Ljubav, draga Dinajo je doista sloboda. Sloboda govora, sloboda misli, sloboda snova. Ulazeći u svijet odraslih izgubili smo slobodu, situacije su nas shrvale, misli napustile i ostalo je još samo srce koje vapi za snovima, dječjim snovima. Divno je to kod djece što vole ono što nisu dovoljno upoznali, divno je kako doživljavaju sve krajnje moguće lijepo i uvijek volim otići u snove, dati svome srcu nadu da živi, poticati ga da me ne napusti i uvijek bude bolje jer srce iznova prepoznaje one stare, ne tako davno izgubljene dječje snove, koji žive u nama, plešu prvi tango i zaboravljaju na brige današnjice. Ples je taj koji ih vodi i tada Dinajo, nijedan odrastao čovjek više nije okupiran ostalim stvarima. Postoji samo, on, ona, lepršava haljina, cvijet u kosi i glazba života te neopisiva želja za djetinjstvom koja u svakom koraku postaje sve ostvarivija i ostvarivija.
09.05.2008. (08:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, sjećam se kada sam gledala emisiju o tangu ( nisam čitala knjigu), tad sam saznala koliko bola poručuje taj ples, gorčine, gordosti i ponosa. ja sam ipak za lambadu...volim radost. te borbe tijela u tangu pune su bunta i to me zamara. volim lepršavost. i nakon plesa moj partner uvijek jedva čeka da pođemo u postelju:))))) a i to je ljubav, ne:))
"...učenje očiju da gledaju, da se čude i da se raduju..." - ovo mi se sviđa
09.05.2008. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli naš život je zapravo veliki plesni podij na kojemu se izmjenjuju ritmovi, izmjenjuju plesači, no ples nikada ne prestaje. To smo mi. Živimo u kretnjama, oponašanju ritma univerzuma, vibracijama vremena. Prirodno stanje našeg bića je kretnja i ritam u svim našim dijelovima. Ništa ne miruje u nama i kada nam se čini da tome nije tako Sve te silne mijene, svi ti silni događaji, likovi, kao na filmskom platnu vrte se i prolaze kroz naše vrijeme, traju u njemu. Sasvim je proirodno da zastanemo uz neke ljude koji su postaje i odmorišta na našemu putu od početka ka kraju, zastanemo na tren, no nastavljamo se gibati i dalje zapamćenim pokretima, zapamćenim dodirima, jednako strastveno kao da je prvi puta, jednako divlje kao da više nikada nećemo zaplesati.
R.
09.05.2008. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a zaplesali smo s tobom vođeni tvojim riječima, mislima i tvojim porukama, koji ti dar Dinajo imaš, uživam, doista uživam i smiješim se kad te čitam, kao da te poznajem iz nekog drugog vremena.
09.05.2008. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa oduvijek me između ostalog zanimalo što se dogodi s ljudima kad "odrastu"..i shvatila sam da su to kalupi tuđih očekivanja i mišljenja kojima se klanjamo jer mislimo da ćemo sa ozbiljnošću postići željeni rezultat, gubimo i sebe i radost a sve zbog pogleda odobravanja okoline, koja je već davno umrla ili je na umoru...ali jel..mi od takvih tražimo da budemo prihvaćeni ...i onda se pitamo gdje nam je nestala radost... oduvijek sam furala svoj film (koji btw jako košta...kad ga sam moraš projektirati, i sve troškove snosiš sam (a i nagrade)) i prošle godine dobila kompliment da još nisam izašla iz pubereta....a 4 banke su na leđima... duša poharana kojekakvim burama i olujama, polomljeno sve što se polomiti da... tijelo već počinje biti umorno od ponavljanih situacija i ispraznosti viđenoga..no radost je još tu...ista onakva kakva je bila dok se tango plesao jest da sad malo rijeđe izađe van...naprosto jer nema društvo ...sve neka patetika i očaj, sve neka ispraznost i zaljepljenost za prašinu...ali kad naiđe na drugu radost...evo je..trči, ozarena lica i zvonkog osmjeha ....raduje sve oko sebe.. i da...nikad,baš nikad ne bi trebali zaboraviti da djete čuči u nama..samo i željno igre...otvorimo mu prozore i pružimo mu ruku ..polako da se ne uplaši lijepi pozdrav
09.05.2008. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubiteljica sam fado glazbe, iako znam, kako nikada neću spoznati samu srž fada, jer fado nije samo glazba koja se pjeva, svira i sluša....fado se živi. Prva se ljubav pamti, kao i sve ostalo, što nam se u životu po prvi puta događa....to je ljepota prvoga. Iako je život ponekad siv, promatram oko sebe ljepotu i sve one sitne radosti života, koje će moje dijete tek otkriti: prvi korak, prva riječ, prvi mjehurići od sapunice, prvi pad....prvu ljubav. Prvo što ću svojem zamotuljku reći, biti će: - Živi život!
