Dok je još živio u pećinama, čovjek je gledao u Prirodu i nije je razumijevao. Grmljavina! Prasak koji olujnu noć na trenutak pretvara u dan. Zatim čudo: ispred pećine pada stablo, pokosila ga plamena munja. U vis se vije crvenilo koje pruža toplinu. Da uzme jednu granu i dovuče je kolibu? Pa tako zarobi toplinu i svijetlost koju mu šalju bogovi? Jer kako drugačije može biti? Mora da se bogovi ljute, samo su oni u stanju stvarati svijetlost i toplinu koja sve oko sebe vatrenim jezicima guta ...
Sve je to nerazumijevanje okoline, draga Dinajo. Gledao oko sebe i primjećujem, kako se ništa nije promijenilo! Ogromna većina ljudi tetura kroz Život bez razumijevanja za okolinu i prirodne zakonitosti, još manje sebe. Mnogi žive tuđe živote, nikad nisu ni pokušali živjeti svoje... Najlakše je za sve zahvaljivati (ili okrivljavati) bogove (boga), najčešće Ga spominjujući prikreveno, zivući ga Sudbinom.
Želim ti lijep i ugodan dan!
30.05.2008. (06:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čovjek ima poriv stvarati, tijelom ili duhom. stvarati svoje produžetke, koji će nastaviti postojanje, produžiti život.
zato rađa djecu ili piše pjesme ... ili i jedno i drugo ... hihih
sklona sam konstruktivističkom poimanju svijeta - svako, uz socijalnmu potporu, konstruira vlastita znanja, svoje poimanje svijeta, svoj sustav vrijednosti ... da svaki pojedinac ne bi počinjao iz početka, da svijet ne bi nestao s umiranjem svakog pojedinca, tu su - drugi, oni bliski nam po krvi ili po duhu ... suvremenci ali i prethodnici ...
kismet? sudbina? parke i suđaje, blagonaklona ili ravnodušna božanstva? sklona sam vjerovati, kao i misko, da smo to mi sami ... no samo donekle ... jer ipak smo u vlasti 'prirodnih zakonitosti', zakonitosti naše ljudske prirode koja je 'starija' od pojedinca ...
30.05.2008. (07:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Miško, draga Ru, doista vam hvala na sudjelovanju u mojim razmišljanjima.........naš današnji dijalog dokazuje upravo to da je svatko od nas unikat u univerzumu, univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama je doista za svakoga od nas država sunca.....proizašli iz primum mobile, iz prirodnih zakona, slijedeći zakon zlatnog reza i dinamiku zlaćane spirale mi u sebi nosimo "oči božje" onu zadnju točku zlaćane spiralale.........Humberto Maturana nam svojim istraživanjima to i potvrđuje, jer tvrdi da je sve u univerzumu nastalo autopoiezom, procesom dinamičke samoorganizacije ćelija.............
30.05.2008. (07:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pratim, koliko stižem i koliko mi vrijeme dopušta, tvoje mudre riječi... malo sam se zatvorila u sebe, neki tamni oblaci ružnih slutnji su se navukli, a ja sam od onih koji se zatvore i nose u sebi... ma, sve je lako kad si ti u pitanju, teže je kad se nevolja odnosi na tvoje draga, posebno one najdraže... idem na kratki godišnji, skupiti snagu u sebi... pošalji poneku dobru vibraciju...
pozdrav topli
30.05.2008. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemam drugih bogova osim sebe......a vrijeme mi dodje kao djavo....pa se opirem njemu...pa prepustam...pa me malo nije briga za to vrijeme......jer kad nebi imali te kalendare i satove.... imala bih jos tako mnogo ispred sebe ..... jos toliko mnogo da bi se umorila misleci na to......ko Balaskov konj i geometar mjereci salas....i zato necem da mjerim.....a za svemir mi svejedno....on svojim putem a ja u njemu poput zametka.....:)
30.05.2008. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah Proroče, Bog nije izmišljen, on je energija koju je crkva nazvala "Bog" i uzela monopol nad njim, dobri starac sa dugom bradom je ikonografija te osnovne pokretačke energije, energije kojoj još nije pronađen izvor...ja ju nazivam LJUBAV.........
30.05.2008. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubav! Ljubav je Bog sam! Ljubav prema sebi, tebi, svima i svemu što znam i što naslućujem. Ljubav je najmoćnija stvaralačka energija i ona je bezvremena. Nikad nije nastala, nikad neće prestati- ona jest!
30.05.2008. (14:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prelijepo si ovo napisala!!! Uzhivala sam u svakoj rechenici kao i uvijek kad te chitam. Mi smo beskrajni univerzumi unutar omedjenog prostora... Kao pahuljice snijega... Kad se spoje svijest i podsvijest prvo na vidjelo izadju traume, ali kad se s njima suochimo i otklonimo ih ostaje samo beskrajni univerzum i chista Ljubav koja che nas vjechno pratiti na svim nashim putovanjima kozmosom... Jer mi postajemo Ljubav... A drzhava Sunca je tamo gdje smo mi... Pusa...
