Draga Saveta! Lijepo si to objasnio, zanimljivo, samo što si i mene zbunio s adresiranjem nekih poruka upravo meni. (Podsjećam te na tvoje vlastito nedavno razglabanje o identitetima.) Što ja imam s tim osim intelektualne radoznalosti? Likovi koji se spominju su umrli, nema ih, pa ni Vanja Sutlić nije onaj kod kojeg bi se bilo tko ogrebati za gažu u nekoj sapunici, nego pokojni istoimeni otac.
Suglasan sam s tvojom procjenom da je drug Šuvar bio u pravu, čak mi je to i drago jer nailazim na gotovo unisonu procjenu da je bio pošten i častan čovjek. Nevješt u pitanjima ideologije, ipak se moram zanimati i za njih onoliko koliko utječu na svakidašnji život. No u posljednje vrijeme i tu iskrsavaju zanimljiva pitanja koja svoje odgovore imaju u prošlosti koja malo koga više zanima i na ništa više ne može utjecati jer je svoje na vrijeme odigrala. U Njemačkoj je suđenje zbog udbaškog ubojstva bivšeg direktora INE, Đurekovića. Prema izjavama svjedoka izgleda da je ubojstvo naručio također pokojni drug Mika Špiljak da bi prikrio veliku drpačinu novaca svog sina Vanje (koji nije Sutlić). Drug Špiljak je pokojni, pa je izbjegao opasnost da i njemu tkogod sudi, te nikada neće biti pravomoćno proglašen za ono što izgleda da je bio - gangster koji je koristio državne mehanizme i službe za gangsteraj. Ono što mi je zanimljivo jest da je u politici devedesetih godina najznačajniji politički sukob u Hrvatskoj bio upravo onaj Šuvar-Špiljak. Na stranu ideologije, danas se pokazuje da je to bio naprosto sukob časnog poštenog čovjeka i gangstera. Jedan zastupa tezu da "protivnik mora ostati živ, neokrnjen u svojoj građanskoj egzistenciji", a drugi šalje udbaške ubojice da uklone ljude koji mu smetaju. Nije iznenađujuće tko od njih je pobijedio. Ipak, i Šuvar i Špiljak su danas pokojni, laka im bila zemlja. Zanimljivi su preživjeli. Kako se danas osjećaju svi oni koji su svojevremeno stali na stranu gangstera, racionazirajući to na sve moguće načine, da bi uklonili časnog i dobronamjernog čovjeka? Rekao bih da se osjećaju dobro jer o tome ni ne misle, imaju preča posla.
28.05.2008. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, drugovi! Nešto mi je razjašnjeno, ali nešto me još više zbunjuje. Kakav sad Vanja? Nije to često ime u našoj domaji, a ovdje iskrsavaju odjednom dva, ili čak tri, kao u nekoj soap operi. Ono što me i dalje zbunjuje su ipak staljinisti. Nisu li oni skraćivali ljude za glave i slali ih u logore? Kakvi su to staljinisti koji se toga odriču? Ili je na djelu oprez onoga koji se opekao, pa i na hladno puše? Ne vjerovati staljinisti ni kad nije staljinist! Kako onda znati tko su staljinisti? Staljinisti su oni koji nisu isti!