09.05.2008. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tango nikada nisam spoznala...... uvijek mi je bilo cudno kako to ljudi plesu razne plesove brojeci korake po nekom unaprijed zadatom redu...... ja sam ostala letjeti i vrtjeti se po vlastitom nahodjenju, inspiraciji,....... i nikada mi nije let postao rutina..... nikada mi nije bio niti jedan posao tek rutina..... mozda i zato sto niti jedan nisam radila suvise dugo....... toliko dugo da mi on postaje lanac na zglobu....... nikada nisam shvatila kako se to drugima da "biti odrastao"....meni je to sve pomalo sasava stvar...... ja se igram svega i jako sam ozbiljna........jer sve zelim spoznati...koliko stignem i koliko mogu.......a znam da ne mogu sve....pa i nije bas sve za mene u ovom ljudskom svijetu.....bolje sto nije.....
.....hm da sve je to tako nekako, moj Alberte....
09.05.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer sam saznala da se predškolsko dijete u jednome danu nasmije oko 400 puta, a odrastao čovjek u prosjeku 17 puta. Zar nije to strašno? Divna su djeca kada plešu čim čuju neku muziku, i uopće ih nije briga kako to drugima izgleda. Mi odrasli, razmišljamo satima što će drugi reći, da li će nam se netko smijati... Upravo sam gledala fotke sa setrinog vjenčanja, na njima su mali nećaci njenog supruga koji su plesali cijelo veče a moj bratić nije htio zaplesati ni jedan jedini ples sa svojom djevojkom, iako je ona to htjela. I moji sinovi, jednako su bili ukočeni, iako su se kao mali drmali na svaku glazbu. Naravno, i ja sam tu negdje. Večernji pozdrav!
09.05.2008. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne samo da sunce ne sjaji isto , nego su i mirisi drugačiji, boje .. mučila sam se neki dan dozvati miris jednoga ljeta , a nikako mi nije uspijevalo mada znam da sam ga pohranila na jedno skrovito mjesto... I nisam uspjela . Tek na sekundu mi se učinilo da su boje zatitrale i postale intenzivnije , mada ja i danas zaplešem tango ..i sama katkad bez argentinske glazbe... Možda uspijem vratiti i boje ! Osmijeh
09.05.2008. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojčica u meno odavno je usnula neki čudan san u kojem još pleše taj nezaustavljivi ples prepun bola, čežnje, strasti, uzdrhtala od dodira, spuštenih vijeđa da joj netko ne zapazi pregršt emocija što iskre u njenom pogledu... ona sniva i pleše, a ja jedva vučem umorne noge i uzalud osluškujem neću li ponovno začuti tako poznate zvuke davno utihnule melodije koja me vinula visoko iznad krovova... osmijeh ti ostavljam...
10.05.2008. (01:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Sve u Univerzumu pleše, zar ne?
Od subatomskih čestica, pa do cijelih galaktika, sve pleše u ritmu vremena i juri prema budućnosti...
