ah Ru, ta konačnost u našem postojanju, konačnost naših tijela u beskonačnosti univerzuma misaono- osjećajnog u nama, plivanje rijekom bez povratka do delte i beskrajnog mora naših snova............. neka to bude u svitanju, neka bude u proljeće kada procvjetaju majske ruže i ljubav prirode ogrne renesanu odoru novog rađanja.............kada procvjeta jasmin i mirisom ucrta tvoje lice u moje zadnje sjećanje koje ću ponijeti sa sobom, kada budem odlazila, neka to bude u proljeće................da svi mi ponekad razmišljamo o tome, a onda u trenucima treperave sreće poželimo da nas vječnost zagrli i da sjedinjeni u duplo biće odlutamo u beskonaćnost zajedničkog sna..........
21.05.2008. (05:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaj budem odlazio, želim da mogu reći kao stari Don Corleone: "Život je lijep"... Zanimljivo: u posljednje vrijeme čest mislim na taj trenutak, koji ću svim silama nastojati što više vremenski udaljiti...he he...
Kišica, oblačno, još jedan dugačak i naporan dan ispred mene...nosim priču u sebi, pa ću je polako u glavi dorađivati... Ugodan dan želim!
21.05.2008. (06:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kažu, dinaja, da je čovjek tragično biće stoga što je jedino čovjek svjestan konačnosti, životinje navodno ne razmišljaju o smrti ...
a ja, kao i moja baka aurela, ne bih voljela umrijeti u snu, ma kako to bezbolno bilo ... kad je već bila stara i bolesna aurela je govorila kako više ne voli san, jer pomišlja da bi mogla i ne probuditi se ... no, nije umrla u snu, stigla je prije toga oprostiti se sa svima, iako više nije mogla govoriti. bili smo svi oko njezine postelje, a ona je svakog dodirnula, svakog pogledala ... a onda je napravila pokret kažiprstom ispod oka, pa mahnula njime odrično ... rekla nam je da ne plačemo. umrla mi je u naručju, kasno u noći, na kraju je htjela samo mene ... umrla je kod kuće, a mama i ja oprale smo je i odjenule. bdjeli smo kraj nje uz svijeće do jutra ...
istina je ono što vele da se kad kiša pada, sanjaju mrtvi ... i ja najčešće mislim na moje kad kiši ....
hihi, misko, ni meni se nimalo ne žuri na drugu stranu ...
i najdulji ljudski život je tako kratak, tek nekoliko desetljeća ... tek postaneš stvarno svjestan sebe, a starost je na pragu ...
i meni se nova priča već dugo mota po glavi, a i roseina me priča doziva ... no danas ništa od pisanja ... cijeli dan predavanja, konsultacija, ispita ...
21.05.2008. (08:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad odem... Nekako si mi dala misliti o tim nemirima u srcu. Uvijek sam željela otići mirna, zadovoljna sobom bez žaljenja. I htjela sam otići u snu... Sad razmišljam...
21.05.2008. (08:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Ru ja još nikad nisam doživila smrta tako blizu kao ti.............moji deda i nona isto nisu umrli u snu.............otišli su u svitanjima, ali ja sam bila daleko od njih................nisam se uspjela oprostiti i to je osjećaj tuge koji se pri pomisli na njih izmješa sa ljepotom sjećanja na njih........... da kažu da je čovjek jedino biće koje je svjesno svoje prolaznosti, ali slonovi na primjer imaju isto groblja i odlaze tamo kada osjete da im se bliži kraj, a drugi slonovi tada plaču i čini se kao da bdiju nad umrlima.............
21.05.2008. (08:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja, do tada sam mislila kako bih na prizor umiranja pobjegla glavom bez obzira. no, tada sam shvatila da je smrt dio života ... uvijek je bolna za one koji ostaju, pogotovu kad se radi o nekomu bliskom. no, drugačije je kad smrt poštuje 'red stvari' pa umiru stari, umiru roditelji prije djece ... no, kad se taj red naruši ...
koraljka, a moja nek' bude bijela ... s rumenim rubom latica ... :-))
ah, tixi, mila, naravno da razmišljaš o dolasku ... to su mnogo ljepše misli, primjerene tvojem prekrasnom životnom trenutku. uživaj u njemu, bez ijedne ružne pomisli ...
ni jedan odlazak nije konačan, dok god se možemo nadati dolascima poput onog koji ti iščekuješ ... dolazak svakog novog živog bića poništava smrt ... život je uvijek jači od smrti i tomu se treba veseliti ... :-))
21.05.2008. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, te ruže....moja mama kad je imala komplikacije poslije operacije (pred više od dvadesetak godina), misleći da će umrijeti rekla je tati: kad me budete nosili, pospi mi sanduk crvenim ružama.....
ja bih da odem u snu....
