Evo, 'zvol'te, čisto da konjkurs ne zjapi prazan dok netko nešto bolje ne smisli... ---- Pouzdano se zna da su u pradavna, još bezbožna, vremena, u prva doba pretpovijesnih snjegova, u ljeskavim noćima za prvih Mjesečevih uštapa, pod jednom poroznom šljivinom krošnjom, Ivko i Miljko bdjeli i divanili do mnogih praskozorja o radikalizaciji dotad učmala bitka koji se svom oblinom mladog planeta svodio tek na impozantan zbir njihova dva tijela. Zna se, dakako, jer njihovim utabanim stopama na tom mjestu sve ovo vrijeme ni britki sjeverci s Alpa nisu umjeli naškoditi. "Otkud ti tu?" zastade Ivko u čudu, u sumrak, na Duhove, pred jednu od tih dugih i ispunjujućih noći. "Pa tu sam svako veče, ba", odgovori Miljko i stane se čuditi čuđenju Ivkovom i ta bi njihova čuđenja do dana današnjeg zastranila da Ivko spretno ne objasni ovim povijesnim riječima: "A, Bože moj, pitam samo." Posramljen tim Ivkovim složenim, a tako razvidnim objašnjenjem, Miljko udahne do grla buljuk čistog zimskog kisika, smanji se na veličinu kakve molekule te se tako nestabilan na smrzavici učas pretvori u slobodnog radikala. "Miljko?" osvrnu se oko sebe Ivko. "Miljko?"
20.05.2008. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ide Miljenko Jergović Knez Mihajlovom i sretne Miroslava i Belu Krležu. Sav ozaren i u transu jedva prozbori Gosparu Fritz tako mi je drago što vas sretoh baš u Beogradu te potom odjuri dalje zavšiti novi roman o austrijskoj djevojčici koju je pregazila gomila srpskih radikala koja je protestirala protiv demokratski izbabrane vlasti, na Vidovdan. Ko je taj čudan čovjek, upita Krleža Belu, nisam znao da se Kaderaši skrivaju čak i ponad Beograda. Ah,dragi moj Fritz,na to će Bela, vidi se da slabo pratiš što se događa u zadnje vrijeme, to ti je samo jedan od onih dragih momaka iz Leta3, ponovo na slobodi nakon što su ih optužili na montiranom procesu da su bombardirali Srbiju i Čačak. Krleža samo nemoćno kimne glavom, u kojoj je već ionako smišljao natuknicu o Balkanskim ratovima, koju mora pripremiti na Wikipediji.
20.05.2008. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mozda stoga sto je izvod istrgnut iz kontexta (uzmemo li da ja njega - kontexta - uopshte i ikada bilo), ali ne mogu da prechujem odredjeni zal u tonu klasika: za dobrim starim vremenima, u kojima su harali radikali i naizgled je sve bilo jasno: piscu je bilo mnogo lakshe da razluci: da se snadje i dela. smutna vremena homogenog hype nishtavila i vestacki brze adaptacije u cilju pripreme za josh crnje, evropsko nistavilo, oduzimaju mu dodir, blokiraju prilaz tankoj kozi drustva, ispod koje je nekada tekla pitoma, jednostavno - crna ili crvena krv: nju je mogao da sishe do mile volje i cak mu je godila: no, stvari postaju sve ozbiljnjije, a krv u njima sve jednobojnija, malokrvnija i bezukusnija. tesko je biti parazit u doba umjetno ubrzane 'evolucije'.
shto se pobede srpskih radikala tice, zaista ne vidim kako bi pristojan covek, u bilo kojoj drzavi pod kapom nebeskom, mogao da je prizeljkuje, a da ujedno ne bude dzangrizavi slojmun.
20.05.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitanje poslanice El Klasika narodima ovih prostora...........
U ono vrijeme reče El Klasiko da će ga netko izdati. - Tko? - reče jedan od njegovih učenika, - pokažite mi ga da mu jebem mater! - Smiri se - mirno će El - on je nevidljiv, kvantan, nije ga lako uočiti, kao četnika ili ustašu. To ti je kao nepobjedivi strip junak. Super Hrvoje npr. - Trkeljaš - reče nevjerni Toma Nikolić - dok mi ga ne pokažeš neću vjerovat, dok ne glasa za me neću vjerovat, dok ga srpska mafija ne propuca neću vjerovat. - Prestani srat, ne može mu srpska mafija ništa - uzvikne El. - Pa tko je on? - upita u strahu mali Ivica Andrić. Svih dvanaest učenika zastadoše s disanjem iščekivajući odgovor Ela. - Vitamin E - ispali El i doda - i C. - Kakav vitamin, jebotebog - iščudi se učenik Aralica - je li to ono što obitava u Cedeviti? - Jest - zaključi El - on će me izdati! - Kako ćete Cedevita izdati, jedini živući klasiče, daj nam objasni, pa ćemo je brže-bolje prolit - u dahu izgovori mali Ivica. - Dezerterstvom će me izdati, a kad njih nema, slobodni radikali će turbo folk da vode, a za lajt šou, će postavit moje lutajuće elektrone - objasni Klasiko. - Postoji li rješenje da vitamini ne dezertiraju i ti da ostadeš jedini živući klasik?- upitaše ga. - Postoji, ali je skoro pa nemoguće - zaključi El. - A to je? - Da Nadan Vidošević prestane govoriti pušačkim glasom! - To je nemoguće - reče nevjerni Toma Nikolić. ...........................
U tom trenutku se zatresu Dinaridi.
..........................
Jedini živući klasik ovih prostora ostade ležati. Posljednji vitamin ga napusti i on umre.
Njegovi učenici nastave propovijedati učiteljevu riječ. Stvori se nova vjera, novi brand. Narodi ovih prostora uzeše autorska prava na potres, pozivajući se na Mohorovičića.
