svjesno. To je ono još nespoznato suludo jedinstvo, cjelina koja je više od sume dijelova, onaj trenutak u kojem se rodio ritam. Glazba je ritam kojim se osjeća ono do sada neosjetno.
    Ritam je izraz života, kosmološka potvrda svijeta i tako temelj čovjekove duhovnosti i njegove harmonične uravnoteženosti.
    "Kako se razvio ritam u meni, koje li je to tonove slušalo moje srce kada je počelo otkucavati trenutke moga života?" misleći pitam anđela čuvara čije prisustvo osjećam iako ga poslije poroda nikada više nisam vidjela.
    "Vrati se još jednom na početak. Slijedi misli Giordana Bruna, popni se na svoj misaoni Olimp, pozdravi svoja božanstva, zamjeni ih sa one četiri vile koje su te već jednom uvele u alegoriju trenutka. No sada to više nesmije biti iluzija sna, sada ga doživi svjesno, u njegovoj punoj snazi, osjeti njegovo trajanje i oblikuj ga, proširi ga, zaobli ga u sferu svog bivstvovanja i u jednom treptaju oka se misaono odvoji od univerzuma. Usredotoči sjećanje na samu sebe. Postani sama majstor trenutka jer jedino tako možeš osjetiti umijeće vremena u sebi."iznenada mi ponovo odgovaraju superstrune tonovima svih ovih godinama nečujne glazbe.
    "Pozivaš me na evolucioni trening, na samosvjesno uranjanje u razvoj vrste i samopoimanje proteklih miliuna godina." upitah anđela.
    "Da, neka to bude ulazak u svijet iza zavjese iluzija u kojima živiš. Ovaj materijalni svijet je Danteovo čistilište za rođene na plavoj planeti, prolazno prebivalište tvojem istinskom postojanju. Zakorači misaono u sebe samu, pređi uistinu onu granicu između svijetova koju si dotakla u alegoriji trenutka. Uđi u školu trenutka."
    "Što je škola trenutka?"
    "To je tvoj istinski životni put. Trenutak do trenutka je život, a između je prazni prostor puteva kojima treba krenuti i stvarati trenutke. Neki odabiru put pokreta, drugi put osjećaja, treći put razmišljanja. Ti kreni četvrtim putem i sjedini u sebi sve puteve, umreži ih u kartama mozga i dozvoli mozgu da upravo taj put pamti."
    "Broj četiri je u alkemiji bio znak za kamen mudrosti, sjedinjenje tijela, duše i osjećaja. Na početku prošlog stoljeća se vjerovalo da samo odabrani mogu sjediniti u sebi to trojstvo i vinuti se u novu dimenziju, protegu spoznaje potpune osobnosti, protegu vremena i tako spoznati i peti put, na čijem se kraju krije quintesencia, trenutak u kojem je uistinu skupljena vječnost. Kako mogu to ostvariti, gdje da počnem?"
    "Počni s formulom sa ploče Smaragdine Hermesa Trismegistosa, "Kako gore, tako i dole", formulom koja dokazuje jednakost univerzuma i atoma, formulom potvrđenom u današnjoj znanosti. To dokazuje da u svima vama vladaju isti zakoni, da su svima otvoreni isti putevi, samo ih trebate prepoznati. Zbog toga rečenica ispisana pred ulazom u proročište na Delfima,"Čovječe spoznaj samoga sebe", ima isto tako duboko značenje i neka ti bude vodilja na putu ka spoznaji trenutka."

    avatar

    01.06.2008. (08:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    "Ali ja sam rođena poslije njih, moje misli su proizvod novoga znanja na čijim hramovima stoji natpis, "Tu moraš vjerovati." Zar nemogu početi s epohom u kojoj živim?"
    "Sve je energija, šapuće ti tvoja epoha i ti si vjerujući u to, tražeći potvrdu čudesnosti te izreke usmjeravala svoju misaonu energiju, pretvarala je u osjećaje i spoznala svoje zvjezdano tijelo, čula oktavu svog ritma, povezala iz njega proizašle tonove linijama iz kojih su izrastali tvoji pokreti. Moj glas je potvrda da je ta teorija istinita. Ipak bez prošlosti nebi bilo niti trenutka u kojem živiš, znanost počiva na temeljima prohujalih epoha i u nemogućnosti konačne spoznaje vraća se uvijek početku, pokušava davnu mistiku pretvoriti u hipoteze, davna vjerovanja oblikovati u definicije iz kojih ti sada učiš. Magičnost brojeva, njihova snaga je oduvijek privlačila zanesenjake koji su onda njima oblikvali svoje misli. Sama si spomenula broj četiri, pa broj pet, no osnova svega je brojka tri, dvojstvo iz kojeg nastaje trojstvo. Trenutak je ono nešto u čemu se sjedinjuje tvoja duša, tvoje tijelo i svijet u kojem živiš."
    "Kojim se osjetilima moram služiti da bih to spoznala?"
    "Za istinsku spoznaju trenutka ti netrebaju vanjska osjetila. Njima gledaš, slušaš, dodiruješ i mirišeš, ona ti služe za sjećanje i pamćenje ugode ili neugode. Jednim od njih spoznaješ i tvoje postojanje u tijelu, ali trenutak stvaraš svojim istinskim postojanjem u njemu."
    Moja misao dobija novi oblik. Da, ja sam već dugo nesvjesno bila u školi trenutka, otkrivala sam tajnovite puteve postojanja, ali još uvijek nisam svjesno spoznala trenutak u kojem to sve spoznajem.

    avatar

    01.06.2008. (08:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...