Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • Koraljka

    Tko za zlato proda san mora imati teške glavobolje.

    avatar

    17.05.2008. (09:02)    -   -   -   -  

  • misko

    Eh, da...
    Materijalna strana često guši, sputava, našu pravu prirodu. Većina ljudi izaberu "imati", a ne " biti"... čini mi se...

    avatar

    17.05.2008. (09:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Koraljka da nažalost je to tako, ali Ana uopće nije bila svjesna što čini, a kada je postala svjesna.........otišla je zauvjek

    @ Miško dobri stari From, ali oni koji teže materijalnom ga vjerovatno nikad nisu čitali.

    avatar

    17.05.2008. (09:42)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Umjeti Ljubiti... uživah čitajući, čak i u sjeti izazvanoj čitanjem.

    Toplo pozdravljam:)

    avatar

    17.05.2008. (11:47)    -   -   -   -  

  • ĐJ §mokyy

    e forka blof svrati do mee

    avatar

    17.05.2008. (12:14)    -   -   -   -  

  • ĐJ §mokyy

    poz
    pusac
    =)

    avatar

    17.05.2008. (12:14)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Izgubljena, prestrašena, koju stazu odabrati
    - sretni su oni koji pogode pravi put

    avatar

    17.05.2008. (12:40)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    draga dinaja, neka te ne grize savjest, treba pisati, treba bar na taj način druge potaknuti da razmisle, prpoznaju bilo kakvo zlo prije nego bude prekasno i ne učine krivi korak u životu...
    pozdrav topli!

    avatar

    17.05.2008. (13:06)    -   -   -   -  

  • Decy

    da ne znam kraj 'priče' o ani, mojoj zbunjenosti ne bi bilo kraja...
    (ili su to dvije ane?:)

    avatar

    17.05.2008. (15:13)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Dinajo, Ana očito pokušava kupiti snove sadašnjim vremenom i pomoću tog novog Rolanda pokušava pronaći onog starog u sebi i probuditi uspomene. Doista je žalosna ta njena psihologija koja ju ubija, te njene misli koje je vode tamo gdje ne bi smjela otići. Iskreno, voljela bih da ipak pronađe ono što uistinu želi. Stari Roland će ostati uspomena koju ne bi smjelo dirati i tek kad pronađe ono što traži, smijat će se od srca,a do tad ni jedan novi Roland, ni jedna zamjena neće ozariti pravi osmijeh na njenom licu, osmijeh koji ne nestaje svake sekunde, već onaj koji se svake večeri još više pojačava. Tužna je njena okrutna sudbina, aura koja ju prati, intrige koje doživljava, ne čudim se da njenoj zbunjenosti nema kraja. Ti si joj pomogla puno, sigurna sam u to, no jednostavno Ana je bila izgubljena duša, voljela je tražiti i lutati, iako je znala da ono što traži možda nikada neće naći. Prodati snove za skupe haljine i novac je veliki, veliki paradoks. Laž u kojoj svi mi živimo povećavat će se tim više ako u nju počnemo vjerovati. Život je još jedna bitka, a Anina je oduvijek bila teška, toliko odluka, toliko nedorvšenih misli i snova, a sve u jednom dahu je proživljavala. Ponekad je teško odlučiti, a ponekad su odluke temeljene na našim željama. Tu nas čeka dvosjekli mač i najbolje je pomno razmisliti jer ono što se krije iza slatkih tajni je ponekad gorko i slano, a rijetko slatko. Ana traži Rolanda u svima, osim u sebi, a ti draga Dinajo, svaka ti čast, s tolikim razumijevanjem, sigurno si joj pomogla, makar da na trenutke odbaci teret i odleti u snove pod riječima starih dobrih poetičara čiji stihovi žive vječno u našem univerzumu. Sreću ti ostavljam ovoga puta i jedan stari Anin san o prošlom, svršenom vremenu.

    avatar

    17.05.2008. (16:15)    -   -   -   -  

  • necutako

    putovanja unazad su nemoguca...:-I

    avatar

    17.05.2008. (16:36)    -   -   -   -  

  • rU

    prekrasna, ali užasno teška kombinacija ... često je to definicija ljubavi ... i života ...

    a necutako je u pravu, ne možemo dva puta zakoračiti u istu rijeku ...

    avatar

    17.05.2008. (18:08)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Tko zaista uživa u životu? Tko može reći da je pogledao sreći u oči? Možda onaj koji je ugledao sjaj svog unutarnjeg dijamanta, izbrušenog vlastitim trudom, patnjom, požrtvovnošću, vjerom, dobrotom i ljubavlju. Pred njegovim sjajem može se sakriti sav onaj slabi i lažni sjaj svih trezora s blagom na ovom svijetu. Ne treba se bojati života, već u datom trenutku znati sa sigurnošću procijeniti da je došlo vrijeme za novi početak...i krenuti, otisnuti se na novu plovidbu...