Na dan obljetnice klasičeve smrti, Nadan je, svojim pušačkim glasom obrazlagao za govornicom UN -ove skupštine, zašto svaki narod, kad ga zahvati potres, mora uplatiti milijun eura narodima ovih prostora, u Zakladu za očuvanje autorskih prava potresa.
Zaklada je u spomen na Klasika nosila njegovo ime.
20.05.2008. (17:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oduvijek sam želio posjetiti Beograd; još kao raja, Jovan i ja smo slinili nad tim gradom. Zamišljali smo klubove u kojima su svirali naši tadašnji idoli, brojne kafane koje ćemo posjetiti, ogroman dućan Koštane Vranje na dva kata, gdje ima toliko nanula da nam jedan čitav dan nije dovoljan niti za površno razgledavanje. Za razliku od mene, Jovan je svoju želje ostvario. Odmah nakon završenog fakulteta kupio je jednosmjernu kartu za Beograd i tamo ostao. Prve dvije godine radio je sve i svašta i po dvadeset sati dnevno, te marljivo štedio. Sada već tri godine uspješno, skupa s partnerom, vodi turističku agenciju koja svako ljeto šalje brojne srpske turiste na Jadran. A moja čežnja za Beogradom vremenom je slabila, ali nikada nije potpuno nestala.
Listajući novine jednog dosadnog petka u Koranskoj, odjednom sam ugledao reklamu za vrlo povoljan čarter let za Beograd s povratkom kroz pet dana. Bila je to jedna od onih "last minute" verzija za koju se je trebalo odmah odlučiti, jer je let bio predviđen za sutra. Adrenalin mi je proradio i u trenu sam donio odluku. Prvo sam nazvao avio-kompaniju i rezervirao kartu, da se ne bih predomislio kad bih bolje razmislio o stanju u kojem mi se nalazio moj bankovni račun. Sljedeći zadatak je već bio delikatniji. Trebao sam uvjeriti šefa da mi nenadano, a neophodno, treba tjedan dana godišnjeg odmora. Pripremio sam se za rovovsku bitku, ali začudo bilo je lakše no što sam očekivao. Posljednji radni dan u tjednu je očito, i kod moga šefa izazivao posebno raspoloženje. Sljedeći potez bio mi je ujedno i najdraži. Sjeo sam za telefon i nazvao Jovana u Beograd. Javila mi se je uslužna sekretarica koja me je, nakon što sam objasnio tko sam i što želim, spojila s Jovanom.
- Miljenko! Jes to stvarno ti? Hvala bogu da si se sjetio nas koji čamimo u ovoj maglovitoj mahali - rekao je razdraganim glasom. - E, pa ja sutra dolazim posjetiti tu tvoju maglovitu mahalu, pa sam se pito bil mi našo neki jeftin hotel - odmah sam prešao na najvažnjiju stvar. - Ma kakav hotel? Jes ti normalan? Pa ja imam ogroman stan - osjetio sam radosno uzbuđenje u njegovom glasu. - Jedva čekam da ti pokažem sva ona mjesta o kojima smo danima razgovarali. Kojim letom stižeš? Kol'ko ćeš ostati? – bombardovao me pitanjima.
Sve sam mu objasnio i zaronili smo u sjećanja iz mladosti. - Beograd je još uvijek onakav kakvim ga zamišljaš. Oduševit ćeš se - rekao je na kraju. - Kakva je situacija s tobom? Jesi l' se oženio? - upitao sam ga osjećajući grižnju savjesti što se nismo češće čuli. - Nisam oženjen, ali imam čvrstu vezu. Živimo zajedno. Jedva čekam da se upoznate.
Srdačno smo se pozdravili i odjurio sam kući, spremiti se za to uzbudljivo putovanje. Kad je avion počeo rulati pistom beogradskog aerodroma, moje je uzbuđenje doseglo vrhunac. Osjećao sam se kao malo dijete koje je prvi put nogom kročilo u zabavni park. Podigao sam prtljagu i krenuo prema terminalu gdje me je već čekao Jovan, srdačno mašući. Možda se Beograd nije promijenio, ali Jovan sigurno jest, pomislio sam dok sam ga gledao kako mi prilazi. Sjećao sam se kako je u studentskim danima bio žestoki borac protiv svakog oblika konformizma, pa mi ga je teško bilo zamisliti ovako od glave do pete odjevenog u dizajnersku odjeću. Sve je na njemu djelovalo njegovano. Lice mu je izgubilo onaj mladenački izraz i dobilo nove, profinjene crte. Tijelo mu je bilo vitko, očito ga je održavano u formi, a na crnoj kosi ni trga sijedim vlasima. Srdačno smo se zagrlili i odmah sam ga prenuo primjedbama o krpicama s potpisom.
- Ha, ha! Nije to ništa. Čekaj da vidiš auto - veselo se je nasmijao. - Ovdje je tako-tako. Ne možeš protiv struje, ali brzo sam se privikao. - Bogami, na ovo bi se i ja brzo priviko - pomislio sam dok smo prilazili sjajnom, novom Roveru.
Vožnja je protekla kao u snu. Očarano sam zurio u velegrad što je promicao kraj mene, tako da nisam čuo barem polovicu od onoga što mi je Jovan usput govorio. Imao je ogroman stan u potkrovlju lijepe srpske kuće, s velikom terasom s koje je pucao veličanstven pogled. Osim dvije spavaće sobe i kupaonice, sve ostalo je bila jedna golema prostorija, gredama i različitim namještajem podijeljena na dnevni boravak, kuhinju i blagovaonicu. Svuda je prevladavala toplina prirodnog drveta. Kad smo završili razgledavanje i udobno zavaljeni u kožne fotelje, pijuckali šljivovicu, ponosno mi je naveo ime arhitekta koji mu je dizajnirao stan, a za kojeg sam čak i ja u Zagrebu čuo. Moram priznati da me je uspio iznenaditi, a prava iznenađenja tek su slijedila. Začulo se otvaranje ulaznih vrata i u stan je ušao lijepo građeni plavokosi mladić, u sličnoj kežjual odjeći, nakrcan vrećicama iz supermarketa. Odložio je vrećice u kuhinji i nasmiješena lica krenuo prema nama.