09.05.2008. (06:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Ljubav, draga Dinajo je doista sloboda. Sloboda govora, sloboda misli, sloboda snova. Ulazeći u svijet odraslih izgubili smo slobodu, situacije su nas shrvale, misli napustile i ostalo je još samo srce koje vapi za snovima, dječjim snovima. Divno je to kod djece što vole ono što nisu dovoljno upoznali, divno je kako doživljavaju sve krajnje moguće lijepo i uvijek volim otići u snove, dati svome srcu nadu da živi, poticati ga da me ne napusti i uvijek bude bolje jer srce iznova prepoznaje one stare, ne tako davno izgubljene dječje snove, koji žive u nama, plešu prvi tango i zaboravljaju na brige današnjice. Ples je taj koji ih vodi i tada Dinajo, nijedan odrastao čovjek više nije okupiran ostalim stvarima. Postoji samo, on, ona, lepršava haljina, cvijet u kosi i glazba života te neopisiva želja za djetinjstvom koja u svakom koraku postaje sve ostvarivija i ostvarivija.
09.05.2008. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
...sloboda iz ove ...ptičje perspektive ..stvarno izgleda drugačije...
09.05.2008. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
sunce je tu ... i kad je iza oblaka ... :-)
u frci sam, pročitat ću post navečer, u miru ...
09.05.2008. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
da, sjećam se kada sam gledala emisiju o tangu ( nisam čitala knjigu), tad sam saznala koliko bola poručuje taj ples, gorčine, gordosti i ponosa.
ja sam ipak za lambadu...volim radost.
te borbe tijela u tangu pune su bunta i to me zamara.
volim lepršavost.
i nakon plesa moj partner uvijek jedva čeka da pođemo u postelju:)))))
a i to je ljubav, ne:))
"...učenje očiju da gledaju, da se čude i da se raduju..." - ovo mi se sviđa
09.05.2008. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Cijeli naš život je zapravo veliki plesni podij na kojemu se izmjenjuju ritmovi,
izmjenjuju plesači, no ples nikada ne prestaje.
To smo mi.
Živimo u kretnjama, oponašanju ritma univerzuma, vibracijama vremena.
Prirodno stanje našeg bića je kretnja i ritam u svim našim dijelovima.
Ništa ne miruje u nama i kada nam se čini da tome nije tako
Sve te silne mijene, svi ti silni događaji, likovi, kao na filmskom platnu vrte
se i prolaze kroz naše vrijeme, traju u njemu.
Sasvim je proirodno da zastanemo uz neke ljude koji su postaje i odmorišta
na našemu putu od početka ka kraju, zastanemo na tren, no nastavljamo se
gibati i dalje zapamćenim pokretima, zapamćenim dodirima, jednako strastveno
kao da je prvi puta, jednako divlje kao da više nikada nećemo zaplesati.
R.
09.05.2008. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
a zaplesali smo s tobom vođeni tvojim riječima, mislima i tvojim porukama, koji ti dar Dinajo imaš, uživam, doista uživam i smiješim se kad te čitam, kao da te poznajem iz nekog drugog vremena.
09.05.2008. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andjel
pa oduvijek me između ostalog zanimalo što se dogodi s ljudima kad "odrastu"..i shvatila sam da su to kalupi tuđih očekivanja i mišljenja kojima se klanjamo
jer mislimo da ćemo sa ozbiljnošću postići željeni rezultat, gubimo i sebe i radost a sve zbog pogleda odobravanja okoline, koja je već davno umrla ili je na umoru...ali jel..mi od takvih tražimo da budemo prihvaćeni ...i onda se pitamo gdje nam je nestala radost...
oduvijek sam furala svoj film (koji btw jako košta...kad ga sam moraš projektirati, i sve troškove snosiš sam (a i nagrade)) i prošle godine dobila kompliment da još nisam izašla iz pubereta....a 4 banke su na leđima... duša poharana kojekakvim burama i olujama, polomljeno sve što se polomiti da... tijelo već počinje biti umorno od ponavljanih situacija i ispraznosti viđenoga..no radost je još tu...ista onakva kakva je bila dok se tango plesao
jest da sad malo rijeđe izađe van...naprosto jer nema društvo ...sve neka patetika i očaj, sve neka ispraznost i zaljepljenost za prašinu...ali kad naiđe na drugu radost...evo je..trči, ozarena lica i zvonkog osmjeha ....raduje sve oko sebe..
i da...nikad,baš nikad ne bi trebali zaboraviti da djete čuči u nama..samo i željno igre...otvorimo mu prozore i pružimo mu ruku ..polako da se ne uplaši
lijepi pozdrav
09.05.2008. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Ljubiteljica sam fado glazbe, iako znam, kako nikada neću spoznati samu srž fada, jer fado nije samo glazba koja se pjeva, svira i sluša....fado se živi.
