Pragovi i križanja... baš kao i ljudi... na nekom se dijelu puta susretnu, dotaknu , a onda ih život odnese prema nekim drugim svjetovima , u nekim nepoznatim smjerovima ... bolje ... gore... tko to može znati... a odrazi... možda zrcalni u jezeru bi dao posve drugačiji odgovor:-))
29.05.2008. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zakoračiti u nepoznato, krenuti putem beskraja, tračnice vremena se nemilosrdno kotrljaju naprijed, Kronos ždere još uvijek svoju djecu, ako se ona ne uspiju zaustaviti u trenutku.........i bježeći mi nosimo svoju čud sa sobom............obračun sa prošlosti je jedini način da nas više ne slijedi kao zla kob..........netko je jednom napisao da su sudbine sretnih slične, a svaki nesretan čovjek je nesretan na svoj način................tajnovitost nesreće koja prati tvoju junakinju je čudesno uzbudljiva, zrcalo u kojem se pojavljuje vanitas motiv je doista zastrašujući.........odlično opisuješ patnju draga Ru, odjevaš ju ljepotom tvog stila pisanja, izazivaš znatiželju čitaoca i to je znak dobre literature..................
29.05.2008. (05:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala nastavak uz jutarnju kavu i sad opet jurim...vrućine su nesnosne, i pitam se kako je tek tebi u Osijeku...nagovjestiše kišu pa će i vile lakše spavati, sve vas je više iznad jezeraca noću...
29.05.2008. (07:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti Ru na lijepim željama, ova godina obilježava dvadesetogodišnjicu braka, ali ljubav traje puno dulje..................ovih dana ponovo samujem i prisjećam se prošlosti o kojoj sam jučer pisala.....trentci samoće nisu trenutci usamljenosti, ali neka tiha sjeta me navodi na razmišljanje..............i svaki prošli trenutak sjaji kao biser u u mom pamćenju i oni tužni su dio mog sjećanja.............rastanci, neminovne svađe, sukobi mišljenja sve to spada u riznicu iz koje izrasta ljubav, riznicu u kojoj slažem bisere i ponekad ih izvučem kao što je moja pokojna nona izvlačila stare fotografije i prisjećala se svoje mladosti........ Institucija brak je jedino moguća ako oba partnera zadrže svoju osobnost, ako ni jedan od njih ne pokuša utjecati na drugoga, ako svaki zadrži svoju prošlost kao svoje blago u koje nitko do njega ne smije dirati.......... a to je doista škola trenutka, vječna životna škole iz koje nikad ne izađemo s diplomom u ruci, jer svaki ternutak donosi nova uzbuđenja, ali ponekad i tugu......... iza koje ponovo treperi sreća........ Oprosti Ru raspisah se na tvom blogu, ali tvoj tekst kod mene je bio poticaj..........
29.05.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baš kad sam mislila da ću uspjeti uhvatiti vremena i pročitati sve nastavke, dobijem jednu uznemirujuću vijest vezanu za mog mlađeg unuka i sad sam previše okupirana mislima uz njega... zato samo ostavljam veliki topli pozdrav i pusu...
p.s. pogledaj žabicu kod Fride
29.05.2008. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pretpostavljam da se ne radi o našoj 'staroj' Rose, već o nečemu potpuno novom. Ruža na mjesečini odlično pristaje tisuću i prvom postu, a postavlja se pitanje, koji će tek cvijet krasiti tvoj 2000 i 2. post:))
29.05.2008. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, vitae, slika tračnica uvijek mi izazove proturječna osjećanja ...
anchi, i ja volim putovati ... ali i vratiti se kući ...
moji dani i noći, hvala ti na lijepim riječima ...
ah, dinaja, a sljedeći se nastavak priče zove upravo: vanitas vanitatis, omnia vanitas ... kako si samo mogla znati?
eh, sjedokosi, sad smo već bliži večeri nego jutru ... :-)
hihihi, njofra, dijalektika - kvantiteta će kadtad prerasti u kvalitetu ... hihihihihi
koraljka, hvala ...
hihih, kora, sirotog li sultana ... koji mora sve to slušati ...
pikulice, doista se asfalt užario ... jedva stigoh živa kući ... :-))
hvala, medulice, i osijek je vreo ... :-))
dinaja, susreti i rastanci ... dočekivanje i ispraćanje ... i ti, znači, znaš ponešto o tomu ... :-))
još jednom, čestitke za godišnjicu. napisala si savršen post, bez tračka sentimentalnosti, a tako pun nježne topline ...
maslačkice, nadam se da će sve ispasti na dobro ... držim fige. a frida i žabica su preslatke ...
atlantida, ovo je neka roseina rođaka ... hihih
a 'stara' rose čeka ljetne praznike kad ću imati više vremena ... željela bih ovog ljeta napisati niz nastavaka u kontinuitetu ... možda do jeseni stignem i do kraja roseine priče ...