- Ovo je Ratko. Moj prijatelj i partner. Živimo skupa već tri godine - mirnim glasom predstavio mi ga je Jovan. - Ćao cakani - rekao je plavokosi Apolon i pružio mi ruku
20.05.2008. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U glavi mi je zasvijetlila lampica, ali sam, da budem siguran, ipak upitao: - Vi ste... par? - Naravno! - spremno je odgovorio Jovan zagrlivši ga. - Nadam se da ti to ne smeta. - Ma, ni govora. Tvoj život je tvoj izbor - spremno sam odgovorio. Ipak, iako se smatram nekakvim liberalnim intelektualcem, trebala mi je još jedna čaša šljivovice da probavim informaciju kako mi je najbolji prijatelj homoseksualac.
- Poslije ćemo o tome razgovarati, a sada idemo van. Beograd te čeka - žurno je izjavio Jovan, i moj dan iz snova je počeo. Jovan i Ratko bili su savršeni domaćini. Obišli smo sva znamenita i manje znamenita mjesta, prekapali po antikvarijatima, vrlo ukusno ručali u njihovoj omiljenoj ćevabdžinici i dan se neumitno bližio kraju. Umorni, ali zadovoljni, navečer smo se vratili doma. Ratko je spremao večeru, a nas dvojica smo uživali u domaćoj graševini, koju sam uspio donijeti, i ugodno čavrljali. To je bio savršen trenutak da ga upitam: - Kada si doznao da si homoseksualac? - Oduvijek sam znao - odvratio je Jovan. - To je i bio glavni razlog što sam došao ovamo. U Sarajevu baš nije ugodno živjeti s tom spoznajom. - Ali, šta je ba s onim silnim curama? - upitao sam, sjećajući se Jovana kao neumoljivog zavodnika. - Uspješno sam se prikrivao od svih vas, ali svaki put kad bih vodio ljubav s nekom curom, zamišljao sam golog muškarca u svom zagrljaju i to me je dodatno frustriralo. Tako sam iskoristio prvu priliku i otišao - završio je svoju priču Jovan, s dubokom sjetom u očima.
Iz kuhinje su se šrili zamamni mirisi i Ratko nas je pozvao za stol. Jelo je bilo vrlo ukusno. Ugodno smo čavrljali i vrijeme je brzo prolazilo. Odbio sam još jednu čašu vina što mi ju je Ratko htio natočiti i rekao da je meni vrijeme za spavanje. Let iz Zagreba i naporan dan učinili su svoje. Moja soba bila je odmah uz njihovu i zadovoljno sam se izvalio na udoban krevet. Međutim, vjerojatno od uzbuđenja današnjeg dana, san mi nije dolazi na oči. Premotavao sam u glavi današnje događaje, kad sam začuo tihe zvukove. Naćulio sam uši i shvatio da je to škripa kreveta. Kako se je škripanje metodički pojačavalo, čulo se i tiho, a zatim sve glasnije stenjanje. Zamišljao sam njih dvojicu u krevetu i najednom doživio snažnu erekciju. Zaprepašteno sam ležao podvojenih osjećaja. Zvukovi iz njihove sobe i slike njih dvojice kako se ševe u mojoj glavi uporno su mi držali kurac bolno tvrdim i odlučio sam otići i kupaonicu i istuširati se. Tuš je pomogao, međutim, upravo dok sam se brisao, vrata su se otvorila i ušao je Jovan.
- Oprosti, nisam znao da si ovdje - rekao je ležerno. Pogled na njegovo golo tijelo obnovio je slike u mojoj glavi i kurac mi se ponovo snažno propeo. Osjetio sam kako crvenim u licu i brzo sam rekao da se ne predomislim: - Slušao sam vas dvojicu kako se mrčite i to me je strašno uzbudilo. - Dođi - nježno je odgovorio i pružio mi ruku.
Primio sam njegovu ruku i tako prešao Rubikon. Znao sam da poslije ovoga ništa više neće biti isto. Krenuli smo prema njihovoj sobi i Ratko je začuđeno, ali zadovoljno pogledao kad nas je vidio skupa. Polegli su me na krevet i počeli nježno ljubiti. Ratko mi je ljubio jaja i lagano jezikom prelazio po kurcu, od korijena do glavića, a Jovan mi je jezikom milovao vrat i kretao prema licu. Upravo u trenu kada mi je kurac nestao u Ratkovim ustima, ja sam rastvorio svoje usne i jezici su nam se isprepleli u prvom pravom muškom poljupcu. Uživao sam u tom predivnom osjećaju. Nestalo je svakog pritiska. Savršeno sam se osjećao s dva muškarca u krevetu i htio sam uživati u svakoj sekundi tog novog doživljaja.
Odmaknuo sam svoje usne od Jovanovih i sada sam imao dobar pogled na Ratkovu plavokosu glavu što se dizala i spuštala nad mojim kurcem. Pušio je fantastično. Duboko ga je stavljao u grlo, istodobno mi lagano rukom stišćući jaja. Jovan mu je prišao straga i zadivljeno sam gledao kako mu namješta kurac na otvor guze. Ratko mi ga je tek na trenutak prestao pušiti da primi Jovanov kurac u sebe, a zatim nastavio. Zadovoljno je prigušeno stenjao s mojim kurcem u ustima dok se Jovan, držeći ga za guzove, čvrsto zabijao u njega.