21.05.2008. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
puno obaveza... ipak sam uspjela preletjeti preko priče dolje i da budem iskrena, nisam baš stigla dobro analizirati, ali nekako mi na prvu loptu, bar sada, bolje paše drugi završetak ;)
a ova današnja razmišljanja... ja bih najradije da me pomiješaju s mjesečevom prašinom... naravno, i pahuljastim maslačcima...
pusa
21.05.2008. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno su mi dvije suzice zastale u oku, sam što ne kliznu Ru predivno si ovo napisala, ali ja bih radije da te svi skupa čitamo još dugo, dugo i vjerujem da hoćemo :)) šaljem ti veliku kišnu pusu :) meni je današnji dan osobito lijep, ima neku posebu čar :) volim ja i kišu :)) budi sjećanja, neka topla, neka malo hladnija, ali sjećanja koja su dio nas :))
21.05.2008. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad jednom budem morao otići želio bih otići ovako kako i ti želiš... i želio bih da se negdje u svemiru nađemo kao zvijezde.... jednom... nakon što oboje odemo.... da se prepoznamo i u galaktici nekoj dalekoj... zvjezdanim pozdravom, pozdravimo i ... jedno drugom... prijateljski nasmiješimo :)
21.05.2008. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razmisljmo svi ponekada.....i dobro je ako imas nekih zelja...oni koji osttanu lakse plivaju ako znaju sto je tebi u pocast, ili sto si zeljela ili ako mogu na neki nacin "ispuniti zelju"....ali ako ne mogu onda je problem.... ...pitam se samo zasto zelis da bude bas tako...... ...ja ne zelim nista specijalno....mislim kad me nema nista mi ni netreba....neka bude onako kako ce mojim dragima biti najljepse i najlakse...... neka cvjeta/raste tisucu cicaka i neka se zeleni trava a more neka pjeva requiem...:)
21.05.2008. (16:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, tixi, dakako, bit će po onom counteru po kojem on broji ... a svakim je danom sve bliže dolasku u vanjski svijet i prvom udahu ... čin rađanja ljudskog bića nisam vidjela uživo, ako ne računam vlastito rađanje ... hihih no, ono što vidjeh na filmu i pri rađanju drugih živih bića doista je divno čudo ...
eh, prosinčice, meni je dosta i jedna ... i tada ... i sada ... :-))
hihih, maslačkice, i ti si za krvoločni kraj priče... hihihi i ja bih voljela kao prah poletjeti iznad drave i dunava ...
zona z, i ja mislim da je najbolje otići naglo ... iako je to gore za okolinu ...
eh, pikulice, rano ti je za takve misli ... no, nisam ni ja zaokupljena smrću već životom ... jedino me strah takve starosti u kojoj nestane sve prije no što čovjek i fizički nestane ... no, moji pretci nisu umirali tako, nisu se na kraju pretvorili u 'biljke'... valjda neću ni ja ...
hihih, drano, prepoznala bih te bez po muke - bit ćeš lijepa sićušna plava iskra u beskraju ... no, ja bih radije da se sretnemo uživo i prije toga ...
necutako, ma ne pada mi na pamet nikoga opterećivati posmrtnim željama ... nek' naprave kako im je najjednostavnije i najjeftinije ... hihihi
no, kad bih birala i ja bih izabrala upravo takvu ceremoniju kao i ti ...šum rijeke i zelenu travu ...
21.05.2008. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajde dobro, i ja sam pročitala pa se zabrinula...... razmišljati o tome, nemoguće je. željeti, nestvarno. a opet, čovjek to čini, kao da je na nekoj uzvisini, pa promatra dolje, kako se njegove pčelice roje.... kao što nas promatra dragi Bog i misli kako smo proveli, taj život.....
21.05.2008. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hihi, mico, nema razloga za brigu ... jer želje iz pjesme odnose se na život a ne na umiranje ... ustvari željela bih živjeti i željeti do zadnjeg trenutka ...
mislim da nije strašna smrt, strašno je ako prije čovjeka umru njegove želje, nade ... no, u mene je toga napretek ... hihih ...
