Ne, ništa ne želim. Već rekoh da ništa ne želim. Ne dolazite mi sa zaključcima! Jedini zaključak je smrt.
Ne donosite mi estetike! Ne govorite mi o moralu! Odstranite mi odavde metafiziku! Ne propovijedajte mi cjelovite sustave, ne nižite mi stečevine Znanosti (znanosti, Bože moj, znanosti!) - Znanosti, umjetnosti, moderne uljudbe!
Kakvo li sam zlo nanio svim bozima?
Posjedujete li istinu, čuvajte je!
Tehničar sam, no tehnika mi je samo u tehnici Izvan toga sam lud, sa svim pravom da to budem. Sa svim pravom da to budem, čuste li?
Ne gnjavite me, za ljubav Božju!
Htjedoste me vjenčanog, ništetnog svagdanjeg i oporezivog? Htjedoste me protivnog ovom, protivnog nečem? Da sam netko drugi, učinio bih vam svima po volji. No s ovakvim kakav jesam, budite strpljivi! Idite dođavola bez mene, Ili me pustite da sam idem dođavola! Zašto moramo ići zajedno? Ne hvatajte me za ruku! Ne volim da me hvatate za ruku. Želim biti sam. Rekoh već da sam sâm. Ah koje li gnjavaže poželite li da budem u društvu!
O nebo plavo - ono isto iz doba mog djetinjstva - Istino vječna, prazna i savršena! O Tejo blagi, pradavni i nijemi, Istino neznatna u kojoj se odražava nebo! O opet posjećena rano duše, Lisabone današnje negdašnjice! Ne dajete mi ništa, ne oduzimate mi ništa i ništa niste od onog što ćutim.
Ostavite me na miru! Ne kasnim, jer ja nikada ne kasnim... I sve dok kasne Ponor i Šutnja želim biti sam!
(Álvaro de Campos)
15.05.2008. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Herberto Helder has been awarded with several prizes, like the 1999 Pessoa prize, that he has refused." Evo divote toga genijalnog Portugalca u prijevodu sjajnoga Mirka Tomasovića iz knjige "Portugalski kvartet":
STUDIJA
VI.
Bijaše ovako: u dnu hodnikâ ruže su ludjele, vrata se vrtjela. Bijeli se kipovi pojavljivahu navrh stubišta. Šetah tim predjelima bez vjetra, s nedužnom tugom. Ako sam imao ruke, one su se savijale. Čuo sam hladne struje šuma Atlantika. Pijanstvo je bušilo zelene ribe s jednoga šiljka na drugi - a ja bijah pametan u kući, kao da su žene pjevale, okrenute spram okomita svijeta. Na stolovima spavahu jabuke. Srce knjiga, kada se dani spuštahu pred noćima, izazivalo je drhtanje zidova. Spavalo mi se, a krila su vrata krvarila u mojim stisnutim rukama. Zrcala su stvarala cvijet na mojem ludom licu: mahnito je proljeće lomilo zrcala. Lice mi je rasipalo latice po cijeloj kući, a miris se širio iz mnogostrukih zrcala. Vani bijaše otok otvoren na zraku. Zidari čupahu Božje obličje iz bolnoga bazalta, a svjetlost je odvezivala škrge u mojemu tajanstvenom strahu. Zašto ljubljah. Vrijeme me ispunjalo mračnim miljem. Samo me ime stvari u svojemu bezazlenom značenju plašilo. Čekah smrt da se opijem za svu vječnost. Visoke prozorske zavjese disahu iza mojih leđa - a ja spavah, pokrit krvlju. Vatra je savijala san, a ja sam znao umrijeti. Svi pjevahu neku strašnu ljepotu.
"In spite of his brilliant trajectory, the author has stepped back from the limelight, refusing interviews, awards and the participation in literary events, dedicating himself exclusively to his work."
16.05.2008. (07:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus upita NATO: Kako ti je ime? itd.itd. Marole, hajde ti sad meni reci kako si nadošao na Walthera von der Vogelweidea? Čudno je sve ovo, prečudno! Jer, kad bih ja sad tebi objasnio zašto je to meni čudno, bio bi to post i pol. A, moram van...(Jednom ću napisati taj post: Slamnig predaje trubadursku poeziju; na seminaru studenti ne samo komparatvine, nego od kojekuda; Slamnig zbiva šale na par jezika s višejezičnom poezijom toga razdoblja; na rad donazi von der Vogelweide...).