Želio sam i to probati. Zapravo, sada kada sam prešao crtu, htio sam sve probati. Jovan i ja smo zamijenili mjesta i preda mnom je bilo ustreptalo, podatno Ratkovo dupe. Prislonio sam glavić na tu rupicu, koja me je sada toliko snažno uzbuđivala, i glatko uklizio u njegovu toplu, baršunastu unutrašnjost. Uzbudio sam se kao nikad u životu. Rukom sam mu obuhvatio čvrsta, puna jaja i divni, nabrekli kurac. Osjetio sam kako je zadrhtao. Sasvim sam se raspametio. Ševio sam ga najprije polako, pa zatim sve brže i brže, sve dok nisam osjetio da mi se strelovito približava orgazam. Brzo sam ga izvukao van. Nisam htio prebrzo svršiti. Morao sam osjetiti kako je s druge strane, i to sada, na vrhuncu uzbuđenja. Pogledao sam Jovana ravno u oči i rekao: - Hoću da me ti poševiš - te se nalaktio na krevetu, visoko podignuvši guzu.
20.05.2008. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uzdrhtalo sam čekao dok mi je prilazio i ubrzo osjetio njegov jezik kako mi vrluda po guzi. Bio je to fantastičan osjećaj. Kurac mi se još više propeo i bio sam sasvim spreman potpuno se predati. Nanio mi je kremu i blago mi je utrljavao u dupe, postupno smanjujući otpor mojih nenaviklih guznih mišića. Namazao je i svoj kurac i bilo je vrijeme za gubitak moje nevinosti. Proparala me žestoka bol kada je ugurao glavić i instiktivno sam se zgrčio, ali brzo sam se opustio i bol je zamijenio beskrajan užitak.
Kakvo je to blaženstvo bilo. Osjećaj tvrdog, toplog kurca duboko u meni, bilo je nešto neponovljivo i nemjerljivo ni sa čim što sam dotad doživio. Zajecao sam od zadovoljstva. Za dodatno uzbuđenje pobrinuo se Ratko, koji se podvukao ispod mene i uzeo mi kurac u usta. U suludom vrtlogu strasti bezgranično smo svi uživali. Jovanovi pokreti postajali su sve brži i s ljubavlju sam čekao trenutak kada ću mu pružiti i taj posljednji, najveći užitak. Svršio je glasno jecajući. Dok mi se dupe punilo njegovom vrućom spermom. Jasno sam razabrao kako, između jecaja, govori: - Miljac, Miljac... zašto nam je toliko dugo trebalo?
Ubrzo je i iz mene proključalo u spremna Ratkova usta. Grčevito sam se praznio, dodatno uzbuđen Jovanovim već pomalo opuštenim kurcem u sebi. Ratko je pričekao da obliže i posljednju kap moje sperme i tek onda mi ga ispustio iz usta. I Jovan ga je izvadio iz moje guze i umorno, ali zadovoljno, sam se na trenutak ispružio na krevetu. Ali nije još bilo vrijeme za odmor. Na ovom prekrasnom putovanju ka novim seksualnim spoznajama, ostala je još jedna stepenica koju sam htio prijeći. Nježno sam i oprezno obliznuo Ratkov nabrekli kurac i onda ga i prkosno i ponosno stavio u usta.
Nakon prvih nekoliko nespretnih pokušaja brzo sam uskladio ruku i usta, i počeo je glasno stenjati. Ubrzao sam pokrete, dok me je on čvrsto držao rukama za kosu. Osjećao sam kako mi pulsira u ustima i bio sam pripravan na ono što će uslijediti. Prvi val njegove tople, slankaste sperme, brzo sam progutao i spremno prihvatio novi. Zadržao sam ga još u ustima, sve dok se nije počeo smanjivati i tek onda ga polako ispustio. Jednom, kada sam probio branu, ništa me više nije moglo zaustaviti. Bio sam nezasitan i sve preostale zajedničke dane proveli smo u prekrasnom, nezaboravnom muškom seksu.
Teška srca sam se rastao od njih, ali se i veselio nadolazećem izletu u Beograd, koji ćemo, dogovorili smo se, skupa provesti.
20.05.2008. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A problema ... Šta je njemu, je l' ne'ko zna? Zivi u Novom Zagrebu. Tu nitko nikog ne jebe ni pol posto. Pa shodno logici stvari, M.J. se ponadao da ce ga na ulici Novog Beograda netko jebat barem pol posto. Zašto Miljenko Jergović toliko voli dr.Ivu Sanadera? Pa i M.J. i I.S. su zajedno dosli iz velikih gradova u drugi veliki grad, a u oba ih nitko ne jebe ni pol posto. M.J. suosjeca zajednicko otudjenje u zlim velegradovima. Zašto Miljenko Jergović toliko mrzi Zorana Milanovića? Zato sto Z.M. je rodjen u velegradu , a htio da je rodjen u gradu u kojem svaki vitez ima momka. Umjesto da ode u neki veci velegrad, tipa Novi Beograd i zudi da ga netko jebe pol posto, ovaj hoce da ga u provinciji jebu pol posto. Rusi koncepiju otudjenja koju protezira M.J. Zašto bismo željeli pobjedu radikalu u Srbiji? Tako da T.H. pruzi J.V novu priliku da napise scenarij sapunice o jos jednom gradjanskome ratu na brdovitome Balkanu. A ja budem korak blizi suicidu zbog takve neopisive srece.
Hvala !
21.05.2008. (01:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milou
Evo, 'zvol'te, čisto da konjkurs ne zjapi prazan dok netko nešto bolje ne smisli...