21.05.2008. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imaš pravo, i najviše te volim kad počneš sa svojim "hihihihihihihh", tada širiš dobre vibracije, a to je divno za čovjeka. kao i ono što u njemu budi brigu i ljubav za drugim, bilo roditeljstvo, prijateljstvo, sreća udvoje....... moji roditelji su divni,zato sam bez straha napisala ovaj post, malo komično, ali vrlo ponosno:)
21.05.2008. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
krasna pjesma, stvarno :)))))) no ja nepopravljivo ne zelim razmisljati o odlasku. Kao da cu ne razmlsljajuci o tome odgoditi ono sto mi je sudbina dodijelila !!??!! No i ja bih odabrala ruzu, i to jarko crvenu :)))))))))) pozdrav najljepsi :)
21.05.2008. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivno napisano, Rusalka draga - no, ima još puuuuno vremena a odlaske...:))))) Slažem se sa Trixi - razmišljam o putovanjima, ali o dolascima na nove destinacije....Znatiželja i ljubav prema drugima omogućuje mi da eke svoje snove i ostvarim....:))) Hvala na divnom komentaru! Obradovala si me! Pusa, želim Ti ugodne i vesele dane; ja se nadam da će i moji biti takvi - iako radim i petak i subotu! pusa, vole Te Luki+Goldie+bebač :)))
21.05.2008. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
jesi li ti dobro?
...ili su tek razmisljanja....
21.05.2008. (02:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
dobro sam, necutako. no, o tome svi razmišljamo, ponekad.
21.05.2008. (04:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
ah Ru, ta konačnost u našem postojanju, konačnost naših tijela u beskonačnosti univerzuma misaono- osjećajnog u nama, plivanje rijekom bez povratka do delte i beskrajnog mora naših snova............. neka to bude u svitanju, neka bude u proljeće kada procvjetaju majske ruže i ljubav prirode ogrne renesanu odoru novog rađanja.............kada procvjeta jasmin i mirisom ucrta tvoje lice u moje zadnje sjećanje koje ću ponijeti sa sobom, kada budem odlazila, neka to bude u proljeće................da svi mi ponekad razmišljamo o tome, a onda u trenucima treperave sreće poželimo da nas vječnost zagrli i da sjedinjeni u duplo biće odlutamo u beskonaćnost zajedničkog sna..........
21.05.2008. (05:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Kaj budem odlazio, želim da mogu reći kao stari Don Corleone: "Život je lijep"...
Zanimljivo: u posljednje vrijeme čest mislim na taj trenutak, koji ću svim silama nastojati što više vremenski udaljiti...he he...
Kišica, oblačno, još jedan dugačak i naporan dan ispred mene...nosim priču u sebi, pa ću je polako u glavi dorađivati...
Ugodan dan želim!
21.05.2008. (06:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
kažu, dinaja, da je čovjek tragično biće stoga što je jedino čovjek svjestan konačnosti, životinje navodno ne razmišljaju o smrti ...
a ja, kao i moja baka aurela, ne bih voljela umrijeti u snu, ma kako to bezbolno bilo ...
kad je već bila stara i bolesna aurela je govorila kako više ne voli san, jer pomišlja da bi mogla i ne probuditi se ...
no, nije umrla u snu, stigla je prije toga oprostiti se sa svima, iako više nije mogla govoriti.
bili smo svi oko njezine postelje, a ona je svakog dodirnula, svakog pogledala ... a onda je napravila pokret kažiprstom ispod oka, pa mahnula njime odrično ... rekla nam je da ne plačemo.
umrla mi je u naručju, kasno u noći, na kraju je htjela samo mene ... umrla je kod kuće, a mama i ja oprale smo je i odjenule. bdjeli smo kraj nje uz svijeće do jutra ...
istina je ono što vele da se kad kiša pada, sanjaju mrtvi ...
i ja najčešće mislim na moje kad kiši ....
hihi, misko, ni meni se nimalo ne žuri na drugu stranu ...
i najdulji ljudski život je tako kratak, tek nekoliko desetljeća ... tek postaneš stvarno svjestan sebe, a starost je na pragu ...
i meni se nova priča već dugo mota po glavi, a i roseina me priča doziva ...
no danas ništa od pisanja ... cijeli dan predavanja, konsultacija, ispita ...
