Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Irida

    svak nova generacija želi promijeniti svijet, a onda ostari, ako ima sreće da doživi starost, u još kaotičnijem svijetu...

    avatar

    11.05.2008. (14:09)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Bojim se da je najveći problem što opterećeni prošlosti prelako zaborave kroz kakve naočale gledaju svijet.
    *Ono nisam pitao radi svojeg, već radi tvojeg komentara. Vidim da si na minitiradu o vjerništvu reagirala sugestijom da se radije bavim zagoentkama pa si mislim zašto.

    avatar

    11.05.2008. (15:35)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    literatura im možda ima odmak, ali oni nemaju odmak, jer nitko nema odmak, jednostavno smo tu

    avatar

    11.05.2008. (19:54)    -   -   -   -  

  • greentea

    uvijek mi je pomalo zbunjujuće čitati tvoj post. gotovo svaki. često napišeš poneku rečenicu koja....ne znam to objasniti. rekla bih - da sam pored tebe tako rado bih te prodrmala, protresla, ako treba i ošamarila -sve da te vratim u stvarnost i sadašnjost. što god da je bilo, kad god da je bilo....bilo je. prošlo je. ti živiš SADA! SADA! i ako je ta prošlost bila tako mučna, zašto joj dozvoljavaš da ti se petlja u sadašnji život? zar ne uviđaš da time i sadašnjost činiš teškom i mučnom? zar ne uviđaš da je to vrtuljak bez kraja i početka, tako se može dovijeka....i samo oni koji si kažu: dosta toga! ostavljam to tamo gdje i spada- jučerašnjici!..samo oni mogu naprijed, i samo oni mogu proživjeti ostatak života u miru i s osmjehom na licu. znaš onu sliku s koferima....emocionalnim koferima koje teglimo za sobom i stenjemo pod teretom....ali, NITKO nas na to ne tjera! sami si to radimo. i samo mi sami možemo odlučiti kad je dosta.
    osobno ne bih nikada uz isusa stavila pridjev nedokučiv. on je sav svoj život posvetio tome da bude dokučiv. ali, potrebno je i s naše strane malo truda...potrebno je da i sami napravimo koji korak prema njemu...ništa se u životu ne dobija na tacni, pa ni ono što je isus nudio. najljepši dio priče je - čovjek može sve, ako to želi i ako odluči da može. dok god je tvoja životna mantra: ja ne mogu....nećeš ni moći.
    ti mene tako nevjerojatno lako potakneš da pišem kilometarske komentare da to nije normalno! imam dojam da su nam gotovo na sve u životu stavovi sasvim različiti...ali, to mi je vrlo zanimljivo...ja ne želim svojim načinom razmišljanja sama sebi otežavati život, a čini mi se da ti upravo to sebi radiš. iako ne vjerujem da bi se i jedna od nas zbog toga promjenila, bilo bi zbilja zanimljivo nadugačko porazgovarati s tobom....osjećam da se u tebi krije nevjerojatno dobar čovjek....koji sam sebe bespotrebno muči svojim pogledima na život. tvoj sin je u pravu. odmak, odmače!....odmak je vrlo bitna i nipošto neizvediva stvar. naprotiv. itekako je izvediv i samo oni koji ga učine..taj odmak...samo oni mogu zaista biti gospodari svojih života...onoliko koliko je to uopće općenito moguće. naravno.
    šaljem ti ogroman, veliki pozdrav i puno ljubavi...SADA I OVDJE! - u jedinom vremenu u kojem je moguće biti istinski sretan:))))))))))))))))

