Jutro! Evo me samo na kratko kako bi pročitala novi nastavak. Dane preventivno provodim u horizontali, a sjedenje pred laptopom mi sada nikako ne paše. Možda ga sutra ponesem u krevet. Iako nisam tu, mislim na tebe. Veliki pozdrav tebi i svima na jezercima.
27.05.2008. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajoj, draga moja ru.... tako si me rastužila. užasno se bojim tog trenutka, a svaki čas može zazvoniti. takvo je doba. baš sam sinoć pisala kako je to mač sa dvije oštrice: ako se posvetim sa svom svojom ljubavi i provodim svaki tren---znači da se još jače vežem, a to znači patnju i bol nakon gubitka. a ako se malo odvojim, zastanem, ne viđam voljena bića--- to znači grižu savjesti 'zašto nisam'... uhvatim sebe kako u glavi čujem glas: 'uh, kako bih ga sad zagrlila i ljubila', a onda se suspregnem jer me strah da bi sutra mogao vječno otići, a ja ću se sva raspadati od bola. moj otac i moja majka još su živi. ali, kada vidim koliko moja majka pati za svojom majkom, pretrnem od straha da do kraja života treba lijegati u postelju i dizati se s mišlju na voljeno biće. toliko osjećajno pišeš o svemu, da prepoznajem tvoju osobnu bol.
27.05.2008. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužna je tvoja priča Ru, tužna a svi znamo da je taj rastanak zauvjek neminova, to nam je upisano u zvijezdama.........moja majčica živi sama u Zagrebu, ja sam jedinica, a ona je još pokretna i samostalna, ali svi se mi bojimo tog telefona............kad je nazovem i čujem njen veseli glas srce mi zaigra i tako svako jutro i nadam da ćemo imati još puno jutara u kojima ćemo uz čavrljanje na telefon ispijati kavu............
Kada je moja nona umrla, ja sam bila daleko, umrla je mojoj majčici na rukama, teta Zlata (teta vegeta) koja je već onda bila slabašna je poslije nonine smrti rekla, da je njena snaga i vitalnost ušla u nju, imala je osjećaj da je u tuzi za majkom ojačala.....to je bilo drugačije nego kod tvoje junakinje.............s nestrpljenjem očekujem nastavak priče..........
27.05.2008. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tako snažan nastavak Ru, tako divna, a opet tužna priča, vjerujem da Rose-Marie nije mogla pustiti svoju majku tek tako, zbog ljubavi, ali isto tako zbog te iste ljubavi, će je morati pustiti...
27.05.2008. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A kako zaista otpustiti nekoga koga neizmjerno voliš da ode? Vjerujem da je jako teško. Možda i nemoguće. Priča je vrlo tečna i lako se čita. Zanimljiva. Pogotovo kad je mene uspjela prikovati. Pozdrav Rusy.
27.05.2008. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš je tužno Rusy... I meni moja jako nedostaje , a već je prošlo baš koliko je i Anji godina . Vidjela je njezinu prvu sličicu s ultrazvuka . Nije je dočekala , a toliko se radovala i nadala da će mi pomoći s bebom kad se rodi. Osjećala je i ona . Rekla mi je nekoliko dana prije smrti , onako , iz čista mira : znam da se bojiš , ali sve će biti u redu , a ako me ne bude , znaj da ću naći načina i tada biti s tobom.. I ja sam se šalila kamo kani ,a to sam jutro osjetila da nešto nije kako valja . Sjela sam u auto, doslovno provalila u stan i našla je . Više nije bilo pomoći...srce ! Od tada imam fobiju zaključanih vrata. Ako mi moji brzo ne otvore ili se ne jave kad zvonim , prestanem reagirati normalno. U trenu me uhvati panika... Nikad mi neće prestati nedostajati! Pusa , Rusy...
Ivan je Ok, temp. pod kontrolom ... viroza , rekla pedijatrica :-))
27.05.2008. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Dobro jutro uz kasnu kavicu....
Idem prošetati Lori,pa se vraćamna čitanje, pa jurim dalje ...uh uh uh....
27.05.2008. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Kad voliš nekoga onda je ta ljubav
jača i od smrti:):):)
27.05.2008. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Jutro! Evo me samo na kratko kako bi pročitala novi nastavak.
Dane preventivno provodim u horizontali, a sjedenje pred laptopom mi sada nikako ne paše.
Možda ga sutra ponesem u krevet.
Iako nisam tu, mislim na tebe.
Veliki pozdrav tebi i svima na jezercima.