Jatogen, strašna ljepota, je li? To je drevna istina, ta, o strašnoj ljepoti. Inače, odlično je to: Bijaše ovako: u dnu hodnikâ ruže su ludjele, vrata se vrtjela. Bijeli se kipovi pojavljivahu navrh stubišta. Šetah tim predjelima bez vjetra, s nedužnom tugom. itd.itd. Odlično. Samo, ja ne bih mogao čitati 400 stranica takve literature. Priznajem, ne bih. Svaka čast zelenim ribama, okomitom svijetu i svim ultraističkim i imažističkim i inim pitoresknim raspjevanim ženama, ali ja ovakvu literaturu mogu čitati jedino kao ekstrakt, u manjim količinama. Pretpostavljam da je kod vas upravo obrnuta situacija. Nagađam da na kraju rečenice: Zidari čupahu Božje obličje iz bolnoga bazalta, a svjetlost je odvezivala škrge u mojemu tajanstvenom strahu., vi jednostavno udarate viljuškom u grudi i u nastupu iznenadne sreće ljubite ukućane, okomite i raspjevane. (Malo vas zadirkujem, ali, zapravo, izvanredan je taj Herberto. Hvala vam.)
16.05.2008. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valja govoriti tiho na mjestu proljeća, pokraj noćne zemlje. Pokraj preobražene zemlje. Sve mi osluškuje riječi možda nepopravljive. Neumoran se miris sabire u zumbulima, vatra bez kraja okružuje im lagano korijenje. Ne smije se u svoju svrhu buditi mjesec što sagiblje moja hladna krsta, mjesec što sagiblje vezanu mi krv i krv noćne zemlje. Sada mjesec radi u prastarim galerijama, tuče svojim čekićima u milijun zvijezda. Čudna je stvar proljeće što radi u lubanjama zakopanih konja. A konji u noći uskrisuju jedan po jedan. Nadahnjujem se proljećem s njegovim pećinama vode i ljubim ludost – zaleđenu glavu na tekućici punoj užasa.
Bojim se podignuti glas više od srca, gdje svjećica sabire golemu tišinu. Proljeće je nešto religiozno za moj rasap. Neka mi tuga pripomogne, neka mi pripomognu zubi mojih prstiju, prsti mojih ruku, svi mrtvaci, svi oni koji ljube između krvi na svijetu, između voda vječnih noćiju. Ćutim kako se kosti uspinju vrućim kobrama glave – a djelo stoji u rukama. Zemlja, zemlja preispunjena. Dok drugi spavaju, topim se u unutarnjoj riječi proljeća kao što se crveno topi u budućem cvijetu. Pjevala si, krvi, prozračnu bujicu smrti. Pjevala si ono što se više ne lomi uporabom glasova. Jer ti bijaše moja slana voda. Zatvaram oči e da vidim kako se akacije užižu, kako sjaj ulazi venama. Uzimljem među svoje prste tužne prostore mrtvaca. Proljeće, kako li rasteš! Očaj ili veselje, kako trče u nekima što se iznova pojaviše! Govoriti polagano u vlazi tijela, prizvati tvoje briježje od soli, tajno, tajno. Sve to okolo proljeća i noći s vratima u srcu da se prođe u strašnu tišinu.
Uskrsnuti jednom sa skrajnjim licem pokraj nedužnih lišajeva. Između mjeseci znati samo za jednog što traži zastrašujuću nijemost. Proljeće raste u jezgri ideja, koze ishlapljuju, iznova se u duhu pojavljuju žvačući žuku. Proljeće je riječ u jeziku odveć stranom. Golema stvar i bez glazbe.
Govorim tako tiho da jedva razabirem noć nad zemljom iz mojeg grla gdje životinje prolaze blago nadahnute. Sam naslanjam čelo na mračnu vatru imenâ, a krv hrani ludost polagano, polagano – poput onoga što uskrisuje.
(Poemacto)
16.05.2008. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam jednom prigodom predložio ovdašnjim okomitim ukučanima da sačinimo kalendar od ovih poetskih dana, mjeseci, stađuna i godina. Kao ilustraciju, naveo sam Mihalićev nezaboravni stih:
razbludno vrijeme čaja u kolovozu
no oči su i uši ljudima zli svjedoci kad imaju barbarske duše, te je tako moja inicijativa dočekana ravnodušno, ispraćena bez ikakva odjeka. Kreteni, što ćete, moj dottore. Dakle, možda bismo mi, našim malim snagama, mogli upotpuniti jedan takav kalendar? Pronaći poetsku definiciju zime ili ljeta, ili barem samo popodneva nekog utorka? Travanj već imamo, to je obavio Eliot. Ostaje nam tek deset mjeseci, tri godišnja doba i sedam dana - sve u svemu dvadeset stihova! Pa to i nije tako nesavladiv posao, je li, dottore?
