mene pasivno prepuštanje asocira na osjećaj ravnodušnosti ,a ravnodušnost je smrtonosna za ljudsku dušu(reče netko),a ova druga vrst prepuštanja o kojoj govorite me asocira na vođenje od više sile koja stanuje u našim dušama.Recimo to tako!kakva je zapravo promjena potrebna za takvo svrhovito prepuštanje ?
07.05.2008. (10:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
Kada se grčevito držite za stvari, ljude i događaje koji nesumnjivo više ne bi trebali pripadati vašem životu, ali eto, nekako misao na sve to ne popušta, tada ta misao rođena iz vlastite gluposti ili misao o vlastitoj gluposti, sve to i dalje drži na okupu. Potreba da se drugi promjeni kako se ne bi trebali mi, postoji u našoj glavi iz straha od vlastite promjene. Zahtjevati da se drugi promjeni puno je lakše. Svako iz svog razloga kao posljedice spleta životnih okolnosti, sjeća se osjećaja neugode, grčenja, strahova i čega sve ne i to samo zbog razloga što nismo bili spremni te stvari, ljude i događaje pustiti da odu s mirom. Ja se eto prepuštam svim strahovima kojih nije mali broj iz prostog razloga što ne mogu više kontrolirati ni njih ni one događaje koji su do njih doveli. Ne mogu ih razumijeti, pa slijedom toga ne mogu razumijeti niti sebe, oni su tu, još jako prisutni, ali ne mogu se više s njima boriti. Dopuštam im da budu, ali nastojim ne obraćati pažnju. Vježba je teška ali ni situacija nije bila laka. Nastojim strah prepoznati i oduzeti mu snagu. S druge strane, zar se duhovnost ne bi trebala svoditi na oduzimanje a ne dodavanje. Naša bi duša trebala biti čista i njoj se ne bi trebalo dodavati nikakvih vrlina. Duša je čista vrlina. A što mi radimo. Dodajemo svašta, držimo se svega i svačega i ne prepoznajemo se kao vrlina. I? Što smo dobili?Strah. A gdje je duša?Ispod straha. Na to sam mislila kada sam pisala o prepuštanju. Možda je bolje reći, nastojim prihvatiti da sve ode s Bogom i blagoslovom.
07.05.2008. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
Da li smo spremni za trenutačne promjene? Nismo, jer da jesmo, svijet bi već bio promijenjen. Ja osobno, već dugi niz godina čitam duhovnu literaturu i trudim se mijenjati sebe, a ne druge, malo manji broj godina pohađam Adrianove tečajeve, ali i dalje mislim da tapkam u mraku. Pitanje za Adriana: kako Vi, kao instrument Božanskog, vidite ovaj svijet i kako na Vas djeluje činjenica da je tako mali broj ljudi spreman na trenutačnu promjenu i prepuštanje Božanskom?
07.05.2008. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
@senči: Kad čovek prihvati i ozavesti svoje strahove, več je na pola puta...Sretan put:-) Znam iz osobnog izkustva kad nikako da prihvatim svoje strahove, koji su me nakraju skoro koštali života. Sad jih uhvatim za ruku i šetnja...mada su strahovi po prirodi ljenštine, pa me brzo ostave i traže nekog koji jih čeka .
07.05.2008. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@kukavica: Najprije napomena da je svatko od nas taj isti instrument...
Ovaj svijet - to sam ja (kao što kaže celina, možda i ne shvaćajući što to zapravo u potpunosti znači i kakve to posljedice ima na zamisli o "meni" i "drugima") . Očigledno, veliki dio mene nije spreman na trenutačnu promjenu, što na mene djeluje prilično loše. Na rubu sam bolesti, tko zna hoću li poživjeti još nekoliko godina - što samo po sebi nije problem, jedino je šteta, jer ima toliko toga u meni, lijepog i vrijednog... pa sam pomalo tužan. S druge strane, ako onaj dio mene koji razumije što se događa, napravi sve što je u njegovoj moći da to ispravi, taj isti dio će prihvatiti sve što dođe kao dio života. Ni smrt nije kraj, pa čak i za mene, cijelog, postoje druge mogućnosti. Neće one biti baš takve kakve su sada, bit će znatno drugačije, ali hej, život je vječan, ne mora se živjeti baš ovako i baš ovdje... Jasno mi je da će mnogi dijelovi mene strašno patiti kad shvate što rade i što su mogli učiniti, a nisu, ali što ću sad - tako to jest, činim što se može učiniti, najbolje što znam...
