Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • misko

    Čini mi se da mnogi nikad ne shvate što se događa oko njij sa njihovim najbližima. Svakog dana male tragedije, drame, odigravaju se oko nas.

    Dobro jutro!
    Ugodan dan želim!

    avatar

    21.05.2008. (07:15)    -   -   -   -  

  • prorok

    O onim kišama i olujama
    koje vrebaju na ljubav :):):)

    avatar

    21.05.2008. (07:27)    -   -   -   -  

  • rU

    strah djeteta koje je doživjelo nešto ružno ...

    iz takvih strahova obično proizlaze svi kasniji strahovi ...

    avatar

    21.05.2008. (07:41)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Pečati djetinjstva nikada ne izblijede...Jedan takav je u Ani.

    avatar

    21.05.2008. (09:00)    -   -   -   -  

  • Tajanstveni hram

    ljudi smo, često ne shvatimo ono što bismo trebali shvatiti, ili shvaćamo, ali to ne želimo osvjestiti u sebi, tako je ponekad lakše!
    ugodan dan :)

    avatar

    21.05.2008. (09:09)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    A mislim...tom Rudolfu stvarno nishta nije jasno...sve tumachi na neki svoj grubijanski nachin pun predrasuda...A sta che jadan...biche da i on ima neke traume...Hvala Bogu dragome da psihoanalitichari postoje! Ja sam isto posjetila nekoliko puta jednog jako dobrog psihoanalitichara, art+terapeuta, hipno+terapeuta, defektologa itd. dok sam zhivjela u Zagrebu...zbilja divna osoba...ponekad mi jako nedostaje...On shvacha da za sve...i za dobro i za loshe...postoje korijeni u dushi...kao shto je odavno davno rekao Platon...Miris cedevite koju mi je ponudila njegova pomochnica razbuktao je moju podsvijest i vratio me ne samo u djetinjstvo...nego zatim i u proshli zhivot...Ali nechu sad o tome...Pusa.

    avatar

    21.05.2008. (09:26)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    Kako samo slijepi možemo biti i neosjteljivi na tuđe patnje....a tek zatvoreni

    avatar

    21.05.2008. (09:40)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Lako je prelako, nevidjeti, nečuti, neosjećati;
    ne dopustiti onome što drugoga boli, što je
    pretežak teret za nejaka pleća da nas dotakne.
    Lako je, prelako izgubiti suosjećanje iako je isto
    tako lako zatražiti ga, očekivati ga kada nama treba.

    Korijeni su ono što nas određuje kao osobu, ono što
    će definirati čvrstinu koraka kojim kročimo kroz život.

    R.

    avatar

    21.05.2008. (11:36)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    nije lako biti čovjek, lako je osuditi, a često i ne gledamo iz pravog ugla stvari, da li uistinu možemo objektivno promatrati druge ljude oko nas i veze među njima?
    da li je dovoljno što ponekad visimo samo jednu situaciju, jedan prizor?
    mnogo puta se zapitam nismo li svi mi pretjerano kritični spram drugih, a premalo spram sebe? od sebe treba početi, ne od drugih, da doista to činimo, bilo bi doista mnogo manje nepravde na svijetu...

    avatar

    21.05.2008. (15:19)    -   -   -   -  

  • Bonnie

    Sjećanje na djetinjstvo i mladost.
    Prekrasno napisano.
    Pozdrav.

    avatar

    21.05.2008. (15:27)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Zainteresirala me je priča odkad sam uspjela pohvatati konce...

    avatar

    21.05.2008. (18:56)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    U dahu čitam ali opet, opet se vraćam, unatrag, po nekoliko postova ... kompleksna priča !

    Sjećanja i ako ih po nekad duboko ZAKOPAMO, isplivaju, na razne načine !

    Ugodno ti želim ovo kišno svibanjsko veče.

    avatar

    21.05.2008. (19:27)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Zar je moguće draga Dinajo da miris ima toliku moć? Toliki maniri prepušteni osjetima vladaju tvojom pričom. Oduševljena sam, no imam osjećaj da Ana na neki način nestaje i odlazi od same sebe te da ju tajna koju skriva proždire i guši. Ta tajna je neotkrivena već dugo vremena i prekipjela je već odavno. Miris voljenih nam osoba je miris ljubavi, miris mrženih nam osoba je miris nepodnošljivosti, a takav miris je nemoguće zaustaviti, a još teže zaboraviti. Dinajo, tvoja današnja priča je nekako mirisna, miriše mi mirisom jasmina, Amora i Psihe i Aninom tajnom koja daje najjači miris. Ana treba razumijevanje i treba potporu, tražila je to od tebe i svog psihoanalitičara, ona je dijete u tijelu odrasle žene, dijete koje vapii za pomoći i mirom, dijete čije srce treba osjećaje i mirise ljubavi. Takvo što steći će samo otkrivanjem svoje tajne koja guši njenu svijest i odvaja je od nje same. Mislim da tu tajnu možeš otkriti samo ti, tj. otkrila si je, ali takvu tajnu, životnu tajnu, teško je odati, shvatit će je samo oni koji su jednom, davno čuvali tajnu istu takvu, samo drugog života. Kad se kockice slažu u mozaik, samo jedan dio može biti presudan rezultatu. Pozdrav ostavljam i osmijeh neka ti stvori sliku mirisa drage osobe, a onda neka ispari u tvoje sjećanje, na mjesto gdje i pripada.