29.05.2008. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kamo li će je odvesti ove tračnice? Slika tračnica koje se spajaju tamo na horizontu s nepoznatim mi je uvijek fascinantna - jer one uvijek vode do neke stanice...
29.05.2008. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
već sam počela jedan komentar, ali mi ga je editor popapao prije nego sam završila.... Draga Ru, vanitas motiv je toliko interesantan za mene da ga studiram već godinama........moj posao me na jedan način potće na to, ja želim mojim pacijentima približiti njihov skelet, kostur kao nešto živo, a ne samo kao simbol smrti..............sukob sa prolaznošću je u svim vremenima u svim epohama bio prisutan u ljudskom umu, Barokni slikari su ga ovjekovječili...........Čovječe ne zaboravi da si prolazan, slika u ogledala u kojem se pojavljuje kostur lubanje je tipčna za barok, tvoja priča jednostavno vodi u tom smjeru...........tvoja junakinja može biti ili anđeo ili se doista radi o vanitas vanitatis, omnia vanitas.......s nestrpljenjem očekujem sutrašnju priču.
29.05.2008. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hihi, dordora, ove će tračnice dovesti Rose-Marie na vrlo zanimljivu stanicu ... već u noćašnjem nastavku ...
hvala, misko. i ja pijem jednu gromovsku. inače izbjegavam piti kavu poslijepodne, u strahu od nesanice ... no, tlak mi je jako pao pa ne bih mogla dovršiti nastavak priče, bez 'dopinga' ...
dinaja, dobro su mi poznate te slike ... postojao je čitav slikarski pokret - vanitas art.
motivi slika obično su mrtve prirode u kojima umjetnik kontrastira ljepotu cvijeća i voća s ljudskom lobanjom, kostima pa i čitavim skeletom ... te slike su bile su svoje vrijeme vrlo popularne. mislim da su gledatelje privlačile svojom morbidnošću, no svi su se izgovarali moralnom porukom. memento mori .... o prolaznosti trivijalnih ovozemaljskih stvari i užitaka i ispraznosti ljudske taštine ...
no, neke od slika uključuju i ljudske figure, nage žene u zagrljaju skeleta, melankolične blijede pjesnike ili glumce u ulozi joricka s lobanjom u ruci ...
noćašnji nastavak priče je već u blog editoru ... a odabrala sam i slike koje će ga ilustrirati ...
29.05.2008. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o memento mori........taštino ljudska kada ćemo uspjeti izrasti iznad nje.............ne nećemo to nikada pobijediti, taština nam je stavljena u onu davnu koljevku iz koje smo izrasli i postali ovo što jesmo..........čovječe budi svjestan svoje prolaznosti.........šapuću slike davnih majstora slikarstva i filozofije, ali čovjek se još uvijek u dubini svoje duše nije pomorio s činjenicom svoje prolaznosti............oni koji imaju novaca bi platili basnoslovne sume da mogu zadržati trenutak, ali nesvjesni svoje čudi, oni ostaju vjerni svojoj taštini i kao nekada alkemičari pokušavaju pronaći materiju primu neshvaćajući da je onau njima, da je ona ono alkemijsko vjenačanje koje je snažnije od svih ovozemaljskih vjenčanja koja mi slavimo.........tvoja priča i moj današnji post je poziv na spoznaju te još u znanosti ne dokazane energije koju sami svojim postojanjem proizvodimo........memento mori.........taštino ljudska kada ćemo iz nje uspjeti proizvesti ljubav??????????
29.05.2008. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A mislila sam da sam jedina koja se uvijek osvrće kad odlazi... Ajme, Rusalkice, zar već 1001. post? Prekrasno Ru, a svaki sve ljepši :) Šaljem najveće puse, Marta :) P.S. Čekamo nastavak :)
29.05.2008. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Pragovi i križanja... baš kao i ljudi... na nekom se dijelu puta susretnu, dotaknu , a onda ih život odnese prema nekim drugim svjetovima , u nekim nepoznatim smjerovima ... bolje ... gore... tko to može znati...
a odrazi... možda zrcalni u jezeru bi dao posve drugačiji odgovor:-))
29.05.2008. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
Putovanja.. izazovi...nova iskustva...volim to.
29.05.2008. (00:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji dani i noći
Tako se odmorim na tvojoj klupici. I mjesečina, i voda, i mirisi, i vlakovi, i drugačije oči, i drgačiji mi, i tuge...sve mi je lijepo.