21.05.2008. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
kad odem...
Nekako si mi dala misliti o tim nemirima u srcu. Uvijek sam željela otići mirna, zadovoljna sobom bez žaljenja. I htjela sam otići u snu...
Sad razmišljam...
21.05.2008. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
draga Ru ja još nikad nisam doživila smrta tako blizu kao ti.............moji deda i nona isto nisu umrli u snu.............otišli su u svitanjima, ali ja sam bila daleko od njih................nisam se uspjela oprostiti i to je osjećaj tuge koji se pri pomisli na njih izmješa sa ljepotom sjećanja na njih...........
da kažu da je čovjek jedino biće koje je svjesno svoje prolaznosti, ali slonovi na primjer imaju isto groblja i odlaze tamo kada osjete da im se bliži kraj, a drugi slonovi tada plaču i čini se kao da bdiju nad umrlima.............
21.05.2008. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Ukrast ću ti pjesmu, divna mi je, i ja bih tako voljela otići. Neka ruža bude žuta.
21.05.2008. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Tvoja je pjesma lijepa, no ja ne razmišljam o odlazku....samo o dolazku.
21.05.2008. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Ja, kao i Tixi, razmišljam o dolascima. A ti, bar još za neko duže vrijeme, nećeš nikuda otići. Neka te tu, s nama, dobro nam je.
21.05.2008. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
tražeći sebe, zvučiš kao netko jako mlad ... :-))
dinaja, do tada sam mislila kako bih na prizor umiranja pobjegla glavom bez obzira.
no, tada sam shvatila da je smrt dio života ...
uvijek je bolna za one koji ostaju, pogotovu kad se radi o nekomu bliskom.
no, drugačije je kad smrt poštuje 'red stvari' pa umiru stari, umiru roditelji prije djece ... no, kad se taj red naruši ...
koraljka, a moja nek' bude bijela ... s rumenim rubom latica ... :-))
ah, tixi, mila, naravno da razmišljaš o dolasku ... to su mnogo ljepše misli, primjerene tvojem prekrasnom životnom trenutku. uživaj u njemu, bez ijedne ružne pomisli ...
ni jedan odlazak nije konačan, dok god se možemo nadati dolascima poput onog koji ti iščekuješ ...
dolazak svakog novog živog bića poništava smrt ...
život je uvijek jači od smrti i tomu se treba veseliti ... :-))
21.05.2008. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
i ja sam se razveselila, kora, na vijest o dolasku rebecce.
još jednom primi moje čestitke draga bakice ... hihihi ...
kad je budeš šetala, svi će misliti da si joj mama a ne baka ...
21.05.2008. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Na hladnjaku imam malu spravicu, tzv. baby counter....današnja je broja 50, iako znamo čija će riječ biti zadnja....hi hi hi!
21.05.2008. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
ah, te ruže....moja mama kad je imala komplikacije poslije operacije
(pred više od dvadesetak godina), misleći da će umrijeti rekla je tati:
kad me budete nosili, pospi mi sanduk crvenim ružama.....
ja bih da odem u snu....
21.05.2008. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
puno obaveza... ipak sam uspjela preletjeti preko priče dolje i da budem iskrena, nisam baš stigla dobro analizirati, ali nekako mi na prvu loptu, bar sada, bolje paše drugi završetak ;)
a ova današnja razmišljanja... ja bih najradije da me pomiješaju s mjesečevom prašinom... naravno, i pahuljastim maslačcima...
pusa
21.05.2008. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
i ja bih neku iznenadnu srčku pa nek bude koje god godišnja doba. samo nek bude što bezbolnije...
21.05.2008. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
iskreno su mi dvije suzice zastale u oku, sam što ne kliznu
Ru predivno si ovo napisala, ali ja bih radije da te svi skupa čitamo još dugo, dugo i vjerujem da hoćemo :)) šaljem ti veliku kišnu pusu :) meni je današnji dan osobito lijep, ima neku posebu čar :) volim ja i kišu :)) budi sjećanja, neka topla, neka malo hladnija, ali sjećanja koja su dio nas :))
21.05.2008. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
kad jednom budem morao otići
želio bih otići ovako kako i ti želiš...
i želio bih da se negdje u svemiru
nađemo kao zvijezde....
jednom...
nakon što oboje odemo....
da se prepoznamo
i u galaktici nekoj dalekoj...
zvjezdanim pozdravom,
pozdravimo i ...
jedno drugom...
prijateljski nasmiješimo :)
21.05.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
razmisljmo svi ponekada.....i dobro je ako imas nekih zelja...oni koji osttanu lakse plivaju ako znaju sto je tebi u pocast, ili sto si zeljela ili ako mogu na neki nacin "ispuniti zelju"....ali ako ne mogu onda je problem....
