Komentari

miskoi.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing


  • rU

    ah misko,neka srca puknu ... a neka otvrdnu ...

    a sjajna fotografija sjajno ilistrira izvrsnu priču.

    avatar

    23.05.2008. (06:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    životna priča, kažu mnogi, a ti si Miško doista majstor u tome.................tvoje misli su čvrste s primjesom neke prikrivene sjete............misli koje bude u meni pitanja i treže odgovore........Zašto, zašto je to tako, zar doista postoji mjesto gdje ljubav počenje i mjesto gdje ljubav prestaje..............čudni su putevi ljubavi koja prelazi u drugu energiju, u ravnodušnost, nepodnošljivost............................a reakcije tijela na tu preobrazbu su različite, neka srca puknu, neka ušute, neka plaču, a neka traže zadovoljstvo u vanjskim poticajima............čokolada je za neke doista dobar nadomjestak za sltki san koji su nekad sanjali........jedino što ne shvaćam u tvojoj priči je osveta..........ta samoubilačka želja za potpunim uništenjem sna??????????
    želja za osvetom je najodurniji osjećaj koji se u čovjeku može roditi......ta želja uništava sve ostale želje, uništava lijepa sjećanja.........slabi već oslabljeno srce....

    avatar

    23.05.2008. (07:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Brak je zajednica dvoje ljudi, stoga za fijasko ne može biti kriv samo jedan. Voljela bih ćuti Nevinu priču, što je ona nadoknađivala hranom i rastrošnošću, a Nidija preranim odrastanjem ?

    avatar

    23.05.2008. (07:28)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    mozda nastavak price........?
    prijatelj uzeo novce i kad izadje iz bolnice shvati da nema nista :)))

    avatar

    23.05.2008. (07:39)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ostavio si nam odličnu priču i, kako si najavio kod Rusalke, nestao...

    avatar

    23.05.2008. (09:16)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Žestoki udar donio je , izgleda i žestoki obrat ...
    možda će tvojemu liku biti bolje , a možda ...

    Ipak, nasmijala sam se neki dan kad sam čula za jednu simpatičnu prijetnju
    kako ćeš fotografirati jednu neobičnu osobu i napisati priču hihih mislim da bi to
    bio vrlo dobar materijal , ali za roman hihihihi
    osmijeh , misko!

    avatar

    23.05.2008. (10:36)    -   -   -   -  

  • Lily

    Milivoja u dom za zlostavljane muškarce. ;)

    avatar

    23.05.2008. (11:42)    -   -   -   -  

  • Lily

    Sada jurim, vratim se još kasnije, malo proanalizirati, ova kćerka mi je posebno zanimljiva jer takve se kreću i u mom društvu. =)

    avatar

    23.05.2008. (11:42)    -   -   -   -  

  • necutako

    dobra prica, majstore..:)

    avatar

    23.05.2008. (11:43)    -   -   -   -  

  • greentea

    složila bih se s koraljkom. nema žrtvi, nema patnika...svi sudjelujemo u predstavi. nekako mi ne ide žaljenje muškaraca...molim drugu stranu priče. ako može. pozdrav:))))))))))))

    avatar

    23.05.2008. (11:58)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    huh, kao i uvijek, dobra, mada surova, životna priča...

    avatar

    23.05.2008. (11:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da Koraljaka ima pravo, ali greentea nezna što bi rekla pa se krije iza Koraljake, ljubav ima bezbroj lica koja treba pronaći u svojim, samo svojim zrcalnim neuronima, tu u labirintu svojih osjećaja se može suditi prvo o sebi, a ne o tuđim životima...................kada Koraljka kaže da želi saznati drugu stranu medelje, njoj vjerujem, greentea mi je preopćenita, prezelena i prikljanja se, kao i svi zeleni mišljenju većine, a to ne dokazuje osobnost, nego staru dobro poznatu izreku" kako vitar puše"......... zeleni koji se voze u autima, koji ruže nazivaju kićem, koji pišu sve malim slovom, samo misle da mogu promijeniti svijet........... oni bi trebali promijeniti sebe i svoje poimanje života...........zeleno, volim zeleno je Garcijina pjesma koju su nažalost zeleni krivo shvatili.........

    avatar

    23.05.2008. (13:02)    -   -   -   -  

  • Mendula

    U tvojim pričama, uvijek su žene te koje previše jedu i ne paze na svoj izgled. Dragi moj, odi ovog ljeta na bazen ili neku morsku plažu pa pogledaj koliko ima predebelih i zapuštenih muškaraca. Sigurno su im i za to žene krive. Tu si me malo pogodio. Evo napokon sunca. Sunčani pozdrav!:-)

    avatar

    23.05.2008. (13:42)    -   -   -   -  

  • greentea

    ha? možeš umrijeti?! a ,što je s onim poklikom kojeg se odnekud sjećam: ŽIVJET ĆU VJEEČNOOO!!!!!
    ne možeš se tako svaki čas predomišljati. to zbunjuje svemir. :)))))))))))))

    avatar

    23.05.2008. (17:39)    -   -   -   -  

  • Osmijeh je moj prozor u svijet...