    P.S Pročitala sam i prošli post, dojmio me se, i svoje misli sažela sam nekako u jedan komentar, ali bilo je teško priznajem :)...Asocijacije naviru same, makar iz samog dolaska u tvoj svijet Dinajo. Isprike zbog kašnjena i srdačne želje ostavljam.

    avatar

    21.05.2008. (22:03)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Miris jasmina? Da, prisutan je, a još malo pa će i lipe procvjetati. Veselim se njihovom opojnom mirisu! Lijep pozdrav i osmijeh ostavljam!

    avatar

    21.05.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • atlantida

    I ti pišeš on line roman? Ne stignem sada čitati iz početka, no priča mi se čini interesantna.
    Hvala ti što si svratila.:))

    avatar

    21.05.2008. (22:52)    -   -   -   -  

  • Redakcija Jučerašnjih novina

    Zanimljivo! Priča me vuće dalje i kad sam pomislila da imam zaokruženu sliku, prošetam na datume prije i vidim imam je tu dosta čitanja. Zanimljivo! Vratit ću se! Laka ti noć! I lijepe snove ti želim!

    avatar

    21.05.2008. (23:05)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    ..Mirisi i sjećanja što vraćaju neke duboko zakopane tuge ,
    katkad nas iznenade i zaskoče , katkad se bude s glavoboljama kao kad tvojega lika ...

    Uživam i toplo te pozdravljam :-))

    avatar

    21.05.2008. (23:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Hvala svima.......tragovi koje ostavljate su dragi dokaz da sudjelujete u mojim mislima. Ana je ubila i ostavila mi je veliki buket žutih ruž, poškropljenih mirisom jasmina i oproštajno pismo. O tome sam pisala u jednom prijašnjem postu:

    Apsurd Aninog samoubistva je potaknuo mašineriju naše samoobrane i mi smo tražili za sebe olakotne okolnosti, ali smo na koncu shvatili da smo premalo znali iako smo mnogo toga naučili. Odlučili smo učiti dalje i graditi mostove po kojima će naši budući pacijenti sigurnije hrliti u zamak spasenja. Ana je otišla zauvjek s tajnom svoga kraja i ostavila za nas jedno pitanje bez odgovora.

    "Ništa do suza nije bio moj ljek i ništa do boli moj život. Ovo tiho umiranje traje predugo da bih mogla preživjeti ovaj dan smrti. Kada sunce krene na počinak zagrlit ću njegov zadnji sjaj i poletjeti s njim u vječni san. Danas čujem simfoniju neba, dok jahači apokalipse oplakuju svoj grijeh. Pozaune trube moj mrtvački ples. Vidjela sam u svitanju u sunčanoj kugli Rolandov lik, prepoznala njegovo tijelo neovisno od ustrojstava svijeta. Cijeli me je dan opijao mirisom prve i jedine ljubavne noći. Kada se večeras budu palile oči neba, kada krijesnice zasvjetle u tvom vrtu ti nećeš znati da da smo Roland i ja držeći se za ruke preskočili vatru i da ćemo od sada, zajedno bdjeti nad tvojim snom.
    Kada sljedeće godine zasja sunce u prvom danu ljeta pogledaj u blješteću kuglu, prepoznat ćeš naš zagrljaj.
    Oprosti mi što odlazim bez pozdrava, oprosti što cvijeće koje ti šaljem nije jasmin, ali neka te ove žute ruže potsjete da sam to ipak ja."

    Trideset žutih ruža s ljubičastom vrpcom je stajalo na stolu kako sam ih i ostavila dok sam otvarala ljubičastu kovertu priloženu uz buket. Drhtala sam cijelim tijelom. Trideset godina prijateljstva sažeto u ovo pismo i cvijeće koje je mirisalo mojim najdražim parfemom je završilo u toj najkraćoj noći godine.
    "O, moja ženica ima tajnog obožavatelja." reče moj suprug ulazeći u dnevnu sobu.
    "Noćas se Ana ubila." rekoh tiho još uvijek neosjećajući ništa. Uzeo mi je pismo iz ruku i pročitavši ga reče:
    "Ovo možda nije oproštajno pismo, možda je samo njen vapaj za ponovnim susretom."

    Nažalost moj suprug nije imao pravo

    avatar

    22.05.2008. (04:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...