27.05.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sagittariusclassic
...kriv sam i nadoknadit ću to večeras...:)))))))
27.05.2008. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
ajoj, draga moja ru....
tako si me rastužila.
užasno se bojim tog trenutka, a svaki čas može zazvoniti.
takvo je doba.
baš sam sinoć pisala kako je to mač sa dvije oštrice:
ako se posvetim sa svom svojom ljubavi
i provodim svaki tren---znači da se još jače vežem,
a to znači patnju i bol nakon gubitka.
a ako se malo odvojim, zastanem, ne viđam voljena bića---
to znači grižu savjesti 'zašto nisam'...
uhvatim sebe kako u glavi čujem glas:
'uh, kako bih ga sad zagrlila i ljubila',
a onda se suspregnem jer me strah da bi sutra mogao vječno otići,
a ja ću se sva raspadati od bola.
moj otac i moja majka još su živi.
ali, kada vidim koliko moja majka pati za svojom majkom,
pretrnem od straha da do kraja života treba lijegati u postelju
i dizati se s mišlju na voljeno biće.
toliko osjećajno pišeš o svemu, da prepoznajem tvoju osobnu bol.
27.05.2008. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Htjedoh nešto reći, ali Decy me zaustavila, kod mene je kao kod nje.
27.05.2008. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
tužna je tvoja priča Ru, tužna a svi znamo da je taj rastanak zauvjek neminova, to nam je upisano u zvijezdama.........moja majčica živi sama u Zagrebu, ja sam jedinica, a ona je još pokretna i samostalna, ali svi se mi bojimo tog telefona............kad je nazovem i čujem njen veseli glas srce mi zaigra i tako svako jutro i nadam da ćemo imati još puno jutara u kojima ćemo uz čavrljanje na telefon ispijati kavu............
Kada je moja nona umrla, ja sam bila daleko, umrla je mojoj majčici na rukama, teta Zlata (teta vegeta) koja je već onda bila slabašna je poslije nonine smrti rekla, da je njena snaga i vitalnost ušla u nju, imala je osjećaj da je u tuzi za majkom ojačala.....to je bilo drugačije nego kod tvoje junakinje.............s nestrpljenjem očekujem nastavak priče..........
27.05.2008. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
tako snažan nastavak Ru, tako divna, a opet tužna priča, vjerujem da Rose-Marie nije mogla pustiti svoju majku tek tako, zbog ljubavi, ali isto tako zbog te iste ljubavi, će je morati pustiti...
27.05.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
draga Ru, ako je na vratima s cvijecem....gost je vrijedan posebne paznje....neka vam bude lijepo .....a za pricu ce biti vremena..:)
27.05.2008. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
...jer ljubav je jedna, kao smrt...
dvije stvari s kojima se susrećemo u životu, koje svojom
snagom određuju naš život - nespojive no ipak, jedako
krhki smo pred objema.
Zagrljaj za tebe, draga Ru.
R.
27.05.2008. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Čekam s nestrpljenjem. Pozdrav!
27.05.2008. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
A kako zaista otpustiti nekoga koga neizmjerno voliš da ode?
Vjerujem da je jako teško. Možda i nemoguće.
Priča je vrlo tečna i lako se čita. Zanimljiva. Pogotovo kad je mene uspjela prikovati.
Pozdrav Rusy.
27.05.2008. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Sve, baš sve potpuno razumijem, ali kad se nekog zaista voli,
može se od te ljubavi živjeti i nakon odlaska
27.05.2008. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Čekam razvoj...:)
27.05.2008. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
vjerujem u ljubav ;)
27.05.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
slušaj srce i što ti kaže, ako pogriješi, bar ne laže......:)
27.05.2008. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
tvoja priča ima ... posebno značenje.
ispričana iskustvom
tumačena znanjem
zapamćena sadašnjim razumijevanjem
27.05.2008. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uglavnombezopasna
Jos uvijek cekam nastavak/nastavke...predivna prica pomalo tuzna,ali
ipak ispunjena ljubavlju...
27.05.2008. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Baš je tužno Rusy...
I meni moja jako nedostaje , a već je prošlo baš koliko je i Anji godina . Vidjela je njezinu prvu sličicu s ultrazvuka . Nije je dočekala , a toliko se radovala i nadala da će mi pomoći s bebom kad se rodi.
Osjećala je i ona . Rekla mi je nekoliko dana prije smrti , onako , iz čista mira : znam da se bojiš , ali sve će biti u redu , a ako me ne bude , znaj da ću naći načina i tada biti s tobom.. I ja sam se šalila kamo kani ,a to sam jutro osjetila da nešto nije kako valja . Sjela sam u auto, doslovno provalila u stan i našla je . Više nije bilo pomoći...srce !
Od tada imam fobiju zaključanih vrata. Ako mi moji brzo ne otvore ili se ne jave kad zvonim , prestanem reagirati normalno. U trenu me uhvati panika...
Nikad mi neće prestati nedostajati!
Pusa , Rusy...
Ivan je Ok, temp. pod kontrolom ... viroza , rekla pedijatrica :-))
27.05.2008. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...