uf... pročitala leteći, ipak sam na radnom mjestu a danas posla preko glave ;) nakon silnih godina virtuale, priznajem, ovisnik sam... priznajem, skrivam se od stvarnog svijeta... priznajem, neshvaćena u realnosti, usamljena i nerazumljiva... priznajem, ispoljavam svoje stvarno ja, skriveno od sirovih ljudi stvarnosti... ali priznajem i to da pretačem svjetove, virtualni i stvarni... da sam našla prekrasne prijatelje koji više nisu samo virtualni... priznajem da sam i zavoljela i pronašla onog kojeg sam do sada samo u snovima tražila... i u svom pretakanju svjetova nisam se razočarala... eto ;) zbog svih divnih ljudi, među kojima si i ti draga, nikad nisam požalila što sam zakoračila u svijet virtuale...
16.05.2008. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako-lina
moje iskustvo..."dobila san govno ukartu" ,tako se kaže u dalmacijii i pri tome se ne misli na nešto darovano kao konkretni dar: knjiga ,pribor za jelo i sl. ,nego na traženu riječ i komunikaciju ,,tu je novinski papir sinonim za neostvarenu komunikaciju ... tako je to bilo u ono doba ,,danas je ista stvar zamotana u svjetleći darovni pak papir koji krije,,kako rekoh..ista s...nja!!!
16.05.2008. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto, sad si mi opet dala misliti. A taman sam odustala od gašenja bloga...I dobro sam se držala neko vrime bez vas. Reka bi čovik, onako na prvu, da nisam ovisnica. Tebi mogu reći - bio je to samo privid. Stalno sam virila u vaše postove. U svakom slučaju uživam ovdje. Je li to zato jer trebam lažnu sliku o sebi, ne znam? Kad primjetiš da nešto, jel'te, sa mnom nije u redu - molim te da mi to kažeš. Težak je ovaj život!
16.05.2008. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najprije sam dobre dvije godine tu i tamo pisala ozbiljne analize-postove iz društvene stvarnosti za druge, na njihovu zamolbu. Istovremeno sam, kao i cijeli raniji život, voljela pobjeći u san, piskarala za sebe. Onda sam, mada preopterećena u stvarnosti, otvorila blog. I dopalo mi se, upoznala osobno mnoge krasne ljude - blogere, razmijenila miljun dobrih vibracija i par loših. Sad sam ovisnica koja se niti ne pomišlja liječiti :)))
16.05.2008. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iju!!! Sliku svoju ljubim već godinu dana! Okej, dijagnoza postavljena - hajde da ludujemo... ...kiss/pozz, tvoja odana zgođušna plavušica, dvadesetineštogodišnjakinja ;-)))))
16.05.2008. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala. :-) Prvo sam se zapitala zašto se sve to tako negativistički promatra. Kao u onom dijelu: pokusaj kompenziranja manjkavosti realnog zivota, pokusaj pomocu napredne tehnologije ostarivanja unutarnjeg zadovoljstva sobom... ili u onom da je to "lažna slika o sebi" i u još nekoliko sličnih rečenica. Pomislila sam - zar nije bolje tražiti načine da se čovjek izrazi, da komunicira, raspravlja, uči, stječe nove spoznaje, nove poglede - nego da i dalje ostane zatvoren u tom krugu usamljenosti (ako se osjeća usamljenim), da nema s kim podijeliti misli - ako te misli, želje i talente iz bilo kojeg razloga nije podijelio s nekim ili ih nije realizirao u realnom svijetu? I hajde, onda sam došla do onog dijela u kojem piše kako je sve to dobro ako pomaže da čovjeka potakne i na ostvarivanje u realnom svijetu. I da te virtualne prijatelje sretne uživo. Sve što ostavljamo neriješeno u stvarnom životu, nije dobro; komunicirali mi virtualno ili ne. Isto kao što nije rješenje zatvoriti se samo u virtualni svijet. Sviđa mi se ono da je to pomoćno i prijelazno sredstvo. U tome i je bit. Mogla sam i skratiti priču. ;-)
16.05.2008. (12:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Sve ovo gore izrečeno od strane besposlenih "stručnjaka" je jedan običan BS. Sve u životu ima svoju svijetlu i tamnu stranu. Sjedneš u auto i uvijek riskiraš da nekog ubiješ, jedeš piletinu i riskiraš da se zadaviš nekom košćicom, imaš potomke i reskiraš da odgajaš nekog novog hitlera ili lukreciju borgiju... ...Ljudi su socijalna bića, normalno je da teže međusobnoj komunikaciji. Nekad su se dovikivali sa brda na brdo, pa su onda izmislili telefone i beskonačno telefoniranje kad je to zgodno i pristojno ali i kad nije zgodno ili pristojno... I sad imamo internet, komotan, dalekog dosega, nadasve praktičan... ...Radi se jednostavno o civilizacijskoj stečevini, točka...:)))))
16.05.2008. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne opterećujem se previše blogom- kad nađem vremena pročitam šta ima novo kod dragih mi blogera, ako stignem ostavim komentar a nekako najmanje stižem sama napisati post- treba mi bar mrvica inspiracije usmjerene prema pisanju tog dana...
