Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Da....zanimljivo. Bavio sam se nedavno, ili točnije, još se bavim tom dilemom, mogućnošću čistog intelektualnog kontakta koji možda može prerasti i u intelektualnu ljubav. Ako ona može postojati?!? Sama za sebe, bez svega uobičajenog. Održati se i kasnije u realnom svijetu radi svoje biti, same sebe, ili je samo uvod, način upoznavanja koji ima malo utjecaja na tijek uživo, kako god on završio... Ili su to s druge strane, samo sanje dvoje usamljenih koje se slučajnošću preklope, pothranjuju, i vrlo su jasno ograničene na svijet mašte....

    avatar

    25.05.2008. (07:42)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ljubav srca i duša, utočište za sne i obala spasa...
    Vjerujem da može postojati bez obzira na mjesto na kojem se tijela nalaze.

    avatar

    25.05.2008. (08:45)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Imati ili biti? ne mogu birati...oboje istovremeno je ljubav

    avatar

    25.05.2008. (09:32)    -   -   -   -  

  • misko

    Biti!
    Uvijek i svagdje!

    avatar

    25.05.2008. (09:50)    -   -   -   -  

  • ZeNa-MaCkA

    super,blog navrati...................

    avatar

    25.05.2008. (10:23)    -   -   -   -  

  • prorok

    Ne za ljubav doista nije važna lokacija
    ljubav je ta koja nas pronalazi ma gdje da smo :):)

    avatar

    25.05.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • Irida

    nečijno ostavljam !!!
    nema se što dodati....

    avatar

    25.05.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • rU

    ljubav je moćna, u stanju je zanemariti sve prepreke ... no, ljubavi je uvijek neophodan dodir, dodir duše, prije svega ...

    no, ništa ljepše nego kad se duše mogu poslužiti i tijelom, a ljubav oplemeni tjelesni dodir ...

    avatar

    25.05.2008. (14:01)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Imati je zapravo samo vizualnost voljenog, a biti je druga stvar. Razlika je drastično velika, ali često uzbiba i najtiše vode. Imati znači željeti i htjeti, a biti znači prepustiti se i voljeti. Ni jedno ni drugo nije loše, samo što najradije budem nego imam jer ipak me to više čini sretnom.Želja je himna srca koju pjevamo kad nam je najteže ili kad je najlakše samo željeti jer sve ostalo postaje zaborav nečeg prošlog. Pozdrav Dinajo, moj osmijeh ti ostavljam, ne znam što više dodati kad si sve i sama rekla i zahvaljujem na predivnim mislima na moj jučerašnji post koje su me ohrabrile za nešto što doista mogu, ali i hoću. Najljepše želje ostavljam i grlim pogledom.

    avatar

    25.05.2008. (14:21)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Da...Intelektualna ljubav mozhe postojati...Ali to ne znachi da nam intelekt mora biti na visokom nivou...Ne mora ni ovozemaljska zrelost...Kao shto kazhe Fromm...Apsurd...Paradoks...Dosta sam chitala Fromma i tip je genijalan..."Vjerujem u chovjeka, ali sumnjam da che postichi svoj cilj ako se uskoro ne probudi..."...Mochno... A to se upravo dogadja... A upravo o Gustavu Jungu...Animi...zhena u chovjeku... i Animusu...mushkarac u chovjeku...smo ja i Slavko jucher prichali...Imati ili biti... Genijalno pitanje... Mi...prije svega... JESMO...> srdachno... pusa...

    avatar

    25.05.2008. (14:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Draga moj Ru, bez intelektualne ljubavi nebi bilo ni tjelesne, to je ona velika razlika između nas i životinjica koje su nam drage, drage zbog njihove privrženosti, ali životinjice doista misle samo mozgom mirisa i bademovom jezgrom koja im nagovještava opasnost...... Tjelesna ljubav nema nikakvog smisla ako se prije u našim zrcalnim neuronima nije ogledalo lice ljubavi, nema doživljaja ako u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u nama nije došlo do procesa iz kojih ljubav postaje energija koja nas oplemenjuje, zbližuje, sjedinjuje...........Bez tog sjedinjenja tvoj ON nebi znao da ti voliš bijele ruže........... tjelesna ljubav se isto događa u univerzumu našega uma, bez njega mi ne bi osjećali blizinu, nebi razlikovali nježnost od grubosti, nebi spoznavali ljepotu nečijeg dodira........... i nebi mogli razlikovati mirise, nebi vidjeli nijanse boja, ah Ru bez univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama mi nebi bili u mogućnosti osjećati ljubav, tjelesna ljubav je vrhunac procesa, jedan od oblika te čudesne energije, sjedinjenje Jungovih anime i animusa u nama, alkemijskim vjenčanjem u nama samima proizašla spoznaja žudnje za sjedinjenjem u duplo biće, za zvukovim, mirisima i dodirima onoga koga volimo.......

