ukrasti nekome djetinjstvo ... nema goreg zločina ... takvo iskustvo obilježi čitav djetetov život, a najgora su upravo potisnuta sjećanja ...
vele da ima istine u tomu da psihijatre u psihijatriju dovedu vlastiti problemi ... a psihoanaliza je priča za sebe ... opasno je preduboko kopati po duši, ne samo kad to čini 'stručnjak' nego i kad to činimo sami ...
ah, dinaja, tvoji tekstovi pozivaju na dijalog ... pa bi komentar koji bi dodirnuo sva ona mjesta koja dotaknu čitatelja morao biti dugačak koliko i post ... :-))
i, oftopic, tjelovo mi uvijek izazove sjećanja, na bijele haljinice i košarice pune ružinih latica ... provedi ugodan blagdan ...
22.05.2008. (07:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh! Što reći? Početi život i doživjeti takvog što, jer Ana je doživjela grozotu još ni ne počevši pravo život, nikako ne može ispasti dobro... Potresno. Ružno. Ljudski. Koliko takvih priča postoji oko nas?
Inače, u Rijeci i opet kiša ...
22.05.2008. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oni koji su doživjeli traume u djetinjstvu mogu ih privremeno potisnuti, no ne i zaboraviti, prije ili kasnije te traume im odrede život. @misko, nažalost postoji više nego li mislimo. Srela sam se kao laik sa žrtvama i počiniteljima uživo, strašno je to.
22.05.2008. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, draga dinaja. hvala na prelijepom dodatku ... nikad neće biti djece u našoj nojevoj arci, ostat ćemo slijepa ulica, oboje ...
no sudba ponekad plati ono što nam uskrati pa smo jednom drugom i roditelj i dijete i zipka i barka i sunce i kiša ... ... i mrak i svjetlo ...
hvala sudbini što nas je ulica života odvela jedno drugom ...
a pero i đuro ... hihihi ... rado se ukrcaju u našu nojevu barku, pa onda protestiraju kad ih, privremeno i povremeno, no za njih ipak prečesto ... hihih ... premjestim u kuhinju ...
22.05.2008. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"."..Smrt nije kraj. «Dovrsheno je!» Znachilo je „ispunio sam svoje poslanje Oche i mogu mirno lechi na ruke svoje majke, i mogu mirno odspavati trodnevni san, mogu mirno pochi u predpakao do dusha koje su chekale otkupljenje, spasenje...."" i podariti im LJUBAV da svi znaju shto je vjera, pravda, istina... Da ljubav iz svih suncheve zrake isijava..."
by Fra Miroslav Bustruch
22.05.2008. (10:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga pokrenu svoje boje i napravi most između broda i neba.
Duga i lavanda ...miris i boja ljubavi... svi bi ih trebali nositi u svojim džepovima sjećanja . Ana je nosila sivilo i tugu i zato je , sirota , tragično završila .
Lijepo je ponovo zaroniti u tkanje tvoje priče, draga Dinajo!
22.05.2008. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno je jedino što mogu reći... Inače mislim da je važnije da te psihoterapeut pokrene unaprijed, nego da izgubiš dragocijeno vrijeme prekapajući po prošlosti,ali to govorim laički, moguće da bez rariješenja prošlosti ne možeš krenuti u budućnost...vjerujem da svako tko ima takva iskustva iz mladosti ima velike probleme pokloniti povjerenje nekoj osobi kasnije... Jako me je dirnula tvoja priča, pogotovo što je životna...
22.05.2008. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fascinantna priča, pogotovo jer sr bavi životnom tematikom. kažu:zaboravi prošlost da bi mogao bez psiholoških prepreka krenut u budućnost, smatram ionako da prvo moraš biti na čisto sa prošlošću da bi mogao mirno živjet dalje. pozdrav... :)
22.05.2008. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam ostao zapanjen pod težinom ovih riječi! Ja sam nekako melankolično, bez riječi.....nekako gadljivo, da bi zapravo nadodao nešto pametno! I tješim se - ma ovo je samo jedna izmišljena priča! A koliko ih je stvarnih?!