    avatar

    11.05.2008. (21:22)    -   -   -   -  

  • greentea

    nepodnošljiva lakoća postojanja...to je rečenica koja mi je jedno vrijeme jako puno značila, puno sam o tome razmišljala, gotovo da nisam mogla drugačije...ona mi je znatno pomogla da OSJETIM da je život zaista nevjerojatno lagan...lako je postojati...toliko lako da ljudi imaju neodoljivu potrebu zakomplicirati stvari, da bi imali dojam da oni i njihovi životi više vrijede. nekako kao da čovjek kad je nesretan dobija na značaju...čudno, ali mnogi "nesretni" koje znam gotovo da vole tu svoju "nesreću" i težinu koju tegle kroz život. osjećaju se važnima. kad stanem pored njih, obavezno čujem njihovo: ah, ti si sretna, ti nemaš problema....kao da mi kažu: ti nisi važna, gle nas kako smo bitni i važni, koliko mi imamo problema! naravno, gotovo nitko od njih ne uviđa da je sam, baš sasvim sam sebi stvorio probleme i da se mnogi od tih problema lako rješavaju samo ako ih se sagleda iz drugog kuta. pazi, kako bezobrazno od mene, ali zaista tvrdim da mnogi ljudi što god sami rekli, u stvari ne žele biti sretni. suviše je lako biti sretan. o sretnim ljudima se ne pišu romani, ne snimaju filmovi. sreća je tako lijepa ...ali samo dok ju čekamo i želimo....kad je tu, mnogima postane dosadna...pa ju sami unište.....i sve to ima svoje razloge, ali sad se upustiti u tu priču značilo bi ovdje napisati cijeli esej...ako već i nisam.
    čitala sam vrlo davno "nepodnošljivu lakoću postojanja"-sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali osim toga dojma ništa drugo nisam upamtila. međutim, zahvalna sam piscu na tom predivnom, fantastičnom naslovu.....o kojem vrijedi dobro, dobro...doooobrano razmisliti.
    e, sad je ovo stvarno kraj komentara....pozdrav, odmače....želim ti podnošljivu lakoću postojanja!:))))))))))

    avatar

    11.05.2008. (21:37)    -   -   -   -  

  • odmak

    Irida,
    ne ništa se značajno ne mjenja.

    propheta nemo,
    pokušala sam ti djelomićno odgovoriti na tvom postu.

    pametni zub,
    tu smo ali čim pišemo imamo neku namjeru.

    greentea,
    dobro ovo ( na ovom postu) je uistinu preraslo u roman koji je objavljen 1995 .
    Mislila sam da sam ispucala sve svoje frustracije, ali onda mi se krajem prošle godine dogodio jedan obiteljski nesporazum i na kraju me vratio godinama unatrag.
    Nema za mene opravdanja. Inaće znam se i smijati, ali kad pišem kao da je odgovornost cijelog svijeta na mojim ramenima.

    avatar

    12.05.2008. (15:25)    -   -   -   -  

  • bjeli vuk

    dobro je ovo napisano, sa mnogo dobrih zašto i poneko zato ;)

    avatar

    12.05.2008. (15:44)    -   -   -   -  

  • chablis

    Ovakvih fotografija imam i ja. Fotografija mojih roditelja i rodbine :)

    avatar

    12.05.2008. (16:59)    -   -   -   -  

  • srdelica

    auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

    avatar

    12.05.2008. (17:32)    -   -   -   -  

  • srdelica

    jednom sam iz babinog kovcega izbacala slike. i izletio je decko koji se zvao marko. imao je
    sedamnaest godina i krivo slovo na kapi. kad sam ja pitala ko je on dobila sam trisku svemirsku. njega se nije smjelo spominjati.
    on je bio decko kojeg je skupila prva vojska. mogla je i druga isto tako. imao je sedamnajst
    kad su ga ubili. moja je baka uvijek govorila da se ja smijem ka i on. lijep decko i moje babe brat. marko balov.

    avatar

    12.05.2008. (17:36)    -   -   -   -  

  • primakka

    gledajući ove stare fotografije, odjednom su mi se sve mladosti učinile iste! i prije, i za vrijeme i poslije ratova. zato što imaju odmak od grubih zbivanja, zaključaju ih u prošlost i idu naprijed neopterećeni. više bi mi trebali učiti od njih nego oni od nas.

    avatar

    13.05.2008. (08:46)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    a meni se učinilo da imam malo odmaka...
    p.s. mladost. lijepa i nasmijana :)

    avatar

    13.05.2008. (09:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...