Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Uranova Pikula

    ne znam što da kažem Dinajo, teško je pratiti korak s tobom , jer tako divno pišeš i tako često, a nažalost ne stignem svaki dan doći, pa onda čitam u nastavcima, ali moram priznati da me je rijetko ko kao ti zalijepio za ekran, kad te čitam kao da na tren ne dišem...
    divna si Dinajo, tako bogata duša poput tvoje je stvarno rijetka :)

    avatar

    08.05.2008. (07:36)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Dobro jutro, prirodnjaku poput mene baš je lijepo došlo jutros malo fizike :)
    Ni jednu formulu nikad nisam naučila napamet, ali jesam izvesti ju, sama doći do one koja mi treba. Možda sam zato voljela matematiku, fiziku, kemiju, smatrala ih lakim, logičnim naukama ?

    avatar

    08.05.2008. (08:10)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    vratit ću se kasnije da pročitam post, sad samo ostavljam zagrljaj zahvale na predivnim stihovima koje si mi ostavila. kako si njima pogodila moje osjećaje...

    avatar

    08.05.2008. (09:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    moji dani i noći vjeruj mi ja doista odmah čitam i mislim o tvojim mislima....žao mi je da komentari kasne, ali ja doista pokušavam što prije odgovoriti na tvoje misli...........tvoj zadnji post je za mene bio poziv da sudjelujem u tvom problemu............diskusijom, izmjenom misli je jednostavnije ploviti rijekom vremena i sukobljavati se sa virovima koji nam nekada promjene smijer života............piši draga šeherzado, piši jer tako upoznaješ i samu sebe......

    avatar

    08.05.2008. (14:23)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    I ja jako volim večeri s tragom svjetlosti ,
    volim jednostavne formule srca i jednadžbe ljubavi,
    volim graditi svoj mikrosvijet , oblagati ga mislima , stihovima ,
    doživljavati ga sinestetički...
    Volim ... vidjeti pročitati...podijeliti tvoje misli ...
    ostavljam ti svijetlo stakalce u kojem se zrcali moj osmijeh upućen tebi :-))

    avatar

    08.05.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • necutako

    lijep nacin pisanja ...... sve kroz pricu onog koji spoznaje i one koja tek polazi na put.........samo meni covjek nikako nije u centru toga.......niti bilo koja zvijerka...... sve je to meni necentrirano i sve mi je centar....:)

    avatar

    08.05.2008. (15:06)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Znaš, kada dođem k tebi zastanem svaki puta ne znajući što ću ti reći.
    A onda rieči poteku same jer dojam koji na mene ostavljaju tvoji postovi je
    izuzetno snažan.
    Mislim, djelujem, odvagujem za i protiv i uvijek se nekako nađem u
    procijepu između tih dvaju opcija, jer čitajući ono što ti napišeš pomjerim
    granice svojega do tada ustaljenog shvaćanja, svojega doživljaja svijeta.
    Obogatiš me svojim riječima, Dinaja, i to je istina.

    R.

    avatar

    08.05.2008. (17:18)    -   -   -   -  

  • Decy

    najviše me dojmila tvoja moć povratka u dijete koje u naručju prima kapljice krštenja po svom malom čelu.
    povjerovah ti da se zbilja sjećaš tog trenutka:)

    avatar

    08.05.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • bakin spomenar

    evo ovo što reče ranova pikula ti savršeno pristaje - čitamo se

    avatar

    08.05.2008. (19:32)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Dinaja draga, sve što dotakneš svojom riječju, postaje poezija. Poetizirane lekcije, široki spektar znanja, uvijek novo, a tvoje. Ti si prava "diana"...zora, osvit i učitelj. Još jednom ti zahvaljujem na tvom eseju...osjećam se, nakon svake šetnje sobom, nakon razgovora s tobom, ipak a unatoč...kao Prinčipesa. Ostavljam ti osmijeh i "malo" Ujevića:
    ROMAR
    ...........
    Ako sam često plakao,
    svijetu sam grč sakrivao,
    i nisam duše takao.

    Ako sam često snivao,
    ja nisam sebe pojao,
    i nisam zvuk uživao.

    Ja sam se sebe bojao
    i zla sa mnogim čarima,
    i strah me skupo stojao.
    .........

    avatar

    08.05.2008. (19:58)    -   -   -   -  

  • Moje pjesme i stihovi

    Puno hvala na još jednom svraćanju...

    Kroz ovaj post ću malo proletiti zasada, ne stignem sve čitati... Već je jedan ujutro, a ja još ne spavam...