16.05.2008. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrlo jednostavno. Vidite kako je dakle Mihalić odredio kolovoz: kao razbludno vrijeme čaja. Eliot je pak kazao da je travanj okrutan mjesec. Helder veli da je proljeće nešto religiozno za njegov rasap. itd.itd. Dakle, sad je potrebno pronaći ostalih 20 stihova. Jednostavno.
16.05.2008. (17:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The month of May was come, when every lusty heart beginneth to blossom, and to bring forth fruit; for like as herbs and trees bring forth fruit and flourish in May, in likewise every lusty heart that is in any manner a lover, springeth and flourisheth in lusty deeds. For it giveth unto all lovers courage, that lusty month of May.
Sir Thomas Malory
16.05.2008. (17:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The summer's flower is to the summer sweet, Though to itself it only live and die.
Shall I compare thee to a summer's day? Thou art more lovely and more temperate: Rough winds do shake the darling buds of May, And summer's lease hath all too short a date.
Shakespeare
And pomp, and feast, and revelry, With mask, and antique pageantry, Such sights as youthful poets dream On summer eves by haunted stream.
Milton
Night of the south winds - night of the large few stars! Still nodding night - mad naked summer night.
Whitman
Bright was the summer's noon when quickening steps Followed each other till a dreary moor Was crossed, a bare ridge clomb, upon whose top Standing alone, as from a rampart's edge, I overlooked the bed of Windermere, Like a vast river, stretching in the sun.
Wordsworth
Summer ends now; now, barbarous in beauty, the Stooks arise Around; up above, what wind-walks! what lovely behavior Of silk-sack clouds! Has wilder, willful-waiver Meal-drift molded ever and melted across skies?
Gerard Manley Hopkins
16.05.2008. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No spring, nor summer beauty hath such grace As I have seen in one autumnal face;
—John Donne (1572–1631) "Elegy IX: The Autumnal"
The acrid scents of autumn, Reminiscent of slinking beasts, make me fear
—D. H. Lawrence (1885–1930) "Dolor of Autumn," Amores (1916)
Gold of a ripe oat straw, gold of a southwest moon, Canada thistle blue and flimmering larkspur blue, Tomatoes shining in the October sun with red hearts, —Carl Sandburg (1878–1967) "Cornhuskers," Falltime (1918)
There is music in the meadows, in the air– Autumn is here; Skies are gray, but hearts are mellow,
—William Stanley Braithwaite, (1878–1962) "A Lyric of Autumn," Lyrics of Life and Love (1904)
Was it the ghost of autumn in that smell Of underground, or God's blank heart grown kind, That sent a happy dream to him in hell?—
—Siegfried Sassoon (1886–1967) "Break of Day," Counter-Attack and Other Poems (1918)
The morns are meeker than they were, The nuts are getting brown; The berry's cheek is plumper, The rose is out of town.
Winter is icumen in, Lhude sing Goddamm, Raineth drop and staineth slop, And how the wind doth ramm! Sing: Goddamm.
Ezra Pound
When all aloud the wind doth blow, And coughing drowns the parson's saw, And birds sit brooding in the snow, And Marian's nose looks red and raw, When roasted crabs hiss in the bowl.
Shakespeare
There's a certain Slant of light, Winter Afternoons– That oppresses, like the Heft Of Cathedral Tunes—
Emily Dickinson
A sad tale's best for winter. I have one of sprites and goblins.
Shakespeare
16.05.2008. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
First of all, it was October, a rare month for boys. Not that all months aren’t rare. But there be good and bad, as the pirates say. Take September, a bad month: school begins. Consider August, a good month: school hasn’t begun yet. July, well July’s really fine: there’s no chance in the world for school. June, no doubting it, June’s best of all, for the school doors spring wide and September’s a billion years away.
But you take October, now. School’s been on a month and you’re riding easier in the reins, jogging along. You got time to think of the garbage you’ll dump on Old Man Prickett’s portch, or the hairy-ape costume you’ll wear to the YMCA the last night of the month. And if it’s around October twentieth and everything smoky-smelling and the sky orange and ash gray at twilight, it seems Halloween will never come in a fall of broomsticks and a soft flap of bedsheets around corners.
Ray Bradbury
16.05.2008. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
It was my thirtieth year to heaven Woke to my hearing from harbour and neighbour wood And the mussel pooled and the heron Priested shore The morning beckon With water praying and call of seagull and rook And the knock of sailing boats on the net webbed wall Myself to set foot That second In the still sleeping town and set forth.