16.05.2008. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sagi: (iako nije pristojno da preskačem ostale, ali popravit ću to kad budem imala cajta): prvo, osoba je i više nego stručna (samo se trudila pisati što jednostavnije), kao drugo: zaista je riječ o civilizacijskoj stečevini. i otkriće nuklearne energije je civilizacijska stečevina... pa sad ti misli što sam ja shvatila kao bit... ;)
16.05.2008. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja općenito brzo razvijam ovisnosti. bilo o ljudima, situacijama, predmetima, čak i prorcima. evo npr blogosferu nisam smatrala mogućom ovisnošću, ali ovisna sam totalno. opravdavam to pomanjkanjem želje za komunikacijom lice u lice. ovako se još "družim" s ljjudima ali, mogu povući granicu koliko i kad s kim. prenaglo sam se povukla u svoj svijet. nakon druge krajnosti ovo mi baš treba. i ne mislim da bi me zato kliničari trebali proučavati. alijenacija nije posljedica nego uzrok. ili obratno? spetljala sam se.
16.05.2008. (13:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaš Augustin
Veroniko draga, naša komunikacija je prerasla okvire naših inboxova, drago mi je što je moje teoretiziranje tako zagolicalo Vaš um, da ste ga odlučili podijeliti s Vašim virtualnim prijateljima. Nadam se da će jedan dio napisanih riječi ostati zauvijek samo Vaš i moj, iako se ne sramim niti jedne napisane riječi, a nadam se ni Vi. ;) Poručio bih još svima već rečeno u posljednjoj rečenici: Bez straha, ionako smo na net svi već došli ili zdravi ili bolesni, neki se netom liječe, a drugi si pogošavaju simptome, dokle god normalno funkcionirate u stvarnom životu i ne zapostavljate poslovne, obiteljske, prijateljske ili emotivne obaveze vi se nemate čega bojati. Funkcionirate li, zapostavljate li? Na to pitanje psihijatri, psiholozi, sociolozi i ini, ne znaju odgovor. Odgovor znate samo vi. :)
16.05.2008. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam podrobno, dva puta i nakon toliko čitanja i opet se slažem s komentarom od Big Bluice. Ne sumnjam ja u stručnost osobe koja je ovo pisala, ali mi sve previše vrvi od negativnosti, s nešto malo odmaka na kraju prema ipak nekoj pozitivi. Ima ipak ljudi kojima je blog, chat ili net općenito izvor zabave ili skraćivanja vremena. Kao i kartanje, gledanje televizije ili pecanje. Isprva je zanimljivo i zabavno, a onda se to smanji i bude u nekim razumnim okvirima. Naravno, kad ne pričamo o nekim krajnostima. Projecirati sam sebe lažno na netu se može, ali ne za duže vrijeme. Istina kad-tad dođe na vidjelo, a mislim da nas ionako ima više onih koji se prezentiramo kakvi jesmo. Nerazumjevanje okiline u mom slučaju isto ne vrijedi, jer ma koliko čudno nekome zvučilo ne želim izmišljati doma probleme kojih nemam. Moj muž, a i klinci čitaju moj blog, komentare, a znam im prepričati i poneki zanimljiviji mejl. Da ne idem iz točke u točku, ja se ovdje nisam našla. Ne kažem da je autor fulao, prije bi bilo da sam ja posebna zvijezda ;))))
16.05.2008. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je ovo nesto poput komsiluka...ma i mnogo vise....do sada su mi komsije uvijek bili neki koji jedva da znaju napisati suvislo pismo....otuda sam i ja polupismena pa nemam pojma gdje ide veliko slovo a gdje zarez.....ovdje svasta procitam....pozdravim.....pitam kako ide (u stvarnosti to i nije bas uvijek pozeljno....moglo bi biti prebijanja od strane raznih ).....a da sam ovisna......hm.......a nitko me nije pitao da li sam ovisna o druzenju sa ovom ili onom kumom....komsinicom.....a tek muzom (ima li neki cika doktor da me izlijeci te ovisnosti?)..... a mislim da je i bolje....ovdje mi nitko ne prica sto necu da cujem,....nema pusenja u mojoj kuci.....i jos stosta..... a ako bas treba mogu i da prestanem dolaziti i da me puno ne boli :-P ..... a i vec sam razmisljala da bi trebala prestati trositi vrijeme na to.... mozda bi bilo bolje brisat prasinu po kuci svaki dan, prati sudje i ves na ruke umjesto u masini, ici pjeske na posao....auto zagadjuje okolinu... posjetiti psihologa da mi pomogne izabrati psihijatra koji ce mi reci da li sam normalna ili me nesto strefilo..... i samo jos ovo....ovdje nema lijepih i ruznih....debelih i premrsavih....bogatih i sirotinje.... demokracija!...:)