    super prica

    avatar

    23.05.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • Osmijeh je moj prozor u svijet...

    ako imo vremena da radis gluposti,uradi najvecu glupost i posjeti moj bloggggggggg

    avatar

    23.05.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • Osmijeh je moj prozor u svijet...

    ajd caoooooooooooo

    avatar

    23.05.2008. (17:47)    -   -   -   -  

  • misko

    @ rU
    Hvala!
    Posebno me obradovalo što si zapazila fotku...:):):)
    @ odmor za umorna srca
    Eh, majstor...volio bih da je tako...hvala, hvala ...
    Spomenula si ".jedino što ne shvaćam u tvojoj priči je osveta..........ta samoubilačka želja za potpunim uništenjem sna??????????" ...
    Što odgovoriti? Poznajem ljude, bio sam im prijatelj, koji su sa užitkom doslovno ubijali svoje živote. Sve su činili, ne bi li zatrli trag prošlosti, pa ponovo počinjali...uh...uh...mnogo toga bih mogao reći...sad su mrtvi, više se ne muče ...

    I da,uvjeren sam, kako postoji vrijeme kad ljubav počinje i trenutak kad umire. Nije slučaj, kako sve velike ljubavne priče završavaju smrću...trajanjem života izlizale bi se, otrcale i postale svakidašnje. Tko bi poznavao Romea i Juliju, da su se vjenčćali, izrodili 5-oro djece, zajedno starili...???
    @ Koraljka
    Zbilja?
    Ako on plovi i gradi kuću da bi ona mogla živjeti slatko i bezbrižno u njoj,a ona, jer dosadno joj je, nađe drugoga dok on mlati more, jesu li oboje krivi???
    I zašto u takvim slučajevima ona ne otiđe, ostavi mu kuću sagrađenu njegovom zaradom, nego upravo obratno: izbacuje ga van i ...
    Ah, to nikad nije samo jedan kriv! I sam to govorim, ali ponekad nisam siguran...
    @ zuzayok
    A ne!
    Moji prijatelji nisu takvi! :):):)
    @ Majstorica s mora
    Vratio sam se...i mejlom ću ti poslati jedan prijedlog...:)
    @ Vitae...
    I danas je bilo žestoko!!! :)

    Da znaš, skupljam materijalo toj osobi...možda i ispadne nešto....:)
    @ Lily
    Moj naklon! :)
    @ Lily
    Uvijek jurimo!
    @ necutako
    Hvala lijepa! :)
    @ greentea
    Ne bih se složio!
    Svi su žrtve i svi pate!
    Drugu (žensku) stranu priče napišite vi žene! :)
    @ maslackica
    Ni život nije med i mlijeko...možda jest za Fridu i Lori...:)
    @ Mendula
    Dobro si rekla: u mojim pričama ...naglasak je na MOJIM...u tvojim pričama, neka muškarci budu lijeni i debeli :):):)
    @ greentea
    Vidiš do čega me dovodiš? Već su me tvoje riječi sasvim ošamutile...obavezno moram udariti put Osijeka ...:):):)
    @ Moje maleno,ubi me ti...
    Dovoljno je jedna posjeta...
    Posjetiti ću tvoj blog!

    avatar

    23.05.2008. (18:03)    -   -   -   -  

  • Sanjamo udvoje

    Samo neka nestane, u ovom slučaju to odobravam... netko bi prigovorio da ostane i pobrine se za kćer, ali nitko ne može "djetetu" u tim godinama promijeniti mišljenje ako ono to neće, pogotovo kad još ima potporu roditelja.
    Pozdrav!

    avatar

    23.05.2008. (18:08)    -   -   -   -  

  • malenimoj

    priča koja dira u srce...žena????
    a kćer, ne znam imam ju i ja, puno mlađu, ali nekako čini mi se da je ipak prerano, majka u tom pogledu mnogo griješi....ti...nisi ju izgubio....i ja nisam mnoge stvari odobravala svom ocu kao djevojka...sada kad imam svoju djecu vidim da je bio u pravu....

    avatar

    23.05.2008. (18:34)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    kao da je jedva dočekao da ode..
    Slažem se s tobom da ponekad jedna strana zezne, ali ipak odgovor na Koraljkino pitanje nisam dobila...