My birthday began with the water- Birds and the birds of the winged trees flying my name Above the farms and the white horses And I rose In rainy autumn And walked abroad in a shower of all my days. High tide and the heron dived when I took the road Over the border And the gates Of the town closed as the town awoke.
A springful of larks in a rolling Cloud and the roadside bushes brimming with whistling Blackbirds and the sun of October Summery On the hill's shoulder, Here were fond climates and sweet singers suddenly Come in the morning where I wandered and listened To the rain wringing Wind blow cold In the wood faraway under me.
Pale rain over the dwindling harbour And over the sea wet church the size of a snail With its horns through mist and the castle Brown as owls But all the gardens Of spring and summer were blooming in the tall tales Beyond the border and under the lark full cloud. There could I marvel My birthday Away but the weather turned around.
It turned away from the blithe country And down the other air and the blue altered sky Streamed again a wonder of summer With apples Pears and red currants And I saw in the turning so clearly a child's Forgotten mornings when he walked with his mother Through the parables Of sun light And the legends of the green chapels
And the twice told fields of infancy That his tears burned my cheeks and his heart moved in mine. These were the woods the river and sea Where a boy In the listening Summertime of the dead whispered the truth of his joy To the trees and the stones and the fish in the tide. And the mystery Sang alive Still in the water and singingbirds.
And there could I marvel my birthday Away but the weather turned around. And the true Joy of the long dead child sang burning In the sun. It was my thirtieth Year to heaven stood there then in the summer noon Though the town below lay leaved with October blood. O may my heart's truth Still be sung On this high hill in a year's turning.
-- Dylan Thomas
16.05.2008. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The wild gander leads his flock through the cool night, Ya-honk! he says, and sounds it down to me like an invitation: The pert may suppose it meaningless, but I listen closer, I find its purpose and place up there toward the November sky. - Walt Whitman, Leaves of Grass, 1855, I Celebrate Myself, Line 238
16.05.2008. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No sun - no moon! No morn - no noon - No dawn - no dusk - no proper time of day. No warmth, no cheerfulness, no healthful ease, No comfortable feel in any member - No shade, no shine, no butterflies, no bees, No fruits, no flowers, no leaves, no birds! - November!
Thomas Hood
16.05.2008. (17:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"To što je netko dotaknuo Isusove noge nije nikakva isprika za pogreške u interpunkciji”. ahahaha
ali sta ako bez engleskog skolovanja, smrti oceve, dajkle ('the only good father, is a dead one), ne bi bilo ni skrtog genija Pessoinog? o tome ja mislim. glupost, a?
16.05.2008. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, zašto bi to bila glupost! Ta, još uvijek stigneš upisati školu u Engleskoj, a što se oca tiče, tu samo treba strpljenja. Majčinskog. (Bože, kakva monstruozna opaska, a opet, tako je logično izašla iz tvojih komentara. No hard feelings, samo zeka.)
16.05.2008. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
LISBON REVISITED
Ne, ništa ne želim.
Već rekoh da ništa ne želim.
Ne dolazite mi sa zaključcima!
Jedini zaključak je smrt.
Ne donosite mi estetike!
Ne govorite mi o moralu!
Odstranite mi odavde metafiziku!
Ne propovijedajte mi cjelovite sustave, ne nižite mi stečevine
Znanosti (znanosti, Bože moj, znanosti!) -
Znanosti, umjetnosti, moderne uljudbe!
Kakvo li sam zlo nanio svim bozima?
Posjedujete li istinu, čuvajte je!
Tehničar sam, no tehnika mi je samo u tehnici
Izvan toga sam lud, sa svim pravom da to budem.
Sa svim pravom da to budem, čuste li?
Ne gnjavite me, za ljubav Božju!
Htjedoste me vjenčanog, ništetnog svagdanjeg i oporezivog?
Htjedoste me protivnog ovom, protivnog nečem?
Da sam netko drugi, učinio bih vam svima po volji.
No s ovakvim kakav jesam, budite strpljivi!
Idite dođavola bez mene,
Ili me pustite da sam idem dođavola!
Zašto moramo ići zajedno?
Ne hvatajte me za ruku!
Ne volim da me hvatate za ruku. Želim biti sam.
Rekoh već da sam sâm.
Ah koje li gnjavaže poželite li da budem u društvu!
O nebo plavo - ono isto iz doba mog djetinjstva -
Istino vječna, prazna i savršena!
O Tejo blagi, pradavni i nijemi,
Istino neznatna u kojoj se odražava nebo!
