Komentari

sebipripadam.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Koraljka

    U našoj staroj vikendici bile 2 sobe, velika kužina i dnevni boravak, za litnjih noći sve se pretvaralo u 4 sobe sa po 5-6, kadkad i više ležajeva, uglavnom natisnutih po podu. Ni danas ne znam sve s kojima sam spavala u istoj sobi :)))

    avatar

    29.05.2008. (10:47)    -   -   -   -  

  • MNP

    Coelho ima jednu lijepu priču o kineskom seljaku, gdje kaže da stvari
    nijesu kao što izgledaju. Naši roditelji kao da su nas pripremali za sutra
    -za naše danas.Kao da se zaista sve dogadja sa razlogom! Iskreno bih voljela
    da jednog dana počneš koristiti ulog iz banke usluga i kreneš obilaziti
    prijatelje iz djetinjsta, svijet, živiš tiho,mirno, radosno...Prekrasan post, slika je
    priča za sebe. Pozdrav ostavljam.

    avatar

    29.05.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Moje djetinjstvo je bilo slično. Nikada nisam uživala u gužvi.... I danas me vole "zajahati"... a ja šutim neko vrijeme... no ne mogu više nositi kao prije. Volim mir. I mislim da svaki čovjek ima pravo na svoj mir i svoju intimu.

    avatar

    29.05.2008. (22:01)    -   -   -   -  

  • Katja

    Blažena gužva, nikad mi je nije manjkalo, mada sam uvik težila imati komadić mira i dana za sebe.
    Griješni smo, ta ljudi smo, ali nikada greške nisu samo u nama, ne živimo sami na pustom otoku, greške su i u onima oko nas.

    avatar

    29.05.2008. (22:50)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Uvik puna kuća svita. Uvik veselo, iako tisno. I na otoku, tražija se prijatelj više. Nikad dosta svita, smija, pisme, ribe na gradele i crnoga vina. Tako je bilo u mom djetinjstvu i mladosti dok je tata bio i sve dovodio. Fali mi to. Fali mi on. Nastojim nadoknadit, pa i ja dovodim prijatelje, rođake, putnike namjernike.....ali više nije isto....

    avatar

    30.05.2008. (10:25)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Nije da smo bez greške...ali treba koji put prstom pokazati i na onog drugog. Veselje je primati ljude sve dok ne osjetiš da te iskorištavaju, onda se malo promjeni sjaj. Jedva čekam kad će nam kuće biti pune unučadi :)

    avatar

    30.05.2008. (10:35)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Prelijepo si to napisala.Voljela bih da ispričaš priču svog života.
    Kod mene je nekad bilo kao na autobusnom kolodvoru...ali sada više volim tišinu i mir i povremene posjete...

    avatar

    30.05.2008. (15:04)    -   -   -   -  

  • Nemam pojma - slike

    Uzbudljivo odrastanje :-)). Zato sada pripadaš sebi!

    avatar

    30.05.2008. (21:20)    -   -   -   -  

  • Marisol

    I ja sam u djetinjstvu tako živila.A onda kad je umro moj tata i kad mama sa malom mirovinom
    nije više mogla sve dočekivati,našli su druge žrtve.Žao mi je samo,što poslije tolikih godina dočekivanja,kuhanja i spremanja ti isti ne mogu doći do moje mame,da je bar vide i upitaju je kako je.Jako lijep post.:)))

    avatar

    31.05.2008. (20:53)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Do pred rat uvijek bila u GUŽVI !

    Često smo spavali na podu, kad su dolazili rođaci iz unutrašnjosti,a i iz susjednih mjesta !
    Rođaci idu kao na more a kod nas samo bi spavali.
    TO je kasnijih godina već bila poznata stvar, na more odu dva, tri puta, ostalo kod nas.

    Sjećam se kako smo preko ljeta spavali vani, na taraci !

    Pričali bi, šalili se a često, dječja posla, hihihiiiii, pričali neke strašne, jezive priče i ako smo se poslije plašili pa do zore ostajali budni !
    Valjda što smo stariji, sjećanja se vraćaju, čine se ljepšima više nego što su i bila a bila su i lijepa i bučna a znalo je biti po nekad i suza kad se neko dijete razbilo, potuklo, hihiiiii, samo se sjećam da sam tada često poželila da svoj krevet imam samo za sebe !

    Moram priznati da su mi zadnjih godinu, dvije, TE gužve često u mislima !

    avatar

    02.06.2008. (17:57)    -   -   -   -  

  • odmak

    Sretna kuća. Sliči na kuću mog djeda.

    avatar

    05.06.2008. (07:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...