    Zar Ana nije nalazila ili nije željela vidjeti sjaj svog unutarnjeg dijamanta?

    avatar

    17.05.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • Decy

    ;)

    avatar

    17.05.2008. (19:01)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... I žena gleda kako iza ove maglovite ljepote izlazi sunce, ali opasana zlatnim okovima ona ne može učiniti korak.
    Svako jutro skida vjenčanu haljinu satkanu od zvjezdane prašine i oblači skupocjene halje kupljene zlatom za koje je prodala svoj san. ...

    Kažem ja lijepo ... otimaš mi uzdah i smješak ili možda osmjeh sličan onom iz Louvra, ma ni približno sličan, ali ...

    avatar

    17.05.2008. (19:09)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Tragediju neprozivljenog zivota prozivljavanjem sa surogatom i razapetost imati ili ne imati s pripadajucim bremenom te dileme ti majstorski vodis kroz sanjarske dijaloge. Naklon!

    avatar

    17.05.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Rekla bih da izbor uvijek postoji, čak i kada nam se čini da nije tako. Teško nam je odvagnuti, što je za nas bolje, teško se i odričemo onoga na što smo naučeni. Kasni pozdrav sa željom za lijepu nedjelju! Ja za sutra izabirem šetnju pa makar sjekire padale. Jedan gitarista svira u ove sitne sate pola metra ispod Ericha Fromma. Laku noć u ime oboje!:-)

    avatar

    18.05.2008. (00:39)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    nisu svi izbori uvijek jednostavni, ljudi ponekad doista ne znaju izbabrati, ili jednostavno ne znaju što izabiru, nije uvijek izbor lagan, ali u trenutku kada ga činimo čini nam se da je ispravan, kasnije otkrijemo da je doista tako i moralo biti, jer da nije odabrali bi drugi put, sami krojimo svoju sudbinu, ona nas sama izaziva i gurka nas, a sve ovisi o našem srcu, umu, sjedinjenju inteligencije srca i uma...ljudi često zaborave da nisu svi ljudski puti isti, i da nije uvijek moguće određeno savršenstvo, ono kakvim ga mi zamišljamo, jer moje osobno mišljenje je da smo na Zemlji da bismo naučili što je bitno, a što ne, nažalost ljudi ostaju slijepi i dalje...no Dinajo ti imaš oči, i koristiš ih :) oči duše :)

    avatar

    18.05.2008. (01:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    umjesto odgovora evo mojih razmišljanja o ljudskoj svijesti, tom melom univerzumu na čijem nebu blješte Platonove ideje:

    Što je svijest i je li svijest samo velika iluzija našega života?
    Kako i na koji način ćelije mozga stvaraju subjektivni doživljaj?
    Razmišljajući o tim pitanjima ja pokušavam sama u sebi pronaći odgovore na njih. Pričinja mi se da je proces nastajanja svjesti o nećemu je sličan magiji, jer to je nešto još uvijek neshvatljivo kao što je za mene neobjašnjivo i legendarno pretvaranje vode u vino.
    Ćelije u mom mozgu se ponovo udružuju u novo pitanje. Koliko je shvatljivo to nešto još uvijek neshvatljivo?
    Dogodi se u izvjesnom trenutku moga života, trenutku meni nepoznatom i nevažnom, trenutku kada iznenada spoznam nešto novo, do tada nepoznato i još uvijek nedovoljno objašnjeno. Sada se prisjećam trenutka kada sam prestala vjerovati da mi poklone za Badnjak uistinu donosi mali Isus, ili trenutka kada sam spoznala da je materija izgubila svojstvo konačnosti i postala vječno titrajuća energija, a prostor prestao biti statičan i apsolutan i počeo izrastati iz mene same u mom vremenu koje ja tom svojom energijom stvaram.
    To, za mene neshvatljivo je moja svijest o nepoznatom, mikrouniverzum mog postojanja u velikom svjetskom teatru znanosti.

    Moja Ana se izgubila u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi............

    Hvala
    sunačanu i sretnu nedelju želim svima .

    Dinaja

    avatar

    18.05.2008. (08:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...