Problem je u tome što nesvjesna realnost ne može reći Realnom: Dobro, koji je kurac, hoćete li nam malo popušiti? Reče nesvjesna realnost Realnome: Ti možeš misliti, dugo misliti, i onda razlučiti, Ti možeš crtati, pa nacrtati i preporučiti To ne vrijedi ne, ne vrijedi ne, za nas glupane Mi smo tupi, glupi, neupotrebljivi. Dok realnost ne uzme oružje, možemo samo činiti ništa, kao što Žižek kaže. Ali realnost ima posla, oružje joj ne pada na pamet; Euro, Reality showovi, pizde mile materine, žuta štampa. Poslije takve revolucije bi bila anarhija, navjerojatnije, ali to malo vremena do nje, bi bilo dobro...Naravno ako bi se revolucija dogodila u kasno proljeće, sad npr....
19.05.2008. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nezgodno je to sto Z. pishe na engleskom: srecom, tu je Tonchi -
secate se scene iz "straw dogs" (S. Peckinpah, 1971), negde sa pocetka, u kojoj se lokalni drkadzije i low-class workers (ratcatcher i Scott), ochigledno u zelji da provociraju svojeg americhkog najmanika (koji je, osim toga sto je stranac, po svemu sudeci i pacifista) raspituju uzgred kod njega o stanju u Americi: svo to nasilje, neredi, ubistva crnaca, Vijetnam ... pred kraj ove na prvi pogled nebitne uvodne scene, engleski mladici - starosedeoci malog priobalnog mesta, pitaju doshljaka iz Amerike da li je on ucestvovao ili barem video nasilje na ulicama (kako je neko izboden nozem?, recimo), na shta David odgovara: "Only between the commercials." Violence is everywhere, and America is knee-deep in it. Like or not, people are dying in Vietnam, and people are dying in the streets. Pacifism, however, is not the morally upright position its defenders make it out to be. It is more akin to an ostrich with its head in the sand, hoping that if one does not look at the unpleasantness, it will go away. (izvod iz jednog losheg prikaza)
19.05.2008. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ispravljajući" Adorna (veleć da nije poezija nego proza ta koja je postala nemoguća nakon Auschwitza), Žižek upada u zamku, jer ni poezija ni proza nemaju ništa s Auschwitzom: takvim strahotama valja pristupati izravno: golo, suho svjedočanstvo, izvještaj, stenogram, dokument iza kojega je samo šutnja; to je upravo ono Wittgensteinovo "o čemu valja šutjeti". I poezija i proza oslonjene o Auschwitz i slične izraze zla besramne su i besmislene: opjevavanje i/ili fikcionaliziranje konkretnoga zločina i konkretnih patnji, bilo kakva umjetnička obrada istoga, pa i filozofske spekulacije, neizbježno i nepovratno pretvaraju događaj u mit. Što se tiče Schönbergove glazbe: ona također nema ništa s Auschwitzom (govorim o glazbi prije Auschwitza, ne na Schönbergovu skladbu "A Survivor from Warsaw" iz 1947.). Žižek Schönberga spominje zacijelo prizivajući kaotičnost njegove atonalitetne glazbe kao svojevrsnu analogiju užasima koji su uslijedili, a ta je analogija, priznat ćete, naivna i nespretna. Neka mi netko odgovori: na osnovu čega Žižek zaključuje da je "Schoenberg 'ekstrahirao' unutarnju formu totalitarnog terora", ili zbog čega smatra relevantnim besmisleno pitanje "što ako ima istine u tome da je – kao u nekoj povijesnoj slutnji – Schoenbergova glazba uobličila tjeskobu i užas Auschwitza prije negoli što je do njega došlo?" Slažem se sa Žižekom da nam valja misliti i učiti, slažem se i s "iskošenim" perspektivama koje zagovara; sasvim sam svjestan kako se upravo jezikom i u jeziku ostvaruje možda i najstrašniji oblik nasilja, ali savjet koji Žižek nudi je smiješan: krilatica "čekati i vidjeti" naivna je i potpuno blesava u kontekstu u kojem je Žižek upotrebljava (spoznaja o uzroku nasilja), jer je spoznaja o uzroku jalova: uzrok nasilja u svim njegovim pojavnim oblicima nije nalik nekoj tajanstvenoj bolesti koju jedino dr. House i njemu slični umiju otkriti i izliječiti: nasilje nije bolest, nasilje je stanje; nemoguće ga je izliječiti; sama priroda je nasilna (tek utoliko se slažem sa Žižekovom "Što nam je činiti? NIŠTA!"); Sade je to razumio: "Ti hoćeš da cijeli svemir bude krepostan, a ne znaš da bi sve u hipu nestalo kad na svijetu ne bi bilo ničeg osim vrlina; ne želiš shvatiti da su poroci nužni i da bi njihovo kažnjavanje bilo jednako nepravedno koliko i ruganje slijepcu..." I tako dalje.