O opet posjećena rano duše, Lisabone današnje negdašnjice!
Ne dajete mi ništa, ne oduzimate mi ništa i ništa niste od onog što ćutim.
Ostavite me na miru! Ne kasnim, jer ja nikada ne kasnim...
I sve dok kasne Ponor i Šutnja želim biti sam!
(Álvaro de Campos)
15.05.2008. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
"Herberto Helder has been awarded with several prizes, like the 1999 Pessoa prize, that he has refused."
Evo divote toga genijalnog Portugalca u prijevodu sjajnoga Mirka Tomasovića iz knjige "Portugalski kvartet":
STUDIJA
VI.
Bijaše ovako: u dnu hodnikâ ruže su ludjele, vrata se vrtjela. Bijeli se kipovi pojavljivahu navrh stubišta. Šetah tim predjelima bez vjetra, s nedužnom tugom. Ako sam imao ruke, one su se savijale. Čuo sam hladne struje šuma Atlantika. Pijanstvo je bušilo zelene ribe s jednoga šiljka na drugi - a ja bijah pametan u kući, kao da su žene pjevale, okrenute spram okomita svijeta. Na stolovima spavahu jabuke. Srce knjiga, kada se dani spuštahu pred noćima, izazivalo je drhtanje zidova. Spavalo mi se, a krila su vrata krvarila u mojim stisnutim rukama. Zrcala su stvarala cvijet na mojem ludom licu: mahnito je proljeće lomilo zrcala. Lice mi je rasipalo latice po cijeloj kući, a miris se širio iz mnogostrukih zrcala. Vani bijaše otok otvoren na zraku. Zidari čupahu Božje obličje iz bolnoga bazalta, a svjetlost je odvezivala škrge u mojemu tajanstvenom strahu. Zašto ljubljah. Vrijeme me ispunjalo mračnim miljem. Samo me ime stvari u svojemu bezazlenom značenju plašilo. Čekah smrt da se opijem za svu vječnost. Visoke prozorske zavjese disahu iza mojih leđa - a ja spavah, pokrit krvlju. Vatra je savijala san, a ja sam znao umrijeti. Svi pjevahu neku strašnu ljepotu.
"In spite of his brilliant trajectory, the author has stepped back from the limelight, refusing interviews, awards and the participation in literary events, dedicating himself exclusively to his work."
16.05.2008. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Špoljar ima krivog uzora. Njegov bi trebao biti Valter Fon Der Fogelvajde, a pripovijest bi mu se trebala zvati: Na goli sjedoh kurac.
16.05.2008. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
Isus ga nato upita: "Kako ti je ime" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"
16.05.2008. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Isus upita NATO: Kako ti je ime? itd.itd.
Marole, hajde ti sad meni reci kako si nadošao na Walthera von der Vogelweidea? Čudno je sve ovo, prečudno! Jer, kad bih ja sad tebi objasnio zašto je to meni čudno, bio bi to post i pol. A, moram van...(Jednom ću napisati taj post: Slamnig predaje trubadursku poeziju; na seminaru studenti ne samo komparatvine, nego od kojekuda; Slamnig zbiva šale na par jezika s višejezičnom poezijom toga razdoblja; na rad donazi von der Vogelweide...).
Jatogen, strašna ljepota, je li? To je drevna istina, ta, o strašnoj ljepoti. Inače, odlično je to: Bijaše ovako: u dnu hodnikâ ruže su ludjele, vrata se vrtjela. Bijeli se kipovi pojavljivahu navrh stubišta. Šetah tim predjelima bez vjetra, s nedužnom tugom. itd.itd. Odlično. Samo, ja ne bih mogao čitati 400 stranica takve literature. Priznajem, ne bih. Svaka čast zelenim ribama, okomitom svijetu i svim ultraističkim i imažističkim i inim pitoresknim raspjevanim ženama, ali ja ovakvu literaturu mogu čitati jedino kao ekstrakt, u manjim količinama. Pretpostavljam da je kod vas upravo obrnuta situacija. Nagađam da na kraju rečenice: Zidari čupahu Božje obličje iz bolnoga bazalta, a svjetlost je odvezivala škrge u mojemu tajanstvenom strahu., vi jednostavno udarate viljuškom u grudi i u nastupu iznenadne sreće ljubite ukućane, okomite i raspjevane.
(Malo vas zadirkujem, ali, zapravo, izvanredan je taj Herberto. Hvala vam.)
16.05.2008. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nema na čemu. Evo još jedne:
SLIJEPE MUZE
VI.