16.05.2008. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U krizi sam ubijanja bloga i otvaranja novih + sve moguće varijante dileme pa mi je sve ovo aktualno. Tekst je možda malo precrn, ali je i stanje možda puno crnje od onog u mom okružju. Mislim da sam se pomirila s tim da ću do kraja života imati ovakav ili onakav blog i započinjati dan čitanjem najdražih.
16.05.2008. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma sve se može ikomplicirati, pa tako i razlog blogerskog buma. Ne treba ulaziti preduboko u to, jer ne mislim da se tu nalaze isključivo isfrustrirani, usamljeni ljudi. Nego mislim da je lakše iz pozicije anonimnosti izreći svoje misli, rijeli i dijela, nego u poznatom okruženju . Iako je "auditorij" velik, svejedno imamo odstupnicu, i tako ne možemo biti direktno povrijeđeni. Razlozi za otvaranje bloga mogu biti rasterećenje od vlastitih problema, podijeliti tugu i radost ss drugima, a i zafrkavati se na svoj ili tuđi račun. Osobno sam upoznala dosta blogera, i nitko me dosad nije razočarao, nisam naišla na bolesnike, razvratnike ili šizofrene kompulsivne manijake. Možda sam imala sreće? Nadovezala bih se na sagittariusclassic, Lucrezia Borgia bila je žrtva svog oca-pape, incestuoznog ludog starca koji je trovao neistomišljenike, da bi to kasnije bilo nametnuto nesretnoj kćeri.
16.05.2008. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
obzirom da sam ja tinejzder zakrzljalog zadovoljstva samom sobom (uvik mi nesto fali, danas recimo opet kave) mene bas briga. a uostalom i nisam ja kriva nego virtuela. ona je za sve kriva. visim na kompu jer njime i za kruv zaradjujem. pa onda zglajznem svako malo. svi moji prijatelji navatali su po dvoje, troje pa cak i vise djece, rijetko izlaze, ovi sta izlaze njihov ritam ne mogu pratiti. to pije, pusi, zapali :)))))) a i jezurka sam jezic. najvise volim svoj dom. i svoj komp. a i nekih se ljudi dalo upoznati koje ne bi nasla da sam ih svicom trazila. dakle 5:0 za mene ! :))))))
16.05.2008. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frižider, auto, cigarete, internet, telefon, blog, brlog, log ..... uzmeš što ti treba i kad ti treba. Komunikacija internetom je, naravno, puno ljepša nego frižiderom. Pišem gluposti. Evo, samo da se javim i sudjelujem u ovoj dubokoumnoj raspravi oko toga stojimo li na mjestu ili idemo u krasni kurac. Kako tko. Jel tako?:)
16.05.2008. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo i mene prozvane buduće ovisnice. Ne znam da li postoji ovisnost o netu, ali znam da boravak na njemu zahtjeva puno vremena, to svi moraju priznati i da to vrijeme moraš uzeti od nečeg drugog, ili od posla, ili od obitelji, ili od spavanja i sve je ok dok ne uzimaš previše tako da ti tamo fali. Mislim da na postu lijepo piše da smo na netu svi kao i u realnom svijetu različiti, neki zdravi, neki granični, a neki bolesni i da nije rečeno da su svi netovci bolesnici i ovisnici već da pretjerani boravak na netu može ošteti funkcioniranje u stvarnom životu i ja mislim da je to istina. Dakle, oni koji ga kao i sve drugo u životu koriste po potrebi i u razumnim količinama nemaju razloga za zabrinutost, ja tako skontala, a skontala sam i to da svi volimo biti normalni i to da ne volimo kad se ubode u ono što nas inače i same svrbi i o čemu si i sami postavljamo pitanja u stilu Da nije ipak malo previše?