30.05.2008. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pred par godina, moj dobar prijatelj, koji se nikada nije ženio niti ima djecu, reče: "znaš, da mi je nešto stvoriti pa kada me više ne bude, da mogu za mnom govoriti: ovo je on stvorio!" želi da mu ime pominju kad ga ne bude, želeći vjerojatno biti meštrović ili gundulić. još uvijek nije ništa stvorio, osim tri započete 'stvari'. mislim da se izgubio u silnim željama. stvaralaštvo, ono za koje 'svi' znaju, dar je samo rijetkima. ali....ne ostavljamo li svi mi neki trag....
30.05.2008. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ta veličanstvena dimenzija, taj sjajna snaga, ljubi nas na putu u zastrašujući i hrabri život na Zemlji, uvjeravajući nas da će Njegova savršena, bezuvjetna i vječna Ljubav osvjetljavati naš put tijekom svih naših dana... a u tim danima, MI, svatko samo sebi nalik, postajemo dio svog svemira... čestica sreće, mira i ljubavi koja državu stvara... Prekrasno napisano... idem čitati još jednom... i još jednom...
Veliki osmijeh Ti ostavljam i lepršavi vikend želim:))
30.05.2008. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preozbiljna tema za ovaj vreli dan...a sve opcije su otvorene. Strah o neminovnosti kraja, vraća nas na naš prapočetak. I lakše nam je rješavati enigmu početka, jer svi imamo istinu sopstvenog početaka-majku... tu međufazu, tu poveznicu pojedinačnog i općeg.. Naše trajanje između creda – Omnia vincit amor (Ljubav sve pobjeđuje) i izreke -- Omnia mors aequat (Smrt sve izjednačuje)... naš je ograničeni trenutak u kojem se ostvarujemo. I svi sadimo svoju voćku, koja će ostati iza nas i biti naš trag nakon nas. Danas sam pročitala riječi 105-godišnjeg Swamia, i pozelih vjerovati u lakoću njegovih misli o smrti: "Ona je korak više u našoj evoluciji, kao san, koji je odmor nakon naporna dana. Misli s kojima umiremo, određuju nam idući život." Ostavljam ti osmijeh i želim lijep vikend.
30.05.2008. (23:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Dok je još živio u pećinama, čovjek je gledao u Prirodu i nije je razumijevao.
Grmljavina! Prasak koji olujnu noć na trenutak pretvara u dan. Zatim čudo: ispred pećine pada stablo, pokosila ga plamena munja. U vis se vije crvenilo koje pruža toplinu. Da uzme jednu granu i dovuče je kolibu? Pa tako zarobi toplinu i svijetlost koju mu šalju bogovi? Jer kako drugačije može biti? Mora da se bogovi ljute, samo su oni u stanju stvarati svijetlost i toplinu koja sve oko sebe vatrenim jezicima guta ...
Sve je to nerazumijevanje okoline, draga Dinajo. Gledao oko sebe i primjećujem, kako se ništa nije promijenilo! Ogromna većina ljudi tetura kroz Život bez razumijevanja za okolinu i prirodne zakonitosti, još manje sebe. Mnogi žive tuđe živote, nikad nisu ni pokušali živjeti svoje...
Najlakše je za sve zahvaljivati (ili okrivljavati) bogove (boga), najčešće Ga spominjujući prikreveno, zivući ga Sudbinom.
Želim ti lijep i ugodan dan!
30.05.2008. (06:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
čovjek ima poriv stvarati, tijelom ili duhom. stvarati svoje produžetke, koji će nastaviti postojanje, produžiti život.
zato rađa djecu ili piše pjesme ... ili i jedno i drugo ... hihih
sklona sam konstruktivističkom poimanju svijeta - svako, uz socijalnmu potporu, konstruira vlastita znanja, svoje poimanje svijeta, svoj sustav vrijednosti ...
da svaki pojedinac ne bi počinjao iz početka, da svijet ne bi nestao s umiranjem svakog pojedinca, tu su - drugi, oni bliski nam po krvi ili po duhu ... suvremenci ali i prethodnici ...
kismet? sudbina? parke i suđaje, blagonaklona ili ravnodušna božanstva?
sklona sam vjerovati, kao i misko, da smo to mi sami ... no samo donekle ... jer ipak smo u vlasti 'prirodnih zakonitosti', zakonitosti naše ljudske prirode koja je 'starija' od pojedinca ...
30.05.2008. (07:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Dragi Miško, draga Ru, doista vam hvala na sudjelovanju u mojim razmišljanjima.........naš današnji dijalog dokazuje upravo to da je svatko od nas unikat u univerzumu, univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama je doista za svakoga od nas država sunca.....proizašli iz primum mobile, iz prirodnih zakona, slijedeći zakon zlatnog reza i dinamiku zlaćane spirale mi u sebi nosimo "oči božje" onu zadnju točku zlaćane spiralale.........Humberto Maturana nam svojim istraživanjima to i potvrđuje, jer tvrdi da je sve u univerzumu nastalo autopoiezom, procesom dinamičke samoorganizacije ćelija.............
30.05.2008. (07:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
I jesi, jesi otok, mirna luka za sve nas namjernike i zoveš se ljubav!