07.05.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Prepustiti se podrazumijeva da vjeruješ onome komu se prepuštaš, tj. dozvoljavaš mu da te vodi. Istinski se prepustiti samo možemo Bogu jer On zna što je za nas najbolje... Možemo reći da se prepuštamo Božjem vodstvu ili Božjoj ljubavi ili Božjoj inteligenciji, Božjem miru... a da bismo to mogli, moramo Ga upoznati ili barem Mu vjerovati... a to nas nikako ne čini pasivnima iznutra... jer, vjerovati nekome znači da mu moraš otvoriti svoje srce i prigrliti ga u potpunosti. Danas se mnogi ljudi smatraju vjernicima... međutim, biti vjernik ne znači odlaziti u crkvu (da se vidi da si bio - jer kome želiš dokazati da si vjernik, ljudima ili Bogu?)... Biti vjernik uistinu znači slijediti Božji nauk i brepustiti se Božjem vodstvu - ali Božji nauk nije živ u Svetom pismu nego oživljava u čovjeku koji ga slijedi... Sveto pismo može biti samo putokaz. Čovjek mora postati putnik, put i odredište tj. Bog. Jer dok si u neznanju, dok ne znaš svoju pravu prirodu vjera u Boga ili prepuštanje Božjem vodstvu ti može pomoći -ali, ljudi su ranjeni, srce im je ranjeno i zato ne mogu vjerovati, ne mogu se prepustiti... zato danas ljudi čitaju duhovnu literaturu jer traže Istinu, jer su gladni Božje riječi, Božjih djela i Božjega mira - vjera im više nije dovoljna... Ipak, ne možeš očekivati da ćeš upoznati Boga ako ne vjeruješ da ćeš ga pronaći... Sve mi se čini da u takvim potragama prije Bog dođe čovjeku nego čovjek Bogu. :-) Zapravo ovisi o ''duhovnoj zrelosti'' - Bog ti se otkriva na onom stupnju na kojem ga ti možeš prihvatiti... dakle, vrlo individualno. Pozdrav svima!
09.05.2008. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senka
Da, kao što več rekoh...po mom skromnom mišljenju bi trebalo iči putem: akcija-promjena in tek onda prepušatnje...pa opet akcija in prepuštanje...to če nas nekud ( na "svijetlo") dopeljati!
Jer samo prepuštati se .....dugi je put. Predugi i može biti i opasan. Jer se na taj način prepuštamo akciji nekog drugog ( puno njih) ...in ako su akcije tih drugih neskladne- znamo več kakve sve znaju biti, znači se prepuštamo....kolektivni karmi ( posljedici) i milosti božji. Treba NAPRAVITI promjene! Na individualnom nivoju, koji je sastavni dio kolektivnog. Treba jednostavno početi od misli, riječi, odziva, dijela.... A za izbor "prave" akcije treba nam duhovna zrelost.
Da znaš točno - što, kada i kako.....!! I naravno zašto tako! To je za mene duhovna zrijelost. Da znaš kada i zašto sijediš..... i da isto tako znaš kada i zašto ....kreneš ( akcija).
Eto toliko od mene... Pozdrav svima! S
09.05.2008. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senči
Jesmo li bili spremni na brak s dvadeset i nešto godina? Sumnjam. Tko je mogao znati što je brak i to dobar brak, kakve odgovornosti nosi, kompromise, kakvu ljubav donosi i još plus toga biti spremni na nešto što ne znamo što je. Pa ipak, mnogi su se udali ili oženili. Jesmo li bili spremni roditi? Sumnjam.Tko je mogao znati da ćeš se na porodu tako raspadati i tko je mogao znati kakva se beskrajna ljubav krije nakon proživljenog bola. Pa ipak, mnogo je žena rodilo. Jesmo li baš svaki puta bili spremni izaći na ispit? Sumnjam. Dogodilo se da smo i nespremni izašli, ali smo probali i znalo se isplatiti. Čovjek nije nikada na ništa spreman. Treba se zaletiti i krenuti. Ja bi rekla da se to odnosi i na duhovnu zrelost. Znamo li što je duhovna zrelost i jesmo li spremni za promjene? Sumnjam. Ali ako ne pokušamo, možda nikada nećemo saznati kao što o braku ne bi saznali da se nismo oženili, kao što ne bi znali što je ljubav djeteta da ga nismo rodili, kao što ne bi imali prolaznu ocjenu na ispitu da nismo na njega izišli. Ionako, ovdje govorimo o stvarima koje se ne dešavaju preko noći, promjene u čovjeku dešavaju se postepeno kroz dugi niz godina ovog ili nekog slijedećeg života.