----
Pouzdano se zna da su u pradavna, još bezbožna, vremena, u prva doba pretpovijesnih snjegova, u ljeskavim noćima za prvih Mjesečevih uštapa, pod jednom poroznom šljivinom krošnjom, Ivko i Miljko bdjeli i divanili do mnogih praskozorja o radikalizaciji dotad učmala bitka koji se svom oblinom mladog planeta svodio tek na impozantan zbir njihova dva tijela. Zna se, dakako, jer njihovim utabanim stopama na tom mjestu sve ovo vrijeme ni britki sjeverci s Alpa nisu umjeli naškoditi.
"Otkud ti tu?" zastade Ivko u čudu, u sumrak, na Duhove, pred jednu od tih dugih i ispunjujućih noći.
"Pa tu sam svako veče, ba", odgovori Miljko i stane se čuditi čuđenju Ivkovom i ta bi njihova čuđenja do dana današnjeg zastranila da Ivko spretno ne objasni ovim povijesnim riječima:
"A, Bože moj, pitam samo."
Posramljen tim Ivkovim složenim, a tako razvidnim objašnjenjem, Miljko udahne do grla buljuk čistog zimskog kisika, smanji se na veličinu kakve molekule te se tako nestabilan na smrzavici učas pretvori u slobodnog radikala.
"Miljko?" osvrnu se oko sebe Ivko. "Miljko?"
20.05.2008. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Ide Miljenko Jergović Knez Mihajlovom i sretne Miroslava i Belu Krležu. Sav ozaren i u transu jedva prozbori Gosparu Fritz tako mi je drago što vas sretoh baš u Beogradu te potom odjuri dalje zavšiti novi roman o austrijskoj djevojčici koju je pregazila gomila srpskih radikala koja je protestirala protiv demokratski izbabrane vlasti, na Vidovdan. Ko je taj čudan čovjek, upita Krleža Belu, nisam znao da se Kaderaši skrivaju čak i ponad Beograda. Ah,dragi moj Fritz,na to će Bela, vidi se da slabo pratiš što se događa u zadnje vrijeme, to ti je samo jedan od onih dragih momaka iz Leta3, ponovo na slobodi nakon što su ih optužili na montiranom procesu da su bombardirali Srbiju i Čačak. Krleža samo nemoćno kimne glavom, u kojoj je već ionako smišljao natuknicu o Balkanskim ratovima, koju mora pripremiti na Wikipediji.
20.05.2008. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
mozda stoga sto je izvod istrgnut iz kontexta (uzmemo li da ja njega - kontexta - uopshte i ikada bilo), ali ne mogu da prechujem odredjeni zal u tonu klasika: za dobrim starim vremenima, u kojima su harali radikali i naizgled je sve bilo jasno: piscu je bilo mnogo lakshe da razluci: da se snadje i dela. smutna vremena homogenog hype nishtavila i vestacki brze adaptacije u cilju pripreme za josh crnje, evropsko nistavilo, oduzimaju mu dodir, blokiraju prilaz tankoj kozi drustva, ispod koje je nekada tekla pitoma, jednostavno - crna ili crvena krv: nju je mogao da sishe do mile volje i cak mu je godila: no, stvari postaju sve ozbiljnjije, a krv u njima sve jednobojnija, malokrvnija i bezukusnija.
tesko je biti parazit u doba umjetno ubrzane 'evolucije'.
shto se pobede srpskih radikala tice, zaista ne vidim kako bi pristojan covek, u bilo kojoj drzavi pod kapom nebeskom, mogao da je prizeljkuje, a da ujedno ne bude dzangrizavi slojmun.
20.05.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Čitanje poslanice El Klasika narodima ovih prostora...........
U ono vrijeme reče El Klasiko da će ga netko izdati.
- Tko? - reče jedan od njegovih učenika, - pokažite mi ga da mu jebem mater!
- Smiri se - mirno će El - on je nevidljiv, kvantan, nije ga lako uočiti, kao četnika ili ustašu. To ti je kao nepobjedivi strip junak. Super Hrvoje npr.
- Trkeljaš - reče nevjerni Toma Nikolić - dok mi ga ne pokažeš neću vjerovat, dok ne glasa za me neću vjerovat, dok ga srpska mafija ne propuca neću vjerovat.
- Prestani srat, ne može mu srpska mafija ništa - uzvikne El.
- Pa tko je on? - upita u strahu mali Ivica Andrić.
Svih dvanaest učenika zastadoše s disanjem iščekivajući odgovor Ela.
- Vitamin E - ispali El i doda - i C.
- Kakav vitamin, jebotebog - iščudi se učenik Aralica - je li to ono što obitava u Cedeviti?
- Jest - zaključi El - on će me izdati!
- Kako ćete Cedevita izdati, jedini živući klasiče, daj nam objasni, pa ćemo je brže-bolje prolit - u dahu izgovori mali Ivica.
- Dezerterstvom će me izdati, a kad njih nema, slobodni radikali će turbo folk da vode, a za lajt šou, će postavit moje lutajuće elektrone - objasni Klasiko.
- Postoji li rješenje da vitamini ne dezertiraju i ti da ostadeš jedini živući klasik?- upitaše ga.
- Postoji, ali je skoro pa nemoguće - zaključi El.
- A to je?
- Da Nadan Vidošević prestane govoriti pušačkim glasom!
- To je nemoguće - reče nevjerni Toma Nikolić.
...........................
U tom trenutku se zatresu Dinaridi.
..........................
Jedini živući klasik ovih prostora ostade ležati. Posljednji vitamin ga napusti i on umre.
Njegovi učenici nastave propovijedati učiteljevu riječ. Stvori se nova vjera, novi brand. Narodi ovih prostora uzeše autorska prava na potres, pozivajući se na Mohorovičića.