...pitam se samo zasto zelis da bude bas tako......
...ja ne zelim nista specijalno....mislim kad me nema nista mi ni netreba....neka bude onako kako ce mojim dragima biti najljepse i najlakse...... neka cvjeta/raste tisucu cicaka i neka se zeleni trava a more neka pjeva requiem...:)
21.05.2008. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
eh, tixi, dakako, bit će po onom counteru po kojem on broji ... a svakim je danom sve bliže dolasku u vanjski svijet i prvom udahu ... čin rađanja ljudskog bića nisam vidjela uživo, ako ne računam vlastito rađanje ... hihih
no, ono što vidjeh na filmu i pri rađanju drugih živih bića doista je divno čudo ...
eh, prosinčice, meni je dosta i jedna ... i tada ... i sada ... :-))
hihih, maslačkice, i ti si za krvoločni kraj priče... hihihi
i ja bih voljela kao prah poletjeti iznad drave i dunava ...
zona z, i ja mislim da je najbolje otići naglo ... iako je to gore za okolinu ...
eh, pikulice, rano ti je za takve misli ...
no, nisam ni ja zaokupljena smrću već životom ...
jedino me strah takve starosti u kojoj nestane sve prije no što čovjek i fizički nestane ...
no, moji pretci nisu umirali tako, nisu se na kraju pretvorili u 'biljke'... valjda neću ni ja ...
hihih, drano, prepoznala bih te bez po muke - bit ćeš lijepa sićušna plava iskra u beskraju ... no, ja bih radije da se sretnemo uživo i prije toga ...
necutako, ma ne pada mi na pamet nikoga opterećivati posmrtnim željama ...
nek' naprave kako im je najjednostavnije i najjeftinije ... hihihi
no, kad bih birala i ja bih izabrala upravo takvu ceremoniju kao i ti ...šum rijeke i zelenu travu ...
21.05.2008. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
ajde dobro, i ja sam pročitala pa se zabrinula...... razmišljati o tome, nemoguće je. željeti, nestvarno. a opet, čovjek to čini, kao da je na nekoj uzvisini, pa promatra dolje, kako se njegove pčelice roje.... kao što nas promatra dragi Bog i misli kako smo proveli, taj život.....
21.05.2008. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, mico, nema razloga za brigu ... jer želje iz pjesme odnose se na život a ne na umiranje ... ustvari željela bih živjeti i željeti do zadnjeg trenutka ...
mislim da nije strašna smrt, strašno je ako prije čovjeka umru njegove želje, nade ... no, u mene je toga napretek ... hihih ...
21.05.2008. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
imaš pravo, i najviše te volim kad počneš sa svojim "hihihihihihihh", tada širiš dobre vibracije, a to je divno za čovjeka. kao i ono što u njemu budi brigu i ljubav za drugim, bilo roditeljstvo, prijateljstvo, sreća udvoje....... moji roditelji su divni,zato sam bez straha napisala ovaj post, malo komično, ali vrlo ponosno:)
21.05.2008. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MENTINA
krasna pjesma, stvarno :)))))) no ja nepopravljivo ne zelim razmisljati o odlasku. Kao da cu ne razmlsljajuci o tome odgoditi ono sto mi je sudbina dodijelila !!??!! No i ja bih odabrala ruzu, i to jarko crvenu :)))))))))) pozdrav najljepsi :)
21.05.2008. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Predivno napisano, Rusalka draga - no, ima još puuuuno vremena a odlaske...:)))))
Slažem se sa Trixi - razmišljam o putovanjima, ali o dolascima na nove destinacije....Znatiželja i ljubav prema drugima omogućuje mi da eke svoje snove i ostvarim....:)))
Hvala na divnom komentaru! Obradovala si me!
Pusa, želim Ti ugodne i vesele dane; ja se nadam da će i moji biti takvi - iako radim i petak i subotu!
pusa, vole Te Luki+Goldie+bebač :)))
21.05.2008. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...