Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • misko

    Zlatno doba ...mit čovječanstva.
    Jednom sam negdje pročitao, da je čovječanstvo proživljavalo svoje zlatno doba hiljadama godina, dok smo bili skupljači plodova, dok još nismo imali pismo, društveno uređenje...a onda je to nestalo...zauvijek, meni se čini!

    avatar

    07.05.2008. (06:51)    -   -   -   -  

  • prorok

    Svako vrijeme ima svoj mit
    prijatan i sunčan dan ti želim.

    avatar

    07.05.2008. (06:58)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Arkadija, zemlja bogova, pastira, pjesme, frule... Zlatno doba.

    avatar

    07.05.2008. (08:44)    -   -   -   -  

  • predvečerje PROLJEĆA

    ....sunčani pozdrav iz HErcegovine:)))))))))))))))))

    avatar

    07.05.2008. (11:13)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ...

    avatar

    07.05.2008. (11:45)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Trag, ljubavi, trag misli, sloboda koja srce veseli. Zemlje iz snova nisu zapisane na geografskim kartama, one su nađene u našim mislima, daleko od tumurnog svijeta, od tuge i boli. Karta je samo pregled, ali prava punina je skrivena duboko u nama, duboko u našim nadanjima koja su ponekad draga Dinajo, toliko daleka da otjeraju svaku želju za boljim sutra. No, uvijek je tu nešto novo, bolje, što nas zaokupi makar na tren. Ljubav je sreća u nama, sloboda osmijeha i snovi satkani od najljepšeg platna, a to je najčešće sama ljubav.

    avatar

    07.05.2008. (11:53)    -   -   -   -  

  • Moje pjesme i stihovi

    Nema na čemu. Hvala tebi na još jednom svraćanju i lijepim riječima. ;)

    Zanimljiv post, pogotovo ovi stihovi koji su mi zapeli za oko. :)

    avatar

    07.05.2008. (15:40)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Idila Arkadije svima nama pomalo kao čežnja stanuje u srcu. Jer smo preko Pana došli do pastira, preko pastira do čobana. Prvo smo bili Božanska djeca, pa bezazlene ovčice dok se ne pretvorismo u stoku. Nadam se da je došlo vrijeme da krenemo natrag.

    avatar

    07.05.2008. (16:22)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Arkadija se, ovdje, može iščitati i kao jedna poetska refleksija svijeta
    i posve ljudska žeđ za svetim kao putem ka oslobođenju od vlastite
    nesavršenosti.
    Divno bi bilo kada bismo znali i mogli otvorena srca tražiti pute do svoje
    osobne Arkadije, pronašli bismo ju tada zasigurno.
    A ovako ... mnogima ona ostaje samo čežnja, samo nedosanjani san.

    Uživam u tvojim riječima Dinaja, uvijek iznova uživam.

    R.

    avatar

    07.05.2008. (16:23)    -   -   -   -  

  • rU

    utopijska pastorala nastanjena 'plemenitim divljacima' koji žive u skladu s prirodom, koje nije korumpirala civilizacija ...

    zvuci panove frule odjekuju pitomim lugovima dozivajući nimfe ...
    vječna inspiracija pjesnika, slikara i sanjara ...

    Et in Arcadia ego ...

    avatar

    07.05.2008. (17:28)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Arkadija nalazi daleko od gradova u kojima vlada samo goli život. Ona je osjećaj u kojem je skrivena koljevka svijeta, početak prije početka, trajanje koje počinje s one strane vrata vremena, trenutak između kaosa i svijetlosti, majka koju treba braniti i voljeti." odgovori mi pjesnik glasom punim sna. ...

    Bajkovitost i stvarnost isprepletene, dvije ruke koje ne mogu jedna bez druge !

    Kroz priču vodila nas ruka vrsnog pripovjedača.

    Lijepo ti želim ovo krasno svibanjsko veče.

    avatar

    07.05.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ljubav, najljepša simfonija univerzuma, izmješana sa zvukovima vjetra, zatvara krug mora i zemlje na beskonačnom plavom nebu iznad nas.

    Jako me dotakla ova tvoja rečenica i lijep opis zamišljene zemlje popraćen stihovima !

    Svi mi pjevamo i pišemo i dozivamo , kao Gallus , izgubljenu ljubav .....

    Osmijeh i pozdrav ti ostavljam :-)

    avatar

    07.05.2008. (20:42)    -   -   -   -  

  • Decy

    wow!!! koji krasni mozaik naučnofantastičnog i izvornog pučkog.
    daleko dosežu moći tvojih izražaja.
    krasno.
    onu neobjašnjivu, nedodirljivu imaginaciju stopila si s korijenima običnoga čovjeka.
    (barem sam ja to tako doživjela:)

    avatar

    07.05.2008. (23:54)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    fascinantan post...na trenutke sam se zamislila iako nemam neki maštovit um. ;)

    avatar

    08.05.2008. (00:17)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Da, uistinu...složio bih se s prethodnicima i rekao još, da svaki dio ovog lijepog teksta dotiče sve one koji su se čitanju posvetili i imali sreće u životu, bar jednom osjetiti duboku povezanost s prirodom.

    Čovjek jest dijete prirode, dijete Majke Zemlje, čiji bi glas pun ljubavi trebao reći svojoj ljudskoj djeci: "Ovdje, na ovom mjestu izgradite svoju državu sunca, hram u koji ćete se uvijek moći vraćati umorni od putovanja svemirskim bespućima. Još milijunima godina vaša će vas kolijevka i vaš hram, čekati... Sjećat ćete se ovdje vašeg djetinjstva. U dalekoj budućnosti, djeco moja, kad budete u stanju snagom LJUBAVI pomicati zvijezde, kad budete znali mnogo više nego znate sada... Ovamo ćete s poštovanjem i zahvalnošću navraćati...."