    avatar

    23.05.2008. (18:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    ah Miško, pišeš odlično, tvoje priče su "nažalost" sudbina mnogih zajedništva, ali ja se cijeli moj život pitam zašto ne postoji škola ljubavi, zašto smo prepušteni u tom najdragocijenijem osjećaju sami sebi..............prošlo stoljeće, naše stoljeće nije njegovalo emocije, učili su nas da ih nesmijemo pokazivati, Freud je to stanje nazvao deficitim sreće...........o osjećajima se nije razgovaralo, ljubav je u školama bila zabranjena, pa nije ni čudo da se mnogi nisu snalazili u tom ogromnom moru nijansi koje sa sobom nosi zajednički život...........ljubav je energija i ako ostane zatvorena u sustavu koji nazivamo tijelo dođe do entropije i nastajanja kaosa..............ljubav se mora obnavljati, a to se može jedino ako u zajedništvu razgovaramo o ljubavi........ ne riječima volim te, želim te, žudim za tobom.....to su floskule, o ljubavi se mora razmišljati kao što se razmišlja o izgradnji kuće, o zarađivanju novca, o poslu koji svakodnevno obaljamo.............o zdravlju, o bolestima, politici, pravopisu, umjetnosti.............ljubav je naš život.

    avatar

    23.05.2008. (18:46)    -   -   -   -  

  • Lily

    Dojurih sad i ovdje malo, kako sam i obećala... =)
    Oduvijek su mi bile fascinantne te veze - djevojka (mogli bi reći...) od 15 godina i tip od 20. Meni nešto nepojmljivo, budući da bi to otprilike značilo da moj brat bude s nekim tko se kreće oko mojih godina. Na neki način shvaćam, danas je nametnut poremećaj u društvu, što starijeg nađeš, to se više uzdižeš, stranu te djevojke i mogu razumijeti, donekle (iako i njoj pomalo svjesti i samopoštovanja očito nedostaje...), ali te tipove, što bi dosad već trebali BAR napola sazrijeti, nikako ne mogu shvatiti. Zar su toliko sirovi i nesposobni naći ženu svojih godina, da moraju iskorištavati nekoga za 10 godina mlađeg od sebe?! Možda ta razlika i ne bi bila toliko bitna, da se ne radi o razdoblju života (od te djevojke, djevojčice, koje god boje želiš) kad ona sazrijeva maksimalnim tempom, ali još uvijek je i po zakonu i po načinu razmišljanja najčešće nedozrela (pogotovo takve što si dopuštaju nešto što je dopustila "kćer" u ovoj priči).
    Divim se Milivojevim snažnim živcima i toleranciji, jer kad bih svoga oca pokušala zamisliti u toj situaciji, vjerujem da bih naišla na novog "Incredible Hulka" =)
    Ali s druge strane, moj otac općenito nije osoba liberalnih pogleda niti netko kome rijetko nešto uspije dići živac... Milivoj možda je doživio gubitak svoje djevojčice, svjesno, ali je također bio toliko razuman da shvati da ipak makar ju je možda izgubio malo prije, da ju ionako ne bi nikad mogao zauvijek držati niti da bi ju mogao sada ili ikada vratiti. (Moje poštovanje prema tome, abnormalne količine razuma potrebne su za to)
    Pozdrav, Miško. =)

    avatar

    23.05.2008. (20:05)    -   -   -   -  

  • lu

    buhahah tko šljivi godine i ostalo:) poz miško i lori

    avatar

    23.05.2008. (23:13)    -   -   -   -  

  • misko

    @ Sanjamo udvoje
    I ja tako mislim...pogotovo ne može, ako ima maminu podršku ...:)
    @ malenimoj
    Da...uvijek smo naknadno pametni...
    Buni me nešto: jesi li muško ili žensko?
    Nadimak je muški, a pišeš poput žene, a na blogu...sve mi se zbrkalo...:):):)
    @ Tražeći sebe
    Ma kakav odgovor?
    Postoji li odgovor? Zašto je ćerka postala takva kakva je postala? Zašto...zašto...
    Misliš li da je Tolstoj odgovorio u Karenjini na pitanje zašto? Ja ne mislim! A mnogo je više toga napisao o propadanju braka, od moje kratke crtice, zar ne?
    @ odmor za umorna srca
    Draga Dinajo, hvala na pohvali, ali ...
    Vrlo dobro znam, da većina ljudi živi životom tihog očajanja, kako je lijepo rekao H. Thoreau.
    A svi žude za ljubavlju! Pa gdje je onda ta energija koja pokreće Univerzum, širi ga, rasteže, stvara Prostor?
    Pozdra! :)
    @ lu
    Pa gdje si ti nestala? :)

    avatar

    24.05.2008. (15:34)    -   -   -   -  

učitavam...