22.05.2008. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj muskarac je pocinio nasilje nad Anom....jer je ucinio nesto zbog cega je ona patila.....majka je takodjer nesvjesno pocinila nasilje jer ju je ustvari stavila u ulogu krivca koji mora zaboraviti sto je bilo...sudjelovanje u grijehu.... pa ipak....nije mi bas logican slijed kraja....samoubistvo samospaljivanjem.... to mi vise lici na one koji se svjesno zrtvuju za nesto ili sizofrenicare.... a ovaj drugi kraj je bajka....o ponovnom susretu ili ....o ponovo pronadjenoj izgubljenoj ljubavi... Pozdrav Dinajo, zelim ti lijep dan i mirnu noc...:)
22.05.2008. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponekad se čovjek pita; što je uzrok zločinačkog ponašanja kod pojedinaca...što je uzrok perverzije...koliko je uvjetovano genetski, a koliko društveno? Zlostavljač djevojčice Ane, odrasla osoba, manijak, pervertit, čovjek izvan reda i poretka, izvan zakona...izvan zdravog razuma...nije li i on svojevremeno bio nečija žrtva? Postaje li se takav monstrum rođenjem, zbog kromosomske greške, ili je za nastajanje tog sklopa osobnosti zaslužan niz slučajno posloženih faktora? Niz nepovoljno složenih činbenika uvjetovao je i Anin tragičan i prijevremen kraj. Da nije bilo siromaštva, nikada pervertit ne bi Anu pridobio za svoje nastrane zabave. Možda bi uspjela kompenzirati traumatično iskustvo iz djetinjstva da je njezina mladenačka ljubav imala sretan nastavak? Materijalno potpuno zbrinuta, kasnije, imala je vremena "ponirati u vlastite dubine" u prošlost koja ju je kao osobu određivala. Postavlja mi se i pitanje zašto nije mogla osvijestiti se, obračunati sa svim onim iz prošlosti pa zahvaljujući svojoj ljepoti, snazi i samopouzdanju, nastaviti živjeti. Dobro, sve jasnije mi biva da je riječ o misteriju psihizma, o nemogućnosti racionalnog objašnjavanja onoga što je po svojoj prirodi duboko iracionalno. Ostaje i dalje značajna ona usporedba ljudskog psihizma sa santom leda. Naše je svjesno postojanje lako usporedivo s hodom ekvilibrista po tankom napetom užetu. Dodatak je krasan! Držeći u ruci štap načinjen od nade i ljubavi, nastavljamo naš hod po užetu.
22.05.2008. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ostala sam pomalo zbunjena, možda stoga što kad te čitam, uvijek se unesem toliko duboko da doživljavam napisano tako stvarnim i ponekad se osjećam kao lik kojeg iščitavam na papiru, možda zbog moje bujne mašte koja je začeta u djetinjstvu ili možda zbog moje strasti prema glumi kojom sam se nekada bavila, bježanje ili traženje sebe u bezbroj novih likova i situacija, bezbroj smrti i uskrsnuća, ljubavi i nemira, doista danas si me takla na drugačiji način, i još slika Guernica čiju reprodukciju imam na zidu, baš neobično...pomalo tajanstveno i mračno, a opet tako jasno, ne znam, možda doista svi čitamo priče na svoj način, i one nas povedu u neke naše vlastite, skrivene svemire, ni ne sluteći o tome ništa...
22.05.2008. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka nas toliko pritišću da nas doslovno i pokopaju !
Otkrivajući Anin kraj, čini mi se da je TAJ način njenog odlaska bio očekivan i jedini ! Znala je Ana da ONO što joj treba, nije na ovoj obali ... Ana je bila hrabra, svjesno prešla na drugu obalu rijeke.
Tužna životna priča ... lijepo istkana.
22.05.2008. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle, Ani je presudio potisnuti traumatican dozivljaj iz djetinjstva. Zao mi je... Ovakav tragican Anin zvrsetak u tvom zivotu ostavio je dubok trag i daje pecat tvom pripovijedanju. U "državi sunca u kojoj će jedini gospodar biti ljubav" kraj bi sigurno bio drukciji i odaje tvoju zelju za promjenom necega sto se promijeniti ne da. Ali valja se pomiriti sa sobom i vlastitim neuspjehom kad smo ucinili sve sto je bilo u nasoj moci. Mirno spavaj draga.