16.05.2008. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sv je to manje više točno, ali ne samo u virtualnom svijetu nego i u socijalnoj stvarnosti; ako se bavim znanošću, dobijem Nobelovu nagradu i svi me hvale - opet stječem lažni sliku o sebi, jer prava slika jednostavno ne postoji (možda neke neotkirvene pećinske slikarije) što se mene samoga tiče: volim pisati, a internet druženje mi paše jer u 90% slučajeva druženja u "stvarnosti" dobijem aprazirung
16.05.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpisujem Srdelicu. A iz vijesti: Četrdesetdevetogodišnja Lori Drew iz Missourija se navodno, putem lažnog profila na Myspaceu, pretvarala da je dječak koji je sa trinaestogodišnjom Megan Meier održavao virtualnu vezu. Nakon što je veza okončana djevojčica se objesila. Navodno je izvršila samoubojstvo nakon što je primila nekoliko okrutnih poruka, uključujući poruku fiktivnog šesnaestogodišnjeg dječaka Josha Evansa, u kojoj je pisalo da bi svijet vjerovatno bio bolji bez nje. Žena se tereti na osnovu četiri točke, od kojih svaka nosi maksimalnu petogodišnju zatvorsku kaznu.
Nećemo sad potezati priču treba li je osuđivati ili ne. Htjedoh zaključiti nešto kao da se valjda ljudi koji se lože nose sa stvarnim svijetom loše nose i s internetom. A svi se periodično loše nosimo s njim. Nije internet baba Roga.
16.05.2008. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iju! neću misliti na torticu... neću misliti na torticu... ali ću priznati da sam net ovisnica. ne ona koja jurca okolo-naokolo, ali dobar do dana provedem za kompom. najviše trpe moji prozor, podovi ter kućno raslinje... no, o tome ću drugi puta. sada bih vam samo đutuure napomenula da Augustin nije pisao isključivo negativistički o netu jer u prvoj rečenici kaže da su nam svima poznate njegove dobrobiti pa će to preskočiti (hehehe.. i ja sam mu valjda jedna od tih dobrobiti) :p po meni je poanta da je internet sjajan, ali vrlo pogodan za zlouporabu i opasan za ljude koje imaju problema. i mlade, naravno... mislim da je on odlično primijetio fenomen uljuljkavanja u lažni osjećaj da si voljen. koliko od vas zapamti problem o kojem je prije dva sata nekom blogeru ostavio komentar pun podrške? dođemo, popiškimo se kao mace (ostavimo svoj trag) i odemo dalje. ne kažem da to radim je, vi... ali jako puno ljudi - da. reći ćete, što je tu loše? ništa. kod zdrave osobe to može biti samo vjetar u leđa, potpora da nastavi dalje kad je u problemima, ali kod nekih ljudi to postaje način življenja. ljepše im je na blogu biti voljeni pa makar zbog onoga što oni nisu, već se suočiti s realnim problemima i vlastitim, pravim životom. i meni je blog donio jako puno dobrog (prijatelje među kojima je i Augustin; ljude koje ne bih imala šanse upoznati u svom malenom gradu ni da živim još sto godina). no, u nekim stvarima sam bila prilično naivna. moguće da je Sakica u pravu. sve je to igra. ok. ja sam za. igrajmo se, ali ne tuđim osjećajima... npr. kao u slučaju koji opisuje Hopey... još ću se ja javiti, tako mi ovisnosti... ali odoh sada zalijevati vrt ;)
16.05.2008. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
purka
godinu dana uredno hodocastim po blogovima. tek odnedavno ispljucnem tu i tamo koji komentar. jos uvijek ne kanim otvoriti vlastiti :p
16.05.2008. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
uf...
pročitala leteći, ipak sam na radnom mjestu a danas posla preko glave ;)
nakon silnih godina virtuale, priznajem, ovisnik sam... priznajem, skrivam se od stvarnog svijeta... priznajem, neshvaćena u realnosti, usamljena i nerazumljiva... priznajem, ispoljavam svoje stvarno ja, skriveno od sirovih ljudi stvarnosti... ali priznajem i to da pretačem svjetove, virtualni i stvarni... da sam našla prekrasne prijatelje koji više nisu samo virtualni... priznajem da sam i zavoljela i pronašla onog kojeg sam do sada samo u snovima tražila... i u svom pretakanju svjetova nisam se razočarala...
eto ;)
zbog svih divnih ljudi, među kojima si i ti draga, nikad nisam požalila što sam zakoračila u svijet virtuale...