28.05.2008. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Z.-HAJDUK (1984.GOD) Ovo je priča jednog starijeg Torcidaša kojega smo nekako uspjeli nagovoriti da progovori i ispriča nam priču sa putovanja u Beograd na utakmicu Crvena Zvezda - Hajduk 1984. godine. Oni ne pričaju - o njima se priča, zato uživajte u ovom ekskluzivnom tekstu... U to su vrime još bile aktualne (mahom istinite) priče iz sedamdesetih o gadnim događanjima na gostovanjima u Beogradu i bija je običaj da se po dolasku na kolodvor navijači raziđu svak svojim putem, al ovaj put smo nas 24 odlučili ostat zajedno, šta god da se dogodi (osim toga, neko je donija nekakve kabele omotane selotejpom koji su bili odlično oružje). Iz Splita je vlakom krenilo 60-70 ljudi i putem se nije događalo ništa neuobičajeno ni posebno zanimljivo, osim standardnih prepucavanja sa Srbima u Kninu. Po dolasku u Beograd, nas 24 krenemo ka i uvik prema hotelu Palace di su bili smješteni igrači Hajduka i putem skužimo da se tu nekako pojavija vođa Grobara, Pampi (on je bija u nekom điru sa Maslom pa smo tako znali da je to on). Iša je iza nas na sigurnoj udaljenosti tako da nam se nije dalo zaletat za njim i vatat ga. I tako, putem prema hotelu, nailazimo na grupu Zvezdaša koji su stajali priko puta kod nekih govornica i nešto pričali i mavali šakama u priči, valjda su govorili jedni drugima kako će posli utakmice tuć Hajdukovce. Bilo ih je 10-15 i nismo ih mislili napast nego nastavit svojim putem da nas nije iznerviralo to njihovo mantanje šakama pa smo se zaletili na njih, a oni su ostali šokirani jer nisu nikako očekivali da bi ih mi mogli napast usrid Beograda. Tada se nije napadalo navijače u njihovom gradu, pa ovi od iznenađenja nisu navrime pobigli, a kad su svatili šta se događa, bilo im je kasno, porazbacali smo ih, tukli, pendrečili, a neki su počeli bižat... Bila je scena kad je jedan pobiga iza neke trafike, a tamo ga šakom u glavu dočeka Jerry. Pouzimali smo im šalove i nastavili prema hotelu di nije bilo nikakve frke. Vidili smo igrače, pitali ih karte, ali ih nismo dobili pa smo pošli dalje. Potom je bilo; di god naletiš na neku grupu Cigana, udri! Najteže je bilo započet, a kad smo svatili da ih možemo napadat, počeli smo ih sami tražit po gradu. Onda smo išli kod stadiona, računajui da će ih tamo sigurno bit, a tako je i bilo; malo prije stadiona, naišli smo na grupu koja nam se približavala na jednom uzvišenju tako da nam se parilo da su se skupili i sve smo gledali koliko ih je i taman smo pomislili kako ćemo se morat nekako izvuć ispaljivanjem rakete ili tako nešto kad smo svatili da su pristali pristizat i da su tu svi koje vidimo. Onda smo krenili na juriš i na njih i oni su pobigli, svi osim jednog debelog koji je uz to bija i pun šalova i nije uspija uteć pa smo ga pribili i uzeli mu šalove. Nakon šta smo napali nekoliko grupa, zalomili smo iza stadiona Partizana i ubrzo je došla policija pa smo išli sa juga na sjever misleći kako nas tamo na platou policija neće dirat, kad eto pandura direkt na nas. I šta ćemo sad, skužit će nas po naglasku, kad jedan od nas reće da smo mi Zvezdaši iz Splita. Mi ostali samo šta se nismo uvatili za glavu kad vidimo panduri popušili (valjda su računali kako Zvezdaša ima svagdi pa i u Splitu). Onda nam je jedan od policajaca reka: "Čuli smo da ima jedna grupa Splićana i da se biju, nemojte da ih dirate ako ih sretnete", a mi ono "ma nećemo, to su nam sugrađani...". Pošto smo vidili da već i policija zna za nas, a kamoli ostali navijači, ukrcali smo se na trolejbus i otišli na drugi dio grada - Vračara ili Voždovac (?), za koji smo inače čuli da je zajeban kvart. Stavili smo Zvezdine šalove iz đira, a i da se lakše približimo Zvezdašima i onda ih iznenadimo. Na stadion smo ušli sa šalovima Zvezde i ovi naši na stadionu su isprva mislili "ala, evo Zvezdaši ušli na jug i napast će nas" (tada su navijači bili na istoj tribini sa "običnim gledateljima" pa je moga uć ko je tija). Kad su Cigani počeli vikat "dobit ćete batine" mi smo izvukli šalove Zvezde, digli ih i počeli "dobili ste batine", a oni su ostali skroz šokirani. Desetak minuta prije kraja išli smo ranije na vlak. Mogli smo ostat do kraja pa i na kasniji vlak, ali smo radi nereda šta smo ih cili dan radili po gradu išli ranije, da ne bi bilo velike osvete. Do vlaka nismo nikog sreli, a za svaki slučaj smo imali spremljenu raketu. U Kninu smo izvadili Zvezdine šalove i pokazivali svima, a onda nas je jedan čovik (onaj šta radi na peronu), vjerovatno naš, pita "zar ste se tukli s njima?", a Jerry mu je odgovorija "ne sa njima, nego po njima", a čovik se nasmija. U Splitu je isto bilo veliko iznenađenje kad smo ujutro došli sa Zvezdinim šalovima, tako da su se neki čak pitali "šta je ovo, dolaze navijači Zvezde?".