22.05.2008. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ljudsko tijelo je kao biološki Stradivari". To je jedan od apsurda koji Vas prisiljava na razmišljanje o sebi i svom tijelu da bi se probudili iz začaranosti migrenine snage, da bi spoznali migrenino carstvo, dvorac u kojem ste se izgubili. To nije grad kako ga vidite kada šetate gradom svoje mladosti ili nekim novootkrivenim gradom vaših putovanja, to je zamak u čijem perivoju miriše život. Zatvorite oči, začepite uši i nos, počnite gledati, slušati i mirisati srcem. Sjetite se glavobolje i mučnine koju ona izaziva u vašem tijelu. Doživite ponovo oluju u glavi i sve bljeskove, zvukove i mirise koji vas onesposobljuju za sljedeći dan i možda za onaj iza pa možda za još jedan. Na sjenilu vašeg televizora će se sada pojaviti slike koje će vas potsjetiti na to što ste doživjeli. Otvorite oči i uđite svjesno u te davno prošle doživljaje. Iza tih slika koje sada gledate se nalazi zamak spasenja. Dok titra i blješti pred Vašim očima, dok kuca i zavija u Vašim ušima, dok Vas neki neugodan miris guši udahnite duboko, udahnite punim plućima, udahnite još dublje, ne prestajte udisati. Sada polako izdišite, polako i dugo, izdišite kroz usta i nos, uvlačite trbušni mišić i pupak u trbušnu šupljinu, izdišite da izbacite sve mirise iz sebe, izdišite i uvlačite trbuh dok ne osjetite da se sljubio s vašim leđima. Sada ponovo opustite mišiće i udahnite ponovo punim plućima udahnite novu misao i novu sliku koja će se pojvaiti na sjenilu vašeg televizora. Dozvolite srcu da diše dok lutate šumom vaših strahova. Sjetite se da ste napustili obitelj, da su Vaša djeca nesretna zbog Vaše boli, da odlaze u školu potištena jer ste vi ostali u tami spavaće sobe. Udišite zimu i hladnoću Vašeg neživljenog života. Udahnite bol kojoj neznate ime, udišite još uvijek. Sada vam se magli pred očima, šuma kojom lutate postaje još tamnija. Zatvorite oči i počnite izdisati polako kroz usta i nos, uvlačite trbuh dok se ne spoji s Vašim leđima, izdišite još, još, još. Sada otvorite oči i udahnite sreću. Na zaslonu vašeg televizora blješti zamak u perivoju vašeg sna. Probudite se mirisom jutarnje rose i mirisom ljepote neke davne uspomene. Vjerujte mi ovo nije slika na zaslonu televizora, ovo je slika koja se krije duboko u vama samima. Tu u najdubljem dijelu Vaše još nedotaknute svijesti se krije grad u kojem sunce nikada ne zalazi, tu spava Fortuna koju jedino Vi možete probuditi. Zatvorite još jednom oči i izdišite polako i duboko. Osjećate li oslobođenje duše. Kroz vaš nos i usta izlazi bol i njom izazvani strahovi, izlazi smrad neprozračene spavaće sobe u kojoj ste se danima gušili. Otvorite oči, ovo što vidite nije slika na zaslonu televizora, to je jutro Vašeg ponovnog buđenja. Vi ste ušli u svoju krv i svoju dušu. Pronašli ste iza ogledala mučnine Vašeg života, svoju petu stranu svijeta, zamak u kojem se grle Vaša ljubav i sreća, zamak opasan bedemom kroz koji migrena nemože prodrijeti. Sada počnite disati Vašim normalnim ritmom. Vaše tijelo je istovremeno stabilno i gipko. Sve napetosti prošlih dana su prešle u osnovni tonus Vaših mišića. Vaša glava lebdi ka suncu koje ulazi u Vašu sobu kroz otvorene prozore Vaše svijesti.
23.05.2008. (07:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ukrasti nekome djetinjstvo ... nema goreg zločina ...
takvo iskustvo obilježi čitav djetetov život, a najgora su upravo potisnuta sjećanja ...
vele da ima istine u tomu da psihijatre u psihijatriju dovedu vlastiti problemi ...
a psihoanaliza je priča za sebe ... opasno je preduboko kopati po duši, ne samo kad to čini 'stručnjak' nego i kad to činimo sami ...
ah, dinaja, tvoji tekstovi pozivaju na dijalog ... pa bi komentar koji bi dodirnuo sva ona mjesta koja dotaknu čitatelja morao biti dugačak koliko i post ... :-))
i, oftopic, tjelovo mi uvijek izazove sjećanja, na bijele haljinice i košarice pune ružinih latica ...
provedi ugodan blagdan ...