29.05.2008. (01:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
zakoračiti u nepoznato, krenuti putem beskraja, tračnice vremena se nemilosrdno kotrljaju naprijed, Kronos ždere još uvijek svoju djecu, ako se ona ne uspiju zaustaviti u trenutku.........i bježeći mi nosimo svoju čud sa sobom............obračun sa prošlosti je jedini način da nas više ne slijedi kao zla kob..........netko je jednom napisao da su sudbine sretnih slične, a svaki nesretan čovjek je nesretan na svoj način................tajnovitost nesreće koja prati tvoju junakinju je čudesno uzbudljiva, zrcalo u kojem se pojavljuje vanitas motiv je doista zastrašujući.........odlično opisuješ patnju draga Ru, odjevaš ju ljepotom tvog stila pisanja, izazivaš znatiželju čitaoca i to je znak dobre literature..................
29.05.2008. (05:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
jutro!
29.05.2008. (06:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Pročitala nastavak uz jutarnju kavu i sad opet jurim...vrućine su nesnosne, i pitam se kako je tek tebi u Osijeku...nagovjestiše kišu pa će i vile lakše spavati, sve vas je više iznad jezeraca noću...
29.05.2008. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
Cestitam!
seherezada je tek pocetnica za tebe...:)
29.05.2008. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
čitam i dalje
dakle 1001 post to se zove produktivnost svaka čast čestitke pozdrav
29.05.2008. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Čestitam na tisuću i jednoj noći :)
29.05.2008. (08:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Ti si postala kao Seherezada iz 1001. noci.
Bravo Rusy, vrijedna blogerice.
29.05.2008. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
ajme Ru 1001 post :)) pa svaka čast na inspiraciji :))
nadam se da si dobro :)) ja pičim nekak hehe po vručini :) asfalt me žiga :)
29.05.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Čestitam na tisuću i jednoj noći! To zaista nije malo. Svaka čast! Topli pozdrav iz vrelog ZG-a.
29.05.2008. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
hvala ti Ru na lijepim željama, ova godina obilježava dvadesetogodišnjicu braka, ali ljubav traje puno dulje..................ovih dana ponovo samujem i prisjećam se prošlosti o kojoj sam jučer pisala.....trentci samoće nisu trenutci usamljenosti, ali neka tiha sjeta me navodi na razmišljanje..............i svaki prošli trenutak sjaji kao biser u u mom pamćenju i oni tužni su dio mog sjećanja.............rastanci, neminovne svađe, sukobi mišljenja sve to spada u riznicu iz koje izrasta ljubav, riznicu u kojoj slažem bisere i ponekad ih izvučem kao što je moja pokojna nona izvlačila stare fotografije i prisjećala se svoje mladosti........ Institucija brak je jedino moguća ako oba partnera zadrže svoju osobnost, ako ni jedan od njih ne pokuša utjecati na drugoga, ako svaki zadrži svoju prošlost kao svoje blago u koje nitko do njega ne smije dirati.......... a to je doista škola trenutka, vječna životna škole iz koje nikad ne izađemo s diplomom u ruci, jer svaki ternutak donosi nova uzbuđenja, ali ponekad i tugu......... iza koje ponovo treperi sreća........
Oprosti Ru raspisah se na tvom blogu, ali tvoj tekst kod mene je bio poticaj..........
29.05.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
baš kad sam mislila da ću uspjeti uhvatiti vremena i pročitati sve nastavke, dobijem jednu uznemirujuću vijest vezanu za mog mlađeg unuka i sad sam previše okupirana mislima uz njega...
zato samo ostavljam veliki topli pozdrav i pusu...
p.s. pogledaj žabicu kod Fride
29.05.2008. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
atlantida
Pretpostavljam da se ne radi o našoj 'staroj' Rose, već o nečemu potpuno novom.
Ruža na mjesečini odlično pristaje tisuću i prvom postu, a postavlja se pitanje, koji će tek cvijet krasiti tvoj 2000 i 2. post:))
29.05.2008. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ah, vitae, slika tračnica uvijek mi izazove proturječna osjećanja ...
anchi, i ja volim putovati ... ali i vratiti se kući ...
moji dani i noći, hvala ti na lijepim riječima ...
ah, dinaja, a sljedeći se nastavak priče zove upravo: vanitas vanitatis, omnia vanitas ...
kako si samo mogla znati?
eh, sjedokosi, sad smo već bliži večeri nego jutru ... :-)
hihihi, njofra, dijalektika - kvantiteta će kadtad prerasti u kvalitetu ... hihihihihi
koraljka, hvala ...
hihih, kora, sirotog li sultana ... koji mora sve to slušati ...
pikulice, doista se asfalt užario ... jedva stigoh živa kući ... :-))
hvala, medulice, i osijek je vreo ... :-))
dinaja, susreti i rastanci ... dočekivanje i ispraćanje ...
i ti, znači, znaš ponešto o tomu ... :-))
još jednom, čestitke za godišnjicu. napisala si savršen post, bez tračka sentimentalnosti, a tako pun nježne topline ...
maslačkice, nadam se da će sve ispasti na dobro ... držim fige.
a frida i žabica su preslatke ...
atlantida, ovo je neka roseina rođaka ... hihih
a 'stara' rose čeka ljetne praznike kad ću imati više vremena ...