28.05.2008. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da na to sam i ja naletio guglajući. I kao što si primjetio nigdje ne piše rezultat utakmice, strijelci i druga statistika i zgode na terenu, nego samo pendrečenje, urlanje, šora na tribinima i Beogradu. Tako da mi se stvarno tvoja teza da je sve isto uistiniu čini istinita, i to ne samo kao da 1994 u nas vječno traje, nego se očigledno ni famozne 1984-te nećemo tako lako riješiti. Kakav Orwell, to je Big Sleep!
28.05.2008. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam htio dodavati ovom divnom putopisu opasku: Ali nigdje rezultata!, jer to je kao da na rubu pustinje uzdahnem: Ali gdje je tu bunar! Taj zorni izostanak rezultata ono je što plijeni pažnju, ali ne stoga jer bi se olako moglo zaključiti da je Torcidi važno sve samo ne nogomet i rezultat utakmice, nego upravo nasuprot: Kur'an je nesumnjivo arapskog porijekla, jer njime ne jezde karavane deva, kako glasi već klasičan argument; upravo stoga jer nema rezultata, ovaj je opis autentično navijački: svaki ga pravi Toridaš ili Delija zna u pola noći!
28.05.2008. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko ja razumem, staljinist je upravo onaj koji smatra da neprijatelja najbolje treba ostaviti chitavog i zdravog, ali samo u idealnim okolnostima: gde se drukchije ne moze, mora se pribeci i nekim neugodnijim sredstvima ocuvanja plamena - tekovina dakle - revolucije: to se najbolje da videti u sturom svetlu sluchaja 'Robespjer-Danton'.
sto se uvoda, Heideggera i sloterdijka tiche:
"Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken." ono najupitnije u nasem upitnom vremenu je to da mi jos uvek ne razmishljamo. /nepromenjeni text prvog chasa Heideggerovog predavanja (iz zimskog semestra 1951/52.),"Was heisst denken?" (shta znachi misliti?)/
dakle, ono shto izaziva najvishe podozrenja u nashem (svakako) sumnjivom i podozrivosti - raz-mishljanja, dakle, dostojnom (iskajucem) dobu je to da mi josh uvek ne razmishljamo.
Sloterdijk ovaj poziv na raz-misljanje pogreshno, iz svoje mazopatriotske perspektive mozda, dozivljava Heideggerovim nasrtanjem na čitatelja s patetičnim pozivom za navlastitom eksistencijom ali se zaogrće šutnjom kada bismo htjeli upitati: no kako?
kako?! upravo razmisljanjem u cilju pribiranja (koje za kosu i onesveshteno izvlaci navlastito sopstvo iz vira epohe na povrsinu bitka). citavo Heideggerovo delovanje moze naravno biti shvaceno i kao koprena sutnje - ali samo u gluvih.
29.05.2008. (02:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Drugovi i drugarice, ne dopustimo da nas zavedu pomodni pesimizam, dekadentni trend nihilizma, beznađa i strepnje koji na pragu 1984. potresaju ceo svet. Podsećamo vas na specifičnosti našeg razvoja i puta u budućnost koji su bezbroj puta dosad pokazali da smo mi nešto posebno i drugo... Zato drugovi, hrabro sa osmehom na usnama! Uđimo u 1984. s parolom: NIŠTA NAS NIJE IZNENADILO." tako je o 1984. pisao Fleka.
29.05.2008. (04:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Draga Saveta!
Lijepo si to objasnio, zanimljivo, samo što si i mene zbunio s adresiranjem nekih poruka upravo meni. (Podsjećam te na tvoje vlastito nedavno razglabanje o identitetima.) Što ja imam s tim osim intelektualne radoznalosti? Likovi koji se spominju su umrli, nema ih, pa ni Vanja Sutlić nije onaj kod kojeg bi se bilo tko ogrebati za gažu u nekoj sapunici, nego pokojni istoimeni otac.