16.05.2008. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako-lina
moje iskustvo..."dobila san govno ukartu" ,tako se kaže u dalmacijii i pri tome se ne misli na nešto darovano kao konkretni dar: knjiga ,pribor za jelo i sl. ,nego na traženu riječ i komunikaciju ,,tu je novinski papir sinonim za neostvarenu komunikaciju ... tako je to bilo u ono doba ,,danas je ista stvar zamotana u svjetleći darovni pak papir koji krije,,kako rekoh..ista s...nja!!!
16.05.2008. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
Eto, sad si mi opet dala misliti. A taman sam odustala od gašenja bloga...I dobro sam se držala neko vrime bez vas. Reka bi čovik, onako na prvu, da nisam ovisnica. Tebi mogu reći - bio je to samo privid. Stalno sam virila u vaše postove. U svakom slučaju uživam ovdje. Je li to zato jer trebam lažnu sliku o sebi, ne znam? Kad primjetiš da nešto, jel'te, sa mnom nije u redu - molim te da mi to kažeš. Težak je ovaj život!
16.05.2008. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Najprije sam dobre dvije godine tu i tamo pisala ozbiljne analize-postove iz društvene stvarnosti za druge, na njihovu zamolbu. Istovremeno sam, kao i cijeli raniji život, voljela pobjeći u san, piskarala za sebe. Onda sam, mada preopterećena u stvarnosti, otvorila blog. I dopalo mi se, upoznala osobno mnoge krasne ljude - blogere, razmijenila miljun dobrih vibracija i par loših. Sad sam ovisnica koja se niti ne pomišlja liječiti :)))
16.05.2008. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MiniMaxine
Iju!!! Sliku svoju ljubim već godinu dana!
Okej, dijagnoza postavljena - hajde da ludujemo...
...kiss/pozz, tvoja odana zgođušna plavušica, dvadesetineštogodišnjakinja ;-)))))
16.05.2008. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Pročitala. :-) Prvo sam se zapitala zašto se sve to tako negativistički promatra. Kao u onom dijelu: pokusaj kompenziranja manjkavosti realnog zivota, pokusaj pomocu napredne tehnologije ostarivanja unutarnjeg zadovoljstva sobom... ili u onom da je to "lažna slika o sebi" i u još nekoliko sličnih rečenica. Pomislila sam - zar nije bolje tražiti načine da se čovjek izrazi, da komunicira, raspravlja, uči, stječe nove spoznaje, nove poglede - nego da i dalje ostane zatvoren u tom krugu usamljenosti (ako se osjeća usamljenim), da nema s kim podijeliti misli - ako te misli, želje i talente iz bilo kojeg razloga nije podijelio s nekim ili ih nije realizirao u realnom svijetu? I hajde, onda sam došla do onog dijela u kojem piše kako je sve to dobro ako pomaže da čovjeka potakne i na ostvarivanje u realnom svijetu. I da te virtualne prijatelje sretne uživo. Sve što ostavljamo neriješeno u stvarnom životu, nije dobro; komunicirali mi virtualno ili ne. Isto kao što nije rješenje zatvoriti se samo u virtualni svijet. Sviđa mi se ono da je to pomoćno i prijelazno sredstvo. U tome i je bit. Mogla sam i skratiti priču. ;-)
16.05.2008. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sagittariusclassic
...Sve ovo gore izrečeno od strane besposlenih "stručnjaka" je jedan običan BS. Sve u životu ima svoju svijetlu i tamnu stranu. Sjedneš u auto i uvijek riskiraš da nekog ubiješ, jedeš piletinu i riskiraš da se zadaviš nekom košćicom, imaš potomke i reskiraš da odgajaš nekog novog hitlera ili lukreciju borgiju...