željela bih ovog ljeta napisati niz nastavaka u kontinuitetu ... možda do jeseni stignem i do kraja roseine priče ...
29.05.2008. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Kamo li će je odvesti ove tračnice?
Slika tračnica koje se spajaju tamo na horizontu s nepoznatim mi je
uvijek fascinantna - jer one uvijek vode do neke stanice...
29.05.2008. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
He he! 1001 jubilarni...
Čestitam!
Uz gorku, drugu poslijepodnevnu...tak sad.
29.05.2008. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
već sam počela jedan komentar, ali mi ga je editor popapao prije nego sam završila....
Draga Ru, vanitas motiv je toliko interesantan za mene da ga studiram već godinama........moj posao me na jedan način potće na to, ja želim mojim pacijentima približiti njihov skelet, kostur kao nešto živo, a ne samo kao simbol smrti..............sukob sa prolaznošću je u svim vremenima u svim epohama bio prisutan u ljudskom umu, Barokni slikari su ga ovjekovječili...........Čovječe ne zaboravi da si prolazan, slika u ogledala u kojem se pojavljuje kostur lubanje je tipčna za barok, tvoja priča jednostavno vodi u tom smjeru...........tvoja junakinja može biti ili anđeo ili se doista radi o vanitas vanitatis, omnia vanitas.......s nestrpljenjem očekujem sutrašnju priču.
29.05.2008. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, dordora, ove će tračnice dovesti Rose-Marie na vrlo zanimljivu stanicu ... već u noćašnjem nastavku ...
hvala, misko. i ja pijem jednu gromovsku. inače izbjegavam piti kavu poslijepodne, u strahu od nesanice ... no, tlak mi je jako pao pa ne bih mogla dovršiti nastavak priče, bez 'dopinga' ...
dinaja, dobro su mi poznate te slike ...
postojao je čitav slikarski pokret - vanitas art.
motivi slika obično su mrtve prirode u kojima umjetnik kontrastira ljepotu cvijeća i voća s ljudskom lobanjom, kostima pa i čitavim skeletom ...
te slike su bile su svoje vrijeme vrlo popularne. mislim da su gledatelje privlačile svojom morbidnošću, no svi su se izgovarali moralnom porukom. memento mori .... o prolaznosti trivijalnih ovozemaljskih stvari i užitaka i ispraznosti ljudske taštine ...
no, neke od slika uključuju i ljudske figure, nage žene u zagrljaju skeleta, melankolične blijede pjesnike ili glumce u ulozi joricka s lobanjom u ruci ...
noćašnji nastavak priče je već u blog editoru ... a odabrala sam i slike koje će ga ilustrirati ...
29.05.2008. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
o memento mori........taštino ljudska kada ćemo uspjeti izrasti iznad nje.............ne nećemo to nikada pobijediti, taština nam je stavljena u onu davnu koljevku iz koje smo izrasli i postali ovo što jesmo..........čovječe budi svjestan svoje prolaznosti.........šapuću slike davnih majstora slikarstva i filozofije, ali čovjek se još uvijek u dubini svoje duše nije pomorio s činjenicom svoje prolaznosti............oni koji imaju novaca bi platili basnoslovne sume da mogu zadržati trenutak, ali nesvjesni svoje čudi, oni ostaju vjerni svojoj taštini i kao nekada alkemičari pokušavaju pronaći materiju primu neshvaćajući da je onau njima, da je ona ono alkemijsko vjenačanje koje je snažnije od svih ovozemaljskih vjenčanja koja mi slavimo.........tvoja priča i moj današnji post je poziv na spoznaju te još u znanosti ne dokazane energije koju sami svojim postojanjem proizvodimo........memento mori.........taštino ljudska kada ćemo iz nje uspjeti proizvesti ljubav??????????
29.05.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
svaka čast, toliko postova zahtijeva volju, snagu, vrijeme, predanost i koncentraciju. bravo rU!
29.05.2008. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
1001. priča na tvom blogu. Čestitam!
Pratim putovanje Rose-Marie. :-)))))))
29.05.2008. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LudaMarta
A mislila sam da sam jedina koja se uvijek osvrće kad odlazi...
Ajme, Rusalkice, zar već 1001. post? Prekrasno Ru, a svaki sve ljepši :)
Šaljem najveće puse, Marta :)
P.S. Čekamo nastavak :)
29.05.2008. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
dinaja, teško je prolaznost prihvatiti ... no mislim da bi ljudskim bićima vječnost pala još teže ...
hihih, mico, znam ponekad biti naporna ... k'o sve škorpijice ...
martice, i ti?
šaljem pusa, pregršt ... :-))
30.05.2008. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...