Suglasan sam s tvojom procjenom da je drug Šuvar bio u pravu, čak mi je to i drago jer nailazim na gotovo unisonu procjenu da je bio pošten i častan čovjek. Nevješt u pitanjima ideologije, ipak se moram zanimati i za njih onoliko koliko utječu na svakidašnji život. No u posljednje vrijeme i tu iskrsavaju zanimljiva pitanja koja svoje odgovore imaju u prošlosti koja malo koga više zanima i na ništa više ne može utjecati jer je svoje na vrijeme odigrala. U Njemačkoj je suđenje zbog udbaškog ubojstva bivšeg direktora INE, Đurekovića. Prema izjavama svjedoka izgleda da je ubojstvo naručio također pokojni drug Mika Špiljak da bi prikrio veliku drpačinu novaca svog sina Vanje (koji nije Sutlić). Drug Špiljak je pokojni, pa je izbjegao opasnost da i njemu tkogod sudi, te nikada neće biti pravomoćno proglašen za ono što izgleda da je bio - gangster koji je koristio državne mehanizme i službe za gangsteraj.
Ono što mi je zanimljivo jest da je u politici devedesetih godina najznačajniji politički sukob u Hrvatskoj bio upravo onaj Šuvar-Špiljak. Na stranu ideologije, danas se pokazuje da je to bio naprosto sukob časnog poštenog čovjeka i gangstera. Jedan zastupa tezu da "protivnik mora ostati živ, neokrnjen u svojoj građanskoj egzistenciji", a drugi šalje udbaške ubojice da uklone ljude koji mu smetaju. Nije iznenađujuće tko od njih je pobijedio.
Ipak, i Šuvar i Špiljak su danas pokojni, laka im bila zemlja. Zanimljivi su preživjeli. Kako se danas osjećaju svi oni koji su svojevremeno stali na stranu gangstera, racionazirajući to na sve moguće načine, da bi uklonili časnog i dobronamjernog čovjeka? Rekao bih da se osjećaju dobro jer o tome ni ne misle, imaju preča posla.
28.05.2008. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m
Hvala, drugovi! Nešto mi je razjašnjeno, ali nešto me još više zbunjuje. Kakav sad Vanja? Nije to često ime u našoj domaji, a ovdje iskrsavaju odjednom dva, ili čak tri, kao u nekoj soap operi. Ono što me i dalje zbunjuje su ipak staljinisti. Nisu li oni skraćivali ljude za glave i slali ih u logore? Kakvi su to staljinisti koji se toga odriču? Ili je na djelu oprez onoga koji se opekao, pa i na hladno puše? Ne vjerovati staljinisti ni kad nije staljinist! Kako onda znati tko su staljinisti? Staljinisti su oni koji nisu isti!
28.05.2008. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Vidim i da je tog 24.svibnja 1984. odigran i derbi Crvena Zvezda - Hajduk. Jel zna netko kako je završilo?