Valja govoriti tiho na mjestu proljeća, pokraj
noćne zemlje. Pokraj preobražene zemlje.
Sve mi osluškuje riječi možda nepopravljive.
Neumoran se miris sabire u zumbulima, vatra
bez kraja okružuje im lagano korijenje.
Ne smije se u svoju svrhu buditi mjesec što sagiblje
moja hladna krsta,
mjesec što sagiblje
vezanu mi krv i krv
noćne zemlje.
Sada mjesec radi u prastarim galerijama,
tuče svojim čekićima u milijun zvijezda.
Čudna je stvar proljeće što radi
u lubanjama zakopanih konja.
A konji u noći uskrisuju jedan po jedan.
Nadahnjujem se proljećem s njegovim pećinama vode i ljubim ludost –
zaleđenu glavu na tekućici punoj užasa.
Bojim se podignuti glas više
od srca, gdje svjećica
sabire golemu tišinu.
Proljeće je nešto religiozno za moj rasap.
Neka mi tuga pripomogne, neka mi pripomognu
zubi mojih prstiju, prsti mojih ruku,
svi mrtvaci, svi oni koji ljube
između krvi na svijetu, između voda
vječnih noćiju.
Ćutim kako se kosti uspinju vrućim kobrama glave –
a djelo stoji u rukama.
Zemlja, zemlja preispunjena. Dok drugi spavaju,
topim se u unutarnjoj riječi proljeća
kao što se crveno topi u budućem cvijetu.
Pjevala si, krvi, prozračnu bujicu smrti.
Pjevala si ono što se više ne lomi uporabom
glasova. Jer ti bijaše moja
slana voda.
Zatvaram oči e da vidim kako se akacije užižu,
kako sjaj ulazi venama.
Uzimljem među svoje prste tužne prostore mrtvaca.
Proljeće, kako li rasteš!
Očaj ili veselje, kako trče
u nekima što se iznova pojaviše!
Govoriti polagano u vlazi tijela, prizvati
tvoje briježje od soli, tajno,
tajno.
Sve to okolo proljeća i noći
s vratima u srcu da se prođe
u strašnu tišinu.
Uskrsnuti jednom sa skrajnjim licem
pokraj nedužnih lišajeva.
Između mjeseci znati samo za jednog što traži
zastrašujuću nijemost.
Proljeće raste u jezgri ideja, koze
ishlapljuju, iznova se u duhu pojavljuju
žvačući žuku. Proljeće je riječ
u jeziku odveć stranom.
Golema stvar i bez glazbe.
Govorim tako tiho da jedva razabirem
noć nad zemljom
iz mojeg grla gdje životinje prolaze
blago nadahnute.
Sam naslanjam čelo na mračnu vatru imenâ,
a krv hrani ludost
polagano, polagano – poput onoga što uskrisuje.
(Poemacto)
16.05.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ovo ću od sada citirati, taj Ver Sacrum:
Proljeće je nešto religiozno za moj rasap.
Lijepo.
Ja sam jednom prigodom predložio ovdašnjim okomitim ukučanima da sačinimo kalendar od ovih poetskih dana, mjeseci, stađuna i godina. Kao ilustraciju, naveo sam Mihalićev nezaboravni stih:
razbludno vrijeme čaja u kolovozu
no oči su i uši ljudima zli svjedoci kad imaju barbarske duše, te je tako moja inicijativa dočekana ravnodušno, ispraćena bez ikakva odjeka. Kreteni, što ćete, moj dottore.
Dakle, možda bismo mi, našim malim snagama, mogli upotpuniti jedan takav kalendar?
Pronaći poetsku definiciju zime ili ljeta, ili barem samo popodneva nekog utorka?
Travanj već imamo, to je obavio Eliot.
Ostaje nam tek deset mjeseci, tri godišnja doba i sedam dana - sve u svemu dvadeset stihova!
Pa to i nije tako nesavladiv posao, je li, dottore?
16.05.2008. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Zvuči zanimljivo. Možemo pokušati.
Dajte samo pobliže objasnite kako ste zamislili taj kalendar.
16.05.2008. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vrlo jednostavno.
Vidite kako je dakle Mihalić odredio kolovoz: kao razbludno vrijeme čaja.
Eliot je pak kazao da je travanj okrutan mjesec.
Helder veli da je proljeće nešto religiozno za njegov rasap.
itd.itd.
Dakle, sad je potrebno pronaći ostalih 20 stihova.
Jednostavno.
16.05.2008. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Svibanj imamo.
