Pa ne bi se baš složili. Kao prvo, sekularizacija je moderni, a ne postmoderni fenomen. Drugo, vodeći istraživači religije, i kod nas i u svijetu, smatraju kako sekularizacija nije uspjela. Crkve jesu prazne, ali to ne znači da su ljudi izgubili vjeru. Nastupila je tzv institucionalna sekularizacija ili ne-crkvenost, ali ne i sekularizacija. Npr. Norveška je najslabije religiozna zemlja u Europi. U njoj prema podacima iz prošle godine posjećenost crkvi iznosi 3 posto. 36 posto Norvežana vjeruje unutar Norveške crkve, 9 posto su ateisti, a ostalih 46 posto nije sklona vjerovati crkvi, ali vjeruju u nešto drugo. Btw, Norveška ima velik broj samoubojstava. Naravno, ne treba uspoređivati Norvešku s Hrvatskom, ali odbacivanje svetog je jedino odbacivanje crkvenog u Europi. A sad da ću se baš ubijati zbog crkve... Angel&Wolf
29.05.2008. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U ovom trenutku mi smo narod koji je ne svojom voljom doveden na rub egzistencije, pa su nam umjesto međuljudskih odnosa prioriteti postali goli život i njegovo održavanje. U svoj toj trci i zbrci propuštamo vidjeti, osjetiti svoju djecu onakvima kakvima se oni vide, kakvima se oni osjećaju, propuštamo im biti oslonac kada nas trebaju. Zaboravljamo postaviti putokaze koje bi oni slijedili, ne stižemo se osvrnuti i vidjeti prate li naš tempo. Ono što je nama, odraslim, formiranim osobama lako, za njih se čini nepremostivom preprekom. U trenutku nemogućnosti da prepoznaju kako su i bol i trenutačna izgubljenost samo postaja na putu, nikako konačno odredište, oni posustaju .Voljela bih kada bi se svatko od nas sjetio da je ljubav dar koji rijetko tko odbija i kada bismo pronašli vremena i načina tom ljubavlju obogatiti svoje potomke, učiniti ih sretnijim, sigurnijim u sebe. Analizirati i polemizirati možemo do vječnosti i natrag, no uvijek su vrijedniji konkretni dokazi ljubavi, razumijevanja, pažnje. Vjerujem da se takvi putokazi, takvi darovi prvenstveno trebaju ponijeti iz djetinjstva, iz obitelji a crkva, kao i sve druge institucije, jesu i mogu biti tek nadogradnja.
Srdačan pozdrav.
R.
29.05.2008. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Angel-wolf, slažem se da prazne Crkve ne znače automatski manjak vjere, ali i vjera, ma kakva god ona bila, ima dimenziju zajedništva ma gdje se god ono ostvarivalo. A vjera kao vlastito uvjerenje važna je kao oslonac i putokaz u životu. U tom smislu vjera jest jedan od ključnih elemenata za formiranje mlade osobe... Pozdrav svima!
29.05.2008. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aw
Pa ne bi se baš složili. Kao prvo, sekularizacija je moderni, a ne postmoderni fenomen. Drugo, vodeći istraživači religije, i kod nas i u svijetu, smatraju kako sekularizacija nije uspjela. Crkve jesu prazne, ali to ne znači da su ljudi izgubili vjeru. Nastupila je tzv institucionalna sekularizacija ili ne-crkvenost, ali ne i sekularizacija. Npr. Norveška je najslabije religiozna zemlja u Europi. U njoj prema podacima iz prošle godine posjećenost crkvi iznosi 3 posto. 36 posto Norvežana vjeruje unutar Norveške crkve, 9 posto su ateisti, a ostalih 46 posto nije sklona vjerovati crkvi, ali vjeruju u nešto drugo. Btw, Norveška ima velik broj samoubojstava. Naravno, ne treba uspoređivati Norvešku s Hrvatskom, ali odbacivanje svetog je jedino odbacivanje crkvenog u Europi. A sad da ću se baš ubijati zbog crkve...
Angel&Wolf
29.05.2008. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
U ovom trenutku mi smo narod koji je ne svojom voljom doveden na rub egzistencije,
pa su nam umjesto međuljudskih odnosa prioriteti postali goli život i njegovo
održavanje. U svoj toj trci i zbrci propuštamo vidjeti, osjetiti svoju djecu onakvima
kakvima se oni vide, kakvima se oni osjećaju, propuštamo im biti oslonac kada
nas trebaju. Zaboravljamo postaviti putokaze koje bi oni slijedili, ne stižemo se
osvrnuti i vidjeti prate li naš tempo. Ono što je nama, odraslim, formiranim osobama
lako, za njih se čini nepremostivom preprekom. U trenutku nemogućnosti da prepoznaju
kako su i bol i trenutačna izgubljenost samo postaja na putu, nikako konačno odredište,
oni posustaju .Voljela bih kada bi se svatko od nas sjetio da je ljubav dar koji rijetko tko odbija i kada
bismo pronašli vremena i načina tom ljubavlju obogatiti svoje potomke, učiniti ih sretnijim,
sigurnijim u sebe. Analizirati i polemizirati možemo do vječnosti i natrag, no uvijek su
vrijedniji konkretni dokazi ljubavi, razumijevanja, pažnje.
Vjerujem da se takvi putokazi, takvi darovi prvenstveno trebaju ponijeti iz djetinjstva, iz obitelji a crkva, kao i sve druge institucije, jesu i mogu biti tek nadogradnja.
Srdačan pozdrav.
R.
29.05.2008. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arhangel
Angel-wolf, slažem se da prazne Crkve ne znače automatski manjak vjere, ali i vjera, ma kakva god ona bila, ima dimenziju zajedništva ma gdje se god ono ostvarivalo. A vjera kao vlastito uvjerenje važna je kao oslonac i putokaz u životu. U tom smislu vjera jest jedan od ključnih elemenata za formiranje mlade osobe... Pozdrav svima!
29.05.2008. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...