19.05.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ovdje nailazimo na Lacanovu razliku između realnosti i Realnog: “realnost” je društvena stvarnost stvarnih ljudi uključenih u interakciju i proizvodne procese, dok je Realno nemilosrdna “apstraktna”, sablasna logika kapitala koji odlučuje o tome što se zbiva u društvenoj stvarnosti. Taj procjep se može jasno vidjeti posjetimo li zemlju koja se nalazi u teškim neprilikama. Zamjećujemo ekološke probleme i ljudsku bijedu."
teshko je ovde razluciti shta je cemu i ko kome potchinjen, shta na cemu pociva - kao i to, da li uopshte? Ako je realnost drushtvena stvarnost uslovljena kretanjem kapitala, onda je ta stvarnost samo privid jednog izravnijeg privida, posledica nepostojanosti Realnog; ona je nalik na sito kroz koje elementi odlucujuci za uspeh terapije ne prolaze (terapije za boljitak sveta - protiv smrti, za zivot): cestice smislenog dobra bivaju u njemu zadrzana i izruchena na djubrishte povijesti, odakle uvek iznova nadju put do resheta. ponekad kao chudom - ili je to sudbina? - prodju kroz njega, i hops! - eto nam stare, nove totalitarne ideologije.
19.05.2008. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Problem je u tome što nesvjesna realnost ne može reći Realnom: Dobro, koji je kurac, hoćete li nam malo popušiti?
Reče nesvjesna realnost Realnome:
Ti možeš misliti,
dugo misliti,
i onda razlučiti,
Ti možeš crtati,
pa nacrtati i
preporučiti
To ne vrijedi ne,
ne vrijedi ne,
za nas glupane
Mi smo tupi, glupi, neupotrebljivi.
Dok realnost ne uzme oružje, možemo samo činiti ništa, kao što Žižek kaže. Ali realnost ima posla, oružje joj ne pada na pamet; Euro, Reality showovi, pizde mile materine, žuta štampa. Poslije takve revolucije bi bila anarhija, navjerojatnije, ali to malo vremena do nje, bi bilo dobro...Naravno ako bi se revolucija dogodila u kasno proljeće, sad npr....
19.05.2008. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
nezgodno je to sto Z. pishe na engleskom: srecom, tu je Tonchi -
secate se scene iz "straw dogs" (S. Peckinpah, 1971), negde sa pocetka, u kojoj se lokalni drkadzije i low-class workers (ratcatcher i Scott), ochigledno u zelji da provociraju svojeg americhkog najmanika (koji je, osim toga sto je stranac, po svemu sudeci i pacifista) raspituju uzgred kod njega o stanju u Americi: svo to nasilje, neredi, ubistva crnaca, Vijetnam ... pred kraj ove na prvi pogled nebitne uvodne scene, engleski mladici - starosedeoci malog priobalnog mesta, pitaju doshljaka iz Amerike da li je on ucestvovao ili barem video nasilje na ulicama (kako je neko izboden nozem?, recimo), na shta David odgovara: "Only between the commercials."
Violence is everywhere, and America is knee-deep in it. Like or not, people are dying in Vietnam, and people are dying in the streets. Pacifism, however, is not the morally upright position its defenders make it out to be. It is more akin to an ostrich with its head in the sand, hoping that if one does not look at the unpleasantness, it will go away.