Na dan obljetnice klasičeve smrti, Nadan je, svojim pušačkim glasom obrazlagao za govornicom UN -ove skupštine, zašto svaki narod, kad ga zahvati potres, mora uplatiti milijun eura narodima ovih prostora, u Zakladu za očuvanje autorskih prava potresa.
Zaklada je u spomen na Klasika nosila njegovo ime.
20.05.2008. (17:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suzi q.
ne znam ,mislim da su mu se nešto Šiptari zamerili....
20.05.2008. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
IZLET U BEOGRAD - DOBA NEVINOSTI
Oduvijek sam želio posjetiti Beograd; još kao raja, Jovan i ja smo slinili nad tim gradom. Zamišljali smo klubove u kojima su svirali naši tadašnji idoli, brojne kafane koje ćemo posjetiti, ogroman dućan Koštane Vranje na dva kata, gdje ima toliko nanula da nam jedan čitav dan nije dovoljan niti za površno razgledavanje. Za razliku od mene, Jovan je svoju želje ostvario. Odmah nakon završenog fakulteta kupio je jednosmjernu kartu za Beograd i tamo ostao. Prve dvije godine radio je sve i svašta i po dvadeset sati dnevno, te marljivo štedio. Sada već tri godine uspješno, skupa s partnerom, vodi turističku agenciju koja svako ljeto šalje brojne srpske turiste na Jadran. A moja čežnja za Beogradom vremenom je slabila, ali nikada nije potpuno nestala.
Listajući novine jednog dosadnog petka u Koranskoj, odjednom sam ugledao reklamu za vrlo povoljan čarter let za Beograd s povratkom kroz pet dana. Bila je to jedna od onih "last minute" verzija za koju se je trebalo odmah odlučiti, jer je let bio predviđen za sutra. Adrenalin mi je proradio i u trenu sam donio odluku. Prvo sam nazvao avio-kompaniju i rezervirao kartu, da se ne bih predomislio kad bih bolje razmislio o stanju u kojem mi se nalazio moj bankovni račun. Sljedeći zadatak je već bio delikatniji. Trebao sam uvjeriti šefa da mi nenadano, a neophodno, treba tjedan dana godišnjeg odmora. Pripremio sam se za rovovsku bitku, ali začudo bilo je lakše no što sam očekivao. Posljednji radni dan u tjednu je očito, i kod moga šefa izazivao posebno raspoloženje. Sljedeći potez bio mi je ujedno i najdraži. Sjeo sam za telefon i nazvao Jovana u Beograd. Javila mi se je uslužna sekretarica koja me je, nakon što sam objasnio tko sam i što želim, spojila s Jovanom.
- Miljenko! Jes to stvarno ti? Hvala bogu da si se sjetio nas koji čamimo u ovoj maglovitoj mahali - rekao je razdraganim glasom.
- E, pa ja sutra dolazim posjetiti tu tvoju maglovitu mahalu, pa sam se pito bil mi našo neki jeftin hotel - odmah sam prešao na najvažnjiju stvar.
- Ma kakav hotel? Jes ti normalan? Pa ja imam ogroman stan - osjetio sam radosno uzbuđenje u njegovom glasu. - Jedva čekam da ti pokažem sva ona mjesta o kojima smo danima razgovarali. Kojim letom stižeš? Kol'ko ćeš ostati? – bombardovao me pitanjima.
Sve sam mu objasnio i zaronili smo u sjećanja iz mladosti.
- Beograd je još uvijek onakav kakvim ga zamišljaš. Oduševit ćeš se - rekao je na kraju.
- Kakva je situacija s tobom? Jesi l' se oženio? - upitao sam ga osjećajući grižnju savjesti što se nismo češće čuli.
- Nisam oženjen, ali imam čvrstu vezu. Živimo zajedno. Jedva čekam da se upoznate.
Srdačno smo se pozdravili i odjurio sam kući, spremiti se za to uzbudljivo putovanje. Kad je avion počeo rulati pistom beogradskog aerodroma, moje je uzbuđenje doseglo vrhunac. Osjećao sam se kao malo dijete koje je prvi put nogom kročilo u zabavni park. Podigao sam prtljagu i krenuo prema terminalu gdje me je već čekao Jovan, srdačno mašući. Možda se Beograd nije promijenio, ali Jovan sigurno jest, pomislio sam dok sam ga gledao kako mi prilazi. Sjećao sam se kako je u studentskim danima bio žestoki borac protiv svakog oblika konformizma, pa mi ga je teško bilo zamisliti ovako od glave do pete odjevenog u dizajnersku odjeću. Sve je na njemu djelovalo njegovano. Lice mu je izgubilo onaj mladenački izraz i dobilo nove, profinjene crte. Tijelo mu je bilo vitko, očito ga je održavano u formi, a na crnoj kosi ni trga sijedim vlasima. Srdačno smo se zagrlili i odmah sam ga prenuo primjedbama o krpicama s potpisom.
- Ha, ha! Nije to ništa. Čekaj da vidiš auto - veselo se je nasmijao.
- Ovdje je tako-tako. Ne možeš protiv struje, ali brzo sam se privikao.
- Bogami, na ovo bi se i ja brzo priviko - pomislio sam dok smo prilazili sjajnom, novom Roveru.
Vožnja je protekla kao u snu. Očarano sam zurio u velegrad što je promicao kraj mene, tako da nisam čuo barem polovicu od onoga što mi je Jovan usput govorio. Imao je ogroman stan u potkrovlju lijepe srpske kuće, s velikom terasom s koje je pucao veličanstven pogled. Osim dvije spavaće sobe i kupaonice, sve ostalo je bila jedna golema prostorija, gredama i različitim namještajem podijeljena na dnevni boravak, kuhinju i blagovaonicu. Svuda je prevladavala toplina prirodnog drveta. Kad smo završili razgledavanje i udobno zavaljeni u kožne fotelje, pijuckali šljivovicu, ponosno mi je naveo ime arhitekta koji mu je dizajnirao stan, a za kojeg sam čak i ja u Zagrebu čuo. Moram priznati da me je uspio iznenaditi, a prava iznenađenja tek su slijedila. Začulo se otvaranje ulaznih vrata i u stan je ušao lijepo građeni plavokosi mladić, u sličnoj kežjual odjeći, nakrcan vrećicama iz supermarketa. Odložio je vrećice u kuhinji i nasmiješena lica krenuo prema nama.