...Ljudi su socijalna bića, normalno je da teže međusobnoj komunikaciji. Nekad su se dovikivali sa brda na brdo, pa su onda izmislili telefone i beskonačno telefoniranje kad je to zgodno i pristojno ali i kad nije zgodno ili pristojno... I sad imamo internet, komotan, dalekog dosega, nadasve praktičan...
...Radi se jednostavno o civilizacijskoj stečevini, točka...:)))))
16.05.2008. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
idesbeba
Ne opterećujem se previše blogom- kad nađem vremena pročitam šta ima novo kod dragih mi blogera, ako stignem ostavim komentar a nekako najmanje stižem sama napisati post- treba mi bar mrvica inspiracije usmjerene prema pisanju tog dana...
16.05.2008. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
@sagi: (iako nije pristojno da preskačem ostale, ali popravit ću to kad budem imala cajta): prvo, osoba je i više nego stručna (samo se trudila pisati što jednostavnije), kao drugo: zaista je riječ o civilizacijskoj stečevini. i otkriće nuklearne energije je civilizacijska stečevina... pa sad ti misli što sam ja shvatila kao bit... ;)
16.05.2008. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
jesam, ta sam :)))) ovisnica. ali nisam stigla procitati cijeli post. pa ne mogu dati dulji komentar.
16.05.2008. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marla
ja općenito brzo razvijam ovisnosti. bilo o ljudima, situacijama, predmetima, čak i prorcima. evo npr blogosferu nisam smatrala mogućom ovisnošću, ali ovisna sam totalno.
opravdavam to pomanjkanjem želje za komunikacijom lice u lice.
ovako se još "družim" s ljjudima ali, mogu povući granicu koliko i kad s kim.
prenaglo sam se povukla u svoj svijet. nakon druge krajnosti ovo mi baš treba. i ne mislim da bi me zato kliničari trebali proučavati.
alijenacija nije posljedica nego uzrok. ili obratno? spetljala sam se.
16.05.2008. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaš Augustin
Veroniko draga,
naša komunikacija je prerasla okvire naših inboxova,
drago mi je što je moje teoretiziranje tako zagolicalo Vaš um,
da ste ga odlučili podijeliti s Vašim virtualnim prijateljima.
Nadam se da će jedan dio napisanih riječi ostati zauvijek samo Vaš i moj,
iako se ne sramim niti jedne napisane riječi, a nadam se ni Vi. ;)
Poručio bih još svima već rečeno u posljednjoj rečenici:
Bez straha, ionako smo na net svi već došli ili zdravi ili bolesni,
neki se netom liječe, a drugi si pogošavaju simptome,
dokle god normalno funkcionirate u stvarnom životu
i ne zapostavljate poslovne, obiteljske, prijateljske ili emotivne obaveze
vi se nemate čega bojati.
Funkcionirate li, zapostavljate li?
Na to pitanje psihijatri, psiholozi, sociolozi i ini, ne znaju odgovor.
Odgovor znate samo vi. :)
16.05.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
Pročitala sam podrobno, dva puta i nakon toliko čitanja i opet se slažem s komentarom od Big Bluice. Ne sumnjam ja u stručnost osobe koja je ovo pisala, ali mi sve previše vrvi od negativnosti, s nešto malo odmaka na kraju prema ipak nekoj pozitivi.
Ima ipak ljudi kojima je blog, chat ili net općenito izvor zabave ili skraćivanja vremena. Kao i kartanje, gledanje televizije ili pecanje. Isprva je zanimljivo i zabavno, a onda se to smanji i bude u nekim razumnim okvirima. Naravno, kad ne pričamo o nekim krajnostima.
Projecirati sam sebe lažno na netu se može, ali ne za duže vrijeme. Istina kad-tad dođe na vidjelo, a mislim da nas ionako ima više onih koji se prezentiramo kakvi jesmo.
Nerazumjevanje okiline u mom slučaju isto ne vrijedi, jer ma koliko čudno nekome zvučilo ne želim izmišljati doma probleme kojih nemam. Moj muž, a i klinci čitaju moj blog, komentare, a znam im prepričati i poneki zanimljiviji mejl.
Da ne idem iz točke u točku, ja se ovdje nisam našla.
