Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • gustirna

    Prilagođavajući se drugima, ili drugačijem, polako gubimo sebe. Slažem se. Pogotovo kad su djeca oko nas i trebaju nas. No, kako djeca odrastaju, nekako proporcionalno, se pomalo vraća i onaj osjećaj o samom sebi. Bar se meni tako događa. Kad je došlo vrijeme da ne moram stalno biti kraj njih, za njih, oko njih - počela sam se vraćati sebi, ljudima, stvarima i događajima koje volim i oduvijek sam voljela. Možda sam tako uskratila jedan dio sebe obitelji, ali neće biti štete. Puno bi više štete bilo da sam ostala nepovratno zarobljena negdje daleko od sebe.
    Duhovni rast ne mora nužno uvijek biti na rastućoj putanji. Mislim da se svima koji su osjetili to duhovno osvješčivanje, dešavaju periodi duhovnih uzleta, pa onda spustova, stagniranja, pa opet uzleta. Čini mi se da je šarenilo potrebno, naposljetku i duga je šarena. :-))))))

    avatar

    30.05.2008. (12:33)    -   -   -   -  

  • lučica

    znaš,zanimljivo je sve to ..ti meni pišeš super postove i primjetila sam da su komentari opuštajući, veseli, u jednom zafrkantskom tonu,optimistički što je super...mislim da si prije pisala puno više o sebi.,o svom duhovnom putu
    ti najbolje znaš stanje svoje nutrine..
    a opet to s prilogođavanjem i povodljivošću..ja ti tu nemam baš puno za reći, jer sam totalno neprilagođena ovom svijetu i sustavu oko sebe.,pa prema tome nisam ni povodljiva, ali ovaj tvoj post savršeno razumijem..:)))

    avatar

    30.05.2008. (14:00)    -   -   -   -  

  • MNP

    Volim proljeće..ove dan kad je toplije...kad padne mrak
    sjednem vani sa zvijezdama, oblacima, u miru mirisa
    pokošene trave, procvijetalog cvijeća i drveća...sa svojim
    mislima.Lijep je to kraj dana, hranim se uspomenama,
    molitvama, dragim likom...

    avatar

    30.05.2008. (14:54)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Eto sad si i meni pomogla da neke stvari bolje posložim... a mir je sigurno tu negdje!

    avatar

    30.05.2008. (15:00)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Potpuno samovanje meni predstavlja potpunu slobodu... volim to i lijepo mi je, ali nakon duljeg vremena provedenog u samovanju, novi susret s ljudima pretvori te u Mawglia i moraš sve iznova učiti (kao ja)...

    avatar

    30.05.2008. (15:23)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Ja trenutno uživam u samoći i tišini na svom Brdu nakon proljeća provedenog među valjda milion ljudi (tako mi se činilo). U pravu si, zaista se naviknemo ne razmišljati. Pa samoća godi.
    Drugu Sanju sam primjetila, kliknula i vidjela da to nisi ti :)))

    avatar

    30.05.2008. (18:30)    -   -   -   -  

  • Nemam pojma - slike

    Pronaći ćeš :-)

    avatar

    30.05.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ma nisi ti sebe izgubila. Upravo si ovaj post napisala TI - prava TI. Prava Ti se i ovom temom buniš protiv utapanja u masi. Pisanje na blogu je jedan od predivnih načina da preispitamo sami sebe.
    Ne bojim se ja za tebe..... :)

    avatar

    31.05.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • fearthe

    neznam sto da recen....
    cas si depresivna cas razmišljas vrlo pametno...
    shvacan da je linija u hrv tu negdje ali nemoj se predat ne go se trgnii..............
    i nisan s ovim mislio nista bed:)

    avatar

    31.05.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    ovako: neće biti umno jer za to i nisam nešto sposobna, ali mislim da ponekad nije lako ni u svoja četiri zida niti s pet, šest lica,... zapravo se uvijek u susretu s drugima i s različitim situacijama testiramo.. i to je dobro radi nas...

    i tražih dugo, dugo po svom blogu nešto što reče a. šuljić i na kraju odoh u tražilicu jer nisam znala da sam to tako davno citirala.. pa sada dijelim s tobom želeći ti da u danu ipak nalaziš vrijeme za sebe jer nam je to svima potrebno. ne možemo se samo razdavati jer ćemo uskoro ostati bez ičega. a što ćemo tada dati...

    pusa velika, i stihovi kao inspiracija:

    NE GOVORITI

    Možda bi od svega što se može htjeti
    trebalo htjeti ne govoriti

    Negovor bi bio velik pomak prema skladu

    Svemirski mir valjalo bi pretočiti u se
    već i zbog toga što smo se s tolikih riječi
    ispraznili

    Valjalo bi htjeti
    ne govoriti

    avatar

    31.05.2008. (14:47)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Val, sad smo gore, sad dolje, no to je i dalje naše more.

    avatar

    02.06.2008. (09:33)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Dugo vremena nisam bio na tvom blogu. Na zalost ali ... opet sam tu i vise mi neces uteci.

    Ljudi jesu drustvena bica ali prava postignuca postizu kada se izdignu iz mase i uteknu u svoja cetiri zida gdje sa najugodnije osjecaju. Tu postaju svoji i izdvojeni od povodljivog utjecaja mase (najlakse je nemati svoje misljenje i prihvatiti ili se povoditi tudjim), kao pojedinci, nsto i naprave. Naravno, to ne znaci da ne treba osluskivati zvukove mase ali sjecam se kako je neki pametan francuz onomad rekao: Ako i pedeset miliona francuza govori glupost, to ipak ostaje glupost. Ukoliko se ne varam, to je bio De Gaulle.

    Dakle ...

    avatar

    02.06.2008. (16:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...