    Pozdrav!

    avatar

    09.05.2008. (00:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Umjesto odgovora evo nastavka "Ljubav na oltaru sna"

    Zar uistinu danas mogu povjerovati da je iz prsta Stvoritelja poteklo sjeme i da je tako rođen čovjek? Na kojem mjestu univerzuma se dogodio taj čin?
    Slika mi ne odaje lokaciju, ali u njoj samoj nazirem odnos zlatnog reza i u zadnjoj točki zlatne spirale je renesansni umjetnik smjestio taj po legendndi i sudbonosni dodir prstiju. Na slici vidim kako se iz sivila prajuhe odvaja anđeoski oblak sličan desnoj polutki ljudskog mozga. Pitam se dali je umjetnik tada uistinu znao da upravo ta polutka upravlja našom intuiticijom, emocijama, maštovitosti, muzikalnošću, da se njome sjećamo i pamtimo fizionomije, njome sanjamo i istinski volimo. Dali je on znao da nju aktiviramo metaforama i da smo zahvaljujući poticajima njenog djelovanja kreativni i osjećajni. Umjetnik je ipak u takav oblik smjestio Boga i njegove glasnike, male anđele, čuvare svih naših tajni. Iako su neki povjesničari umjetnosti u tom detalju slike vidjeli ogrtač Stvoritelja, neki školjku svetoga Jakoba, ja u njemu prepoznajem najsavršenije djelo u nastajanju svijeta, desnu polutku čovjekova mozga. Iz lijeve polutke, koju na slici nevidim, proizlazi moj misaoni um, moja logika, moj artikulirani govor, njome sam racionalna i suzdržana, ali i sumnjičava. Umjetnik je tu lijevu polutku prepustio nama, promatračima njegova djela, da njome odlučimo što naše oči vide, otvorio nam vrata virtualnog svijeta i pozvao nas na lutanje njime. Sjedinjujem moju lijevu s naslikanom desnom polutkom u misaonu sliku duše svijeta i osjećam neku novu spoznaju u sebi.
    Čovjek se rodio na granici između vjerovanja i znanja, tamo gdje završava stvarnost i počinje san. Noseći u sebi i jedno i drugo čovjek se odlučio za varljivu stvarnost, pohranivši samo rudimente davnog sna u svojoj glavi. Prije nego je dobio tijelo, čovjek je bio samo svijest, roj najsitnijih čestica iz čijeg je treperenja nastajala ljubav i sreća, uzburkana energija u kojoj su se zrcalile želje za novim oblicima. Promatrajući sliku prihvaćam izazov slikara i postajem svijest o postanku svijeta. Luda u meni progovara jezikom istine.
    Milijardama godina svijest je stvarala prostor i vrijeme, prelamala se u spektre uvijek novih boja. Iz njenih misli se odvoji najjasnija i zasja sunce. Zvijezde, na tisuće njenih ideja zablještaše i širiše svijest. Iza svake nove eksplozija svijetla je ostajala i energija odbačenih ideja, koja se uvrijeđena odvajala od svijesti i postajala samostalna. Svijest je promatrala kako iz njenih odbačenih misli, otpada njene energije, nastaje besvjesna materija. Vidjela je njeno neorganizirano nagomilavanje u pjesak, kamenje, doline i brda, kontinente. Poludjela u svom bjesu ta energija se počela svetiti i prijetiti sve većim nagomilavanjem do potpunog zgušnjavanja u bezličnu neupotrebljivu masu koja će jednog trena progutati i svijest. Roj čestica svijesti, spreman na obranu se podjeli u dva tabora i tako pored misli nastadoše osjećaji. Osjetivši strah svijest posla svoje glasnike da izgrade metasvijet u kojem se rodi spoznaja i pretvori osjećaj straha u suze. Prazni prostor između gromada poludjele energije se počeo puniti suzama iz kojih potekoše rijeke i proširiše se mora. Tako iz njenih odbačenih ideja nastade zemlja puna sukobljavajućih misli koje počeše samostalno stvarati svoju energiju. Njene suze joj je vraćala oblacima i izazivala oluje, munje i grmljavinu u njenoj spoznaji. Počeo je rat između tek nastale stvarnosti i sna iz kojeg je nastala.

    avatar

    09.05.2008. (07:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    a danas vas sve pozivam na ples, sudjelujmo u vječnom plesu univerzuma......

    Dinaja

    avatar

    09.05.2008. (07:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...