(izvod iz jednog losheg prikaza)
19.05.2008. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
"Ispravljajući" Adorna (veleć da nije poezija nego proza ta koja je postala nemoguća nakon Auschwitza), Žižek upada u zamku, jer ni poezija ni proza nemaju ništa s Auschwitzom: takvim strahotama valja pristupati izravno: golo, suho svjedočanstvo, izvještaj, stenogram, dokument iza kojega je samo šutnja; to je upravo ono Wittgensteinovo "o čemu valja šutjeti". I poezija i proza oslonjene o Auschwitz i slične izraze zla besramne su i besmislene: opjevavanje i/ili fikcionaliziranje konkretnoga zločina i konkretnih patnji, bilo kakva umjetnička obrada istoga, pa i filozofske spekulacije, neizbježno i nepovratno pretvaraju događaj u mit.
Što se tiče Schönbergove glazbe: ona također nema ništa s Auschwitzom (govorim o glazbi prije Auschwitza, ne na Schönbergovu skladbu "A Survivor from Warsaw" iz 1947.). Žižek Schönberga spominje zacijelo prizivajući kaotičnost njegove atonalitetne glazbe kao svojevrsnu analogiju užasima koji su uslijedili, a ta je analogija, priznat ćete, naivna i nespretna. Neka mi netko odgovori: na osnovu čega Žižek zaključuje da je "Schoenberg 'ekstrahirao' unutarnju formu totalitarnog terora", ili zbog čega smatra relevantnim besmisleno pitanje "što ako ima istine u tome da je – kao u nekoj povijesnoj slutnji – Schoenbergova glazba uobličila tjeskobu i užas Auschwitza prije negoli što je do njega došlo?"
Slažem se sa Žižekom da nam valja misliti i učiti, slažem se i s "iskošenim" perspektivama koje zagovara; sasvim sam svjestan kako se upravo jezikom i u jeziku ostvaruje možda i najstrašniji oblik nasilja, ali savjet koji Žižek nudi je smiješan: krilatica "čekati i vidjeti" naivna je i potpuno blesava u kontekstu u kojem je Žižek upotrebljava (spoznaja o uzroku nasilja), jer je spoznaja o uzroku jalova: uzrok nasilja u svim njegovim pojavnim oblicima nije nalik nekoj tajanstvenoj bolesti koju jedino dr. House i njemu slični umiju otkriti i izliječiti: nasilje nije bolest, nasilje je stanje; nemoguće ga je izliječiti; sama priroda je nasilna (tek utoliko se slažem sa Žižekovom "Što nam je činiti? NIŠTA!"); Sade je to razumio:
"Ti hoćeš da cijeli svemir bude krepostan, a ne znaš da bi sve u hipu nestalo kad na svijetu ne bi bilo ničeg osim vrlina; ne želiš shvatiti da su poroci nužni i da bi njihovo kažnjavanje bilo jednako nepravedno koliko i ruganje slijepcu..."
I tako dalje.
19.05.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
"Ovdje nailazimo na Lacanovu razliku između realnosti i Realnog: “realnost” je društvena stvarnost stvarnih ljudi uključenih u interakciju i proizvodne procese, dok je Realno nemilosrdna “apstraktna”, sablasna logika kapitala koji odlučuje o tome što se zbiva u društvenoj stvarnosti. Taj procjep se može jasno vidjeti posjetimo li zemlju koja se nalazi u teškim neprilikama. Zamjećujemo ekološke probleme i ljudsku bijedu."
teshko je ovde razluciti shta je cemu i ko kome potchinjen, shta na cemu pociva - kao i to, da li uopshte? Ako je realnost drushtvena stvarnost uslovljena kretanjem kapitala, onda je ta stvarnost samo privid jednog izravnijeg privida, posledica nepostojanosti Realnog; ona je nalik na sito kroz koje elementi odlucujuci za uspeh terapije ne prolaze (terapije za boljitak sveta - protiv smrti, za zivot): cestice smislenog dobra bivaju u njemu zadrzana i izruchena na djubrishte povijesti, odakle uvek iznova nadju put do resheta. ponekad kao chudom - ili je to sudbina? - prodju kroz njega, i hops! - eto nam stare, nove totalitarne ideologije.
19.05.2008. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...