22.05.2008. (07:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Uh!
Što reći? Početi život i doživjeti takvog što, jer Ana je doživjela grozotu još ni ne počevši pravo život, nikako ne može ispasti dobro...
Potresno. Ružno. Ljudski. Koliko takvih priča postoji oko nas?
Inače, u Rijeci i opet kiša ...
22.05.2008. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Oni koji su doživjeli traume u djetinjstvu mogu ih privremeno potisnuti, no ne i zaboraviti, prije ili kasnije te traume im odrede život.
@misko, nažalost postoji više nego li mislimo. Srela sam se kao laik sa žrtvama i počiniteljima uživo, strašno je to.
22.05.2008. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Strašno, zaista strašno. Slažem se sa Ru da nema većeg zločina od toga da nekome ukrademo djetinjstvo i tako svaku mogućnost za zdrav i ispunjen život
22.05.2008. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ah, draga dinaja. hvala na prelijepom dodatku ...
nikad neće biti djece u našoj nojevoj arci, ostat ćemo slijepa ulica, oboje ...
no sudba ponekad plati
ono što nam uskrati
pa smo jednom drugom
i roditelj i dijete
i zipka i barka
i sunce i kiša ...
... i mrak
i svjetlo ...
hvala sudbini
što nas je ulica života
odvela jedno drugom ...
a pero i đuro ... hihihi ... rado se ukrcaju u našu nojevu barku,
pa onda protestiraju kad ih, privremeno i povremeno, no za njih ipak prečesto ... hihih ... premjestim u kuhinju ...
22.05.2008. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duh jedinstva
"."..Smrt nije kraj. «Dovrsheno je!» Znachilo je „ispunio sam svoje poslanje Oche i mogu mirno lechi na ruke svoje majke, i mogu mirno odspavati trodnevni san, mogu mirno pochi u predpakao do dusha koje su chekale otkupljenje, spasenje...."" i podariti im LJUBAV da svi znaju shto je vjera, pravda, istina... Da ljubav iz svih suncheve zrake isijava..."
by Fra Miroslav Bustruch
22.05.2008. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
San koji sanjamo sa otvorenim očima
je najljepši san, tada snivamo samo ono što želimo.
22.05.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Vjetar donese miris lavande u cvatu. Duga pokrenu svoje boje i napravi most između broda i neba.
Duga i lavanda ...miris i boja ljubavi... svi bi ih trebali nositi u svojim džepovima sjećanja .
Ana je nosila sivilo i tugu i zato je , sirota , tragično završila .
Lijepo je ponovo zaroniti u tkanje tvoje priče, draga Dinajo!
22.05.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Strašno je jedino što mogu reći...
Inače mislim da je važnije da te psihoterapeut pokrene unaprijed, nego da izgubiš dragocijeno vrijeme prekapajući po prošlosti,ali to govorim laički, moguće da bez rariješenja prošlosti ne možeš krenuti u budućnost...vjerujem da svako tko ima takva iskustva iz mladosti ima velike probleme pokloniti povjerenje nekoj osobi kasnije...
Jako me je dirnula tvoja priča, pogotovo što je životna...
22.05.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Destination Unknown
fascinantna priča, pogotovo jer sr bavi životnom tematikom. kažu:zaboravi prošlost da bi mogao bez psiholoških prepreka krenut u budućnost, smatram ionako da prvo moraš biti na čisto sa prošlošću da bi mogao mirno živjet dalje. pozdrav... :)
22.05.2008. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen2
Ja sam ostao zapanjen pod težinom ovih riječi! Ja sam nekako melankolično, bez riječi.....nekako gadljivo, da bi zapravo nadodao nešto pametno!
I tješim se - ma ovo je samo jedna izmišljena priča! A koliko ih je stvarnih?!
22.05.2008. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
Taj muskarac je pocinio nasilje nad Anom....jer je ucinio nesto zbog cega je ona patila.....majka je takodjer nesvjesno pocinila nasilje jer ju je ustvari stavila u ulogu krivca koji mora zaboraviti sto je bilo...sudjelovanje u grijehu....
pa ipak....nije mi bas logican slijed kraja....samoubistvo samospaljivanjem.... to mi vise lici na one koji se svjesno zrtvuju za nesto ili sizofrenicare....
a ovaj drugi kraj je bajka....o ponovnom susretu ili ....o ponovo pronadjenoj izgubljenoj ljubavi...