28.05.2008. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Z.-HAJDUK (1984.GOD)
Ovo je priča jednog starijeg Torcidaša kojega smo nekako uspjeli nagovoriti da progovori i ispriča nam priču sa putovanja u Beograd na utakmicu Crvena Zvezda - Hajduk 1984. godine. Oni ne pričaju - o njima se priča, zato uživajte u ovom ekskluzivnom tekstu... U to su vrime još bile aktualne (mahom istinite) priče iz sedamdesetih o gadnim događanjima na gostovanjima u Beogradu i bija je običaj da se po dolasku na kolodvor navijači raziđu svak svojim putem, al ovaj put smo nas 24 odlučili ostat zajedno, šta god da se dogodi (osim toga, neko je donija nekakve kabele omotane selotejpom koji su bili odlično oružje). Iz Splita je vlakom krenilo 60-70 ljudi i putem se nije događalo ništa neuobičajeno ni posebno zanimljivo, osim standardnih prepucavanja sa Srbima u Kninu. Po dolasku u Beograd, nas 24 krenemo ka i uvik prema hotelu Palace di su bili smješteni igrači Hajduka i putem skužimo da se tu nekako pojavija vođa Grobara, Pampi (on je bija u nekom điru sa Maslom pa smo tako znali da je to on). Iša je iza nas na sigurnoj udaljenosti tako da nam se nije dalo zaletat za njim i vatat ga. I tako, putem prema hotelu, nailazimo na grupu Zvezdaša koji su stajali priko puta kod nekih govornica i nešto pričali i mavali šakama u priči, valjda su govorili jedni drugima kako će posli utakmice tuć Hajdukovce. Bilo ih je 10-15 i nismo ih mislili napast nego nastavit svojim putem da nas nije iznerviralo to njihovo mantanje šakama pa smo se zaletili na njih, a oni su ostali šokirani jer nisu nikako očekivali da bi ih mi mogli napast usrid Beograda. Tada se nije napadalo navijače u njihovom gradu, pa ovi od iznenađenja nisu navrime pobigli, a kad su svatili šta se događa, bilo im je kasno, porazbacali smo ih, tukli, pendrečili, a neki su počeli bižat... Bila je scena kad je jedan pobiga iza neke trafike, a tamo ga šakom u glavu dočeka Jerry. Pouzimali smo im šalove i nastavili prema hotelu di nije bilo nikakve frke. Vidili smo igrače, pitali ih karte, ali ih nismo dobili pa smo pošli dalje. Potom je bilo; di god naletiš na neku grupu Cigana, udri! Najteže je bilo započet, a kad smo svatili da ih možemo napadat, počeli smo ih sami tražit po gradu. Onda smo išli kod stadiona, računajui da će ih tamo sigurno bit, a tako je i bilo; malo prije stadiona, naišli smo na grupu koja nam se približavala na jednom uzvišenju tako da nam se parilo da su se skupili i sve smo gledali koliko ih je i taman smo pomislili kako ćemo se morat nekako izvuć ispaljivanjem rakete ili tako nešto kad smo svatili da su pristali pristizat i da su tu svi koje vidimo. Onda smo krenili na juriš i na njih i oni su pobigli, svi osim jednog debelog koji je uz to bija i pun šalova i nije uspija uteć pa smo ga pribili i uzeli mu šalove. Nakon šta smo napali nekoliko grupa, zalomili smo iza stadiona Partizana i ubrzo je došla policija pa smo išli sa juga na sjever misleći kako nas tamo na platou policija neće dirat, kad eto pandura direkt na nas. I šta ćemo sad, skužit će nas po naglasku, kad jedan od nas reće da smo mi Zvezdaši iz Splita. Mi ostali samo šta se nismo uvatili za glavu kad vidimo panduri popušili (valjda su računali kako Zvezdaša ima svagdi pa i u Splitu). Onda nam je jedan od policajaca reka: "Čuli smo da ima jedna grupa Splićana i da se biju, nemojte da ih dirate ako ih sretnete", a mi ono "ma nećemo, to su nam sugrađani...". Pošto smo vidili da već i policija zna za nas, a kamoli ostali navijači, ukrcali smo se na trolejbus i otišli na drugi dio grada - Vračara ili Voždovac (?), za koji smo inače čuli da je zajeban kvart. Stavili smo Zvezdine šalove iz đira, a i da se lakše približimo Zvezdašima i onda ih iznenadimo. Na stadion smo ušli sa šalovima Zvezde i ovi naši na stadionu su isprva mislili "ala, evo Zvezdaši ušli na jug i napast će nas" (tada su navijači bili na istoj tribini sa "običnim gledateljima" pa je moga uć ko je tija). Kad su Cigani počeli vikat "dobit ćete batine" mi smo izvukli šalove Zvezde, digli ih i počeli "dobili ste batine", a oni su ostali skroz šokirani. Desetak minuta prije kraja išli smo ranije na vlak. Mogli smo ostat do kraja pa i na kasniji vlak, ali smo radi nereda šta smo ih cili dan radili po gradu išli ranije, da ne bi bilo velike osvete. Do vlaka nismo nikog sreli, a za svaki slučaj smo imali spremljenu raketu. U Kninu smo izvadili Zvezdine šalove i pokazivali svima, a onda nas je jedan čovik (onaj šta radi na peronu), vjerovatno naš, pita "zar ste se tukli s njima?", a Jerry mu je odgovorija "ne sa njima, nego po njima", a čovik se nasmija. U Splitu je isto bilo veliko iznenađenje kad smo ujutro došli sa Zvezdinim šalovima, tako da su se neki čak pitali "šta je ovo, dolaze navijači Zvezde?".