Ne kažem da je autor fulao, prije bi bilo da sam ja posebna zvijezda ;))))
16.05.2008. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
meni je ovo nesto poput komsiluka...ma i mnogo vise....do sada su mi komsije uvijek bili neki koji jedva da znaju napisati suvislo pismo....otuda sam i ja polupismena pa nemam pojma gdje ide veliko slovo a gdje zarez.....ovdje svasta procitam....pozdravim.....pitam kako ide (u stvarnosti to i nije bas uvijek pozeljno....moglo bi biti prebijanja od strane raznih ).....a da sam ovisna......hm.......a nitko me nije pitao da li sam ovisna o druzenju sa ovom ili onom kumom....komsinicom.....a tek muzom (ima li neki cika doktor da me izlijeci te ovisnosti?)..... a mislim da je i bolje....ovdje mi nitko ne prica sto necu da cujem,....nema pusenja u mojoj kuci.....i jos stosta..... a ako bas treba mogu i da prestanem dolaziti i da me puno ne boli :-P ..... a i vec sam razmisljala da bi trebala prestati trositi vrijeme na to.... mozda bi bilo bolje brisat prasinu po kuci svaki dan, prati sudje i ves na ruke umjesto u masini, ici pjeske na posao....auto zagadjuje okolinu... posjetiti psihologa da mi pomogne izabrati psihijatra koji ce mi reci da li sam normalna ili me nesto strefilo.....
i samo jos ovo....ovdje nema lijepih i ruznih....debelih i premrsavih....bogatih i sirotinje.... demokracija!...:)
16.05.2008. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hopey
U krizi sam ubijanja bloga i otvaranja novih + sve moguće varijante dileme pa mi je sve ovo aktualno. Tekst je možda malo precrn, ali je i stanje možda puno crnje od onog u mom okružju. Mislim da sam se pomirila s tim da ću do kraja života imati ovakav ili onakav blog i započinjati dan čitanjem najdražih.
16.05.2008. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fulvus
ma sve se može ikomplicirati, pa tako i razlog blogerskog buma. Ne treba ulaziti preduboko u to, jer ne mislim da se tu nalaze isključivo isfrustrirani, usamljeni ljudi. Nego mislim da je lakše iz pozicije anonimnosti izreći svoje misli, rijeli i dijela, nego u poznatom okruženju . Iako je "auditorij" velik, svejedno imamo odstupnicu, i tako ne možemo biti direktno povrijeđeni. Razlozi za otvaranje bloga mogu biti rasterećenje od vlastitih problema, podijeliti tugu i radost ss drugima, a i zafrkavati se na svoj ili tuđi račun. Osobno sam upoznala dosta blogera, i nitko me dosad nije razočarao, nisam naišla na bolesnike, razvratnike ili šizofrene kompulsivne manijake. Možda sam imala sreće?
Nadovezala bih se na sagittariusclassic, Lucrezia Borgia bila je žrtva svog oca-pape, incestuoznog ludog starca koji je trovao neistomišljenike, da bi to kasnije bilo nametnuto nesretnoj kćeri.
16.05.2008. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
obzirom da sam ja tinejzder zakrzljalog zadovoljstva samom sobom (uvik
mi nesto fali, danas recimo opet kave) mene bas briga.
a uostalom i nisam ja kriva nego virtuela. ona je za sve kriva.
visim na kompu jer njime i za kruv zaradjujem. pa onda zglajznem svako
malo. svi moji prijatelji navatali su po dvoje, troje pa cak i vise djece,
rijetko izlaze, ovi sta izlaze njihov ritam ne mogu pratiti. to pije, pusi, zapali
:))))))
a i jezurka sam jezic. najvise volim svoj dom. i svoj komp. a i nekih se
ljudi dalo upoznati koje ne bi nasla da sam ih svicom trazila.
dakle 5:0 za mene ! :))))))
16.05.2008. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SenseOrNonsense
Frižider, auto, cigarete, internet, telefon, blog, brlog, log ..... uzmeš što ti treba i kad ti treba. Komunikacija internetom je, naravno, puno ljepša nego frižiderom. Pišem gluposti. Evo, samo da se javim i sudjelujem u ovoj dubokoumnoj raspravi oko toga stojimo li na mjestu ili idemo u krasni kurac. Kako tko. Jel tako?:)
16.05.2008. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sakica
Što bi rekli naši selebritiji: Ma, sve je to samo igra i treba je tako i shvatiti.
16.05.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Godmother Kitty
Evo i mene prozvane buduće ovisnice.
Ne znam da li postoji ovisnost o netu, ali znam da boravak na njemu zahtjeva puno vremena,
to svi moraju priznati i da to vrijeme moraš uzeti od nečeg drugog, ili od posla, ili od obitelji, ili od spavanja i sve je ok dok ne uzimaš previše tako da ti tamo fali.