The month of May was come, when every lusty heart beginneth to blossom, and to bring forth fruit; for like as herbs and trees bring forth fruit and flourish in May, in likewise every lusty heart that is in any manner a lover, springeth and flourisheth in lusty deeds. For it giveth unto all lovers courage, that lusty month of May.
Sir Thomas Malory
16.05.2008. (17:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
A little Madness in the Spring
Is wholesome even for the King.
Emily Dickinson
16.05.2008. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
O! how this spring of love resembleth
The uncertain glory of an April day!
Shakespeare
16.05.2008. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
April is the cruelest month, breeding
Lilacs out of the dead land, mixing
Memory and desire, stirring
Dull roots with spring rain.
Eliot
16.05.2008. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ljeto:
The summer's flower is to the summer sweet, Though to itself it only live and die.
Shall I compare thee to a summer's day?
Thou art more lovely and more temperate:
Rough winds do shake the darling buds of May,
And summer's lease hath all too short a date.
Shakespeare
And pomp, and feast, and revelry,
With mask, and antique pageantry,
Such sights as youthful poets dream
On summer eves by haunted stream.
Milton
Night of the south winds - night of the large few
stars!
Still nodding night - mad naked summer night.
Whitman
Bright was the summer's noon when quickening steps
Followed each other till a dreary moor
Was crossed, a bare ridge clomb, upon whose top
Standing alone, as from a rampart's edge,
I overlooked the bed of Windermere,
Like a vast river, stretching in the sun.
Wordsworth
Summer ends now; now, barbarous in beauty, the
Stooks arise
Around; up above, what wind-walks! what
lovely behavior
Of silk-sack clouds! Has wilder, willful-waiver
Meal-drift molded ever and melted across skies?
Gerard Manley Hopkins
16.05.2008. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jesen:
No spring, nor summer beauty hath such grace
As I have seen in one autumnal face;
—John Donne (1572–1631) "Elegy IX: The Autumnal"
The acrid scents of autumn,
Reminiscent of slinking beasts, make me fear
—D. H. Lawrence (1885–1930) "Dolor of Autumn," Amores (1916)
Gold of a ripe oat straw, gold of a southwest moon,
Canada thistle blue and flimmering larkspur blue,
Tomatoes shining in the October sun with red hearts,
—Carl Sandburg (1878–1967) "Cornhuskers," Falltime (1918)
There is music in the meadows, in the air–
Autumn is here;
Skies are gray, but hearts are mellow,
—William Stanley Braithwaite, (1878–1962)
"A Lyric of Autumn," Lyrics of Life and Love (1904)
Was it the ghost of autumn in that smell
Of underground, or God's blank heart grown kind,
That sent a happy dream to him in hell?—
—Siegfried Sassoon (1886–1967) "Break of Day," Counter-Attack and Other Poems (1918)
The morns are meeker than they were,
The nuts are getting brown;
The berry's cheek is plumper,
The rose is out of town.
—Emily Dickinson (1830–1886) "Nature XXVII, Autumn"
Autumn hath all the summer's fruitful treasure;
Gone is our sport, fled is poor Croydon's pleasure.
—Thomas Nashe (1567–1601) "Summer's Last Will and Testament" (1660)
The long sobs
Of the violins
Of autumn
Pierce my heart
With monotonous languor.
—Paul Verlaine (1844–1896) "Song of Autumn," Poèmes Saturniens (1866)
Listen! the wind is rising,
and the air is wild with leaves,
We have had our summer evenings,
now for October eves!
—Humbert Wolfe (1885–1940) "Autumn (Resignation)" (1926)
I saw old Autumn in the misty morn
Stand shadowless like silence, listening
To silence.
—Thomas Hood (1799–1845) "Ode: Autumn" (1827)
16.05.2008. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zima:
Winter is icumen in,
Lhude sing Goddamm,
Raineth drop and staineth slop,
And how the wind doth ramm!
Sing: Goddamm.
Ezra Pound
When all aloud the wind doth blow,
And coughing drowns the parson's saw,
And birds sit brooding in the snow,
And Marian's nose looks red and raw,
When roasted crabs hiss in the bowl.
Shakespeare
There's a certain Slant of light,
Winter Afternoons–
That oppresses, like the Heft
Of Cathedral Tunes—
Emily Dickinson
A sad tale's best for winter.
I have one of sprites and goblins.
Shakespeare
16.05.2008. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
There is no season such delight can bring,
As summer, autumn, winter, and the spring.