09.05.2008. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
Ajmo se za promenu prepustiti ne-promenjivom.
09.05.2008. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Osim tema O PROMJENAMA i PREPUŠTANJU, mislim da je za sticanje ''duhovne zrelosti'' jako bitna i tema vezanja i povezanosti - prije ili kasnije ćemo se susresti s njom... Povezan s drugima a slobodan (neovisan) od svega? Kako objasniti kontradiktornosti svijeta i života? koliko čega nam treba? Čitajući duhovnu literaturu, takva pitanja su u meni stvarala zbrkanost jer nisam znala na što se te riječi odnose. Ili npr. pitanje duše i duha: Što je duša, a što duh? Jesu li to istoznačnice ili se duša prema duhu odnosi kao pojedinac prema Bogu?Kao Atman i Brahman? Ili npr. pitanje dobra i zla? Biti dobar, ali i biti onkraj dobra i zla? Sve mi se čini da što si više dobar da te zlo više iskušava... Kako objasniti izreke da je uzak, čak strm put do Boga, ali da nam je Bog najbliži od svega?
09.05.2008. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OakGoblinfly
mene pasivno prepuštanje asocira na osjećaj ravnodušnosti ,a ravnodušnost je smrtonosna za ljudsku dušu(reče netko),a ova druga vrst prepuštanja o kojoj govorite me asocira na vođenje od više sile koja stanuje u našim dušama.Recimo to tako!kakva je zapravo promjena potrebna za takvo svrhovito prepuštanje ?
07.05.2008. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
Kada se grčevito držite za stvari, ljude i događaje koji nesumnjivo više ne bi trebali pripadati vašem životu, ali eto, nekako misao na sve to ne popušta, tada ta misao rođena iz vlastite gluposti ili misao o vlastitoj gluposti, sve to i dalje drži na okupu. Potreba da se drugi promjeni kako se ne bi trebali mi, postoji u našoj glavi iz straha od vlastite promjene. Zahtjevati da se drugi promjeni puno je lakše. Svako iz svog razloga kao posljedice spleta životnih okolnosti, sjeća se osjećaja neugode, grčenja, strahova i čega sve ne i to samo zbog razloga što nismo bili spremni te stvari, ljude i događaje pustiti da odu s mirom. Ja se eto prepuštam svim strahovima kojih nije mali broj iz prostog razloga što ne mogu više kontrolirati ni njih ni one događaje koji su do njih doveli. Ne mogu ih razumijeti, pa slijedom toga ne mogu razumijeti niti sebe, oni su tu, još jako prisutni, ali ne mogu se više s njima boriti. Dopuštam im da budu, ali nastojim ne obraćati pažnju. Vježba je teška ali ni situacija nije bila laka. Nastojim strah prepoznati i oduzeti mu snagu. S druge strane, zar se duhovnost ne bi trebala svoditi na oduzimanje a ne dodavanje. Naša bi duša trebala biti čista i njoj se ne bi trebalo dodavati nikakvih vrlina. Duša je čista vrlina. A što mi radimo. Dodajemo svašta, držimo se svega i svačega i ne prepoznajemo se kao vrlina. I? Što smo dobili?Strah. A gdje je duša?Ispod straha. Na to sam mislila kada sam pisala o prepuštanju. Možda je bolje reći, nastojim prihvatiti da sve ode s Bogom i blagoslovom.
07.05.2008. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
Da li smo spremni za trenutačne promjene? Nismo, jer da jesmo, svijet bi već bio promijenjen. Ja osobno, već dugi niz godina čitam duhovnu literaturu i trudim se mijenjati sebe, a ne druge, malo manji broj godina pohađam Adrianove tečajeve, ali i dalje mislim da tapkam u mraku. Pitanje za Adriana: kako Vi, kao instrument Božanskog, vidite ovaj svijet i kako na Vas djeluje činjenica da je tako mali broj ljudi spreman na trenutačnu promjenu i prepuštanje Božanskom?