- Ovo je Ratko. Moj prijatelj i partner. Živimo skupa već tri godine - mirnim glasom predstavio mi ga je Jovan.
- Ćao cakani - rekao je plavokosi Apolon i pružio mi ruku
20.05.2008. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
U glavi mi je zasvijetlila lampica, ali sam, da budem siguran, ipak upitao:
- Vi ste... par?
- Naravno! - spremno je odgovorio Jovan zagrlivši ga. - Nadam se da ti to ne smeta.
- Ma, ni govora. Tvoj život je tvoj izbor - spremno sam odgovorio.
Ipak, iako se smatram nekakvim liberalnim intelektualcem, trebala mi je još jedna čaša šljivovice da probavim informaciju kako mi je najbolji prijatelj homoseksualac.
- Poslije ćemo o tome razgovarati, a sada idemo van. Beograd te čeka - žurno je izjavio Jovan, i moj dan iz snova je počeo.
Jovan i Ratko bili su savršeni domaćini. Obišli smo sva znamenita i manje znamenita mjesta, prekapali po antikvarijatima, vrlo ukusno ručali u njihovoj omiljenoj ćevabdžinici i dan se neumitno bližio kraju. Umorni, ali zadovoljni, navečer smo se vratili doma. Ratko je spremao večeru, a nas dvojica smo uživali u domaćoj graševini, koju sam uspio donijeti, i ugodno čavrljali. To je bio savršen trenutak da ga upitam:
- Kada si doznao da si homoseksualac?
- Oduvijek sam znao - odvratio je Jovan. - To je i bio glavni razlog što sam došao ovamo. U Sarajevu baš nije ugodno živjeti s tom spoznajom.
- Ali, šta je ba s onim silnim curama? - upitao sam, sjećajući se Jovana kao neumoljivog zavodnika.
- Uspješno sam se prikrivao od svih vas, ali svaki put kad bih vodio ljubav s nekom curom, zamišljao sam golog muškarca u svom zagrljaju i to me je dodatno frustriralo. Tako sam iskoristio prvu priliku i otišao - završio je svoju priču Jovan, s dubokom sjetom u očima.
Iz kuhinje su se šrili zamamni mirisi i Ratko nas je pozvao za stol. Jelo je bilo vrlo ukusno. Ugodno smo čavrljali i vrijeme je brzo prolazilo. Odbio sam još jednu čašu vina što mi ju je Ratko htio natočiti i rekao da je meni vrijeme za spavanje. Let iz Zagreba i naporan dan učinili su svoje. Moja soba bila je odmah uz njihovu i zadovoljno sam se izvalio na udoban krevet. Međutim, vjerojatno od uzbuđenja današnjeg dana, san mi nije dolazi na oči. Premotavao sam u glavi današnje događaje, kad sam začuo tihe zvukove. Naćulio sam uši i shvatio da je to škripa kreveta. Kako se je škripanje metodički pojačavalo, čulo se i tiho, a zatim sve glasnije stenjanje. Zamišljao sam njih dvojicu u krevetu i najednom doživio snažnu erekciju. Zaprepašteno sam ležao podvojenih osjećaja. Zvukovi iz njihove sobe i slike njih dvojice kako se ševe u mojoj glavi uporno su mi držali kurac bolno tvrdim i odlučio sam otići i kupaonicu i istuširati se. Tuš je pomogao, međutim, upravo dok sam se brisao, vrata su se otvorila i ušao je Jovan.
- Oprosti, nisam znao da si ovdje - rekao je ležerno.
Pogled na njegovo golo tijelo obnovio je slike u mojoj glavi i kurac mi se ponovo snažno propeo. Osjetio sam kako crvenim u licu i brzo sam rekao da se ne predomislim:
- Slušao sam vas dvojicu kako se mrčite i to me je strašno uzbudilo.
- Dođi - nježno je odgovorio i pružio mi ruku.
Primio sam njegovu ruku i tako prešao Rubikon. Znao sam da poslije ovoga ništa više neće biti isto. Krenuli smo prema njihovoj sobi i Ratko je začuđeno, ali zadovoljno pogledao kad nas je vidio skupa. Polegli su me na krevet i počeli nježno ljubiti. Ratko mi je ljubio jaja i lagano jezikom prelazio po kurcu, od korijena do glavića, a Jovan mi je jezikom milovao vrat i kretao prema licu. Upravo u trenu kada mi je kurac nestao u Ratkovim ustima, ja sam rastvorio svoje usne i jezici su nam se isprepleli u prvom pravom muškom poljupcu. Uživao sam u tom predivnom osjećaju. Nestalo je svakog pritiska. Savršeno sam se osjećao s dva muškarca u krevetu i htio sam uživati u svakoj sekundi tog novog doživljaja.
Odmaknuo sam svoje usne od Jovanovih i sada sam imao dobar pogled na Ratkovu plavokosu glavu što se dizala i spuštala nad mojim kurcem. Pušio je fantastično. Duboko ga je stavljao u grlo, istodobno mi lagano rukom stišćući jaja. Jovan mu je prišao straga i zadivljeno sam gledao kako mu namješta kurac na otvor guze. Ratko mi ga je tek na trenutak prestao pušiti da primi Jovanov kurac u sebe, a zatim nastavio. Zadovoljno je prigušeno stenjao s mojim kurcem u ustima dok se Jovan, držeći ga za guzove, čvrsto zabijao u njega.