    "O Zemljo, majko naša, kako ćemo naći pravi put?"
    "Slijedite Sofijin trag." šapnut će im Ona.

    avatar

    08.05.2008. (00:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Vrijeme boja

    Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama zbilje i sna. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje naše sveukupne materijalne stvarnosti, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje duše. Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti. Očarani njome mi smo počeli tu divnu igru svjetlosti i prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje.
    Boja haljine kojom Sofija kiti sunčani dan je bijela kao vjenčanica mladenke. Tek kada je promatram kroz staklenu prizmu primjećujem njen spektar, koji se prelama u plavu, crvenu, ljubičastu, zelenu, žutu i narandžastu nijansu. Pred mojim očima se zatvara kružnica u kojoj se smjenjuju nijanse i stvaraju same od sebe svoj redosljed.
    Boje ipak uistinu ne postoje, one su u konačnici proizvod moje svijesne spoznaje koju moje središte za vid u mozgu stvara iz spoznatih titraja i valnih duljina svjetlosne energije. Svijetlost i boje su nedjeljivi valovi različitih duljina pune sićušnih čestica. Ne samo moje oči, nego svaka moja tjelesna ćelija prima te valove i šalje ih nervnim putevima do mozga, gdje oni postaju valovi moje svijesti o njima.
    Neke boje izazivaju ugodu, a neke neugodu u mom tijelu. One mi pričaju priče o svom postanku, odaju tajne svog nadopunjavanja u nove nijanse i nove boje. Čujem njihovo sljubljivanje u šumove mora, u titraje lišća, u purpur neba i crvenilo zrelih trešanja. To je glazba iz kojih proizlaze simfonije, serenade, opere ili šansone. U toj tajnovitoj snazi se krije i razlog zašto i sljepe osobe osjećaju energiju boja.
    Zatvaram čvrsto oči i odjednom se pred mojim unutarnjim očima pojavljuju zvijezde, tisuće malih iskrica koje se pale i gase, blješte, padaju ostavljajući za sobom srebrni trag. To je dokaz da sam ja u stanju iz duboke tame vidjeti svjetlost i stvarati moje boje, da su svijetlost i tama sjedinjene u moju svijest.
    Moje boje su lijepe i razlikuju se od duginog spektara, one stvaraju trenutak u kojem se mojim tijelom širi spoznaja. Tu nema crvene niti plave boje, nema tonova zelene niti ljubičaste, ja ne vidim narandžaste nijanse nego uistinu osjećam njihove titraje i čujem njihovo nastajanje. Moj trenutak postaje kugla slična zvjezdanom nebu. Svaka zvijezda je osmjeh jedne moje ćelije, iz njih me gledaju oči mojih praotaca, svaki njihov treptaj prelazi u novi obliki, vidljivi pokret mojih sveukupnih gena koji su se prenosili kao cjelina s roditelja na potomstvo do mene. Boje postaju simfonija mog postojanja. Dupla spirala svojim titrajima odbrojava nanosekunde i ja u kugli trenutka vidim san.
    Gravitacija, ona najslabija od četiri osnovne sile, djeluje na svijetlost i zaobljuje prostor, mjenja mjesto zvijezda na velikom nebu. U kugli trenutka vidjeh kako iz mog genoma izlazi trag svijetla i obasjava moju spoznaju, vidjeh i kako treptaj jedne druge ćelije pomrači izvor i osjetih promjenu treperavih očiju mojih pređa. To je bio časak pomrčine mog unutarnjeg sunca, gravitoni u mojim strunama su unutar trenutka zablještali novim dimenzijama. Neki do tada nepoznati oblici zatitraše i ja vidjeh nijanse boja u tonovima i ritmu, to arkadijski kamenjar u mojoj svijesti odzvanja stupajem gole noge o tvrdo tle. Vrijeme boja me pozva na svjesnu spoznaju.
    Očuh tonove panove frule, vidjeh pastelne tonove Arkadije i osjetih ljubav. To mladi pastir svirkom na trstenici svoju mrtvu dragu doziva. Pastorala svijetla zablješta pred mojim unutarnjim očima.
    "Sva gora ječi od frule, moja me draga ne čuje." prepoznah melodiju i vidjeh suze na obrazu sna, začuh jecaj u smiraju vjetra. "Sva gora ječi od frule......." i uspavljuje stado. Boje, prekrasni tonovi djetinjstva zatvoriše još jednom kuglu trenutka.
    Iz mojih struna zabruji glas, zlaćana spirala zatitra davno slušanom pjesmom "Pastirče drago i milo, što si se tako snuždilo...............", a osmijeh iz jedne ćelije zaustavi trenutak. Ljubav, san, pripadanje plemenu, bezbrižnost, toplina i sreća se spojiše u novi spektar boja iz kojeg zatitra neopisivi doživljaj.
    "Uzmi frulu pa ga odsviraj" začuh ponovo isti glas u istom osmjehu. Boja spokoja, moja nova boja zvukom trstenice zatvori trenutak u vječnost postojanja.

    avatar

    08.05.2008. (06:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    jutros je prekrasno, nebo najvaljuje sunčan dan..............hvala svima na ovoj prvoj kavici koju ispijam upijajući vaše misli.

    Dinaja

    avatar

    08.05.2008. (06:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...