Pozdrav Dinajo, zelim ti lijep dan i mirnu noc...:)
22.05.2008. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Komentar suvišan.
Toplo Te pozdravljam pod Dojmom:))
22.05.2008. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Ponekad se čovjek pita; što je uzrok zločinačkog ponašanja kod pojedinaca...što je uzrok perverzije...koliko je uvjetovano genetski, a koliko društveno? Zlostavljač djevojčice Ane, odrasla osoba, manijak, pervertit, čovjek izvan reda i poretka, izvan zakona...izvan zdravog razuma...nije li i on svojevremeno bio nečija žrtva? Postaje li se takav monstrum rođenjem, zbog kromosomske greške, ili je za nastajanje tog sklopa osobnosti zaslužan niz slučajno posloženih faktora?
Niz nepovoljno složenih činbenika uvjetovao je i Anin tragičan i prijevremen kraj. Da nije bilo siromaštva, nikada pervertit ne bi Anu pridobio za svoje nastrane zabave. Možda bi uspjela kompenzirati traumatično iskustvo iz djetinjstva da je njezina mladenačka ljubav imala sretan nastavak? Materijalno potpuno zbrinuta, kasnije, imala je vremena "ponirati u vlastite dubine" u prošlost koja ju je kao osobu određivala. Postavlja mi se i pitanje zašto nije mogla osvijestiti se, obračunati sa svim onim iz prošlosti pa zahvaljujući svojoj ljepoti, snazi i samopouzdanju, nastaviti živjeti. Dobro, sve jasnije mi biva da je riječ o misteriju psihizma, o nemogućnosti racionalnog objašnjavanja onoga što je po svojoj prirodi duboko iracionalno. Ostaje i dalje značajna ona usporedba ljudskog psihizma sa santom leda. Naše je svjesno postojanje lako usporedivo s hodom ekvilibrista po tankom napetom užetu.
Dodatak je krasan! Držeći u ruci štap načinjen od nade i ljubavi, nastavljamo naš hod po užetu.
22.05.2008. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
ostala sam pomalo zbunjena, možda stoga što kad te čitam, uvijek se unesem toliko duboko da doživljavam napisano tako stvarnim i ponekad se osjećam kao lik kojeg iščitavam na papiru, možda zbog moje bujne mašte koja je začeta u djetinjstvu ili možda zbog moje strasti prema glumi kojom sam se nekada bavila, bježanje ili traženje sebe u bezbroj novih likova i situacija, bezbroj smrti i uskrsnuća, ljubavi i nemira, doista danas si me takla na drugačiji način, i još slika Guernica čiju reprodukciju imam na zidu, baš neobično...pomalo tajanstveno i mračno, a opet tako jasno, ne znam, možda doista svi čitamo priče na svoj način, i one nas povedu u neke naše vlastite, skrivene svemire, ni ne sluteći o tome ništa...
22.05.2008. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Kada u tvojim rijecima srca osjetim dah istine
ne mogu a da ne zivim tvoje pripovijesti, ne nogu
a da ih ne osjetim svakom porom, svakim svojim
culom.
Ostavljam trag srca, svjesna kako zivimo zivot
lomljivi, krhki poput stabla koje povija se pred
snagom oluje.
R.
22.05.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Sjećanja isplivaju, na bilo koji način !
Neka nas toliko pritišću da nas doslovno i pokopaju !
Otkrivajući Anin kraj, čini mi se da je TAJ način njenog odlaska bio očekivan i jedini !
Znala je Ana da ONO što joj treba, nije na ovoj obali ...
Ana je bila hrabra, svjesno prešla na drugu obalu rijeke.
Tužna životna priča ... lijepo istkana.
22.05.2008. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
Dakle, Ani je presudio potisnuti traumatican dozivljaj iz djetinjstva. Zao mi je...
Ovakav tragican Anin zvrsetak u tvom zivotu ostavio je dubok trag i daje pecat tvom pripovijedanju.
U "državi sunca u kojoj će jedini gospodar biti ljubav" kraj bi sigurno bio drukciji i odaje tvoju zelju za promjenom necega sto se promijeniti ne da. Ali valja se pomiriti sa sobom i vlastitim neuspjehom kad smo ucinili sve sto je bilo u nasoj moci. Mirno spavaj draga.
