Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Stelina mama

    Rođendani su dani kada se sjećanja intenzivnije pojavljuju i zato su beskrajno teški.
    Sve su to sjećanja nekih ljepših i sretnijih dana koje više ne možemo imati i to boli, strašno boli.
    Želim ti snagu, da izdržiš sve sate pred sobom, dane.......
    Sandra

    avatar

    13.05.2008. (19:27)    -   -   -   -  

  • Mama

    Draga Vesna,
    oh, znam kako bole svi dani bez naših najdražih, naših bebica a posebno stravični su razne obljetnice, makar to bili u rođendani, donedavno izraz tolikog veselja a sad strašne praznine,nemoči i tuge... Neznam što da kažem da zvuči lijepo osim onoga da znam kako ti je, nažalost znam...I vjeruj mi, u Sandrinom i mom slučaju to nije puka fraza nego bolna istina s kojom se jutrima jedva ustajemo...

    D.

    avatar

    14.05.2008. (22:58)    -   -   -   -  

  • Lati

    SRETAN ROĐENDAN!!!
    I DOBAR TI NARAVNO SVAKI DAN!!!
    Baš ti je lijepa Una ,iznutra i izvana u tom obliku koji si joj i ti dala! Nit ste se prvi puta srele a ni posaljednji! Kao da su oblici važni???VAŽNA SU ISKUSTVA ZA RAST .
    Kad se opet sretnete opet ćete imati iskustva ! NEKA NOVA!!! ne POSTOJI SLUČAJNOST?TAKO JE TREBALO BITI,UPRAVO TAKO KAKO SE DOGODILO .Njoj je za njen rast trbalo ići dalje.Tebi za tvoj rast upravo ovakva situacija. Draga nekako si mi veoma draga pa ću ti ako mi dozvoliš podsjetiti te još jednom ...radipo sebi ,iskoristi vrijeme kako bi SI u nekoj prilici VAŠE dvije duše PRI SUSRETU MOGLE JOŠ FINIJA ISKUSTVA DATI.
    vELIKA TUGA NA DUGE STAZE NIJE DOBRA .GUBIŠ SVJETLO!gubitak te zavarao.Ništa od ničega nije odvojeno.Prestani žalovati !!!Odmah sad!!!
    Volim te !

    avatar

    15.05.2008. (16:32)    -   -   -   -  

  • Lati

    Ah da ,skoro zaboravih... da želim te prodrmati,silovito,osjećam da je sazrijelo vrijeme kod tebe za to!
    Čekala sam tu tvoju rečenicu,i dočekala .Emocije nisu ljubav,ljubav je osjećanje,ljubav je sve!
    Emocija te odvela na površinu ,ljubav je u dubinama.Da si u ljubavi slavila bi ,ne bi tugovala.
    Tuguješ jer ne razumiješ.Dobro je shvatiti da neznaš,dobar početak.Tuguj još ,daj si vremena ,otvori se ,nekako si stegnuta.Prestat ćeš.Patnja je dobra al samo ako je iskoristiš za rast.A ti krećeš u veliku pustolovinu koju nazovimo ponovno otkrivanje sebe kroz ljubav!tVidiš kako sve ima veze.I kako ništa nije odvojeno.Unin tkz.nestanak-tvoja golema tuga -spoznaja da tvoja duša pati jer ni nije spoznala sebe Imaš posla...Vidiš kako nije ništa bez veze.Neki događaji nam nude velike prilike ako ih znamo vidjet Ti još tuguj ,daj si vremena .............
    Ovo je bilo možda grubo al nadasve ispravno a ja znam da ti voliš istinu više od svega!!!
    Drago mi je čuti slavljenje Une ,brine me čuti tvoje suze jer one već dugo nisu radosnice .Živiš u prošlosti,a život je u sada ,dakle uopće ne živiš,mrtviš,manje svjetla,manje ljubavi.Probudi se ,ja te molim,probudi se zbog sebe i Une jer htjela ti to vidjeti ili ne i Una je tebi dala priliku svojim odlaskom .Dala ti je iskustvo .Na tebi je kako ćeš ga iskoristiti.
    Šaljem ti sve same puse! Vjerojatno ćeš se i malo ljutiti na mene al sve je to prirodno,stoga prihvaćam !

    avatar

    15.05.2008. (17:24)    -   -   -   -  

  • emocija

    Lati, čujem li ja to Krajcara u tvojim riječima? Čujem, čujem. Ta me knjiga držala u neizvjesnosti, u razmišljanju, u traženju. Život sad, ovog trena, življenje je smisao, shvatila . Moje horizontale, moje vertikale.....Svjetlost je cilj a ljubav je put. Dao mi je nade, o da, itekakve, da sam malo manje pragmatičar. Ali u meni je uvijek postojala sumnja, uvijek dilema. Da se uspijem "očistiti" od toga, mislim da bi mi horizont bio jasniji, put ispravniji a cilj dostižniji. Želim vjerovati u to, kako samo žudim da mogu, da jest. Ono što zamagljuje horizont je instinkt majke, običan, najobičniji instinkt, a instinkti su prizemnost. Treba vremena da instinkti izbljede i da se počne -put. Ali teško je; osim sumnje, osim želje za dokazom, tu je povezanost, neraskidiva veza još uvijek fizičkog, čežnja za dodirom. Odsustvo dodira boli do kosti, boli do zadnjeg živca, do zadnjeg kutka mozga. Treba to prevazići, "otpustiti kočnice" i krenuti vertikalom. Ne znam, hoću li se izgubiti na tom putu, hoću li dotaknuti svjetlo. Ovo postojanje bilo bi besmisleno bez tog i takvog cilja ali bojim se.
    Ne mogu se ljutiti na tebe, jer shvaćam tvoje riječi, dapače, pomažeš. Znam dobro o čemu misliš kad me "protresaš". Ali budi uvjerena, bez obzira na sve poteškoće, ja NEMAM ni mogućnosti drugačije djelovati, već početi "put". Previše je volim za suprotno.