    avatar

    25.05.2008. (14:26)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Hehe, potpisujem miška, iako nikad ne mogu doseći njegovu kategoričnost i u realnom životu...

    avatar

    25.05.2008. (14:29)    -   -   -   -  

  • rU

    ne sporim ja ništa od rečenog, draga dinaja.
    no, uzvratit ću ti tvojim riječima... hiih ... sjećaš li se prvih replika koje smo ti i ja izmijenile na miskovu blogu.
    termin 'tjelesna ljubav' samo je eufemizam za seks koji je, dakako, moguć i bez ljubavi.

    ljubav, pak, nije moguće razdvajati na 'tjelesnu' i 'duhovnu' ili 'duševnu' ... ljubav je uvijek poriv za dodirom, pa i tjelesnim dodirom, koji može ali i ne mora biti seksualan. zar mati nema poriv dodirnuti dijete, zar ne dodirujemo s radošću roditelje, rođake, prijatelje, kućne ljubimce? zar ne dodirnemo čak i nepoznatog čovjeka, da bismo ga utješili, kad vidimo da je u tuzi ili nevolji?

    ljudi su tjelesna bića ... i uvijek me pomalo zasmeta kad to žele zanijekati. ili kad podcjenjuju tijelo.
    ne mislim da ti to činiš, jer ti se baviš i tijelom, a ne samo dušom svojih 'pacjenata', zar ne?
    pomažeš im, ako sam dobro shvatila, da nađu sklad jednog i drugog.

    uzgred, ne mislim čak ni da je seks besmislen, pa i ako nije čin ljubavi. ako je sporazuman i između odraslih ljudi, oni valjda u tome nađu neki smisao i zadovoljenje.

    jedino mi bude žao kad pomislim što propuštaju, razdvajajući seks i ljubav ...

    avatar

    25.05.2008. (15:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Da Ru, ja cijelo vrijeme govorim o harmoniji jednog s drugim. Ono o čemu sam ti pisala je da bez LJUBAVI nema ni duše ni tijela, ljubav je vezivno tkivo našeg postojanja, moja i njegova ljubav u suptilnom dijalogu razotkriju naša tijela i sjedinjuje ih ponovo u ljubav. Postoje mnogo onih koji tijela oblać, peru, njeguju ali ne osjećaju. Svijest o tijelu je jedno od važnih poglavlja u mojoj knjizi, jedna od važnih metoda u sklopu projekta koji razvijam. Misaone, kinetičke slike kojima pokušavam čovjeku približiti njegovo tijelo je i put ka ljubavi prema tom sklopu kostiju i mišića. Tek kad osjetimo svoje tijelo, kad razumijemo i zavolimo njegove čudi tada možemo vrednovati i rezumjeti osjete tuđeg tijela. Pitam se često čije ja usne osjećam pri poljubcu, svoje ili njegove, a onda se pitam čije on dodire osjeća moje ili svoje. Osjetilnost i osjećajnost je topliko kompleksna draga Ru, bez univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama nebi bilo ni međusobnog osjećanja. U mom tekstu o Nikoli Šopu sam upravo o tome pisala, on je izgubio osjetila, ali ih je univerzumom svoga uma održavao u svojoj svijesti. I vrhunac ljubavnog čina se prvo događa u našoj glavi, a onda se širi tijelom. Jedno bez drugoga ne funkcionira.

    avatar

    25.05.2008. (15:53)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Lijepa priča...ne mora biti istinita, ali je moguća i živa. Šaljem ti pozdrav i ove nedjelje, mirisne i tople.

    avatar

    25.05.2008. (15:59)    -   -   -   -  

  • necutako

    nisam naucnik koji izucava zivotinje......ali druzim se sa njima i znam da nema neke velike razlike izmedju njih i nas..... i oni poznaju ljubav koja nije tjelesna i oni treba da prvo zavole nekoga a i ljudi imaju tjelesne kontakte bez emocionalne privrzenosti...
    pozdravljam te zelim ti lijep dan..:)

    avatar

    25.05.2008. (16:53)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ponekad i nije baš tako. Ponekad ljudi nemaju sreće i neka druga priča donese sasvim drugi kraj. A ovo dvoje, uspjeli su sanjati isti san.
    Tako je srcu drago, kad ljudi pronađu sreću, kad ljudi pronađu - ljude.....

    avatar

    25.05.2008. (16:55)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Ja bih uvijek odabrala biti jer kad ljubav nam otkrije svoju snagu i širinu imati više i nije toliko bitno.

    avatar

    25.05.2008. (20:38)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Znaš ti UZBURKATI vodu, hihihiii a mi na blogu navikli sve laganininiii ...

    Već sam u jednom komentaru napisala kako kod tebe ipak moram otići malo unatrag, hihihii jer najčešće čitam brzo pa što pohvatam !