07.05.2008. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
@senči: Kad čovek prihvati i ozavesti svoje strahove, več je na pola puta...Sretan put:-) Znam iz osobnog izkustva kad nikako da prihvatim svoje strahove, koji su me nakraju skoro koštali života. Sad jih uhvatim za ruku i šetnja...mada su strahovi po prirodi ljenštine, pa me brzo ostave i traže nekog koji jih čeka .
07.05.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S unutarnje strane...
@kukavica: Najprije napomena da je svatko od nas taj isti instrument...
Ovaj svijet - to sam ja (kao što kaže celina, možda i ne shvaćajući što to zapravo u potpunosti znači i kakve to posljedice ima na zamisli o "meni" i "drugima") . Očigledno, veliki dio mene nije spreman na trenutačnu promjenu, što na mene djeluje prilično loše. Na rubu sam bolesti, tko zna hoću li poživjeti još nekoliko godina - što samo po sebi nije problem, jedino je šteta, jer ima toliko toga u meni, lijepog i vrijednog... pa sam pomalo tužan. S druge strane, ako onaj dio mene koji razumije što se događa, napravi sve što je u njegovoj moći da to ispravi, taj isti dio će prihvatiti sve što dođe kao dio života. Ni smrt nije kraj, pa čak i za mene, cijelog, postoje druge mogućnosti. Neće one biti baš takve kakve su sada, bit će znatno drugačije, ali hej, život je vječan, ne mora se živjeti baš ovako i baš ovdje... Jasno mi je da će mnogi dijelovi mene strašno patiti kad shvate što rade i što su mogli učiniti, a nisu, ali što ću sad - tako to jest, činim što se može učiniti, najbolje što znam...
07.05.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Prepustiti se podrazumijeva da vjeruješ onome komu se prepuštaš, tj. dozvoljavaš mu da te vodi. Istinski se prepustiti samo možemo Bogu jer On zna što je za nas najbolje...
Možemo reći da se prepuštamo Božjem vodstvu ili Božjoj ljubavi ili Božjoj inteligenciji, Božjem miru... a da bismo to mogli, moramo Ga upoznati ili barem Mu vjerovati... a to nas nikako ne čini pasivnima iznutra... jer, vjerovati nekome znači da mu moraš otvoriti svoje srce i prigrliti ga u potpunosti.
Danas se mnogi ljudi smatraju vjernicima... međutim, biti vjernik ne znači odlaziti u crkvu (da se vidi da si bio - jer kome želiš dokazati da si vjernik, ljudima ili Bogu?)... Biti vjernik uistinu znači slijediti Božji nauk i brepustiti se Božjem vodstvu - ali Božji nauk nije živ u Svetom pismu nego oživljava u čovjeku koji ga slijedi... Sveto pismo može biti samo putokaz. Čovjek mora postati putnik, put i odredište tj. Bog. Jer dok si u neznanju, dok ne znaš svoju pravu prirodu vjera u Boga ili prepuštanje Božjem vodstvu ti može pomoći -ali, ljudi su ranjeni, srce im je ranjeno i zato ne mogu vjerovati, ne mogu se prepustiti... zato danas ljudi čitaju duhovnu literaturu jer traže Istinu, jer su gladni Božje riječi, Božjih djela i Božjega mira - vjera im više nije dovoljna...
Ipak, ne možeš očekivati da ćeš upoznati Boga ako ne vjeruješ da ćeš ga pronaći...
Sve mi se čini da u takvim potragama prije Bog dođe čovjeku nego čovjek Bogu. :-) Zapravo ovisi o ''duhovnoj zrelosti'' - Bog ti se otkriva na onom stupnju na kojem ga ti možeš prihvatiti... dakle, vrlo individualno.
Pozdrav svima!
09.05.2008. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senka
Da, kao što več rekoh...po mom skromnom mišljenju bi trebalo iči putem: akcija-promjena in tek onda prepušatnje...pa opet akcija in prepuštanje...to če nas nekud ( na "svijetlo") dopeljati!