    avatar

    15.05.2008. (22:52)    -   -   -   -  

  • Psiho

    Samo se javljam da sam tu. Novigradski osmijeh iz Zadra: Nisam znao kako a ni sada to ne znam, što se tiče rođendana.

    avatar

    15.05.2008. (23:00)    -   -   -   -  

  • emocija

    Danira, ovaj je rođendan bio više usmjeren na "sređivanje računa" na postavljanje nekih crta. Događaj sam po sebi, nije mi nikada previše značio, pa neće ni ubuduće. Više je to bilo "lamentiranje" o godinama života koje su svrhovito letjele prije toga, a sad se vuku..prema cilju, ali kakvom? I tu se onda pojavljuje Lati sa drugačije određenim ciljem, znam o čemu govori, i željela bih svim svojim srcem, zaista istinski, jer nema povratka na ono što je bilo, da bude tako kako me ona usmjerava, prema iskonskoj povezanosti i pravoj svrsishodnosti. Međutim "teret" fizičkog kojeg vučemo je još pretežak i treba vremena i puno, kako ona kaže, rada na sebi, da shvatimo bit, i krenemo ususret svjetlosti kroz ljubav. Teško je, preteško, promijeniti se, staviti stvari na svoje mjesto, i krenuti dignute glave onome što je određeno za bića poput nas.

    avatar

    15.05.2008. (23:06)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sandra, čujemo se, na drugi način. Mislim na tebe.

    avatar

    15.05.2008. (23:08)    -   -   -   -  

  • Mama

    Vesna, znam kako misliš na rođendan, niti ja svoj od mladosti nisam obilježavala kao ''moj'' dan sa obiljem zabave, tortom, i sličnim stvarima povezanim sa rođendanima, ali rođendani mojih dečkića su mi predstavljali takvu sreču, gledati ih kako su sretni jer su godinu stariji kako se smiju i zabavljaju sa prijateljima, da im dajem novac i neke darove, i ti dani bi više nego drugi bili dani u kojima se prisječam cijelog našeg života... Da sam tada znala da će doči jedan prokleti dan i da ću od tog dana cijelo vrijeme vrtiti naše živote pred očima... Bez obzira na doba dana, bilo san ili java sasvim svejedno, stalno su mi scene pred očima ali sada izazivaju salve tuge i boli, stegne u prsima i bol zbog najgore spoznaje u životu- da više neće biti ni jedne jedine uspomene postane još stvarnija jer ja od onog dana kada je moj maleni stradao živim kao u nekoj nočnoj mori koja mi ne dopušta da istina o tome da mi djeteta nema dođe do glave, i ponekad shvatim stvarnost te spoznaje ali večinom je to u mojoj glavi neka morbidna šala i ostati će morbidna šala cijeli život jer ja prihvatit da mi je zaista dijete mrtvo nemogu...
    Pozdrav i drži se

    avatar

    17.05.2008. (12:26)    -   -   -   -  

  • milicza

    Vesna,divim ti se,upijam sve tvoje riječi iz posta,a posebno one iz odgovora u komentarima,ti si posebna žena.O rođendanima mogu samo ovo napisati...kćer sam rodila na 28. rođendan moje sestre.Sina sam rodila na moj 31.rođendan,moja svekrva je mog muža rodila na svoj 22.rođendan...ništa tu nije slučajno.

    avatar

    17.05.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Lati

    Imaš večeras jedan lijep pozdrav od mene!

    avatar

    19.05.2008. (21:01)    -   -   -   -  

  • Antonija

    Draga,poštovana i beskrajno mogu reći tužna majko....
    Već dugo čitam Vaše postove i uvik se pitam šta napisati da Vas bar malo utješim,a da Vas pri tome ne povridim,ali jednostavno želim nemoguće...
    Želim Vam samo reći da ste u mojim mislima i molitvama...,
    ..........................................................

    Duš o moja,ja ne znam više
    koliko dugo ovdje stojim,
    dok gledam kako liju kiše,
    pod mračnim prozorima tvojim...

    Dušo moja,i kada krenem,
    htjela bih opet da se vratim,
    ti neznaš da je pola mene,
    ostalo s tobom da te prati...

    Ostalo s tobom da te ljubi,
    kada si sama i kad je zima,
    jer ja sam ona,koja gubi
    i prije nego šta ima...

    Dušo moja,k'o kaplja vode,
    i ti se topiš na mom dlanu,
    jer s tobom dođe,a bez tebe ode,
    stotinu dana u jednom danu...

    Dušo moja,ja umorna sam,
    i bez tebe ti ležaj spremam,
    na nekoj zvijezdi,šta se gasi,
    ja tražim svijetlost ,koje nema...

    Pod hladnim nebom,ispod granja,
    stavit' ćeš glavu na moje grudi,
    jer ja sam ona,koja sanja,
    i zato neću da se budim...[/I]

    šaljem Vam iskreni zagrljaj utjehe,
    Antonija.

    avatar

    23.05.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • emocija

    Oh, Antonija, draga moja, sad plačem pjesme radi, sjećanja radi, prokletstva radi, pakla radi... tvojih riječi, milih, dragih....

    avatar

    23.05.2008. (16:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...