    Ti pišeš kompleksno, vjerujem s razlogom !

    I ne čudi me ... mnogi od nas su amateri, bar ja, u pravom smislu riječi !

    Samo ću dodati ... bez harmonije SVEGA nema ništa i baš zato rijetki su sretnici, oni koji imaju i budu, svjesno i savjesno, fizičko i duhovno !
    Mnogi razočarani, nesretni lutaju svijetom baš zato što su se brzo razočarali, postali nesretni.

    Ugodno ti želim ovo kišno svibanjsko veče.

    avatar

    25.05.2008. (21:10)    -   -   -   -  

  • Decy

    neprocjenjiv je osjećaj sreće.
    neprocjenjiv je nečiji osmijeh kojem smo uzrok mi.
    oduševila si me s današnjom temom:)

    avatar

    25.05.2008. (21:22)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Draga Dinaja, iskreno se radujem tvom dolasku na Trg cvijeća...tvom povratku, i mogućnosti da se upoznamo. Nadam se da me neće ništa spriječiti u tom. Šaljem ti još topliji pozdrav.

    avatar

    25.05.2008. (21:31)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Pokušaj čitanja . Nisam uspjela iz prve , ali samo pozdravljam . Vratit ću se pročitati sutra kad se nadam da ću lakše čitati .
    Topli pozdrav , Dinajo!

    avatar

    25.05.2008. (22:58)    -   -   -   -  

  • vedjak

    O ljubavi, po mom mišljenju, svakako treba razgovarati, iako je u komentaru jednog od prošlih postova, netko rekao da ljubav treba živjeti i djelima dokazivati. Neosporno dobra primjedba kolege blogera, ali zar ne razgovaramo o mnogočemu što u životu činimo? Razmjenjujući misli o onome što činimo, razmjenjujemo iskustva i znanja. Zar ne možemo isto tako razmjenjivati i misli o ljubavi? Pogotovu ako smatramo da ljubav nije samo onaj uzvišeni osjećaj lebdenja koji nas obuzme kad nedvosmisleno potvrdimo postojanje naklonosti osobe suprotnog spola, a u određenim slučajevima i istog... nemojmo biti isključivi, jer ljubav to ne podnosi...dakle OSOBE koja teži određenom višem stupnju komunikacije i višesmislenog sjedinjenja s nama. Erich Fromm je u svojoj knjižici "Umijeće ljubavi", osim erotske ljubavi spomenuo; između ostalih i prijateljsku ljubav, pa i ljubav prema čovječanstvu...zatim ljubav prema Bogu...ljubav prema samom sebi...Njegova stajališta su zanimljiva i o njima se da razgovarati... U svakom slučaju, dobra lektira za ljude koji promišljaju ili žele promišljati život.

    Želim reći da je ljubav, osim što je prilikom začeća usađena gotovo u svako ili veliku većinu ljudskih bića, primarno kao ENERGIJA i predispozicija.... koja tijekom manje ili više plodnog i ispunjeno proživljenog života prerasta u umijeće nalaženja odgovora na pitanje o smislu ljudske egzistencije.

    Daleko od toga da je sve o ljubavi rečeno, stoga trebamo razgovarati o njoj, živjeti za ljubav, zbog ljubavi i od ljubavi. To zasigurno znači i BITI.

    Svi smo mi, a tu mislim na blogere koji komuniciraju vođeni načelima humanosti, blagosti, tolerancije i poštivanja osobnosti drugih, u ovom virtualnom svijetu dakle, u jednom lijepom ljubavnom odnosu, a da ponekad toga i nismo svjesni. Razvoj tehnologije omogućio nam je više ili manje, ovisno o raspoloživom slobodnom vremenu, izlazak u svijet širokospektralne razmjene informacija .

    Dilema: "Imati ili biti?", vjerojatno je stara koliko i pojava viška stvorenih materijalnih, ali i duhovnih vrijednosti...Ne možemo razdvajati jedno od drugoga, ali možemo u skladu s osobnim sklonostima i poznavanjem sebe samih, odabrati u kojoj ćemo mjeri imati i biti, ali ne biti odvojeni od ljubavi i ljubavnog odnosa prema sebi i svijetu.

    avatar

    25.05.2008. (23:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Umjesto odgovora vam ostavljam dio teksta iz moje knjige "Umijeće svakodnevnog pokreta":

    Pledoaje našem emocionalnom umu

    Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samopoimanjem pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje.
    U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma.
    Dakle, u mojoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja.
    Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet.

    avatar

    26.05.2008. (07:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Hvala vam na konstruktivnim komentarima......... oni me potiću na daljnje razmišljanje......

    ugodan, pun postojanja i ljubavi tjedan vam želim.

    Dinaja

    avatar

    26.05.2008. (07:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...