Prva se ljubav pamti, kao i sve ostalo, što nam se u životu po prvi puta događa....to je ljepota prvoga.
Iako je život ponekad siv, promatram oko sebe ljepotu i sve one sitne radosti života, koje će moje dijete tek otkriti: prvi korak, prva riječ, prvi mjehurići od sapunice, prvi pad....prvu ljubav.
Prvo što ću svojem zamotuljku reći, biti će: - Živi život!
09.05.2008. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
tango nikada nisam spoznala...... uvijek mi je bilo cudno kako to ljudi plesu razne plesove brojeci korake po nekom unaprijed zadatom redu...... ja sam ostala letjeti i vrtjeti se po vlastitom nahodjenju, inspiraciji,....... i nikada mi nije let postao rutina..... nikada mi nije bio niti jedan posao tek rutina..... mozda i zato sto niti jedan nisam radila suvise dugo....... toliko dugo da mi on postaje lanac na zglobu....... nikada nisam shvatila kako se to drugima da "biti odrastao"....meni je to sve pomalo sasava stvar...... ja se igram svega i jako sam ozbiljna........jer sve zelim spoznati...koliko stignem i koliko mogu.......a znam da ne mogu sve....pa i nije bas sve za mene u ovom ljudskom svijetu.....bolje sto nije.....
.....hm da sve je to tako nekako, moj Alberte....
09.05.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Jedan poslijepodnevni pozdrav
kasnim obaveze :):)
09.05.2008. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
predvečerje PROLJEĆA
...slažem se EROTIČAN JE....................
09.05.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Jučer sam saznala da se predškolsko dijete u jednome danu nasmije oko 400 puta, a odrastao čovjek u prosjeku 17 puta. Zar nije to strašno? Divna su djeca kada plešu čim čuju neku muziku, i uopće ih nije briga kako to drugima izgleda. Mi odrasli, razmišljamo satima što će drugi reći, da li će nam se netko smijati... Upravo sam gledala fotke sa setrinog vjenčanja, na njima su mali nećaci njenog supruga koji su plesali cijelo veče a moj bratić nije htio zaplesati ni jedan jedini ples sa svojom djevojkom, iako je ona to htjela. I moji sinovi, jednako su bili ukočeni, iako su se kao mali drmali na svaku glazbu. Naravno, i ja sam tu negdje. Večernji pozdrav!
09.05.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Ne samo da sunce ne sjaji isto , nego su i mirisi drugačiji, boje ..
mučila sam se neki dan dozvati miris jednoga ljeta , a nikako mi nije uspijevalo mada
znam da sam ga pohranila na jedno skrovito mjesto...
I nisam uspjela . Tek na sekundu mi se učinilo da su boje zatitrale i postale intenzivnije , mada
ja i danas zaplešem tango ..i sama katkad bez argentinske glazbe...
Možda uspijem vratiti i boje !
Osmijeh
09.05.2008. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
djevojčica u meno odavno je usnula neki čudan san u kojem još pleše taj nezaustavljivi ples prepun bola, čežnje, strasti, uzdrhtala od dodira, spuštenih vijeđa da joj netko ne zapazi pregršt emocija što iskre u njenom pogledu... ona sniva i pleše, a ja jedva vučem umorne noge i uzalud osluškujem neću li ponovno začuti tako poznate zvuke davno utihnule melodije koja me vinula visoko iznad krovova...
osmijeh ti ostavljam...
10.05.2008. (01:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...