Želio sam i to probati. Zapravo, sada kada sam prešao crtu, htio sam sve probati. Jovan i ja smo zamijenili mjesta i preda mnom je bilo ustreptalo, podatno Ratkovo dupe. Prislonio sam glavić na tu rupicu, koja me je sada toliko snažno uzbuđivala, i glatko uklizio u njegovu toplu, baršunastu unutrašnjost. Uzbudio sam se kao nikad u životu. Rukom sam mu obuhvatio čvrsta, puna jaja i divni, nabrekli kurac. Osjetio sam kako je zadrhtao. Sasvim sam se raspametio. Ševio sam ga najprije polako, pa zatim sve brže i brže, sve dok nisam osjetio da mi se strelovito približava orgazam. Brzo sam ga izvukao van. Nisam htio prebrzo svršiti. Morao sam osjetiti kako je s druge strane, i to sada, na vrhuncu uzbuđenja. Pogledao sam Jovana ravno u oči i rekao:
- Hoću da me ti poševiš - te se nalaktio na krevetu, visoko podignuvši guzu.
20.05.2008. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Uzdrhtalo sam čekao dok mi je prilazio i ubrzo osjetio njegov jezik kako mi vrluda po guzi. Bio je to fantastičan osjećaj. Kurac mi se još više propeo i bio sam sasvim spreman potpuno se predati. Nanio mi je kremu i blago mi je utrljavao u dupe, postupno smanjujući otpor mojih nenaviklih guznih mišića. Namazao je i svoj kurac i bilo je vrijeme za gubitak moje nevinosti. Proparala me žestoka bol kada je ugurao glavić i instiktivno sam se zgrčio, ali brzo sam se opustio i bol je zamijenio beskrajan užitak.
Kakvo je to blaženstvo bilo. Osjećaj tvrdog, toplog kurca duboko u meni, bilo je nešto neponovljivo i nemjerljivo ni sa čim što sam dotad doživio. Zajecao sam od zadovoljstva. Za dodatno uzbuđenje pobrinuo se Ratko, koji se podvukao ispod mene i uzeo mi kurac u usta. U suludom vrtlogu strasti bezgranično smo svi uživali. Jovanovi pokreti postajali su sve brži i s ljubavlju sam čekao trenutak kada ću mu pružiti i taj posljednji, najveći užitak. Svršio je glasno jecajući. Dok mi se dupe punilo njegovom vrućom spermom. Jasno sam razabrao kako, između jecaja, govori:
- Miljac, Miljac... zašto nam je toliko dugo trebalo?
Ubrzo je i iz mene proključalo u spremna Ratkova usta. Grčevito sam se praznio, dodatno uzbuđen Jovanovim već pomalo opuštenim kurcem u sebi. Ratko je pričekao da obliže i posljednju kap moje sperme i tek onda mi ga ispustio iz usta. I Jovan ga je izvadio iz moje guze i umorno, ali zadovoljno, sam se na trenutak ispružio na krevetu. Ali nije još bilo vrijeme za odmor. Na ovom prekrasnom putovanju ka novim seksualnim spoznajama, ostala je još jedna stepenica koju sam htio prijeći. Nježno sam i oprezno obliznuo Ratkov nabrekli kurac i onda ga i prkosno i ponosno stavio u usta.
Nakon prvih nekoliko nespretnih pokušaja brzo sam uskladio ruku i usta, i počeo je glasno stenjati. Ubrzao sam pokrete, dok me je on čvrsto držao rukama za kosu. Osjećao sam kako mi pulsira u ustima i bio sam pripravan na ono što će uslijediti. Prvi val njegove tople, slankaste sperme, brzo sam progutao i spremno prihvatio novi. Zadržao sam ga još u ustima, sve dok se nije počeo smanjivati i tek onda ga polako ispustio. Jednom, kada sam probio branu, ništa me više nije moglo zaustaviti. Bio sam nezasitan i sve preostale zajedničke dane proveli smo u prekrasnom, nezaboravnom muškom seksu.
Teška srca sam se rastao od njih, ali se i veselio nadolazećem izletu u Beograd, koji ćemo, dogovorili smo se, skupa provesti.
20.05.2008. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
jedva san se uspela do novog konkursa. bojim se da će mi uskoro zatribat uštap
20.05.2008. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
A problema ...
Šta je njemu, je l' ne'ko zna?
Zivi u Novom Zagrebu. Tu nitko nikog ne jebe ni pol posto. Pa shodno logici stvari, M.J. se ponadao da ce ga na ulici Novog Beograda netko jebat barem pol posto.
Zašto Miljenko Jergović toliko voli dr.Ivu Sanadera?
Pa i M.J. i I.S. su zajedno dosli iz velikih gradova u drugi veliki grad, a u oba ih nitko ne jebe ni pol posto. M.J. suosjeca zajednicko otudjenje u zlim velegradovima.
Zašto Miljenko Jergović toliko mrzi Zorana Milanovića?
Zato sto Z.M. je rodjen u velegradu , a htio da je rodjen u gradu u kojem svaki vitez ima momka. Umjesto da ode u neki veci velegrad, tipa Novi Beograd i zudi da ga netko jebe pol posto, ovaj hoce da ga u provinciji jebu pol posto. Rusi koncepiju otudjenja koju protezira M.J.
Zašto bismo željeli pobjedu radikalu u Srbiji?
Tako da T.H. pruzi J.V novu priliku da napise scenarij sapunice o jos jednom gradjanskome ratu na brdovitome Balkanu. A ja budem korak blizi suicidu zbog takve neopisive srece.
Hvala !
21.05.2008. (01:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...