30.05.2008. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajanstveni hram
Prekrasan tekst istina fakat je svako od nas unikat
pozdrav
30.05.2008. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
pratim, koliko stižem i koliko mi vrijeme dopušta, tvoje mudre riječi...
malo sam se zatvorila u sebe, neki tamni oblaci ružnih slutnji su se navukli, a ja sam od onih koji se zatvore i nose u sebi... ma, sve je lako kad si ti u pitanju, teže je kad se nevolja odnosi na tvoje draga, posebno one najdraže...
idem na kratki godišnji, skupiti snagu u sebi... pošalji poneku dobru vibraciju...
pozdrav topli
30.05.2008. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
nemam drugih bogova osim sebe......a vrijeme mi dodje kao djavo....pa se opirem njemu...pa prepustam...pa me malo nije briga za to vrijeme......jer kad nebi imali te kalendare i satove.... imala bih jos tako mnogo ispred sebe ..... jos toliko mnogo da bi se umorila misleci na to......ko Balaskov konj i geometar mjereci salas....i zato necem da mjerim.....a za svemir mi svejedno....on svojim putem a ja u njemu poput zametka.....:)
30.05.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Bog je stvoritelj nije izmišljen
ali crkva izmišlja svece da bi
tako lako vladala ljudima.
30.05.2008. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
ah Proroče, Bog nije izmišljen, on je energija koju je crkva nazvala "Bog" i uzela monopol nad njim, dobri starac sa dugom bradom je ikonografija te osnovne pokretačke energije, energije kojoj još nije pronađen izvor...ja ju nazivam LJUBAV.........
30.05.2008. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
safiris
Ostavljam topli pozdrav:)
30.05.2008. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Ljubav! Ljubav je Bog sam!
Ljubav prema sebi, tebi, svima i svemu što znam i što naslućujem.
Ljubav je najmoćnija stvaralačka energija i ona je bezvremena.
Nikad nije nastala, nikad neće prestati- ona jest!
30.05.2008. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Ljubav, pozitivna radoznalost , snaga stvaralaštva ...generatori su promjena ... pokreću , mijenjaju , čine naše trajanje ovdje i sada sretnijim :-))
Lijep ti vikend , draga Dinajo !
30.05.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
Prelijepo si ovo napisala!!! Uzhivala sam u svakoj rechenici kao i uvijek kad te chitam. Mi smo beskrajni univerzumi unutar omedjenog prostora... Kao pahuljice snijega... Kad se spoje svijest i podsvijest prvo na vidjelo izadju traume, ali kad se s njima suochimo i otklonimo ih ostaje samo beskrajni univerzum i chista Ljubav koja che nas vjechno pratiti na svim nashim putovanjima kozmosom... Jer mi postajemo Ljubav... A drzhava Sunca je tamo gdje smo mi... Pusa...
30.05.2008. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
pred par godina, moj dobar prijatelj,
koji se nikada nije ženio niti ima djecu, reče:
"znaš, da mi je nešto stvoriti pa kada me više ne bude,
da mogu za mnom govoriti: ovo je on stvorio!"
želi da mu ime pominju kad ga ne bude,
želeći vjerojatno biti meštrović ili gundulić.
još uvijek nije ništa stvorio, osim tri započete 'stvari'.
mislim da se izgubio u silnim željama.
stvaralaštvo, ono za koje 'svi' znaju,
dar je samo rijetkima.
ali....ne ostavljamo li svi mi neki trag....
30.05.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Ta veličanstvena dimenzija, taj sjajna snaga, ljubi nas na putu u zastrašujući i hrabri život na Zemlji, uvjeravajući nas da će Njegova savršena, bezuvjetna i vječna Ljubav osvjetljavati naš put tijekom svih naših dana... a u tim danima, MI, svatko samo sebi nalik, postajemo dio svog svemira... čestica sreće, mira i ljubavi koja državu stvara...
Prekrasno napisano... idem čitati još jednom... i još jednom...
Veliki osmijeh Ti ostavljam i lepršavi vikend želim:))
30.05.2008. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji dani i noći
Preozbiljna tema za ovaj vreli dan...a sve opcije su otvorene. Strah o neminovnosti kraja, vraća nas na naš prapočetak. I lakše nam je rješavati enigmu početka, jer svi imamo istinu sopstvenog početaka-majku... tu međufazu, tu poveznicu pojedinačnog i općeg.. Naše trajanje između creda – Omnia vincit amor (Ljubav sve pobjeđuje) i izreke -- Omnia mors aequat (Smrt sve izjednačuje)... naš je ograničeni trenutak u kojem se ostvarujemo. I svi sadimo svoju voćku, koja će ostati iza nas i biti naš trag nakon nas.
Danas sam pročitala riječi 105-godišnjeg Swamia, i pozelih vjerovati u lakoću njegovih misli o smrti: "Ona je korak više u našoj evoluciji, kao san, koji je odmor nakon naporna dana. Misli s kojima umiremo, određuju nam idući život."
Ostavljam ti osmijeh i želim lijep vikend.
30.05.2008. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...