28.05.2008. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Da na to sam i ja naletio guglajući. I kao što si primjetio nigdje ne piše rezultat utakmice, strijelci i druga statistika i zgode na terenu, nego samo pendrečenje, urlanje, šora na tribinima i Beogradu. Tako da mi se stvarno tvoja teza da je sve isto uistiniu čini istinita, i to ne samo kao da 1994 u nas vječno traje, nego se očigledno ni famozne 1984-te nećemo tako lako riješiti. Kakav Orwell, to je Big Sleep!
28.05.2008. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nisam htio dodavati ovom divnom putopisu opasku: Ali nigdje rezultata!, jer to je kao da na rubu pustinje uzdahnem: Ali gdje je tu bunar! Taj zorni izostanak rezultata ono je što plijeni pažnju, ali ne stoga jer bi se olako moglo zaključiti da je Torcidi važno sve samo ne nogomet i rezultat utakmice, nego upravo nasuprot: Kur'an je nesumnjivo arapskog porijekla, jer njime ne jezde karavane deva, kako glasi već klasičan argument; upravo stoga jer nema rezultata, ovaj je opis autentično navijački: svaki ga pravi Toridaš ili Delija zna u pola noći!
28.05.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
mene svakih sto godina poljubi neki mazgov umjesto princa pa se probudim u basni.
29.05.2008. (00:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
koliko ja razumem, staljinist je upravo onaj koji smatra da neprijatelja najbolje treba ostaviti chitavog i zdravog, ali samo u idealnim okolnostima: gde se drukchije ne moze, mora se pribeci i nekim neugodnijim sredstvima ocuvanja plamena - tekovina dakle - revolucije: to se najbolje da videti u sturom svetlu sluchaja 'Robespjer-Danton'.
sto se uvoda, Heideggera i sloterdijka tiche:
"Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken."
ono najupitnije u nasem upitnom vremenu je to da mi jos uvek ne razmishljamo.
/nepromenjeni text prvog chasa Heideggerovog predavanja (iz zimskog semestra 1951/52.),"Was heisst denken?" (shta znachi misliti?)/
dakle, ono shto izaziva najvishe podozrenja u nashem (svakako) sumnjivom i podozrivosti - raz-mishljanja, dakle, dostojnom (iskajucem) dobu je to da mi josh uvek ne razmishljamo.
Sloterdijk ovaj poziv na raz-misljanje pogreshno, iz svoje mazopatriotske perspektive mozda, dozivljava Heideggerovim nasrtanjem na čitatelja s patetičnim pozivom za navlastitom eksistencijom ali se zaogrće šutnjom kada bismo htjeli upitati: no kako?
kako?! upravo razmisljanjem u cilju pribiranja (koje za kosu i onesveshteno izvlaci navlastito sopstvo iz vira epohe na povrsinu bitka).
citavo Heideggerovo delovanje moze naravno biti shvaceno i kao koprena sutnje - ali samo u gluvih.
29.05.2008. (02:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
"Drugovi i drugarice, ne dopustimo da nas zavedu pomodni pesimizam, dekadentni trend nihilizma, beznađa i strepnje koji na pragu 1984. potresaju ceo svet. Podsećamo vas na specifičnosti našeg razvoja i puta u budućnost koji su bezbroj puta dosad pokazali da smo mi nešto posebno i drugo... Zato drugovi, hrabro sa osmehom na usnama! Uđimo u 1984. s parolom: NIŠTA NAS NIJE IZNENADILO."
tako je o 1984. pisao Fleka.
29.05.2008. (04:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
......Marx opisao: iznenada, zapanjeni revolucionari uoče : BOG TE JEBO NE VIDI SE NEBO (Titova izjava upućena Luksu u Drvaru četrdesetčetvrte)
31.05.2008. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..bravo Maro, zbilja si me nasmijao !
01.06.2008. (07:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...