William Browne (c.1591–c.1645) "Variety"
16.05.2008. (17:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
First of all, it was October, a rare month for boys. Not that all months aren’t rare. But there be good and bad, as the pirates say. Take September, a bad month: school begins. Consider August, a good month: school hasn’t begun yet. July, well July’s really fine: there’s no chance in the world for school. June, no doubting it, June’s best of all, for the school doors spring wide and September’s a billion years away.
But you take October, now. School’s been on a month and you’re riding easier in the reins, jogging along. You got time to think of the garbage you’ll dump on Old Man Prickett’s portch, or the hairy-ape costume you’ll wear to the YMCA the last night of the month. And if it’s around October twentieth and everything smoky-smelling and the sky orange and ash gray at twilight, it seems Halloween will never come in a fall of broomsticks and a soft flap of bedsheets around corners.
Ray Bradbury
16.05.2008. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Poem In October
It was my thirtieth year to heaven
Woke to my hearing from harbour and neighbour wood
And the mussel pooled and the heron
Priested shore
The morning beckon
With water praying and call of seagull and rook
And the knock of sailing boats on the net webbed wall
Myself to set foot
That second
In the still sleeping town and set forth.
My birthday began with the water-
Birds and the birds of the winged trees flying my name
Above the farms and the white horses
And I rose
In rainy autumn
And walked abroad in a shower of all my days.
High tide and the heron dived when I took the road
Over the border
And the gates
Of the town closed as the town awoke.
A springful of larks in a rolling
Cloud and the roadside bushes brimming with whistling
Blackbirds and the sun of October
Summery
On the hill's shoulder,
Here were fond climates and sweet singers suddenly
Come in the morning where I wandered and listened
To the rain wringing
Wind blow cold
In the wood faraway under me.
Pale rain over the dwindling harbour
And over the sea wet church the size of a snail
With its horns through mist and the castle
Brown as owls
But all the gardens
Of spring and summer were blooming in the tall tales
Beyond the border and under the lark full cloud.
There could I marvel
My birthday
Away but the weather turned around.
It turned away from the blithe country
And down the other air and the blue altered sky
Streamed again a wonder of summer
With apples
Pears and red currants
And I saw in the turning so clearly a child's
Forgotten mornings when he walked with his mother
Through the parables
Of sun light
And the legends of the green chapels
And the twice told fields of infancy
That his tears burned my cheeks and his heart moved in mine.
These were the woods the river and sea
Where a boy
In the listening
Summertime of the dead whispered the truth of his joy
To the trees and the stones and the fish in the tide.
And the mystery
Sang alive
Still in the water and singingbirds.
And there could I marvel my birthday
Away but the weather turned around. And the true
Joy of the long dead child sang burning
In the sun.
It was my thirtieth
Year to heaven stood there then in the summer noon
Though the town below lay leaved with October blood.
O may my heart's truth
Still be sung
On this high hill in a year's turning.
-- Dylan Thomas
16.05.2008. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
The wild gander leads his flock through the cool night,
Ya-honk! he says, and sounds it down to me like an invitation:
The pert may suppose it meaningless, but I listen closer,
I find its purpose and place up there toward the November sky.
- Walt Whitman, Leaves of Grass, 1855, I Celebrate Myself, Line 238
16.05.2008. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
No sun - no moon!
No morn - no noon -
No dawn - no dusk - no proper time of day.
No warmth, no cheerfulness, no healthful ease,
No comfortable feel in any member -
No shade, no shine, no butterflies, no bees,
No fruits, no flowers, no leaves, no birds! -
November!
Thomas Hood
16.05.2008. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
"To što je netko dotaknuo Isusove noge nije nikakva isprika za pogreške u interpunkciji”.
ahahaha
ali sta ako bez engleskog skolovanja, smrti oceve, dajkle ('the only good father, is a dead one), ne bi bilo ni skrtog genija Pessoinog?
o tome ja mislim. glupost, a?
16.05.2008. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
mesec maj obuhvatio je te godine sve ,
kao majka u strpljenju.
16.05.2008. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ne, zašto bi to bila glupost! Ta, još uvijek stigneš upisati školu u Engleskoj, a što se oca tiče, tu samo treba strpljenja. Majčinskog.
(Bože, kakva monstruozna opaska, a opet, tako je logično izašla iz tvojih komentara. No hard feelings, samo zeka.)
16.05.2008. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Pronašao sam jednu transsezonsku pjesmu. Autor je Blaise Cendrars.
PLIVAM
Sve do linije ekvatora bila je zima
Sada je ljeto
Kapetan je postavio bazen na gornju palubu
Ronim plivam plutam
Više ne pišem
Dobro je živjeti
16.05.2008. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...