Mislim da na postu lijepo piše da smo na netu svi kao i u realnom svijetu različiti,
neki zdravi, neki granični, a neki bolesni i da nije rečeno da su svi netovci bolesnici i ovisnici
već da pretjerani boravak na netu može ošteti funkcioniranje u stvarnom životu
i ja mislim da je to istina.
Dakle, oni koji ga kao i sve drugo u životu koriste po potrebi i u razumnim količinama nemaju razloga za zabrinutost, ja tako skontala, a skontala sam i to da svi volimo biti normalni i to da ne volimo kad se ubode u ono što nas inače i same svrbi i o čemu si i sami postavljamo pitanja u stilu Da nije ipak malo previše?
16.05.2008. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
sv je to manje više točno, ali ne samo u virtualnom svijetu nego i u socijalnoj stvarnosti; ako se bavim znanošću, dobijem Nobelovu nagradu i svi me hvale - opet stječem lažni sliku o sebi, jer prava slika jednostavno ne postoji (možda neke neotkirvene pećinske slikarije)
što se mene samoga tiče: volim pisati, a internet druženje mi paše jer u 90% slučajeva druženja u "stvarnosti" dobijem aprazirung
16.05.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hopey
Potpisujem Srdelicu. A iz vijesti:
Četrdesetdevetogodišnja Lori Drew iz Missourija se navodno, putem lažnog profila na Myspaceu, pretvarala da je dječak koji je sa trinaestogodišnjom Megan Meier održavao virtualnu vezu. Nakon što je veza okončana djevojčica se objesila. Navodno je izvršila samoubojstvo nakon što je primila nekoliko okrutnih poruka, uključujući poruku fiktivnog šesnaestogodišnjeg dječaka Josha Evansa, u kojoj je pisalo da bi svijet vjerovatno bio bolji bez nje. Žena se tereti na osnovu četiri točke, od kojih svaka nosi maksimalnu petogodišnju zatvorsku kaznu.
Nećemo sad potezati priču treba li je osuđivati ili ne. Htjedoh zaključiti nešto kao da se valjda ljudi koji se lože nose sa stvarnim svijetom loše nose i s internetom. A svi se periodično loše nosimo s njim. Nije internet baba Roga.
16.05.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
iju! neću misliti na torticu... neću misliti na torticu... ali ću priznati da sam net ovisnica. ne ona koja jurca okolo-naokolo, ali dobar do dana provedem za kompom. najviše trpe moji prozor, podovi ter kućno raslinje...
no, o tome ću drugi puta. sada bih vam samo đutuure napomenula da Augustin nije pisao isključivo negativistički o netu jer u prvoj rečenici kaže da su nam svima poznate njegove dobrobiti pa će to preskočiti (hehehe.. i ja sam mu valjda jedna od tih dobrobiti) :p
po meni je poanta da je internet sjajan, ali vrlo pogodan za zlouporabu i opasan za ljude koje imaju problema. i mlade, naravno...
mislim da je on odlično primijetio fenomen uljuljkavanja u lažni osjećaj da si voljen.
koliko od vas zapamti problem o kojem je prije dva sata nekom blogeru ostavio komentar pun podrške?
dođemo, popiškimo se kao mace (ostavimo svoj trag) i odemo dalje. ne kažem da to radim je, vi... ali jako puno ljudi - da.
reći ćete, što je tu loše? ništa. kod zdrave osobe to može biti samo vjetar u leđa, potpora da nastavi dalje kad je u problemima, ali kod nekih ljudi to postaje način življenja. ljepše im je na blogu biti voljeni pa makar zbog onoga što oni nisu, već se suočiti s realnim problemima i vlastitim, pravim životom.
i meni je blog donio jako puno dobrog (prijatelje među kojima je i Augustin; ljude koje ne bih imala šanse upoznati u svom malenom gradu ni da živim još sto godina).
no, u nekim stvarima sam bila prilično naivna. moguće da je Sakica u pravu. sve je to igra.
ok. ja sam za. igrajmo se, ali ne tuđim osjećajima... npr. kao u slučaju koji opisuje Hopey...
još ću se ja javiti, tako mi ovisnosti... ali odoh sada zalijevati vrt ;)
16.05.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Neka mi netko kaže o čemu ne ovisimo. I kad je taj trenutak kad se nađemo sami sa sobom oči u oči?
16.05.2008. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...