Jer samo prepuštati se .....dugi je put. Predugi i može biti i opasan. Jer se na taj način prepuštamo akciji nekog drugog ( puno njih) ...in ako su akcije tih drugih neskladne- znamo več kakve sve znaju biti, znači se prepuštamo....kolektivni karmi ( posljedici) i milosti božji.
Treba NAPRAVITI promjene! Na individualnom nivoju, koji je sastavni dio kolektivnog.
Treba jednostavno početi od misli, riječi, odziva, dijela....
A za izbor "prave" akcije treba nam duhovna zrelost.
Da znaš točno - što, kada i kako.....!! I naravno zašto tako!
To je za mene duhovna zrijelost.
Da znaš kada i zašto sijediš..... i da isto tako znaš kada i zašto ....kreneš ( akcija).
Eto toliko od mene...
Pozdrav svima!
S
09.05.2008. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senči
Jesmo li bili spremni na brak s dvadeset i nešto godina? Sumnjam. Tko je mogao znati što je brak i to dobar brak, kakve odgovornosti nosi, kompromise, kakvu ljubav donosi i još plus toga biti spremni na nešto što ne znamo što je. Pa ipak, mnogi su se udali ili oženili. Jesmo li bili spremni roditi? Sumnjam.Tko je mogao znati da ćeš se na porodu tako raspadati i tko je mogao znati kakva se beskrajna ljubav krije nakon proživljenog bola. Pa ipak, mnogo je žena rodilo. Jesmo li baš svaki puta bili spremni izaći na ispit? Sumnjam. Dogodilo se da smo i nespremni izašli, ali smo probali i znalo se isplatiti. Čovjek nije nikada na ništa spreman. Treba se zaletiti i krenuti. Ja bi rekla da se to odnosi i na duhovnu zrelost. Znamo li što je duhovna zrelost i jesmo li spremni za promjene? Sumnjam. Ali ako ne pokušamo, možda nikada nećemo saznati kao što o braku ne bi saznali da se nismo oženili, kao što ne bi znali što je ljubav djeteta da ga nismo rodili, kao što ne bi imali prolaznu ocjenu na ispitu da nismo na njega izišli. Ionako, ovdje govorimo o stvarima koje se ne dešavaju preko noći, promjene u čovjeku dešavaju se postepeno kroz dugi niz godina ovog ili nekog slijedećeg života.
09.05.2008. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
Ajmo se za promenu prepustiti ne-promenjivom.
09.05.2008. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Osim tema O PROMJENAMA i PREPUŠTANJU, mislim da je za sticanje ''duhovne zrelosti'' jako bitna i tema vezanja i povezanosti - prije ili kasnije ćemo se susresti s njom...
Povezan s drugima a slobodan (neovisan) od svega? Kako objasniti kontradiktornosti svijeta i života? koliko čega nam treba?
Čitajući duhovnu literaturu, takva pitanja su u meni stvarala zbrkanost jer nisam znala na što se te riječi odnose.
Ili npr. pitanje duše i duha: Što je duša, a što duh? Jesu li to istoznačnice ili se duša prema duhu odnosi kao pojedinac prema Bogu?Kao Atman i Brahman?
Ili npr. pitanje dobra i zla? Biti dobar, ali i biti onkraj dobra i zla? Sve mi se čini da što si više dobar da te zlo više iskušava... Kako objasniti izreke da je uzak, čak strm put do Boga, ali da nam je Bog najbliži od svega?
09.05.2008. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ina
.Z.............a...
.....u.....v...
.........je.....
.....k......i...
.s...... .......p...
....r.......e.......
........pl..........
....e......t.......
.e... ...........n..
....i.........u.....
........ko.........
....z........m...
.i... ............č...
....k........o.....
........mp.......
....l.........e.....
.s. ..............u..
10.05.2008. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
http://images.google.si/imgres?imgurl=http://img265.imageshack.us/img265/7 622/0709170211kv2.jpg&imgrefurl=http://www.blog.hr/print/id/1623319492/ljud ska-dnk-je-bioloski-internet.html&h=198&w=264&sz=9&hl=sl&start=1&um=1&tbnid =iRFPNFdxsD0gaM:&tbnh=84&tbnw=112&prev=/images?q=mirjana+gra%C4%8Dan&um=1&h l=sl&lr=&sa=N
10.05.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...