22.05.2008. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bonnie
Prekrasno napisano. Sviđa mi se.
Stavih te u linkove i napisah novi post.
Pozdrav.
22.05.2008. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
"Ljudsko tijelo je kao biološki Stradivari".
To je jedan od apsurda koji Vas prisiljava na razmišljanje o sebi i svom tijelu da bi se probudili iz začaranosti migrenine snage, da bi spoznali migrenino carstvo, dvorac u kojem ste se izgubili. To nije grad kako ga vidite kada šetate gradom svoje mladosti ili nekim novootkrivenim gradom vaših putovanja, to je zamak u čijem perivoju miriše život. Zatvorite oči, začepite uši i nos, počnite gledati, slušati i mirisati srcem. Sjetite se glavobolje i mučnine koju ona izaziva u vašem tijelu. Doživite ponovo oluju u glavi i sve bljeskove, zvukove i mirise koji vas onesposobljuju za sljedeći dan i možda za onaj iza pa možda za još jedan. Na sjenilu vašeg televizora će se sada pojaviti slike koje će vas potsjetiti na to što ste doživjeli. Otvorite oči i uđite svjesno u te davno prošle doživljaje. Iza tih slika koje sada gledate se nalazi zamak spasenja. Dok titra i blješti pred Vašim očima, dok kuca i zavija u Vašim ušima, dok Vas neki neugodan miris guši udahnite duboko, udahnite punim plućima, udahnite još dublje, ne prestajte udisati. Sada polako izdišite, polako i dugo, izdišite kroz usta i nos, uvlačite trbušni mišić i pupak u trbušnu šupljinu, izdišite da izbacite sve mirise iz sebe, izdišite i uvlačite trbuh dok ne osjetite da se sljubio s vašim leđima. Sada ponovo opustite mišiće i udahnite ponovo punim plućima udahnite novu misao i novu sliku koja će se pojvaiti na sjenilu vašeg televizora. Dozvolite srcu da diše dok lutate šumom vaših strahova. Sjetite se da ste napustili obitelj, da su Vaša djeca nesretna zbog Vaše boli, da odlaze u školu potištena jer ste vi ostali u tami spavaće sobe. Udišite zimu i hladnoću Vašeg neživljenog života. Udahnite bol kojoj neznate ime, udišite još uvijek. Sada vam se magli pred očima, šuma kojom lutate postaje još tamnija. Zatvorite oči i počnite izdisati polako kroz usta i nos, uvlačite trbuh dok se ne spoji s Vašim leđima, izdišite još, još, još. Sada otvorite oči i udahnite sreću. Na zaslonu vašeg televizora blješti zamak u perivoju vašeg sna. Probudite se mirisom jutarnje rose i mirisom ljepote neke davne uspomene. Vjerujte mi ovo nije slika na zaslonu televizora, ovo je slika koja se krije duboko u vama samima. Tu u najdubljem dijelu Vaše još nedotaknute svijesti se krije grad u kojem sunce nikada ne zalazi, tu spava Fortuna koju jedino Vi možete probuditi. Zatvorite još jednom oči i izdišite polako i duboko. Osjećate li oslobođenje duše. Kroz vaš nos i usta izlazi bol i njom izazvani strahovi, izlazi smrad neprozračene spavaće sobe u kojoj ste se danima gušili. Otvorite oči, ovo što vidite nije slika na zaslonu televizora, to je jutro Vašeg ponovnog buđenja. Vi ste ušli u svoju krv i svoju dušu. Pronašli ste iza ogledala mučnine Vašeg života, svoju petu stranu svijeta, zamak u kojem se grle Vaša ljubav i sreća, zamak opasan bedemom kroz koji migrena nemože prodrijeti. Sada počnite disati Vašim normalnim ritmom. Vaše tijelo je istovremeno stabilno i gipko. Sve napetosti prošlih dana su prešle u osnovni tonus Vaših mišića. Vaša glava lebdi ka suncu koje ulazi u Vašu sobu kroz otvorene prozore Vaše svijesti.
23.05.2008. (07:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
gornji tekst poklanjam svima vama umjesto pojedinačnih odgovora na vaše misaon- osjećajno sudjelovanje u "slučaju" Ana.
To je bila tužna priča sa tužnim krajem jer je u Aninom životu nedostajala LJUBAV.
zato danas razgovarajmo o LJUBAVI
Dinaja
23.05.2008. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...